Connect with us

KULTURA

Marina Vukoja……Razmišljat ću samo u pozitivnim stvarima i diviti se,…..

Published

on

Nekako dođe mi dan kad čovjek mora izići iz kuće, ispuhati se, razbistriti um u tišini, negdje u prirodi. Sjedoh u auto i tako vozim do neke, ne tako meni poznate destinacije. Šuma, makadam, priroda, sve ono što volim. U autu nađoh nekakve cipelice koje mogu dati pomoć na ovakvom terenu. Nastavim hodati. Ono pomislim u sebi kako izbacujem svu negativni energiju, stres hodajući žustro.  Hodam tako perivojima te počeh razmišljam o ljepoti što nam Bog dade. Sve tako savršeno, a ljudski um nemiran, često bezobrazan, razdražljiv, sjetan, a vala i nekakav bez ikakvih emocija, empatije. Sve nekako postalo među ljudima bezvrijedno. Ali rekoh sebi ovdje sam zbog pozitive, ne zbog negativnih misli. Razmišljat ću samo u pozitivnim stvarima i diviti se,    nemirnoj grani, suhom lišću, pa čak i onoj travi koja niče iz ljutog kamena. Opstaje ona, budi se svakog proljeća, čak uspije i procvjetati, pa uvene i ponovo ozeleni. Ne da se! Takav je sličan i ljudski život. Vječito neka borba. Vene, pati, oživljava, pada, ustaje se …..  Nekako u razmišljanju spotaknem se od kamen. Ipak održan se na nogama. Rekoh hvala Bogu nisam se povrijedila. Sunce proviruje ispod oblaka. Kao da se bori s njima, a ipak zubato je. Hladnoća me nekako pritiska oko tijela i oko srca.  Onako ispod kamena zasja nešto. Odvuče mi pogled, te spazih markicu. Rekoh, Bože zar ovo usred “nedođije” da vidim? Uzmem markicu u ruke, vrati me u prošlost. Sjednem na hladan kamen te se prisjećamo sretnih dana, a i onih malo težih! Eh ta sreća, toliko je blizu svima nama, a nikako da ju zgrabimo. Sjednem i razmišljam, pogledam u novčanicu. Ima lice, a i drugu stranu. Lice tako sjajno puno obećava, a druga strana teška nula. Bezvrijedna! Baca me u moje mladenačke dane. Dane kada sam mislila da sam potpuno sretna. Da su ljudi oko mene onakvi kakvim se predstavljaju. Ne razmišljajući da su upravo kao ova markica toliko sjajni, a vrijednosti, nigdje! Podsjeti me na čovjeka za koga sam bila spremna dati život, a u stvari se i on predstavio kao markica, sjajan i s dva lica. Uspostavilo se kako ne bijahu vrijedan ama baš ništa! Šteta toliko vremena glumeći protratio otežao i sebi i meni život. Sve uzaludno!
Uzdahnem onako punim plućima, život i ljepote njegove su predamnom. Ne osvrći se i ne sjedaj kako bi razmišljala ili komentirala o prošlosti, a pogotovo o ljudima koji imaju dva lica baš kao ova markica. Sjetim se i one iz serije “Prosjaci i sinovi”: “Muči der sine, di je kuće tu je i nevolje. Kud god sam odio vazda san i govorio: naćuli uši Kikašu, dobro počuj šta narod zbori i što ga muči, za čin li mu duša plače …. Ma vazda je za nečin plakala ….” Ustanem se te vratih izgubljenu novčanicu upravo na mjesto gdje ju nađoh. Uspravi se te lagano koračam perivojima, gledajući u nebo diveći se kako se oblaci i sunce nadjačavaju. Kako vjetar puše i nosi krošnje. Kako ptice cvrkuću privlačeći se kroz granje tražeći sreću. Čak i orao vreba sretan trenutak kako bi se nahranio. Pogledam u Nebo tražeći od Boga oprost jer mi je dao sreću da se relaksiram u kamenoj oazi mira, a ne da razmatram prošlost, ranjivost….  Budućnost i sreća su predamnom, pred svima nama. Ne osvrćući se ženo na one trenutke koje ne možemo popraviti već na one na koje može utjecati! Zdravlje, čisto srce, ljubav, empatija, su najveća ljudska sreća i vrijednost!

Continue Reading

KULTURA

Miljenka Kostro..EVO MALO DETALJA SA SINOŠNJE PROMOCIJE MOJE DVIJE KNJIGE. HVALA SVIMA

Published

on

Sinoć je u sklopu Posuškog lita, a u organizaciji Hrvatskog kulturnog društva Napredak Podružnice Posušje održano predstavljanje zbirke poezije „Jaram riječi“ i zbirke kratkih priča „Zavičajne priče“ autorice Miljenke Koštro.
Uz autoricu o ovim književnim djelima su govorili Ljubica Ivančić, Tina Laco, Ivana Banožić Skoko i Mladen Vuković.
Zbirka “Jaram riječi” podijeljena je u sedam ciklusa: Pjesničko pero, Tišina poniranja, Žubor života, Miris djetinjstva, Plameni s kamena, U ruhu Ode i Za kraj. Svaki ciklus, osim niza pjesama, sadrži i nekoliko kratkih proznih crtica. Predstavlja zreli i tematski zaokružen nastavak autoričina dosadašnjeg stvaralaštva.
Zbirka ”Zavičajne priče” donosi niz živopisnih, duhovitih i emotivnih zapisa iz svakodnevice hercegovačkog čovjeka, ispričanih autentičnom ikavicom koja u ovoj knjizi nije samo jezični stil, nego i važan dio identiteta, pamćenja i kulturne baštine. Kroz priče se prikazuju običaji, mentalitet, humor i životne vrijednosti jednog vremena, a jednostavne svakodnevne situacije često prerastaju u slojevite narative prožete ironijom, humorom i suptilnom društvenom kritikom.
Tematski, priče se bave obiteljskim odnosima, brakom, migracijama, položajem žene, starenjem te odnosom tradicije i suvremenog života. Likovi su oblikovani realistično, ali i simbolično, pa ponavljanje imena i slične sudbine naglašavaju univerzalnost iskustva malog čovjeka. Posebno su istaknuti ženski likovi koji kroz dijalog i unutarnji monolog progovaraju o osobnim i društvenim izazovima.
Odabrane tekstove knjiga su interpretirali Josipa Jukić i Branka Bulja, a glazbeno su predstavljanje uveličali Eva Jukić te Ruža i Josip Polić.

Continue Reading

KULTURA

Marko Ljubic..ČEMU LJUTNJA? SRBIJI TREBA DAVATI

Published

on

.

Baš mi Hrvati ne znamo uživati u velikodušnosti, pa i u tome što nam provincijalni psihološki refleks dominira u rukovodstvima, posebno tzv. kulturne industrije, koji se, kako ravnatelj AEM Popovac kaže, sustavno ucjepljuje narodu.

Mašala.

Dobro je da smo Srbiji dali 12 bodova, a oni nama ništa.

Dali su nam bome previše, ni danas se ne možemo rješiti tih njihovih darova i poklona, što bi tek s tim bodovima.

Tek bi to bilo kuku-lele umjesto Leleka.

Da im bar možemo uz te bodove darovati ili vratiti Pupija, Mesića, Stipu da prostite, Klasića povjesničara i Zoku brkatog antifu Pusića, a dobro bi im došli na euroliberalnom putu i Hrebak i Štromar.

S Frkom Petešićem da osvijetljava drumove.

To bi bilo pošteno davanje.

Treba navaliti davati višak, a ne jaukati zbog bodova.

Continue Reading

KULTURA

Oni su bili uz Zrinjski kada je bilo najteže: Danas su proslavili novi pokal Plemića

Published

on

Bili su uz HŠK Zrinjski kada je bilo najteže i kada ga je trebalo dignuti iz pepela. Oni su aktivni sudionici reosnivanja HŠK Zrinjski, ali i oni koji su sudjelovali u utemeljenju HVO-a u Mostaru. Danas su Gorda, Ćela, Miki i Pero proslavili novi pokal Plemića uz pjesmu Zrinjski je slavno Hrvatsko ime…

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba