Connect with us

KULTURA

Marina Vukoja……Razmišljat ću samo u pozitivnim stvarima i diviti se,…..

Published

on

Nekako dođe mi dan kad čovjek mora izići iz kuće, ispuhati se, razbistriti um u tišini, negdje u prirodi. Sjedoh u auto i tako vozim do neke, ne tako meni poznate destinacije. Šuma, makadam, priroda, sve ono što volim. U autu nađoh nekakve cipelice koje mogu dati pomoć na ovakvom terenu. Nastavim hodati. Ono pomislim u sebi kako izbacujem svu negativni energiju, stres hodajući žustro.  Hodam tako perivojima te počeh razmišljam o ljepoti što nam Bog dade. Sve tako savršeno, a ljudski um nemiran, često bezobrazan, razdražljiv, sjetan, a vala i nekakav bez ikakvih emocija, empatije. Sve nekako postalo među ljudima bezvrijedno. Ali rekoh sebi ovdje sam zbog pozitive, ne zbog negativnih misli. Razmišljat ću samo u pozitivnim stvarima i diviti se,    nemirnoj grani, suhom lišću, pa čak i onoj travi koja niče iz ljutog kamena. Opstaje ona, budi se svakog proljeća, čak uspije i procvjetati, pa uvene i ponovo ozeleni. Ne da se! Takav je sličan i ljudski život. Vječito neka borba. Vene, pati, oživljava, pada, ustaje se …..  Nekako u razmišljanju spotaknem se od kamen. Ipak održan se na nogama. Rekoh hvala Bogu nisam se povrijedila. Sunce proviruje ispod oblaka. Kao da se bori s njima, a ipak zubato je. Hladnoća me nekako pritiska oko tijela i oko srca.  Onako ispod kamena zasja nešto. Odvuče mi pogled, te spazih markicu. Rekoh, Bože zar ovo usred “nedođije” da vidim? Uzmem markicu u ruke, vrati me u prošlost. Sjednem na hladan kamen te se prisjećamo sretnih dana, a i onih malo težih! Eh ta sreća, toliko je blizu svima nama, a nikako da ju zgrabimo. Sjednem i razmišljam, pogledam u novčanicu. Ima lice, a i drugu stranu. Lice tako sjajno puno obećava, a druga strana teška nula. Bezvrijedna! Baca me u moje mladenačke dane. Dane kada sam mislila da sam potpuno sretna. Da su ljudi oko mene onakvi kakvim se predstavljaju. Ne razmišljajući da su upravo kao ova markica toliko sjajni, a vrijednosti, nigdje! Podsjeti me na čovjeka za koga sam bila spremna dati život, a u stvari se i on predstavio kao markica, sjajan i s dva lica. Uspostavilo se kako ne bijahu vrijedan ama baš ništa! Šteta toliko vremena glumeći protratio otežao i sebi i meni život. Sve uzaludno!
Uzdahnem onako punim plućima, život i ljepote njegove su predamnom. Ne osvrći se i ne sjedaj kako bi razmišljala ili komentirala o prošlosti, a pogotovo o ljudima koji imaju dva lica baš kao ova markica. Sjetim se i one iz serije “Prosjaci i sinovi”: “Muči der sine, di je kuće tu je i nevolje. Kud god sam odio vazda san i govorio: naćuli uši Kikašu, dobro počuj šta narod zbori i što ga muči, za čin li mu duša plače …. Ma vazda je za nečin plakala ….” Ustanem se te vratih izgubljenu novčanicu upravo na mjesto gdje ju nađoh. Uspravi se te lagano koračam perivojima, gledajući u nebo diveći se kako se oblaci i sunce nadjačavaju. Kako vjetar puše i nosi krošnje. Kako ptice cvrkuću privlačeći se kroz granje tražeći sreću. Čak i orao vreba sretan trenutak kako bi se nahranio. Pogledam u Nebo tražeći od Boga oprost jer mi je dao sreću da se relaksiram u kamenoj oazi mira, a ne da razmatram prošlost, ranjivost….  Budućnost i sreća su predamnom, pred svima nama. Ne osvrćući se ženo na one trenutke koje ne možemo popraviti već na one na koje može utjecati! Zdravlje, čisto srce, ljubav, empatija, su najveća ljudska sreća i vrijednost!

Continue Reading

KULTURA

Molitva za obitelj pape Ivana Pavla II.]

Published

on

 

Bože, od kojega nam dolazi svako očinstvo na nebu i na zemlji,
Oče, koji si ljubav i život,
učini da svaka ljudska obitelj na zemlji,
po tvome Sinu rođenom od žene
i po Duhu Svetom,
postane izvorom božanske ljubavi
za uvijek nove naraštaje.

Učini da tvoja milost vodi misli i djela roditelja,
za dobro njihove obitelji
i svih obitelji na svijetu.

Neka mladi naraštaji u obitelji nađu
snažnu potporu za čovječnost
i rast u istini i ljubavi!

Neka ljubav osnažena milošću sakramenta ženidbe,
bude jača od svake nemoći i beznađa,
koje zahvaćaju naše obitelji.

Na kraju Te molimo za zagovor
svete nazaretske obitelji,
da Crkva u svim narodima na zemlji,
može plodonosno ispuniti svoje poslanje u obitelji i po obitelji,
po Kristu našem Gospodinu,
koji je put, istina i život,
u vijeke vjekova.

Amen.

Continue Reading

EKONOMIJA

Gradski odbor HDZ-a BiH Mostar:

Published

on

Važnost političke stabilnosti i nastavka provedbe projekata za razvoj grada
Proširena sjednica Gradskog odbora HDZ-a BiH Mostar održana je danas u Mostaru, uz nazočnost predsjednika HDZ-a BiH dr. Dragana Čovića, izabrane hrvatske članice Predsjedništva BiH i dopredsjednice HDZ-a BiH Darijane Filipović, gradonačelnika Grada Mostara Maria Kordića, predsjednice Vlade HNŽ-a Marije Buhač te članova Gradskog odbora. Sjednicu je predvodio predsjednik Gradskog odbora HDZ-a BiH Mostar Marko Novak.
Središnja tema sjednice bila je analiza rezultata nedavno provedenih općih izbora, uz osvrt na aktualnu političku situaciju u Bosni i Hercegovini te daljnje političke aktivnosti nakon izbornog procesa. Istaknuta je potreba što skorijeg formiranja vlasti na svim razinama kako bi se osiguralo učinkovito funkcioniranje institucija i stvorili preduvjeti za nastavak započetih procesa.


Filipović je zahvalila svima na podršci te istaknula kako je izborni rezultat HDZ-a BiH plod zajedničkog rada svih stranačkih organizacija, koalicijskih partnera unutar Hrvatskog narodnog sabora i širega hrvatskog naroda. Naglasila je kako je hrvatski narod jasno izrazio svoju volju i odabrao politički smjer kojim želi biti predstavljen, uz poruku da pred strankom predstoji mnogo posla u ostvarivanju zacrtanih ciljeva.


Čović i Filipović iskazali su potporu radu Gradskog odbora HDZ-a BiH Mostar, istaknuvši važnost odgovornog političkog djelovanja, suradnje svih razina vlasti i realizacije projekata koji pridonose razvoju Grada Mostara. Naglasili su kako ostvareni izborni rezultati HDZ-a BiH na svim razinama predstavljaju potvrdu povjerenja birača, ali i obvezu nastavka rada na ostvarivanju razvojnih prioriteta i zaštiti interesa hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini.
Predsjednik Gradskog odbora Marko Novak zahvalio je Čoviću i Filipović na potpori te predstavio daljnje aktivnosti Gradskog odbora i planove djelovanja nakon izbora. Pritom je istaknuo važnost
kontinuiranog rada na lokalnim prioritetima i suradnje sa stranačkim dužnosnicima na svim razinama vlasti.

Na sjednici je naglašena važnost političke stabilnosti, funkcionalnosti institucija i nastavka provedbe projekata koji pridonose gospodarskom i društvenom napretku Mostara i Bosne i Hercegovine.

Continue Reading

KULTURA

JASMINA JOVANOVSKI…ČOVEK MOŽE IZNEVERITI SEBE UPRAVO ZBOG ONOGA ŠTO JE NAJBOLJE U NJEMU.

Published

on

 

Zbog odanosti. Odgovornosti. Obećanja koje ne želi da pogazi.

Kada neko dugo ostaje u nečemu što ga povredjuje, lako je zaključiti da ne zna svoju vrednost. Da nema dovoljno samopoštovanja. Da se plaši da odustane.

Ali šta ako razlog nije nijedno od toga?

Šta ako čovek ostaje upravo zato što zna kakav želi da bude?

Zato što veruje da se obećanja održavaju. Da se od ljudi ne odustaje čim postane teško. Da odanost ima vrednost i onda kada više nije jednostavna.

Takav čovek ne mora biti slab. Ne mora biti nesiguran. Niti njegovo ponašanje mora biti posledica detinjstva u kojem je naučio da tudje potrebe stavlja ispred svojih.

Možda samo ne želi da pogazi ono što smatra ispravnim.

I upravo tu počinje jedan od najtežih unutrašnjih sukoba.

Naše najbolje osobine ne štite nas uvek od bolnih posledica.

Odanost nas može zadržati i onda kada nam nije lako. Odgovornost nas može navesti da preuzmemo više nego što smo očekivali. Želja da održimo reč može nas vezati za okolnosti koje više nisu iste kao onda kada smo je dali.

A ništa od toga ne znači da su odanost, odgovornost ili iskrenost pogrešne vrednosti.

Naprotiv.

Problem je što život ne traži uvek da biramo izmedju ispravnog i pogrešnog.

Nekada nas dovede pred dve stvari koje istovremeno smatramo ispravnim.

Da ostanemo verni onome što smo obećali ili da priznamo koliko nas ta odanost košta.

Da istrajemo u nečemu do čega nam je stalo ili da budemo iskreni prema sebi o onome što nam nedostaje.

Da ne izneverimo ono u šta verujemo ili da ne zanemarimo sopstvena osećanja.

I nijedan od tih izbora nije jednostavan.

Čovek ne želi samo da donese odluku. Želi da posle nje i dalje može da poštuje sebe.

Zato neke odluke toliko dugo odlažemo.

Ne zato što ne razumemo šta nam se dogadja, već zato što nam je teško da odustanemo od nečega u šta još iskreno verujemo.

I tu nastaje paradoks koji se često previdi.

Čovek može toliko da se trudi da ne izneveri ono u šta veruje da na kraju počne da izneverava samog sebe.

Može ostati iz odanosti a ne iz slabosti.

Može čekati iz poverenja a ne iz straha.

Može istrajavati iz odgovornosti a ne zato što ne poznaje svoju vrednost.

A ipak, nijedna od tih dobrih namera ne garantuje da će sve ispasti onako kako se nadao.

Dobri razlozi ne garantuju dobre posledice.

Zato nije pošteno svako ostajanje nazvati nedostatkom samopoštovanja.

Ali nije pošteno ni svako istrajavanje proglasiti dokazom karaktera.

Dve stvari mogu biti istinite istovremeno.

Možemo imati dobre razloge da ostanemo i istovremeno osećati koliko nas to košta.

Možemo iskreno verovati u nešto a ipak se suočavati sa sumnjama, razočaranjima i neizvesnošću.

Možemo biti sigurni u svoje namere a ne znati kakav će biti ishod.

I upravo zato treba biti pažljiv kada tudje odluke objašnjavamo nedostatkom samopoštovanja.

Ne znamo uvek šta čovek pokušava da sačuva.

Nekada čuva odnos, nekada obećanje a nekada sopstvenu veru da ono što ima vrednost zaslužuje i strpljenje.

Nije svako ostajanje dokaz slabosti. Niti je svako istrajavanje dokaz dobrote.

Nekada je ostajanje cena koju plaćamo da ne bismo izneverili ono u šta verujemo.

A ono što nas najviše košta nije uvek ono u šta najmanje verujemo.

Nekada je upravo ono do čega nam je najviše stalo.

Autor: Jasmina Jovanovanovski
#psiholoskesivezone #Samopostovanje #psihologijaodnosa

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba