Connect with us

Uncategorized

MILJENKA KOŠTRO……. KRIK DUŠE……  I…..HLADNI LJUDI………

Published

on

NEKI SU ME PITALI KAD ĆU OBJAVITI NAGRAĐENU PRIČU PA EVO JE, NAVALITE ČITATI I MOLIM LIJEPO DOJAM U KOMENTAR.
     KRIK DUŠE
     Da bar nekako mogu zaboraviti taj dan kad sam kao civil došao u Knjižnicu, koja nosi časno ime jednog velikana od riječi. Želio sam podići koju knjigu da u pauzama od bojišnice skratim duge zimske večeri i odagnam misli od ružnih događaja. Da bar sve to nisam gledao svojim očima. Kamo sreće da se nije dogodilo, ali dogodilo se. Da sam bar sklopio oči i začepio uši. Bio sam mlad, neiskusan, zaveden…, blijed od straha, od tog nametnutog rata, od loše hrane. Od svega sam bio blijed ko krpa. Oni su slavili, vrištali, a ja sam živ umirao. Nisu se na mene posebno obazirali iako su mislili da sam knjižničar. Valjda sam im izgledao previše blesavo. Ali taj čin?
     Taj datum, taj zimski dan, taj ružni i tužni događaj za njih je bio praznik, bar je tako izgledalo. Udišući crni dim, nazdravljali su pobjedi. Pirovoj pobjedi. Tuga i jad davili su me u grlu, ali sam šutio. Trebao sam vikati, plakati, zapomagati, ali sam šutio, a u meni je hroptalo. Na tom crnom pepelu, u sred dana ispisivali smo svoje životopise. Zbrkali su mi misli, strahom odrezali jezik, meni, jadniku koji se nije usudio vrisnuti. Plamen je gutao riječi, stranice, korice, gutao je nečije neprospavane noći dok je stvarao. Dim je ispisivao novu, mračnu stranicu Povijesti.
     Čije li su sve ruke držale te knjige, listale ih i uživale u starim dokumentima, ispričanim pričama, stihovima ili dramskim i znanstvenim sadržajima? Stotine, tisuće knjiga na raznim jezicima tek tako odoše u nepovrat, u sred moga Grada. Ne krivim taj bezazleni plamičak iz upaljača. Dospio je u pogrešne ruke. Police su  gorjele pred mojim očima. Gorjele su u mom uplašenom srcu. Želim vjerovati da su gorjele i u srcima onih koji su ih sa mnom palili.  Vjerojatno ih je neki mrzovoljni Kapetan nadojio mržnjom, dao zapovijed, vojnicima zadatak da unište to uzvišeno duhovno blago, simbol Grada, carstvo pisane riječi. Vjerujem da ih majke nisu tako učile. Nema utjehe, ali sreća da je većina tih pisaca (autora) prešla na onaj svijet i neće saznati za ovo zlodjelo, ili pak hoće. Ovi, još živi, kada saznaju umrijet će od tuge. U svim tim pričama živio je i dio mene. Pjesničke duše ipak će oćutjeti miris dima, osluhnuti. Taj dan Dante se sigurno prevrtao u grobu, Dostojevski će znojna čela ustati iz groba, a tek pisci ovog podneblja, teško će podnijeti ovoliko poniženje. To skladište znanja, povijesti i duha, melodije što liječi i oživljava na pola uveli cvijet, više je nema, ne diše. U zidove se uvukao mrak i muk. Ooo, svi vi, velikani pisane riječi, mrzite me. O, moji poštovani: Matoš, Krleža, Šimiću, Šantiću, Ujeviću, Kafka, Dizdar, Meša, Vesna, Zagorka, Desanka… Vrag ti odnio Radovana i Slobodana, kud poslaše ove piromane. I odnio ih je, i mene s njima. Ne znam što je u tom dimu trebalo biti lijepo. Bar te knjige nikomu ništa nisu krive. Naprotiv, svima su bile od koristi.
     Boli me jer tu sam bio, i dva moja oka tu su bila, moje uši, drhtave ruke i noge. Tu sam bio cijeli ja. Šutio sam. Ili pak nisam bio? Ako si član orkestra odgovaraš za kvalitetu svirke. Na prvu činilo mi se da su dobrodušni i religiozni, da još mirišu na materino mlijeko, ali, ali… Ne razumijem. Vrata su bila otvorena. Ušao sam, popeo se uz stepenice tiho kao duh. Nikoga od zaposlenika nije bilo, ni moje omiljene knjižničarke nije bilo. Uzalud sam je zvao: Jasmina, Jasmina. Na stolu sam vidio načete slane štapiće i naočale. Volio sam knjige, često navraćao, čitao. Onda su se pojavili oni, niotkud. Krupni, kao dva vuka, u crnim hlačama i bundama. Tko zna što bi napravili i Jasmini da je bila tu? Možda je namirisala nevolju i navrijeme pobjegla, ili je dijete vodila liječniku? Možda je bolesna ili ju je stigao metak? Tko zna? Mogli su razgovarati o književnosti, ponijeti po koju knjigu i hraniti dušu, ali ovako…
     Svi smo dobili nadimke kako bi njihova imena ostala nepoznata mi. Meni su podrugljivo prišili Lane. Po govoru sam shvatio tko su. Kao da je u njega ušao Tanatos, Vuk je zapovjedio: Žeži sve po redu! Zima je, neka se čaršija ogrije. Bilo me strah tih riječi. Drhtao sam. Držeći upaljen upaljač Zverko je ponovio: Sve po redu! Hladna izraza lica, zažegao je i sve škropio psovkama. Vuk mi je pružio upaljač i naredio: Žeži! Pištolj mi je uperio u glavu. Krv mi se ledila. Sve se odvijalo brzo. Plamen je rastao i sve gutao. Ova dvojica sigurno doma nemaju policu za knjige, pomislim. Nitko nije zvao vatrogasce sa šmrkovima. Dok se crni dim dizao u zrak uzalud sam priželjkivao da se dogodi neko čudo. Možda je vjetar raznio dim po cijelom prostoru, po svim četvrtima u gradu da svi osjete miris paljevine i žal za izgubljenim knjigama. Odvrnio sam česmu, ali voda iz nje nije potekla. Izašli su, i ja za njima. Ponašali smo se kao da se ništa nije dogodilo, kao slučajni prolaznici koji hodaju ratom na pola opustošenim gradom. Nadao sam se da me nitko neće povezati s požarom.
     Nedaleko od Knjižnice žuborio je potočić. Krenuli su prema njemu. Oprali su lice i ruke, a o savjesti će razmišljati kasnije. Valjda? Sjeli su u nekog otucanog tamnog terenca i odmaglili niz cestu. I ja sam oprao ruke, glavu zabio u njedra i sav jadan krenuo do granatama izrašetanog stana. S istoka sam čuo pucnjavu pa sam pognute glave ubrzao korak. Mučila me zbrka u glavi. Da sam bar bio gluh i slijep. Nijem sam bio, šutio sam, a šutnja ponekad i nije zlato. Da sam im odbio poslušnost i po cijenu života. Vatrogasno vozilo stiglo je prekasno. Navečer, tog dana sve vijesti koje sam uspio slušao sam. Odzvonilo bi mi u ušima ono: Nepoznati počinitelji… Išao sam na misu i svećenik je u nedjelju propovijed počeo kako su nepoznati počinitelji zapalili Knjižnicu. Bilo mi je neugodno. Trebao sam vrisnuti da ja sam taj, ali nisam. Kasno sam sastrugao veo straha.
     Nedugo nakon rata, kad sam svukao uniformu razbolio sam se, zatim oćelavio, doslovno pretvorio se u ruinu. Ubili su mi starijeg brata. Iza njega je ostala žena i dijete. Trebao sam im biti od pomoći, a ne znam jesam li. Sestra za vrijeme rata otišla je u Njemačku. Sreća da geleri u mom tijelu ne zadaju mi veće muke. Ali duša pušta nečujne krikove. Ruka mi drhti, vrijeme me požderalo, no morao sam ovo ispisati na ovu bijelu kartušinu, inače bi pukao. Kamo sreće da pišem o prvom poljupcu, o ljepoti života u suživotu i sretnom djetinjstvu. Ovako, u meni ječi čemer zaključan pod sedam brava. Prolivena krv ne da spavati, dim i vatra još grizu za uvelu dušu i slabovidne oči. Danas, u dugoj zimskoj noći, na svoj rođendan, ovim rečenicama kao da podižem zidove između sebe u uniformi, onog prije i onoga poslije spaljivanja knjiga. Pobjegao bih od sebe, od ovoga grada, od sjećanja…no, i kada bih otišao u Pariz i udisao zrak koji je udisao i Bodler ama baš ništa se ne bi u meni promijenilo. Ovim priznanjem se spašavam, ali, ali ne… Nalijevam čaše, sam sa sobom u sobi punoj dima od duhana i kroz prozor gledam zvijezde. Moja se davno ugasila. U gorčini života ispijam gorčinu lošeg vina. Pred očima mi još uvijek drhte sjenke mrtvih knjiga koje su poslije na mom licu iscrtale nabore.
     Ipak su me zvali Lane, a plah i jesam, i tri sam nekako spasio od proklete vatre kako bih spasio dio sebe, bar kap svoje duše. Nekako sam ih skrio ispod otrcane crne bunde. Tu su, u mojoj sobi. Šegrta Hlapića sam čitao u djetinjstvu i želio sam ga još jednom pročitati. Ježeva kućica, a tko je nije čitao. Nisam želio odrasti. Eee, da, Na Drini ćuprija, pročitao sam je više puta. Da ih nisam skrio mislim da to ne bih prebolio. Šteta što pod bundu nije stala cijela Knjižnica. Da je, danas bih sjajem u očima palio lampe po gradu, ponosio se sobom, učlanio se i odlazio u nju i čitao, čitao. Oprostite mi poštovana Braćo Grim, Goethe, Servantes, Krleža, Zagorka…I dalje Vam se divim. Niz onih kojima se divim je dug.  Kada me okruže samoća i gusti mrak u meni se probudi kritički duh, puštam dah, hvatam misli i pišem, pišem iako ne znam je li to što napišem vrijedno neke knjige. Lutam prostorima mašte i stvaram jedan ljepši svijet, onakav kakav bih želio. Još uvijek se pomalo sramim svoga imena pa bih potencijalnu knjigu potpisao onim glupim nadimkom; Lane. Za razliku od mene lane je bezazleno, a ja… Kad sam bio klapac, uuuuu, šta sam sve dobroga mislio učiniti za svoj grad kad narastem velik. Šta sad? Kasno je…ili…? Ne znam.
     Na moje iznenađenje, Zverko i Vuk su nakon svega došli do mene i zbog svega se kajali ispred mene. Izgledali su mi kao dva prazna, ofucana, stara kofera. I sam se slično osjećam. Kad zavirim u sebe ne vidim Bog zna šta. Možda me više i nema? Imao sam dojam da oni kao i ja još uvijek vode neki rat sa samim sobom. Vjerojatno će tako biti sve do onog trena kada nam smrt pokloni cjelov na čelo. Kada se to dogodi kasno je iz nas vaditi dokaze zločina. Poštovani Dante, kasno je za tuć se šakom u prsa. U koji krug? Aaa, nećeš mi reći. Znam, nema vjetra koji bi mogao iza mene pročistiti zrak. Šta ti je život nego varka? O, milostivi Bože, čuješ li krik ove moje sićušne duše? Evo me, grešna ispred Tebe. Neka bude volja Tvoja. Ali ja moram na papir iskapati dušu, ispričati svoju priču i dovršiti knjigu. Jednostavno moram!  MILJENKA KOŠTRO
HLADNI LJUDI
Hladni ljudi
hladne duše
u rukama kosiriće nose
u hladni rat vode
pohlepom prekrivaju
tragove krvi
Fortuni po svome
halju kroje
Vlakovi prolaze
odnose sudbine
Želim okasniti
vratiti se nekom
mirisnom proljeću
i cvjetati
miljenka-kostro-1-768x580 - Grude Online
MILJENKA KOŠTRO
https://www.youtube.com/watch?v=x4HYQsfVSDI&t=2s

Continue Reading

EKONOMIJA

Prof. dr. sc. Ivo Čolak novi rektor Sveučilišta u Mostaru(jednoglasno izabran)

Published

on

Senat Sveučilišta u Mostaru danas je jednoglasno izabrao prof. dr. sc. Ivu Čolaka, redovitog profesora, za novog rektora Sveučilišta u Mostaru na mandatno razdoblje od četiri godine. Druga kandidatkinja bila je prof. dr. sc. Damirka Mihaljević s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru.

ŠUTNJA REKTORATA Sindikalisti nisu dobili prostorije i adresu na Sveučilištu, Sindikat će registrirati negdje drugo | Vijesti Hercegovina.Info

Prof. dr. sc. Ivo Čolak u svom programu za mandatno razdoblje od 2025. do 2029. godine ističe, kao najveći prioritet razvoja, financijsku stabilnost Sveučilišta u Mostaru kao temelj za daljnji razvoj, s posebnim naglaskom na dobrobit studenata i oslobađanje školarina za studente koji redovito izvršavaju svoje obveze. Njegov program uključuje jačanje znanstvene izvrsnosti, veću suradnju s gospodarstvom, razvoj nacionalnog identiteta i kulture, povećanje kvalitete obrazovanja i učinkovitosti studiranja te društvenu odgovornost.

Posebni ciljevi uključuju unaprjeđenje studijskih programa, povećanje studentskog standarda, daljnju digitalnu transformaciju i poticanje znanstvenih projekata. Posebno se naglašava potreba bolje suradnje Sveučilišta s gospodarstvom, s ciljem većeg uključivanja studenata, kao i dodatna ulaganja u infrastrukturu te povećanje prostornih kapaciteta, posebno za Farmaceutski fakultet.

 

Međunarodna suradnja i mobilnost studenata i nastavnika bit će nastavljeni i intenzivirani kroz razvoj novih programa, uključujući i studije na stranom jeziku. Profesor Čolak poseban naglasak stavlja na digitalizaciju cijele vertikale obrazovanja na hrvatskom jeziku u BiH te razvoj IT sektora i daljnje podizanje položaja Sveučilišta na međunarodnim ljestvicama.

Studenti su u središtu obrazovnog procesa, a konačni cilj programa je omogućiti im kvalitetno obrazovanje uz znatno povoljnije uvjete studiranja. Nastavit će se razvijati mentorsko i savjetodavno praćenje studenata, unaprjeđivati sustav stipendiranja te aktivnije uključivati studente u stručne i gospodarske projekte. Sve to pridonijet će stvaranju stabilne, dinamične i inovativne institucije prilagođene potrebama tržišta rada i društvenim promjenama.

Prof. dr. sc. Ivo Čolak dugogodišnji je profesor i znanstvenik na Sveučilištu u Mostaru, gdje je zaposlen još od 1993. godine. Završio je Građevinski fakultet, a nakon toga i Filozofski fakultet. Obnašao je niz dužnosti, uključujući prodekana za nastavu i dekana Građevinskog fakulteta te prorektora za znanost i razvoj Sveučilišta u Mostaru. Obrazovao se i dodatno usavršavao na poslijediplomskom studiju u Splitu te postdoktorskom studiju u Zürichu. Bio je član Vijeća za znanost Bosne i Hercegovine te član Upravnog odbora Agencije za osiguranje kvalitete i razvoj visokog obrazovanja BiH (HEA). Također, aktivno je sudjelovao u brojnim povjerenstvima za akreditaciju visokoškolskih ustanova u BiH i Crnoj Gori, kao i u oblikovanju javnih politika i strategija u području obrazovanja i znanosti. Od 2018. godine predaje kao redoviti profesor i na Sveučilištu Sjever u Varaždinu. Njegov znanstveni i profesionalni rad odlikuje se izrazitim doprinosom u razvoju visokog obrazovanja, znanosti i upravljanja Sveučilištem u Mostaru.Ivo Čolak | Vijesti Hercegovina.Info Prof. dr. sc. Ivo Čolak preuzima dužnost rektora 1. listopada 2025. godine.

00:59

00:00
Play
k
Mute
m
Settings
Fullscreen
f

 

 

Prof. dr. sc. Ivo Čolak dugogodišnji je profesor i znanstvenik na Sveučilištu u Mostaru, gdje je zaposlen još od 1993. godine. Završio je Građevinski fakultet, a nakon toga i Filozofski fakultet. Obnašao je niz dužnosti, uključujući prodekana za nastavu i dekana Građevinskog fakulteta te prorektora za znanost i razvoj Sveučilišta u Mostaru. Obrazovao se i dodatno usavršavao na poslijediplomskom studiju u Splitu te postdoktorskom studiju u Zürichu. Bio je član Vijeća za znanost Bosne i Hercegovine te član Upravnog odbora Agencije za osiguranje kvalitete i razvoj visokog obrazovanja BiH (HEA). Također, aktivno je sudjelovao u brojnim povjerenstvima za akreditaciju visokoškolskih ustanova u BiH i Crnoj Gori, kao i u oblikovanju javnih politika i strategija u području obrazovanja i znanosti. Od 2018. godine predaje kao redoviti profesor i na Sveučilištu Sjever u Varaždinu. Njegov znanstveni i profesionalni rad odlikuje se izrazitim doprinosom u razvoju visokog obrazovanja, znanosti i upravljanja Sveučilištem u Mostaru. Prof. dr. sc. Ivo Čolak preuzima dužnost rektora 1. listopada 2025. godine.

Svim umirovljenicima stiže trajni dodatak na mirovinu. Iznos će se računati prema godinama staža
Poslovni dnevnik

Svim umirovljenicima stiže trajni dodatak na mirovinu. Iznos će se računati prema godinama staža

Continue Reading

KULTURA

Obilježena 31. obljetnica raspuštanja logora “IV. Osnovna škola” u Mostaru

Published

on

Paljenjem svijeća i polaganjem vijenaca  kod spomenika poginulim braniteljima ispred Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače u Mostaru obilježena je 31. obljetnica raspuštanja logora “IV. Osnovna škola” u Mostaru.

Predsjednik Hrvatske udruge logoraša HNŽ-a Željko Mikulić rekao je kako su se okupili da obilježe 31. obljetnicu raspuštanja zloglasnog logora “IV. Osnovna škola” u Mostaru, naglasivši da je u njemu poginulo 17 ljudi.

– Na današnji dan razmijenjena su 73 hrvatska logoraša, od kojih su dvije bile ženske osobe koje su danas došle na obilježavanje – rekao je Mikulić, dodavši da je kroz ovaj logor prošlo oko 130 logoraša.

Kako je istaknuo, poslije razmjene trideset osoba je umrlo.

– Svi mi snosimo posljedice tog logora i danas ćemo se prisjetiti svega onoga što se događalo u logoru koji je bio mjesto patnje i mučilište – ustvrdio je Mikulić.

Naglasio je i kako presude za logor postoje.

– Za ove zločine je odgovarano, ima osam presuda. To su sramotne presude, 18 i pol godina dobilo je 8 stražara – rekao je Mikulić, istaknuvši da nalogodavci nikada nisu kažnjeni.

Nakon svete mise, polaganja vijenca i paljenja svijeća, upriličena je i izložba fotografija najvećih logora za Hrvate u Hercegovačko-neretvanskoj županiji. /Fena/HMS/

 

 

Preporučeno:

Podijeli:

Continue Reading

EKONOMIJA

Vlada HNŽ potpisala ugovore sa 155 vježbenika

Published

on

Predsjednica Vlade Hercegovačko-neretvanske županije Marija Buhač i ministar financija HNŽ-a Adil Šuta pozdravili su danas vježbenike koji su odabrani na osnovu Javnoga poziva Vlade za prijam vježbenika u županijska tijela uprave, upravne organizacije i druge službe, tijela i institucije Hercegovačko-neretvanske županije, prenosi Hrvatski Medijski Servis.

Predsjednica Buhač podsjetila je na to da je vježbenički staž kontinuirani proces koji Vlada HNŽ-a godinama provodi, ali i kako je ovoga puta unaprijeđen na način da je vježbenicima osigurano kvalitetnije mentorstvo, bolji raspored i izravna komunikacija s tržištem rada, prije svega s privatnim sektorom.

 

 

– Dosad je fokus bio na državnoj službi, gdje je puno vježbenika bilo na određenim mjestima na kojima ponekad nisu dobili potrebno znanje za izlazak na tržište rada. Držim kako je važno da vidite i jedan i drugi svijet i krenete od samoga početka. Na vama je raditi i učiti, a ja se nadam kako će vam na svakomu mjestu biti osiguran kvalitetan mentor koji će vam znati prenijeti znanje. Sama diploma nije dovoljna, danas se očekuje cjeloživotno učenje i stalno usvajanje novih znanja i vještina, a mi smo vam osigurali onaj ključni početni iskorak – poručila je Buhač, osvrnuvši se i na kašnjenje s objavom popisa odabranih vježbenika.

– Javni je poziv bio u prošloj godini i postupak je proveden u skladu sa zakonskim propisima. Međutim, imali smo otprilike 400 prijavljenih na 100 predviđenih mjesta i radili smo na proširenju Odluke kako bismo primili maksimalan mogući broj, a to je zasad ukupno 155 vježbenika. Također, Županija je istodobno bila na privremenomu financiranju i odmah po usvajanju Proračuna usvojili smo i ovu odluku – pojasnila je predsjednica Vlade, najavivši kako se radi i na stvaranju uvjeta za prijem dodatnoga broja vježbenika.

Ministar Šuta ocijenio je današnji trenutak važnim iskorakom u životu odabranih vježbenika, dodavši kako se nada da će svatko od njih na odgovarajući način iskoristiti vrijeme koje je pred njima.

– Želim da steknete dodatna znanja i kompetencije i da to znanje sutra prenesete na tržište rada koje je zahtjevno i turbulentno. Završeni je fakultet samo ulaznica za daljnji svijet i posao, a od vas se očekuje kontinuirano učenje i moja je preporuka da se neprestano nadograđujete – kazao je Šuta.

 

 

Preporučeno:

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba