Connect with us

Uncategorized

Marko Ljubic..”TEORETIČAR” TUĐMANIZMA MEDVED.

Published

on

 

Gledam izjavu potpredsjednika Vlade i ministra branitelja Tome Medveda o Tuđmanovoj politici, s naglaskom da su obrani hrvatske pristupili sinovi pripadnika različitih vojski u Drugom svijetskom ratu, pa to ističe kao temelj današnje državne politike.

Ispraćaj ekshumiranih žrtava komunističkog zločina ili obilježavanje utemeljenja HV nije prigoda za banalizaciju, pogotovo ovoga tipa.

Ovakve banalne konstrukcije i poruke s primitivnom konotacijom ne doprinose sjećanju, pogotovo ne doprinose državotvornoj kulturi nacije.

Nisu Hrvatskoj problem potomci ustaša i partizana, nisu čak ni potomci četnika, problem su nepomirljive politike koje se pokušava predstaviti novom državotvornom nacionalnom paradigmom.

Ni najveći šamani s tonama opijata nisu pokušavali smješati takvu smjesu.

Nisu “sinovi pripadnika različitih vojski”, ili preciznije sinovi ustaša, domobrana i partizana pristupajući obrani Hrvatske 1991. godine unosili u državni poredak suprotstavljene i nepomirljive ideje i politike, koje su te vojske predstavljale, unosili su jedinstven ideal – hrvatsku nacionalnu slobodu točno znajući tko joj i zašto prijeti.

Iako današnja Hrvatska nema potrebe pozivati se na uzor NDH, činjenica je da 1991. godine ni simbolika, ni sentiment NDH nisu bili prijetnja hrvatskoj slobodi, to su bili komunizam i jugoslavensko-srpska politička ideja, pa kad i ako se danas Medved “bori” protiv “svih totalitarizama”, onda bi morao malo zagrijati stolicu uz Tuđmanovu ostavštinu i uz nešto ozbiljnih mentora, ali i uz malo prisjećanja na svoju ratnu prošlost, što može i ležeći, pa nekako shvatiti koliko državna politika koju predstavlja ruši Tuđmanovu državotvornu politiku i nacionalnu ideju baš tom “borbom protiv totalitarizama”.

Onako inkluzivno i liberalno-demokratski.

Silnim milijunima eura.

I hapšenjem “ustaša”, jer prijete hrvatskom narodu, kao i 91.
Nije Tuđman pod pomirbom polazio od pomirbe hrvatske i antihrvatske jugoslavenske komunističke ideje i politike, pa “sinovi i djeca” s tim nemaju veze.

Tuđman je simbolizirao negaciju jugoslavensko-komunističke ideje usprkos tome što je u mladosti i jednom dijelu života bio jugoslavenski general.

Konačno, hrvatski ratnik Medved je pucao u petokraku i ona u njega, ne zbog toga što je nečiji sin nosio tu petokraku pa mu se taj sin ili njegov otac nije sviđao ili on tom sinu, nego zato što je petokraka na njegovoj glavi bila okidač puške u ruci i politike smrtonosne ugroze hrvatske slobode.

Tuđman je praktično i programski odbacio te politike 1990. godine, a prije toga u cijeloj svojoj publicističkoj i historigrafskoj karijeri. Hrvatska država je svjedočanstvo toga odbacivanja. Da nije bilo odbacivanja, ne bi bilo države kojoj je Medved potpredsjednik Vlade.

Pozivati se na Tuđmana danas banalizirajući djecu i potomke, prikrivajući na taj način politike i njihovu simboliku, a zastupati i predstavljati državnu politiku, koja svojski podupire i štiti snagom države i ustavno-zakonskog poretka zloćudnu antihrvatsku simboliku i projekte nasuprot kojih je Medved postao general, uz to što odaje potpuno neshvaćanje hrvatske državnosti, govori zbog funkcije koju obnaša Medved o katastrofalnoj razini državne vlasti, koja politike čija je Tuđman povijesna negacija predstavlja smislom hrvatske državnosti, iako svatko zdrava razuma vidi da to razara Hrvatsku.

Zato je bolje šutjeti, ispalo bi autentična i komemoracija, i obilježavanje slavnih događaja.

Naročito kad ne znaš, a pokušavaš ostaviti dojam i otkriti novi politički teorem, jer ti funkcija to nalaže.

Continue Reading

Uncategorized

Darjana Filipovic..”Našu slobodu. Naš identitet. Naše pravo da sami biramo svoje predstavnike.”

Published

on

Vrijeme je da ravnopravnost hrvatskog naroda konačno postane standard i da svu svoju političku snagu možemo usmjeriti na ono zbog čega ljudi ostaju ovdje: posao, zdravstvo, škole, sigurnost i budućnost naše djece.

Šesnaest godina gledam politiku iz prvog reda. Dovoljno dugo da znam što vrijedi sačuvati.

Našu slobodu. Naš identitet. Naše pravo da sami biramo svoje predstavnike.


 

Continue Reading

Uncategorized

Iz rukopisa Brigadira HVO-A Ilija Vincetica sta se dogodilo…

Published

on

Iako bih imao puno toga napisati na račun hadezeove vlasti pod Andrejom Plenkovićem, nerado moram priznati da su i HDZ i Andrej Plenković daleko najbolji izbor za Hrvatsku.
I, bez obzira na posljedice, moram reći:-“Tko je protiv Andreja Plenkovića i HDZ-a, taj je izdanak crvene aristokracije, njihova korisna budala ili običan izdajnik.
Točka!
Što ti se dogodilo?
Od kuda takav nevjerojatan obrat?
Razloga je puno, no inicijalna kapisla su zadnje svinjarije SDP-ove ministarke kulture Nine Obuljen, koja evo desetu godinu zaredom, ostrašćeno razara hrvatsku kulturu, financira kič, šund, anticivilizacijske, protuhrvatske, nakazne, perverzne, …, izljeve produkata probavnog trakta nekulture i “umjetnosti”, koje, (tako prezenciozno), naziva provokacijom u umjetnosti.
Iako to traje punih 9 godina i dio desete, SDP ju uporno, drsko se rugajući Hrvatskom narodu u lice, već treći uzastopni mandat imenuje ministarkom kulture.
A kažu da će pokusati i cetvrti.
Imao bih, naravno, još puno toga sasuti SDP-u u lice, (od stanja u području nacionalne sigurnosti, obrane, vanjske i unutarnje politike, gospodarstva, poljoprivrede, …, koaliranja sa velikosrbima i četnicima, zbrinjavanja agresora unutar mirovinskog sustava, financiranja SPC, nedopuštanja registriracije HPC, penaliziranja jednih simbola i promicanja i financiranja drugih, uvlačenja Republike Hrvatske u nepotrebne, štetne, (pa i opasne), vojno-političke saveze, inflaciju, kapilarni prodor neoliberalnih doktrina, Hrvatima, (svjetonazorski), neprihvatljivih ideologija, woke “kulture”, globalizma, izdaje, nebrige o Hrvatima u BiH, …, koje SDP već tri mandata bahato i besramno provodi u vladanju Hrvatskom.
Zato sam za HDZ, kao jedino i najbolje rješenje za vasceo domoljubni narod.

Continue Reading

Uncategorized

Dr.Marijan Marijanovic..Pred nama su još jedni izbori.

Published

on

 

Sada već davne 2016. godine bio sam 24. na listi za Općinsko vijeće Novog Travnika. Iskreno, tada nisam imao namjeru aktivno ulaziti u politiku i mislio sam da samo popunjavam listu. Međutim, povjerenje gotovo 600 birača svrstalo me među prvorangirane kandidate i otvorilo put da preuzmem odgovornost predsjednika Kluba vijećnika u Općinskom vijeću.

Četiri godine kasnije, 2020. godine, bio sam nositelj liste za Općinsko vijeće i osvojio rekordnih više od 1.200 preferencijalnih glasova.

Na Općim izborima 2022. godine prvi put sam se našao na listi za Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH, gdje sam osvojio više od 3.000 glasova. U travnju 2023. godine, nakon izbora dotadašnje zastupnice Lidije Bradare za predsjednicu Federacije BiH, preuzeo sam mandat zastupnika u Parlamentu Federacije BiH.

Danas sam ponovno pred biračima – ovoga puta na trećem mjestu liste HDZ-a BiH za Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH.

Želim da o mom dosadašnjem radu odluče oni kojima taj rad treba služiti – birači, odnosno moj narod.

Kako sam radio, za što sam se zalagao i koliko sam se trudio, svi koji su to željeli mogli su pratiti tijekom proteklih godina. U narednom razdoblju predstavit ću konkretne rezultate dosadašnjeg rada, ali i ono za što se želim zalagati u budućnosti.

Ne tražim da mi se vjeruje na riječ.

Tražim da se vrednuje moj rad.

Jer politika nije ničije trajno pravo, a mandat nije ničije vlasništvo.

Moj narod je moj poslodavac.
I samo njemu podnosim račun.

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba