Connect with us

Uncategorized

MILJENKA KOŠTRO……. KRIK DUŠE……  I…..HLADNI LJUDI………

Published

on

NEKI SU ME PITALI KAD ĆU OBJAVITI NAGRAĐENU PRIČU PA EVO JE, NAVALITE ČITATI I MOLIM LIJEPO DOJAM U KOMENTAR.
     KRIK DUŠE
     Da bar nekako mogu zaboraviti taj dan kad sam kao civil došao u Knjižnicu, koja nosi časno ime jednog velikana od riječi. Želio sam podići koju knjigu da u pauzama od bojišnice skratim duge zimske večeri i odagnam misli od ružnih događaja. Da bar sve to nisam gledao svojim očima. Kamo sreće da se nije dogodilo, ali dogodilo se. Da sam bar sklopio oči i začepio uši. Bio sam mlad, neiskusan, zaveden…, blijed od straha, od tog nametnutog rata, od loše hrane. Od svega sam bio blijed ko krpa. Oni su slavili, vrištali, a ja sam živ umirao. Nisu se na mene posebno obazirali iako su mislili da sam knjižničar. Valjda sam im izgledao previše blesavo. Ali taj čin?
     Taj datum, taj zimski dan, taj ružni i tužni događaj za njih je bio praznik, bar je tako izgledalo. Udišući crni dim, nazdravljali su pobjedi. Pirovoj pobjedi. Tuga i jad davili su me u grlu, ali sam šutio. Trebao sam vikati, plakati, zapomagati, ali sam šutio, a u meni je hroptalo. Na tom crnom pepelu, u sred dana ispisivali smo svoje životopise. Zbrkali su mi misli, strahom odrezali jezik, meni, jadniku koji se nije usudio vrisnuti. Plamen je gutao riječi, stranice, korice, gutao je nečije neprospavane noći dok je stvarao. Dim je ispisivao novu, mračnu stranicu Povijesti.
     Čije li su sve ruke držale te knjige, listale ih i uživale u starim dokumentima, ispričanim pričama, stihovima ili dramskim i znanstvenim sadržajima? Stotine, tisuće knjiga na raznim jezicima tek tako odoše u nepovrat, u sred moga Grada. Ne krivim taj bezazleni plamičak iz upaljača. Dospio je u pogrešne ruke. Police su  gorjele pred mojim očima. Gorjele su u mom uplašenom srcu. Želim vjerovati da su gorjele i u srcima onih koji su ih sa mnom palili.  Vjerojatno ih je neki mrzovoljni Kapetan nadojio mržnjom, dao zapovijed, vojnicima zadatak da unište to uzvišeno duhovno blago, simbol Grada, carstvo pisane riječi. Vjerujem da ih majke nisu tako učile. Nema utjehe, ali sreća da je većina tih pisaca (autora) prešla na onaj svijet i neće saznati za ovo zlodjelo, ili pak hoće. Ovi, još živi, kada saznaju umrijet će od tuge. U svim tim pričama živio je i dio mene. Pjesničke duše ipak će oćutjeti miris dima, osluhnuti. Taj dan Dante se sigurno prevrtao u grobu, Dostojevski će znojna čela ustati iz groba, a tek pisci ovog podneblja, teško će podnijeti ovoliko poniženje. To skladište znanja, povijesti i duha, melodije što liječi i oživljava na pola uveli cvijet, više je nema, ne diše. U zidove se uvukao mrak i muk. Ooo, svi vi, velikani pisane riječi, mrzite me. O, moji poštovani: Matoš, Krleža, Šimiću, Šantiću, Ujeviću, Kafka, Dizdar, Meša, Vesna, Zagorka, Desanka… Vrag ti odnio Radovana i Slobodana, kud poslaše ove piromane. I odnio ih je, i mene s njima. Ne znam što je u tom dimu trebalo biti lijepo. Bar te knjige nikomu ništa nisu krive. Naprotiv, svima su bile od koristi.
     Boli me jer tu sam bio, i dva moja oka tu su bila, moje uši, drhtave ruke i noge. Tu sam bio cijeli ja. Šutio sam. Ili pak nisam bio? Ako si član orkestra odgovaraš za kvalitetu svirke. Na prvu činilo mi se da su dobrodušni i religiozni, da još mirišu na materino mlijeko, ali, ali… Ne razumijem. Vrata su bila otvorena. Ušao sam, popeo se uz stepenice tiho kao duh. Nikoga od zaposlenika nije bilo, ni moje omiljene knjižničarke nije bilo. Uzalud sam je zvao: Jasmina, Jasmina. Na stolu sam vidio načete slane štapiće i naočale. Volio sam knjige, često navraćao, čitao. Onda su se pojavili oni, niotkud. Krupni, kao dva vuka, u crnim hlačama i bundama. Tko zna što bi napravili i Jasmini da je bila tu? Možda je namirisala nevolju i navrijeme pobjegla, ili je dijete vodila liječniku? Možda je bolesna ili ju je stigao metak? Tko zna? Mogli su razgovarati o književnosti, ponijeti po koju knjigu i hraniti dušu, ali ovako…
     Svi smo dobili nadimke kako bi njihova imena ostala nepoznata mi. Meni su podrugljivo prišili Lane. Po govoru sam shvatio tko su. Kao da je u njega ušao Tanatos, Vuk je zapovjedio: Žeži sve po redu! Zima je, neka se čaršija ogrije. Bilo me strah tih riječi. Drhtao sam. Držeći upaljen upaljač Zverko je ponovio: Sve po redu! Hladna izraza lica, zažegao je i sve škropio psovkama. Vuk mi je pružio upaljač i naredio: Žeži! Pištolj mi je uperio u glavu. Krv mi se ledila. Sve se odvijalo brzo. Plamen je rastao i sve gutao. Ova dvojica sigurno doma nemaju policu za knjige, pomislim. Nitko nije zvao vatrogasce sa šmrkovima. Dok se crni dim dizao u zrak uzalud sam priželjkivao da se dogodi neko čudo. Možda je vjetar raznio dim po cijelom prostoru, po svim četvrtima u gradu da svi osjete miris paljevine i žal za izgubljenim knjigama. Odvrnio sam česmu, ali voda iz nje nije potekla. Izašli su, i ja za njima. Ponašali smo se kao da se ništa nije dogodilo, kao slučajni prolaznici koji hodaju ratom na pola opustošenim gradom. Nadao sam se da me nitko neće povezati s požarom.
     Nedaleko od Knjižnice žuborio je potočić. Krenuli su prema njemu. Oprali su lice i ruke, a o savjesti će razmišljati kasnije. Valjda? Sjeli su u nekog otucanog tamnog terenca i odmaglili niz cestu. I ja sam oprao ruke, glavu zabio u njedra i sav jadan krenuo do granatama izrašetanog stana. S istoka sam čuo pucnjavu pa sam pognute glave ubrzao korak. Mučila me zbrka u glavi. Da sam bar bio gluh i slijep. Nijem sam bio, šutio sam, a šutnja ponekad i nije zlato. Da sam im odbio poslušnost i po cijenu života. Vatrogasno vozilo stiglo je prekasno. Navečer, tog dana sve vijesti koje sam uspio slušao sam. Odzvonilo bi mi u ušima ono: Nepoznati počinitelji… Išao sam na misu i svećenik je u nedjelju propovijed počeo kako su nepoznati počinitelji zapalili Knjižnicu. Bilo mi je neugodno. Trebao sam vrisnuti da ja sam taj, ali nisam. Kasno sam sastrugao veo straha.
     Nedugo nakon rata, kad sam svukao uniformu razbolio sam se, zatim oćelavio, doslovno pretvorio se u ruinu. Ubili su mi starijeg brata. Iza njega je ostala žena i dijete. Trebao sam im biti od pomoći, a ne znam jesam li. Sestra za vrijeme rata otišla je u Njemačku. Sreća da geleri u mom tijelu ne zadaju mi veće muke. Ali duša pušta nečujne krikove. Ruka mi drhti, vrijeme me požderalo, no morao sam ovo ispisati na ovu bijelu kartušinu, inače bi pukao. Kamo sreće da pišem o prvom poljupcu, o ljepoti života u suživotu i sretnom djetinjstvu. Ovako, u meni ječi čemer zaključan pod sedam brava. Prolivena krv ne da spavati, dim i vatra još grizu za uvelu dušu i slabovidne oči. Danas, u dugoj zimskoj noći, na svoj rođendan, ovim rečenicama kao da podižem zidove između sebe u uniformi, onog prije i onoga poslije spaljivanja knjiga. Pobjegao bih od sebe, od ovoga grada, od sjećanja…no, i kada bih otišao u Pariz i udisao zrak koji je udisao i Bodler ama baš ništa se ne bi u meni promijenilo. Ovim priznanjem se spašavam, ali, ali ne… Nalijevam čaše, sam sa sobom u sobi punoj dima od duhana i kroz prozor gledam zvijezde. Moja se davno ugasila. U gorčini života ispijam gorčinu lošeg vina. Pred očima mi još uvijek drhte sjenke mrtvih knjiga koje su poslije na mom licu iscrtale nabore.
     Ipak su me zvali Lane, a plah i jesam, i tri sam nekako spasio od proklete vatre kako bih spasio dio sebe, bar kap svoje duše. Nekako sam ih skrio ispod otrcane crne bunde. Tu su, u mojoj sobi. Šegrta Hlapića sam čitao u djetinjstvu i želio sam ga još jednom pročitati. Ježeva kućica, a tko je nije čitao. Nisam želio odrasti. Eee, da, Na Drini ćuprija, pročitao sam je više puta. Da ih nisam skrio mislim da to ne bih prebolio. Šteta što pod bundu nije stala cijela Knjižnica. Da je, danas bih sjajem u očima palio lampe po gradu, ponosio se sobom, učlanio se i odlazio u nju i čitao, čitao. Oprostite mi poštovana Braćo Grim, Goethe, Servantes, Krleža, Zagorka…I dalje Vam se divim. Niz onih kojima se divim je dug.  Kada me okruže samoća i gusti mrak u meni se probudi kritički duh, puštam dah, hvatam misli i pišem, pišem iako ne znam je li to što napišem vrijedno neke knjige. Lutam prostorima mašte i stvaram jedan ljepši svijet, onakav kakav bih želio. Još uvijek se pomalo sramim svoga imena pa bih potencijalnu knjigu potpisao onim glupim nadimkom; Lane. Za razliku od mene lane je bezazleno, a ja… Kad sam bio klapac, uuuuu, šta sam sve dobroga mislio učiniti za svoj grad kad narastem velik. Šta sad? Kasno je…ili…? Ne znam.
     Na moje iznenađenje, Zverko i Vuk su nakon svega došli do mene i zbog svega se kajali ispred mene. Izgledali su mi kao dva prazna, ofucana, stara kofera. I sam se slično osjećam. Kad zavirim u sebe ne vidim Bog zna šta. Možda me više i nema? Imao sam dojam da oni kao i ja još uvijek vode neki rat sa samim sobom. Vjerojatno će tako biti sve do onog trena kada nam smrt pokloni cjelov na čelo. Kada se to dogodi kasno je iz nas vaditi dokaze zločina. Poštovani Dante, kasno je za tuć se šakom u prsa. U koji krug? Aaa, nećeš mi reći. Znam, nema vjetra koji bi mogao iza mene pročistiti zrak. Šta ti je život nego varka? O, milostivi Bože, čuješ li krik ove moje sićušne duše? Evo me, grešna ispred Tebe. Neka bude volja Tvoja. Ali ja moram na papir iskapati dušu, ispričati svoju priču i dovršiti knjigu. Jednostavno moram!  MILJENKA KOŠTRO
HLADNI LJUDI
Hladni ljudi
hladne duše
u rukama kosiriće nose
u hladni rat vode
pohlepom prekrivaju
tragove krvi
Fortuni po svome
halju kroje
Vlakovi prolaze
odnose sudbine
Želim okasniti
vratiti se nekom
mirisnom proljeću
i cvjetati
miljenka-kostro-1-768x580 - Grude Online
MILJENKA KOŠTRO
https://www.youtube.com/watch?v=x4HYQsfVSDI&t=2s

Continue Reading

KULTURA

Gradonacelnik Mostara dr.Mario Kordic ‘Dragi ministre Hurtiću,

Published

on

 

S obzirom na to da ste, osim što ste ministar, i nakladnik školskih udžbenika, očekivao bih da ćete više pozornosti posvetiti značenju riječi nego njihovom jeftinom poigravanju. Umjesto lekcija o tome tko je došao “sprijeda”, a tko “sazada”, bilo bi korisnije da se držite činjenica i prava.

Požurili ste tražiti ispriku pozivajući se na inspekcijsko rješenje koje Vaši politički partneri u Mostaru od jutros predstavljaju kao veliki preokret u slučaju JP Komunalno.

Nemojte obmanjivati javnost, a posebno bivše djelatnike JP Komunalno. To inspekcijsko rješenje samo po sebi ne mijenja njihov radnopravni status. Ono nije pravomoćno, a njegova će se zakonitost preispitati u odgovarajućem postupku. O tome će odlučivati sudovi, a ne političari i konferencije za medije.

Posebno je zanimljivo da, prema informacijama kojima raspolažemo, ovakvo rješenje predstavlja presedan u dosadašnjoj inspekcijskoj praksi. Ako je to doista tako, i o tome će svoju konačnu riječ dati nadležne institucije.

Vaš zahtjev za isprikom zato ne govori o pravnom raspletu ovog slučaja, nego o želji da unaprijed politički proglasite pobjedu.

Razumijem da ste, u nedostatku konkretnih rezultata vlastitog rada, procijenili kako biste političke poene mogli prikupljati na slučaju radnika JP Komunalno. Međutim, javnosti je dobro poznato da upravo Vaše ministarstvo svojim zaposlenicima duguje milijunske iznose te je zbog takvog poslovanja dobilo negativno mišljenje Ureda za reviziju institucija Bosne i Hercegovine. Godinama su zaposlenici Vašeg ministarstva sudskim putem dokazivali nezakonitosti u njegovu radu, zbog čega Bosna i Hercegovina i danas plaća milijunske odštete.

A što se Mostara tiče, da ste ovaj put odlučili zaobići naš grad, vjerujem da građani ne bi osjetili nikakav nedostatak. Ono što Mostaru danas najmanje treba jesu političari koji dolaze skupljati političke bodove na tuđim problemima, unaprijed presuđivati postupke koji još traju i stvarati lažnu nadu ljudima da je njihov radnopravni status riješen, iako o tome tek trebaju odlučiti nadležne institucije.

O tome tko je u pravu neće odlučiti ni Vaše objave ni konferencije za medije. Odlučit će sudovi. A tada će građani najbolje vidjeti tko je govorio činjenicama, a tko je skupljao političke bodove.

Continue Reading

Uncategorized

SRAMOTO OD UDRUGA DRAGOVOLJACA HRVATSKIH BRANITELJA u BIH!!!!!!!!

Published

on

Sa nepunih 16 godina sam krenuo u rat faktički u 5 mjesecu 1991 i nećete me ušutiti vi sa svojim glupostima i lizanjima š….a i osobnim interesima.
Znam da će ovo pročitati mali broj ljudi ali ja radi sebe moram reagirati jer sam reagirao i prije 10 godina a bio među onima koji su krajem devedesetih zajedno sa većinom ratnih zapovjednika Općinskog Stožera HVO a Mostar napustili krovnu Udrugu dragovoljaca HZHB kad je Miro Grabovac Titan i ostala ekipa promijenila ime udruge u udrugu dragovoljaca HVO a.
Tad su se naši prvi ljudi Jadran Topić i Petar Zelenika pobunili protiv toga i tad Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata HZHB Mostar istupa, tj ostaje jedina na temeljima formirane udruge. Obrazloženje naših prvih ljudi je tada prije 30 godina bilo ovo o čemu VL danas piše.
Svaka čast Ravnom jer su se udostojili jedini reagirati, udruge a prije svih Udruga dragovoljaca u Mostaru( #neću namjerno da joj napišem ime kako se sad zove jer to i jeste problem i ja sam napustio skupštinu kad su mijenjali ime i upozorio nelegalno imenovanog predsjednika skupštine Marija Mikulića, Iliju Vrlića i Milu Pušića kao glavne ljude koji su provodili te promjene da to ne rade jer prije svega nije legalno jer većina prisutnih nisu članovi udruge a još važnije da ne diraju ime jer nam brisanjem HZ HB a nametanjem HVO a kradu preko 7 mjeseci staža i dovode nas u situaciju da će mo biti krivi za sve do 8.4.1992#). Njima na jedno ušlo na drugo izašlo uho jer su imali drugi i drugačiji cilj a danas vidimo oko prilike gdje smo i ko je sa kim dobar u toj famoznoj udruzi, ko je tajnik, ko je šta pisao u ratu, ko je za koga radio. Pojedinci se danas u ovo izborno vrijeme čude nekim objavama i napadima a nemaju pojma kako ovo klapa i kako je došlo do ovoga.
Poruka prije svega DRAGOVOLjCIMA HZHB kasnije HVO a koji će možda ovo pročitati a možete im i vi mlađi prenjeti ako ih imate u kući ili među poznanicima: #samo nastavite šutit pa vam ni unučad neće smjeti reći ko su im bili očevi i djedovi i zašto su se borili jer će mo biti zločinci koji su se uključili u rat kad je napadnuto Sarajevo a ne Ravno i Hercegovina.
Ps. DRAGOVOLjCIMA Mostara posebna poruka i upit, sjećate li se vi ikako šta se dešavalo od 18.9.1991 godine u Mostaru i okolici, sjećate li se poginulih i ranjenih do tog datuma i jeli vas stid šutjeti????
Drugo pitanje kako slavite dan branitelja na dan zaustavljanja tenkova u

Pologu?????

#SRAMOTOodkrovnihudrugaipolitike!!

BOZO Cuvalo

Continue Reading

KULTURA

TJEDNI BRANITELJSKI KOMENTAR: O VAŽEĆEM ZAKONU O BRANITELJIMA(JAVNA POTPORA STANI BURIĆ IZ OPĆINE RAVNO)

Published

on

Po aktualnom zakonu, branitelj si od 8. travnja 1992. godine, a svi koji su organizirali obranu i podnijeli žrtvu prije (kao jug BiH) se dovode u pitanje. Svi koji su pravovremeno prepoznali prijetnji, organizirali straže i punktove, te sudjelovali u najtežim danima početka Domovinskog rata.
Istodobno se zanemaruje činjenica da ako nije proglašen datum napada, Ravno nije ni stradalo u Domovinskom ratu, nego je “jedno od prvih mjesta napada i stradanja” hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.
Uvažena predsjednice Općinskog odbora HDZ-a BiH Ravno,  Stana Burić, razumijem Vaše priopćenje i javno ga podržavam. Sve što ste napisali temelji se na činjenicama. Međutim, moram biti iskren i realan te se prisjetiti riječi jednog mog dobrog prijatelja: „Moje vam suze ne pomažu.“

Zato bih Vam iskreno preporučio da kao Općinska organizacija HDZ-a BiH Ravno podnesete zahtjev Županijskom odboru HDZ-a BiH i Središnjici HDZ-a BiH, uz sve argumente koje ste iznijeli, ali i uz pozivanje na ranije donesene zakone i odluke vezane za Domovinski rat, od Sabora HZHB
Samo se postavlja pitanje kako su takav zakon dopustili zastpnici HDZa kao stožerne političke opcije u Hrvata BiH
Ovim zakonom je narušeno pravo hrvatskih branitelja i zatajena je povijesna istina. Zašto nije korišten mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa?Sve je bilo spremno, ali klupe su ostale prazne: Zašto je otkazana sjednica Predstavničkog doma?
Većina hrvatskih zastupnika u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH i Domu naroda Federacije BiH dolazi iz redova HDZ-a BiH. Upravo zato hrvatski narod ima pravo tražiti jasno obrazloženje zašto je ovakav zakon prihvaćen.
Znano svima da se status branitelja ostvaruje od 18.9.1991. god.
Tjedni komentar…. Generalski Potez Generala ROJSA “Dolazi Predsjednik Zoran Milanović Na 30 Obljetnicu HVO-a u Mostar | MM Portal
Novi zakon negira organizatore otpora HVO-a BiH i Prve dragovoljce HVO-a a posebno negira HZHB i Predsjednika Matu Bobana… Ravno nije napadnuto, srbo crnogorska četnička vojska nije izvršila agresiju….
Šutnja o tim činjenicama može dovesti do opasnog povijesnog izjednačavanja žrtve i agresora.
Stana Buric(opcinski Odbor HDZ BIH RAVNO) Trazi ocitovanje svih Federalnih Zastupnika koji su glasovali za “Laznu Domovinsku povjest i ocitovanje – BPZ.BA
Zato uvažena Predsjednice Stana Burić utemeljite organizacijski braniteljski odbor i uputite Zahtjev Predsjedništvu HNS-a i svim političkim strankama hrvatskog predznaka jer ovakvim Zakonom legaliziramo Armiju BiH i ljiljane kao temelj obrane B i H
Postoje zakonski okviri i norme, okupite eminentne pravnike (ne ove koji su podržali ovakav Zakon)
Dajte rok do kojeg se ovaj Zakon mora povući… Npr 1.10 2026 kada obilježavamo 35 god. agresije na  Ravno.
Potrebno je zatražiti službeno izvješće, zbog čega nije pokrenut mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa kad su prijedlogom Zakona ugrožena prava hrvatskih branitelja i povijesne činjenice o stvaranju obrane.
Ako se ne poduzmu potrebni koraci, neka razmisle i o moralnoj odgovornosti /ostavci prema onima koji su stvarali obranu hrvatskog naroda.
Mladen Ljubić - Vajta nadmašio pok fra Ivana Ševu u ...

Uz braniteljski pozdrav: čestitamo

Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja

Domovini vjerni!
Satnik: Mladen LJubić-Vajta

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba