Connect with us

Uncategorized

MARKO LJUBIC..VELIKOSRPSKA AGRESIJA” JE PODVALA HRVATSKOM NARODU

Published

on

 

Nevjerojatno je tiho, lako i podmuklo sintagma “velikosrpska agresija” ili u Plenkovićevom izričaju “velikosrpska agresija Slobodana Miloševića” postala javna i službena kvalifikacija srpske agresije na Hrvatsku, a bez ozbiljnijeg propitkivanja i razmišljanja o tome što se sve može skriti pod tim sintagmama, pogotovo jer su postale državne politike, kojima se na temelju tih sintagmi određuju realni odnosi sa Srbijom i prema ostavštini rata.

Ta sintagma je epohalna podvala hrvatskom narodu, na prvi pogled prihvatljiva, bez promišljanja istinita, terminološki pojačava dojam o agresivnosti, a u biti je smišljena kako bi Srbiju oslobodila krivnje, odgovornosti za nasrtaj na Hrvatsku, izbrisala stoljetnu srpsku imperijalnu i agresivnu ideju uzročnika te agresije, koja se višestruko obnavljala u različitim fazama i pokušajima svake hrvatske emancipacije, od proglašenja Banovine, zatim NDH, pa pokušaja redefinicije nacionalnih prava 1971., te vojnim nasrtajem 1991., da bi se nakon vojnog poraza 1995. do danas ponovo preformulirala u sveopću nevojnu agresiju na svim društvenim i nacionalnim aspektima, ovaj put kroz matricu “srpskog svijeta”.

I praktično potpuno legalizira u samoj Hrvatskoj preko političkih izmišljotina o manjinskim pravima i inkluzivnoj demokratičnosti.

Sintagma “velikosrpska agresija” ili još preciznije “velikosrpska agresija Slobodana Miloševića”, tu srpsku državnu agresivnu ideju i program oslobađa odgovornosti, ali i sami vojni nasrtaj na Hrvatsku postratno materijalno potpuno amnestira adresirajući odgovornost na nepostjećeg subjekta međunarodnog poretka, svodeći odgovornost na jedan trenutak povijesti, trenutak na koji i agresor i žrtva polažu izvankontekstualno pravo tumačenja, a posebno se to odnosi na agresora, koji svoju zločinačku agresiju može lako relativizirati i opravdavati na mitovima i lažima nastalim u labosima te srpske agresivne državne namjere i takvoga državnog programa, a istu politiku koja je bila idejni temelj agresije bez posljedica nastave u nedogled.

Velika Srbija nikad nije postojala, nije bila međunarodni pravni subjekt, nije imala vojsku, pa stoga ne može biti odgovorna ni za što.

Taj naziv je kolokvijalna sintagma kojom se interpretira srpski agresivni cilj, ali – ne kažnjavaju se ili ne nagrađuju ciljevi, nego izvršitelji s imenom i prezimenom i dokazivim pravnim postojanjem.

Ni pred jednim povijesnim ili kaznenim sudom, kao ni pred ozbiljnom političkom institucijom nikada nije bilo moguće, niti će biti – racionalno raspravljati s Velikom Srbijom, o Velikoj Srbiji, niti će se netko predstaviti umjesto Srbinom, Velikim Srbinom.

Jedino ako se košarkaše, kao Jokića i slične ne pohapsi zato što su golemi Srbi, pa im se prikače srpski državni zločini i “velikorspe političke” nevaljalosti, a ne mogu reći da nisu veliki pa im u tom slučaju ne gine robija. Loše bi prošao po tom kriteriju i Šešelj, onako krupan i s trbušinom, možda i onaj Nikolić Grobar ima nešto “velikosrpskih” referenci, a stroga komisija bi Vučića koji kuka, stenje, jede parizer i zavija previjajući se, oslobodila svake odgovornosti prema tom “veliki”.

Njega bi proglasilo smotanim i metiljavim.

Tu bi izmučeni Pupovac dobro prošao, ni Ćipe usprkos istražiteljskom iskustvu u progonu ratnih zločina ne bi uspio dokazati da je Pupi Veliki Srbin.

To Srbiji omogućuje nastavak klevetničke međunarodne kampanje, ali i puno opasniju opciju – preko svojih obavještajnih mreža preostalih i obnovljenih u Hrvatskoj, stvaranje državne i političke klime zaborava, ali i obnove sveopćeg osjećaja nametnute krivnje srpskim lažima.

Na žalost, baš sve čemu u Hrvatskoj svjedočimo od 2000. godine do danas, kad je i nametnuta sintagma “velikosrpske agresije” kao državna politika, ukazuje da su hrvatske državne politike prilagođene tim srpskim političkim interesima i da u nizu detalja podmuklo uklopljenih u sustavnu politiku u biti koaliraju s njima.

Nebrojeno puta sam istaknuo kontradikciju Plenkovićevog međunarodnog ustrajavanja na međunarodnom pravnom i političkom odnosu prema ruskom agresoru u Ukrajini, uz potpuno ignoriranje, pa i konkretno djelovanje na zanemarivanju odgovornosti agresora Srbije u hrvatskom slučaju.

Za razliku od “velikosrpske Miloševićeve agresije na Hrvatsku”, nikada od Plenkovića nismo čuli za “velikorusku Putinovu agresiju na Ukrajinu”.

Zašto?

Pa s kim ćeš razgovarati o Velikoj Srbiji kad nikada nije postojala, a pogotovo kad je i ako je čak i retorički bila isključivo Miloševićeva, nakon što je on uhićen i umro?

Povijesno iskustvo nas uči da je uspostavljeni međunarodni poredak, na koga se Plenković, ali i većina antifašističkih sentimenata poziva prkoseći činjenici da je današnja Hrvatska negacija toga poretka, Njemačkoj sudio u Nuernbergu, ne kao Hitlerovoj Njemačkoj ili Reichu, sudio joj je kao državi odgovornoj za Drugi svijetski rat. Njemačka nije primljena u međunarodni poredak dok nije u svim elementima preuzela potpunu odgovornost za rat, iako su svi nacistički i državni funkcioneri Hitlerove administracije bili mrtvi, osuđeni i pogubljeni ili trajno progonjeni dok su bili živi.

U pojmovima, sintagmama i terminima koji se promeću u standarde je – sadržaj realne politike.
Hrvatsku nije napala Velika Srbija, već Srbija s ostatcima SFRJ instrumentaliziranim za svoje ciljeve.

Ta Srbija snosi odgovornost za agresiju, bez prihvaćanja te odgovornosti ne smije biti odnosa povjerenja država, niti bez toga prihvaćanja odgovornosti bilo tko u ime Republike Hrvatske smije dopustiti Srbiji pristup zajednicama država i naroda kojima pripada Hrvatska.

Ne može Plenković reći CNN-u da Hrvatska neće postavljati nikakve zahtjeve pred Srbiju na pristupnom putu u euroatlantske asocijacije, nije vjerodostojno na Dan pobjede isticati “goleme napore u otkrivanju sudbine i ostataka nestalih” u srpskoj agresiji uz takve izjave i odreknuće od međunarodnog pritiska na Srbiju, nije ni zakonito ni legitimno negirati elementarna nacionalna prava, a u Europi se predstavljati glavnim a realno nebitnim zagovarateljem istih takvih ukrajinskih prava.

To smrdi na podmuklu i skrivenu agendu.

Sreća je Plenkoviću što ima uz sebe Medveda, koji to guta bez žvakanja radeći preko satelita u brojnim “braniteljskim udrugama” budale i od ratnih veterana i od naroda, pod štitom ratne slave koja nije iscurila potpuno ni danas.

Iako mi ne ide u glavu nikako da to itko pored Medveda guta.

Za srpsku agresiju je odgovorna srpska država, za velikosrpsku agresiju nije odgovoran nitko.

Hajdemo konačno sami sebe ne lagati, a te laži koristiti za deklarativno proslavljanje Dana pobjede.

To je ruganje u oči naciji.

Ništa u tome nema pobjedničko, najmanje poštovanja prema slavnoj prošlosti i pobjednicima.

Continue Reading

Uncategorized

POLITIKA JE UŠLA U ŠKOLU, A UČENICI SU IZAŠLI IZ NJE – ČAPLJINA JE OSTALA BEZ PRVOG RAZREDA GIMNAZIJE

Published

on

 

Ovo nije obična vijest koju ćemo pročitati, slegnuti ramenima i nastaviti dalje kao da se ništa nije dogodilo. Ovo je ozbiljan alarm za cijelu Čapljinu i još jedan dokaz da su upozorenja koja godinama iznosimo na sjednicama Gradskog vijeća, nažalost, bila potpuno opravdana.

Godinama upozoravamo da nam učenici odlaze iz Čapljine, da se broj djece smanjuje i da će, ako se ništa ozbiljno ne poduzme, doći trenutak kada ćemo ostati bez pojedinih razreda i obrazovnih programa. Na te smo probleme upozoravali onda kada je još bilo dovoljno vremena da se reagira, da se napravi ozbiljna analiza i da se osmisli politika kojom bi se učenike zadržalo u našem gradu. Nažalost, umjesto pravodobne reakcije, dobivali smo opravdanja i čekali da problem postane toliko velik da ga više nitko ne može ignorirati.

I sada smo upravo tamo, jer je srednja škola Čapljina ove godine prvi put ostala bez prvog razreda gimnazije.

Kada bi prilikom razmatranja izvješća Srednje škole Čapljina upozoravali na pad broja učenika, bivša ravnateljica Željka Previšić govorila je kako pojedinih zanimanja nema u našoj školi i kako učenici zbog toga odlaze u druge sredine. Međutim, danas više nije dovoljno objasniti zašto učenici odlaze, danas moramo pitati što je učinjeno da ih se zadrži, a posebno što je učinjeno da se sačuva gimnazija.

Jer gimnazija je bila ovdje.

Nije problem bio u tome što Čapljina nije imala gimnaziju. Problem je što se godinama nije dovoljno radilo na tome da ona bude poželjan izbor za učenike i roditelje.

Gdje je bila strategija kada se vidjelo da broj učenika pada? Gdje su bile konkretne mjere kada se već godinama znalo da učenici odlaze? Gdje je bila ozbiljna reakcija kada smo mi o tome govorili na Gradskom vijeću?

Netko je morao reagirati prije nego što se to dogodilo. I upravo zato ovo više nije samo pitanje škole, ravnateljstva ili jednog upisnog roka. Ovo je pitanje odgovornosti svih onih koji su godinama imali mogućnost utjecati na stanje u obrazovanju. A kada govorimo o tome zašto se stanje nije popravljalo, ne možemo zaobići ni ono o čemu se u Čapljini predugo šuti, a to je politika koja se uvukla u školu.

Škola mora biti mjesto u kojem se dijete vrednuje prema znanju, radu i sposobnostima, a profesor prema stručnosti, predanosti i rezultatima koje ostvaruje sa svojim učenicima. Škola nikada ne smije postati mjesto u kojem je važnije tko je čiji, kojem se krugu pripada ili kako se netko politički izjašnjava nego ono što zna i koliko kvalitetno radi svoj posao. Prebrojavanje krvnih zrnaca nije kriterij kvalitete obrazovanja, niti će takva politika ikada moći izgraditi dobru školu. I da budemo potpuno jasni ovo nije napad na profesore koji svoj posao rade kako treba. U Srednjoj školi Čapljina postoje profesori koji godinama odgovorno, stručno i predano rade s našom djecom i kojima treba odati priznanje za njihov trud. Ali kada politika uđe u školu, kada podobnost postane važnija od sposobnosti i kada se ljude počne vrednovati prema pripadnosti umjesto prema radu, posljedice se prije ili kasnije moraju pojaviti.

I zato se danas moramo prisjetiti i 2008. godine, kada je tadašnji gradonačelnik Smiljan Vidić obećavao otvaranje poljoprivrednog fakulteta u Čapljini. Tada se govorilo o velikim planovima, o razvoju obrazovanja, o povezivanju našeg poljoprivrednog kraja s visokim obrazovanjem i o stvaranju novih mogućnosti za mlade upravo ovdje. Danas od tog obećanog fakulteta nema ništa, a došli smo do toga da nemamo ni prvi razred gimnazije.

To je stvarnost koju više ne možemo prekriti političkim obećanjima, lijepim riječima i pričama o tome kako je Čapljina grad budućnosti. Jer kakva je to budućnost ako nam djeca nakon osnovne škole odlaze u druge sredine, ako nam srednja škola ostaje bez učenika i ako smo došli do toga da više ne možemo formirati ni prvi razred gimnazije?

To nije razvoj. To je nazadovanje.

Druge općine i gradovi bore se za svoje učenike, pokušavaju stvoriti uvjete da djeca ostanu, razvijaju obrazovne programe i razmišljaju nekoliko godina unaprijed. Kod nas se problem godinama promatrao, upozorenja su se ignorirala, a sada kada su posljedice postale očite, tražit će se opravdanja za ono što se više ne može sakriti.

Ne trebamo tražiti opravdanje zašto djeca odlaze. Trebamo tražiti odgovor zašto im nismo stvorili dovoljno dobar razlog da ostanu, jer naša djeca nisu dužna trpjeti posljedice loše politike. Nisu dužna odlaziti u druge gradove zato što mi nismo znali ili nismo htjeli na vrijeme razvijati svoju školu.
Nisu dužna gledati kako se u njihovom obrazovanju više vodi računa o politici nego o znanju, i nisu dužna plaćati cijenu tuđih pogrešnih odluka.

Godinama smo upozoravali, godinama smo govorili da se mora reagirati i danas se pokazalo da smo bili u pravu. Jer kada grad počne gubiti svoje učenike, počeo je gubiti svoju budućnost, a Čapljina već danas plaća cijenu politike koja je predugo dopuštala da naša djeca odlaze.

Čapljinska neovisna stranka

Continue Reading

SPORT

Široki Brijeg: Ljubotići dobivaju sportski centar naa 6.700 kvadrata

Published

on

Na lokaciji Jozića ledina u Ljubotićima kod Širokog Brijega, u organizaciji grupe mještana i uz potporu sponzora, počeli su radovi na izgradnji sportskog centra.

Prouči Geografske Karte

Na prostoru 6700 četvornih metara, pored postojećeg travnatog malonogometnog igrališta, gradit će se košarkaško igralište (koševi su već osigurani), boćalište, igralište za djecu, šetnica te objekt površine 50 četvornih metara za razna događanja i okupljanja.

 

 

Kako za VL rekoše organizatori, dogovoren je izravan priključak na ljubotićku vodovodnu i elektromrežu.

Računa se da će radovi biti završeni do ljeta sljedeće godine.

Tada će biti održani prvi Ljubotički dani, uz bogat kulturno-zabavni program, od večeri folklora i glazbe do sportskih natjecanja, piše Večernji list BiH.

 

 

Sudeći prema starim fotografijama, na Jozića ledini igrao se nogomet još prije Drugog svjetskog rata!

Mnogi su emotivno vezani uz Jozića ledinu i spremni su materijalno podržati ovaj projekt.

Ljubotićani su pet puta bili u finalu širokobrijeških nogometnih natjecanja, a 2017. godine bili su osvajači Lige mjesnih zajednica Širokog Brijega.

Brojni Ljubotićani imali su zapažene rezultate u više sportova, više njih je nastupalo i nastupa u značajnim klubovima više sportova.

Neki proslavljeni reprezentativci podrijetlom su vezani uz Ljubotiće.

Sportski centar na Jozića ledini privući će mnoštvo mladih Ljubotićana da se bave sportom.

No bit će prostora i za rekreativce.

 

 

Vrisak.info

Continue Reading

Uncategorized

-NAJAVA ZA MEDIJE HNS-a-

Published

on

Poštovani,

obavještavamo Vas kako će se u petak, 28. kolovoza 2026. godine, održati svečano
obilježavanje 33. obljetnice osnivanja Hrvatske Republike Herceg-Bosne.
U sklopu programa bit će održano polaganje vijenaca u 19.45 sati te će biti predstavljena
fotomonografija „1860 dana“ autora Joze Pavkovića, s početkom u 20.00 sati.
Događaj će se održati u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače u Mostaru.
U uvodnom dijelu obratit će se potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar obrane
Ivan Anušić.
Fotomonografiju će predstaviti predsjednik Hrvatskog narodnog sabora Bosne i Hercegovine
dr. Dragan Čović, predsjednik Hrvatske akademije za znanost i umjetnost u BiH Mladen
Bevanda, predsjednik Matice hrvatske Damir Zorić te autor Jozo Pavković.
Molimo Vas, medijski popratite ovaj događaj.

Ured za informiranje HNS-a BiH

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba