Connect with us

Uncategorized

MILJENKA KOŠTRO……. KRIK DUŠE……  I…..HLADNI LJUDI………

Published

on

NEKI SU ME PITALI KAD ĆU OBJAVITI NAGRAĐENU PRIČU PA EVO JE, NAVALITE ČITATI I MOLIM LIJEPO DOJAM U KOMENTAR.
     KRIK DUŠE
     Da bar nekako mogu zaboraviti taj dan kad sam kao civil došao u Knjižnicu, koja nosi časno ime jednog velikana od riječi. Želio sam podići koju knjigu da u pauzama od bojišnice skratim duge zimske večeri i odagnam misli od ružnih događaja. Da bar sve to nisam gledao svojim očima. Kamo sreće da se nije dogodilo, ali dogodilo se. Da sam bar sklopio oči i začepio uši. Bio sam mlad, neiskusan, zaveden…, blijed od straha, od tog nametnutog rata, od loše hrane. Od svega sam bio blijed ko krpa. Oni su slavili, vrištali, a ja sam živ umirao. Nisu se na mene posebno obazirali iako su mislili da sam knjižničar. Valjda sam im izgledao previše blesavo. Ali taj čin?
     Taj datum, taj zimski dan, taj ružni i tužni događaj za njih je bio praznik, bar je tako izgledalo. Udišući crni dim, nazdravljali su pobjedi. Pirovoj pobjedi. Tuga i jad davili su me u grlu, ali sam šutio. Trebao sam vikati, plakati, zapomagati, ali sam šutio, a u meni je hroptalo. Na tom crnom pepelu, u sred dana ispisivali smo svoje životopise. Zbrkali su mi misli, strahom odrezali jezik, meni, jadniku koji se nije usudio vrisnuti. Plamen je gutao riječi, stranice, korice, gutao je nečije neprospavane noći dok je stvarao. Dim je ispisivao novu, mračnu stranicu Povijesti.
     Čije li su sve ruke držale te knjige, listale ih i uživale u starim dokumentima, ispričanim pričama, stihovima ili dramskim i znanstvenim sadržajima? Stotine, tisuće knjiga na raznim jezicima tek tako odoše u nepovrat, u sred moga Grada. Ne krivim taj bezazleni plamičak iz upaljača. Dospio je u pogrešne ruke. Police su  gorjele pred mojim očima. Gorjele su u mom uplašenom srcu. Želim vjerovati da su gorjele i u srcima onih koji su ih sa mnom palili.  Vjerojatno ih je neki mrzovoljni Kapetan nadojio mržnjom, dao zapovijed, vojnicima zadatak da unište to uzvišeno duhovno blago, simbol Grada, carstvo pisane riječi. Vjerujem da ih majke nisu tako učile. Nema utjehe, ali sreća da je većina tih pisaca (autora) prešla na onaj svijet i neće saznati za ovo zlodjelo, ili pak hoće. Ovi, još živi, kada saznaju umrijet će od tuge. U svim tim pričama živio je i dio mene. Pjesničke duše ipak će oćutjeti miris dima, osluhnuti. Taj dan Dante se sigurno prevrtao u grobu, Dostojevski će znojna čela ustati iz groba, a tek pisci ovog podneblja, teško će podnijeti ovoliko poniženje. To skladište znanja, povijesti i duha, melodije što liječi i oživljava na pola uveli cvijet, više je nema, ne diše. U zidove se uvukao mrak i muk. Ooo, svi vi, velikani pisane riječi, mrzite me. O, moji poštovani: Matoš, Krleža, Šimiću, Šantiću, Ujeviću, Kafka, Dizdar, Meša, Vesna, Zagorka, Desanka… Vrag ti odnio Radovana i Slobodana, kud poslaše ove piromane. I odnio ih je, i mene s njima. Ne znam što je u tom dimu trebalo biti lijepo. Bar te knjige nikomu ništa nisu krive. Naprotiv, svima su bile od koristi.
     Boli me jer tu sam bio, i dva moja oka tu su bila, moje uši, drhtave ruke i noge. Tu sam bio cijeli ja. Šutio sam. Ili pak nisam bio? Ako si član orkestra odgovaraš za kvalitetu svirke. Na prvu činilo mi se da su dobrodušni i religiozni, da još mirišu na materino mlijeko, ali, ali… Ne razumijem. Vrata su bila otvorena. Ušao sam, popeo se uz stepenice tiho kao duh. Nikoga od zaposlenika nije bilo, ni moje omiljene knjižničarke nije bilo. Uzalud sam je zvao: Jasmina, Jasmina. Na stolu sam vidio načete slane štapiće i naočale. Volio sam knjige, često navraćao, čitao. Onda su se pojavili oni, niotkud. Krupni, kao dva vuka, u crnim hlačama i bundama. Tko zna što bi napravili i Jasmini da je bila tu? Možda je namirisala nevolju i navrijeme pobjegla, ili je dijete vodila liječniku? Možda je bolesna ili ju je stigao metak? Tko zna? Mogli su razgovarati o književnosti, ponijeti po koju knjigu i hraniti dušu, ali ovako…
     Svi smo dobili nadimke kako bi njihova imena ostala nepoznata mi. Meni su podrugljivo prišili Lane. Po govoru sam shvatio tko su. Kao da je u njega ušao Tanatos, Vuk je zapovjedio: Žeži sve po redu! Zima je, neka se čaršija ogrije. Bilo me strah tih riječi. Drhtao sam. Držeći upaljen upaljač Zverko je ponovio: Sve po redu! Hladna izraza lica, zažegao je i sve škropio psovkama. Vuk mi je pružio upaljač i naredio: Žeži! Pištolj mi je uperio u glavu. Krv mi se ledila. Sve se odvijalo brzo. Plamen je rastao i sve gutao. Ova dvojica sigurno doma nemaju policu za knjige, pomislim. Nitko nije zvao vatrogasce sa šmrkovima. Dok se crni dim dizao u zrak uzalud sam priželjkivao da se dogodi neko čudo. Možda je vjetar raznio dim po cijelom prostoru, po svim četvrtima u gradu da svi osjete miris paljevine i žal za izgubljenim knjigama. Odvrnio sam česmu, ali voda iz nje nije potekla. Izašli su, i ja za njima. Ponašali smo se kao da se ništa nije dogodilo, kao slučajni prolaznici koji hodaju ratom na pola opustošenim gradom. Nadao sam se da me nitko neće povezati s požarom.
     Nedaleko od Knjižnice žuborio je potočić. Krenuli su prema njemu. Oprali su lice i ruke, a o savjesti će razmišljati kasnije. Valjda? Sjeli su u nekog otucanog tamnog terenca i odmaglili niz cestu. I ja sam oprao ruke, glavu zabio u njedra i sav jadan krenuo do granatama izrašetanog stana. S istoka sam čuo pucnjavu pa sam pognute glave ubrzao korak. Mučila me zbrka u glavi. Da sam bar bio gluh i slijep. Nijem sam bio, šutio sam, a šutnja ponekad i nije zlato. Da sam im odbio poslušnost i po cijenu života. Vatrogasno vozilo stiglo je prekasno. Navečer, tog dana sve vijesti koje sam uspio slušao sam. Odzvonilo bi mi u ušima ono: Nepoznati počinitelji… Išao sam na misu i svećenik je u nedjelju propovijed počeo kako su nepoznati počinitelji zapalili Knjižnicu. Bilo mi je neugodno. Trebao sam vrisnuti da ja sam taj, ali nisam. Kasno sam sastrugao veo straha.
     Nedugo nakon rata, kad sam svukao uniformu razbolio sam se, zatim oćelavio, doslovno pretvorio se u ruinu. Ubili su mi starijeg brata. Iza njega je ostala žena i dijete. Trebao sam im biti od pomoći, a ne znam jesam li. Sestra za vrijeme rata otišla je u Njemačku. Sreća da geleri u mom tijelu ne zadaju mi veće muke. Ali duša pušta nečujne krikove. Ruka mi drhti, vrijeme me požderalo, no morao sam ovo ispisati na ovu bijelu kartušinu, inače bi pukao. Kamo sreće da pišem o prvom poljupcu, o ljepoti života u suživotu i sretnom djetinjstvu. Ovako, u meni ječi čemer zaključan pod sedam brava. Prolivena krv ne da spavati, dim i vatra još grizu za uvelu dušu i slabovidne oči. Danas, u dugoj zimskoj noći, na svoj rođendan, ovim rečenicama kao da podižem zidove između sebe u uniformi, onog prije i onoga poslije spaljivanja knjiga. Pobjegao bih od sebe, od ovoga grada, od sjećanja…no, i kada bih otišao u Pariz i udisao zrak koji je udisao i Bodler ama baš ništa se ne bi u meni promijenilo. Ovim priznanjem se spašavam, ali, ali ne… Nalijevam čaše, sam sa sobom u sobi punoj dima od duhana i kroz prozor gledam zvijezde. Moja se davno ugasila. U gorčini života ispijam gorčinu lošeg vina. Pred očima mi još uvijek drhte sjenke mrtvih knjiga koje su poslije na mom licu iscrtale nabore.
     Ipak su me zvali Lane, a plah i jesam, i tri sam nekako spasio od proklete vatre kako bih spasio dio sebe, bar kap svoje duše. Nekako sam ih skrio ispod otrcane crne bunde. Tu su, u mojoj sobi. Šegrta Hlapića sam čitao u djetinjstvu i želio sam ga još jednom pročitati. Ježeva kućica, a tko je nije čitao. Nisam želio odrasti. Eee, da, Na Drini ćuprija, pročitao sam je više puta. Da ih nisam skrio mislim da to ne bih prebolio. Šteta što pod bundu nije stala cijela Knjižnica. Da je, danas bih sjajem u očima palio lampe po gradu, ponosio se sobom, učlanio se i odlazio u nju i čitao, čitao. Oprostite mi poštovana Braćo Grim, Goethe, Servantes, Krleža, Zagorka…I dalje Vam se divim. Niz onih kojima se divim je dug.  Kada me okruže samoća i gusti mrak u meni se probudi kritički duh, puštam dah, hvatam misli i pišem, pišem iako ne znam je li to što napišem vrijedno neke knjige. Lutam prostorima mašte i stvaram jedan ljepši svijet, onakav kakav bih želio. Još uvijek se pomalo sramim svoga imena pa bih potencijalnu knjigu potpisao onim glupim nadimkom; Lane. Za razliku od mene lane je bezazleno, a ja… Kad sam bio klapac, uuuuu, šta sam sve dobroga mislio učiniti za svoj grad kad narastem velik. Šta sad? Kasno je…ili…? Ne znam.
     Na moje iznenađenje, Zverko i Vuk su nakon svega došli do mene i zbog svega se kajali ispred mene. Izgledali su mi kao dva prazna, ofucana, stara kofera. I sam se slično osjećam. Kad zavirim u sebe ne vidim Bog zna šta. Možda me više i nema? Imao sam dojam da oni kao i ja još uvijek vode neki rat sa samim sobom. Vjerojatno će tako biti sve do onog trena kada nam smrt pokloni cjelov na čelo. Kada se to dogodi kasno je iz nas vaditi dokaze zločina. Poštovani Dante, kasno je za tuć se šakom u prsa. U koji krug? Aaa, nećeš mi reći. Znam, nema vjetra koji bi mogao iza mene pročistiti zrak. Šta ti je život nego varka? O, milostivi Bože, čuješ li krik ove moje sićušne duše? Evo me, grešna ispred Tebe. Neka bude volja Tvoja. Ali ja moram na papir iskapati dušu, ispričati svoju priču i dovršiti knjigu. Jednostavno moram!  MILJENKA KOŠTRO
HLADNI LJUDI
Hladni ljudi
hladne duše
u rukama kosiriće nose
u hladni rat vode
pohlepom prekrivaju
tragove krvi
Fortuni po svome
halju kroje
Vlakovi prolaze
odnose sudbine
Želim okasniti
vratiti se nekom
mirisnom proljeću
i cvjetati
miljenka-kostro-1-768x580 - Grude Online
MILJENKA KOŠTRO
https://www.youtube.com/watch?v=x4HYQsfVSDI&t=2s

Continue Reading

KULTURA

Jagoda Savic….Od kad te nema…

Published

on

 

Ja ne mirisem na jorgovane kraj puta
ne trazim gnezda na medji izmedju livada.
Ne drzim goluzdravog ptica dok majka ne dodje
Ne sanjam..

Od kad te nema ,sve price stoje
da ih nekada ponovo ispricam.
Da zasuzim
Da pokleknem..

Ja zivim dan za danom
Napuklih srcanih zalizaka
I ruka praznih
sto bi da opet zalutaju u tvoju nevinost prstiju..

Ako dodjes u san
radost ce mi obasjati srce
osmeh ce ukrasiti lice a usne prosaptati
,,Hvala ti Boze .”

 

Continue Reading

KULTURA

Znate li da Podastrana u Ljubotićima skriva tri tisućljeća povijesti? Pročitajte priču

Published

on

Znate li da Podastrana u Ljubotićima skriva tri tisućljeća povijesti? Pročitajte priču

Znate li da Podastrana u Ljubotićima skriva tri tisućljeća povijesti? Pročitajte priču

Rijetko koji zaselak u Širokom Brijegu na tako malom prostoru okuplja toliko povijesnih slojeva kao Podastrana u Ljubotićima. Između kanjona rijeke Ugrovače i brdskih obronaka nižu se tragovi života stari više od tri tisućljeća.

Od prapovijesne gradine, preko srednjovjekovnih stećaka, do skrovitoga franjevačkog misišta na kojem se, u doba osmanske vlasti, vjera čuvala pod otvorenim nebom – sve to nudi Podastrana.

Živopisne priče

U nedjelju, 7. prosinca 2025., lokalitete je za Josipa Bošnjaka predstavljao Miljenko Mićo Brekalo, dragovoljac i veteran Domovinskog rata. On je 1997. podigao zavjetnu kapelicu na Kruškovcu i obnovio tradiciju koja seže stoljećima unatrag.

Kruškovac, svetište iznad Ljubotića, u predaji se spominje kao tajno utočište franjevaca i mjesto bogoslužja za vjernike Ljubotića i okolnih sela. Sačuvana su i svjedočanstva da je na grobištu obavljeno krštenje u vrijeme kada crkvene građevine nisu bile dopuštene, pa je lokalitet funkcionirao kao “župna crkva” u šumi i kamenu.

Isječak sa označenim vjerojatnim prostorom utvrđenog naselja -Gradine (Google Earth)

Živopisne priče preživjele su do danas: govori se o konjima potkovanim “naopačke” kako bi progonitelje naveli u krivom smjeru, kao i o fratru-mučeniku pokopanom na mjestu koje su vjernici zvali “Biskupov grob”.

Vrijedni povijesni tragovi

Ime Kruškovac veže se i uz predaju o devet krušaka poredanih “kao po koncu”.

Svake treće nedjelje u srpnju ondje se služi misa “na kamenu”, uz mnoštvo vjernika, a u tijeku je i gradnja veće kapele.

Pogled na bedem gradine

 

Stotinjak metara iznad svetišta uzdiže se jedna od najvećih gradina zapadne Hercegovine. U Arheološkom leksikonu BiH (1988.) evidentirana je kao prahistorijska gradina nad Ugrovačom, s ostacima suhozida dugima oko 100 metara i nalazima keramike iz brončanog i željeznog doba. Klisure s tri strane i bedem na četvrtoj zatvaraju plato veći od 25.000 četvornih metara.

Stara legenda

Prema Kruškovcu vodi cesta s devet oštrih “bogna”, građena u vrijeme stare Jugoslavije, koja spaja Ljubotiće s Crnim Lokvama, a na jednom zavoju stoji stari kameni križ.

Cesta s devet oštrih “bogna”

Uz taj križ veže se legenda o svatovima u bijegu nakon sukoba s Agom Lasicom i o jami u koju su, prema predaji, bačeni progonjeni ljudi.

U polju prema groblju Sunčenjak nalaze se tri skupine stećaka:

  • Crtanica (tri sanduka s bordurama, viticama, simbolima i figuralnim prizorima),
  • Kravarica (19 stećaka)
  • Vrt/Križ (četiri primjerka, među njima i križ, kasnije pomaknuti na jednu hrpu).

Nekoliko stotina metara istočno, na lokalitetu Bila njiva, oko stoljetnog hrasta leži četrdesetak skromnih kamenih grobova – bez natpisa i ukrasa – za koje se smatra da potječu iz najtežih godina osmanskih progona.

Ukrašeni stećak na nalazištu Crtanica

Podastrana je rijedak mozaik kontinuiteta života, ali i prostor pod pritiskom: kamenolomi se približavaju gradinama, solarni paneli niču na zemljištu koje skriva nekropole, a infrastruktura se često gradi bez arheoloških istraživanja.

Stručna zaštita i turistička valorizacija – staze, table i vođeni obilasci – mogli bi ovu baštinu pretvoriti u vrijednost koja se čuva, umjesto u priču koja nestaje.

Cijelu priču pronađite ovdje.

(www.jabuka.tv | Foto: Josip Bošnjak)

 

 

Continue Reading

EKONOMIJA

U Zagrebu svečano predstavljen Zbornik „Hrvati u daytonskoj BiH – stanje i budućnost”, predsjednik Čović: Opstanak i europski put BiH kroz ustavnu jednakopravnost triju konstitutivnih naroda

Published

on

Danas je u Matici hrvatskoj u Zagrebu svečano predstavljen Zbornik radova Hrvati u daytonskoj BiH – stanje i budućnost u organizaciji Matice hrvatske na čelu s predsjednikom dr. prof. dr. sc. Damirom Zorićem i HAZU BiH na čelu s predsjednikom akademikom Mladenom Bevandom. Izdanje je objavljeno povodom 30. obljetnice Daytonsko-pariškog mirovnog sporazuma, povijesnog dokumenta koji je 1995. godine uspostavio mir te ustavnopravni poredak BiH.

Nazočnima su se obratili predsjednik Matice hrvatske prof. dr. sc. Damir Zorić, predsjednik Hrvatskog narodnog sabora BiH dr. Dragan Čović, predsjednik HAZU-a BiH akademik Mladen Bevanda, zamjenik predsjednika Ustavnog suda Republike Hrvatske dr. sc. Mato Arlović, prof. dr. sc. Ugo Vlaisavljević sa Sveučilišta u Mostaru te dekan Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru prof. dr. sc. Dražen Barbarić.

Prof. dr. sc. Zorić naglasio je kako Daytonski sporazum ima i dobre i loše strane. Kao pozitivno istaknuo je zaustavljanje rata i sprječavanje daljnjih zločina, dok je kritizirao nedostatak dugoročne perspektive, osobito za Hrvate u Bosni i Hercegovini. Podsjetio je na inicijative poput Vijeća za suradnju posebnih odnosa Republike Hrvatske i Federacije BiH te istaknuo potrebu mudrog traženja rješenja i otvorenog razgovora za bolju budućnost Hrvata u BiH.

U svome obraćanju, predsjednik Čović naglasio je važnost Daytonskog sporazuma kao temeljnog, iako nesavršenog, mirovnog sporazuma koji je donio mir Bosni i Hercegovini te uspostavio njen administrativno-teritorijalni ustroj i odredio položaj triju konstitutivnih naroda. Istaknuo je kako je hrvatski narod kroz protekla desetljeća oblikovao svoju povijest, suočavao se s ratnim stradanjima i razvijao institucije hrvatskoga naroda u BiH. Govorio je o ulozi međunarodne zajednice, visokih predstavnika i brojnim nametnutim odlukama koje su mijenjale ustavnopravni poredak. Zaključio je: „Bosna i Hercegovina može preživjeti jedino kao država u kojoj će tri konstitutivna naroda ostvariti potpunu ustavnu jednakopravnost“ naglasivši nužnost suradnje i uzajamnog uvažavanja predstavnika triju naroda kao preduvjeta europskog puta.

Dr. sc. Arlović istaknuo je temeljnu važnost Ustava Bosne i Hercegovine nastalog iz Daytonskog mirovnog sporazuma, kao okvira za očuvanje ravnopravnosti triju konstitutivnih naroda Bošnjaka, Hrvata i Srba te zaštitu prava pripadnika nacionalnih manjina. Naglasio je kako vladavina prava i poštivanje ustavnih načela predstavljaju ključ za funkcioniranje demokratskog i pravno uređenog društva, pri čemu svi, uključujući institucije BiH i međunarodne institucije, moraju djelovati u skladu s Ustavom.

Akademik Bevanda istaknuo je dugu tradiciju i značaj Matice hrvatske te ulogu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti BiH u očuvanju kulturnog, znanstvenog i obrazovnog identiteta hrvatskoga naroda. Naglasio je važnost kulturnih institucija u oblikovanju nacionalne svijesti, promicanju obrazovanja, umjetnosti i znanosti te potrebu za aktivnim zalaganjem za prava naroda, kritičkim promišljanjem kriza i poticanjem dijaloga, tolerancije i međusobnog uvažavanja među narodima.

Prof. dr. sc. Vlaisavljević naglasio je važnost načela pravednosti koje je Daytonski sporazum utemeljio kao temeljni princip raspodjele vlasti među tri naroda te kako je hrvatska politika u BiH dosljedno posvećena očuvanju nacionalnog interesa kroz njegovo provođenje. Također je ukazao kako međunarodna zajednica koristi termin “etnička skupina” za tri konstitutivna naroda, čime se pokušava umanjiti njihov politički legitimitet i suverenitet.

Prof. dr. sc. Barbarić istaknuo je kako Daytonski sporazum, iako uspješno mirovno rješenje koje je omogućilo opstanak BiH, zbog različitih interpretacija i zloupotreba svojih aksioma dovodi do političkih zastoja. Naglasio je važnost konstitutivnosti naroda, administrativne jednakopravnosti i teritorijalne autonomije te je poručio da uz povjerenje među političkim predstavnicima Dayton može biti temelj funkcionalne i demokratske Bosne i Hercegovine.

U izjavi za medije, predsjednik Čović je istaknuo kako Zbornik radova doprinosi razumijevanju političkih, demografskih i kulturnih promjena u BiH posljednjih 30 godina, s naglaskom na položaj Hrvata, konstitutivnost naroda i europske integracije. Naposljetku je poručio kako se zakoni moraju usvojiti kako bi Bosna i Hercegovina nastavila svoj put prema Europskoj uniji te pozvao na racionalnost i razgovor među političkim predstavnicima.

Izvor: hnsbih.ba

Nazočnima su se obratili predsjednik Matice hrvatske prof. dr. sc. Damir Zorić, predsjednik Hrvatskog narodnog sabora BiH dr. Dragan Čović, predsjednik HAZU-a BiH akademik Mladen Bevanda, zamjenik predsjednika Ustavnog suda Republike Hrvatske dr. sc. Mato Arlović, prof. dr. sc. Ugo Vlaisavljević sa Sveučilišta u Mostaru te dekan Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru prof. dr. sc. Dražen Barbarić.

Prof. dr. sc. Zorić naglasio je kako Daytonski sporazum ima i dobre i loše strane. Kao pozitivno istaknuo je zaustavljanje rata i sprječavanje daljnjih zločina, dok je kritizirao nedostatak dugoročne perspektive, osobito za Hrvate u Bosni i Hercegovini. Podsjetio je na inicijative poput Vijeća za suradnju posebnih odnosa Republike Hrvatske i Federacije BiH te istaknuo potrebu mudrog traženja rješenja i otvorenog razgovora za bolju budućnost Hrvata u BiH.

U svome obraćanju, predsjednik Čović naglasio je važnost Daytonskog sporazuma kao temeljnog, iako nesavršenog, mirovnog sporazuma koji je donio mir Bosni i Hercegovini te uspostavio njen administrativno-teritorijalni ustroj i odredio položaj triju konstitutivnih naroda. Istaknuo je kako je hrvatski narod kroz protekla desetljeća oblikovao svoju povijest, suočavao se s ratnim stradanjima i razvijao institucije hrvatskoga naroda u BiH. Govorio je o ulozi međunarodne zajednice, visokih predstavnika i brojnim nametnutim odlukama koje su mijenjale ustavnopravni poredak. Zaključio je: „Bosna i Hercegovina može preživjeti jedino kao država u kojoj će tri konstitutivna naroda ostvariti potpunu ustavnu jednakopravnost“ naglasivši nužnost suradnje i uzajamnog uvažavanja predstavnika triju naroda kao preduvjeta europskog puta.

Dr. sc. Arlović istaknuo je temeljnu važnost Ustava Bosne i Hercegovine nastalog iz Daytonskog mirovnog sporazuma, kao okvira za očuvanje ravnopravnosti triju konstitutivnih naroda Bošnjaka, Hrvata i Srba te zaštitu prava pripadnika nacionalnih manjina. Naglasio je kako vladavina prava i poštivanje ustavnih načela predstavljaju ključ za funkcioniranje demokratskog i pravno uređenog društva, pri čemu svi, uključujući institucije BiH i međunarodne institucije, moraju djelovati u skladu s Ustavom.

Akademik Bevanda istaknuo je dugu tradiciju i značaj Matice hrvatske te ulogu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti BiH u očuvanju kulturnog, znanstvenog i obrazovnog identiteta hrvatskoga naroda. Naglasio je važnost kulturnih institucija u oblikovanju nacionalne svijesti, promicanju obrazovanja, umjetnosti i znanosti te potrebu za aktivnim zalaganjem za prava naroda, kritičkim promišljanjem kriza i poticanjem dijaloga, tolerancije i međusobnog uvažavanja među narodima.

Prof. dr. sc. Vlaisavljević naglasio je važnost načela pravednosti koje je Daytonski sporazum utemeljio kao temeljni princip raspodjele vlasti među tri naroda te kako je hrvatska politika u BiH dosljedno posvećena očuvanju nacionalnog interesa kroz njegovo provođenje. Također je ukazao kako međunarodna zajednica koristi termin “etnička skupina” za tri konstitutivna naroda, čime se pokušava umanjiti njihov politički legitimitet i suverenitet.

Prof. dr. sc. Barbarić istaknuo je kako Daytonski sporazum, iako uspješno mirovno rješenje koje je omogućilo opstanak BiH, zbog različitih interpretacija i zloupotreba svojih aksioma dovodi do političkih zastoja. Naglasio je važnost konstitutivnosti naroda, administrativne jednakopravnosti i teritorijalne autonomije te je poručio da uz povjerenje među političkim predstavnicima Dayton može biti temelj funkcionalne i demokratske Bosne i Hercegovine.

U izjavi za medije, predsjednik Čović je istaknuo kako Zbornik radova doprinosi razumijevanju političkih, demografskih i kulturnih promjena u BiH posljednjih 30 godina, s naglaskom na položaj Hrvata, konstitutivnost naroda i europske integracije. Naposljetku je poručio kako se zakoni moraju usvojiti kako bi Bosna i Hercegovina nastavila svoj put prema Europskoj uniji te pozvao na racionalnost i razgovor među političkim predstavnicima.

Izvor: hnsbih.ba

U izjavi za medije, predsjednik Čović je istaknuo kako Zbornik radova doprinosi razumijevanju političkih, demografskih i kulturnih promjena u BiH posljednjih 30 godina, s naglaskom na položaj Hrvata, konstitutivnost naroda i europske integracije. Naposljetku je poručio kako se zakoni moraju usvojiti kako bi Bosna i Hercegovina nastavila svoj put prema Europskoj uniji te pozvao na racionalnost i razgovor među političkim predstavnicima.

Izvor: hnsbih.ba

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba