Na Prvom programu HTV-a održano je jedino sučeljavanje svih osmero kandidata za predsjednika Republike Hrvatske.
U snimci sučeljavanja pogledajte kako su Miro Bulj, Tomislav Jonjić, Ivana Kekin, Branka Lozo, Zoran Milanović, Dragan Primorac, Marija Selak Raspudić i Niko Tokić Kartelo ukrstili svoje programe, stajališta i vizije Hrvatske.
Selak Raspudić: Prva sam upozorila na preglasavanje o Južnoj plinskoj interkonekciji
– Radi se o vrlo konkretnim potezima. Prva sam upozorila na južnu plinsku interkonekciju i preglasavanje Hrvata i tako treba djelovati netko tko je zaštitnik prava Hrvata u BiH i njihovoj jednakopravnosti. Zorana Milanovića nismo čuli na vrijeme, a Andreja Plenkovića prekasno, rekla je Marija Selak Raspudić.
Niko Tokić Kartelo: Ja sam izradio jedno riješenje
– Problem je 30 godina. Od potpisivanja dejtonskog sporazuma koji je zaustavio rat, hrvatska vlada i predsjednici koji su bili u tom vremenu nisu riješili taj problem. Problem je još gori samim tim što se Hrvati iseljavaju. Ja sam sa svojim timom izradio jedno rješenje, ali ono nije moguće ako inicijativa ne dođe iz same BiH. I zagovornik sam rješavanja dejtonskog sporazuma i žao mi je što BiH nije napravila nikakav napredak, a najviše ih zapravo kočimo mi koji nećemo pomoći. Rješenje postoji, BiH može biti Švicarska, može brzo ući u EU, ali inicijativa mora doći iz BiH gdje ću ja kao predsjednik Republike Hrvatske arbitrirati i pomoći da se taj problem riješi i da sva tri konstitutivna naroda budu ravnopravna i ponosna na svoju državu, naveo je Niko Tokić Kartelo.
Miro Bulj: Drugi biraju Hrvatima predstavnike
– To je vrlo bitno pitanje. Hrvatski narod je ustavno i na papiru konstitutivan, a ima manja prava nego nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj i drugim državama. Prema tome, hrvatski narod nema isti izborni zakon, tj. nema ista izborna pravila, drugi biraju za njih predstavnike i tu se moramo čvršće postaviti. To je predsjednik Milanović bio nagovještavao da će zaustaviti, tj. uvjetovati NATO ulazak Finske i Švedske, međutim stao je na tome. Rekao je da će sve saborske zastupnike proganjati kao đavao koji dignu ruku za to. Zorane, to je točno. A što je bilo na summitu? Na summitu je trebao lupiti šakom u stol i reći, ne može, isto kao što je u Hrvatskoj. Međutim, jedno u Hrvatskoj, drugo na summitu. Tu je problem. Prema tome, ne može se tako politika, treba biti čvršći i zaštititi Hrvate. Premda taj dio nije dobro odrađen kad ste bili premijer, kao predsjednik ste počeli dobar korak, međutim stali ste. Prema tome, treba imati taj dodatni korak i dodatnu hrabrost, poglavito za Hrvate u BiH, kazao je Miro Bulj.
Tomislav Jonjić: Daytonski sporazum je izmijenjen nekoliko stotina puta, uvijek na štetu Hrvata
– Hrvati u BiH su sastavni dio jednog te istog, jedinstvenog hrvatskog naroda. Niti smo mi, niti su oni oni. Mi smo svi jedni te isti, mi smo svi mi. Položaj Hrvata u BiH je sudbinsko pitanje hrvatskog naroda i hrvatske države, i Republike Hrvatske. Jer onog trenutka kad Hrvati u BiH nisu jednakopravni, kao što nisu jednakopravni, jer kao što znamo, dejtonski je ugovor bezbroj puta, nekoliko stotina puta zapravo izmijenjen i uvijek je bez iznimke izmijenjen na štetu Hrvata. To je ono što izaziva nezadovoljstvo, opravdano nezadovoljstvo i to je ono što prijeti eksplozijom. Toga moraju biti svjesni i oni koji krše taj dejtonski ustav, koji nameću rješenja koja su neprirodna i nepravedna. Republika Hrvatska ima i ustavnu i zakonsku i moralnu obvezu, i mi kao Hrvati, hrvatski narod, imamo ustavnu, zakonsku i moralnu obvezu pomoći našim sunarodnjacima da izbore svoj status, da opstanu u BiH i da izbore sva prava da postanu doista jednakopravan narod, istaknuo je Tomislav Jonjić.
Ivana Kekin: Nužno izimjeniti Dayton kako bi svi građani bili izjednačeni
– Što se tiče BiH, da, trenutačno u BiH niti svi narodi, ali niti svi građani nemaju jednaka prava. I “Dejton” je imao svoju svrhu u vrijeme kad je donesen da se zaustavi krvoproliće, ali on je sasvim sigurno zastario i sasvim je sigurno nužno donijeti promjene te arhitektonike kakvu danas imamo, kako bi svi građani u BiH bili izjednačeni. Ali to se ne može krojiti u Zagrebu, rekla je Ivana Kekin.
Branka Lozo: Otvaranje Daytona bilo bi najpogubnije po Hrvate jer bi se RS pripojila Srbiji
– Dosad smo već svašta čuli o jadnoj našoj Bosni i Hercegovini i ja ću reći konačno i svoj stav. Mi moramo kao Hrvati i s pozicije predsjednice Republike Hrvatske štititi jedinstvenost Bosne i Hercegovine. Bosni i Hercegovini prijeti pripajanje Republike Srpske Srbiji o čemu oni govore sasvim otvoreno u svojim dokumentima. Imate najnoviji iz lipnja 2024. godine i mi u Hrvatskoj moramo toga biti svjesni i zaštititi jedinstvenost Bosne i Hercegovine. Nadalje, smatram da upravo u tom kontekstu otvaranje pitanja nekog novog “Dejtona” bi bilo najpogubnije upravo za Hrvate, koji bi opet prvi ispali najveći gubitnici, zato što bi upravo Republika Srpska iste sekunde ovaj “Dejton” proglasila nevažećim i nastao bi kaos u kojem bi tko zna kako prošli i Hrvati i mi u Hrvatskoj koji graničimo s Bosnom i Hercegovinom, istaknula je Branka Lozo.
Milanović: Zašto nisam na summitu NATO-a lupio šakom od stol?
– Državničko iskustvo u tim pitanjima, ne bez grešaka i nisam uvijek mislio isto, ali godinama mislim i radim isto. Gospodine Bulj, a javio sam se za repliku pa ću ova tema dobiti dužnu pažnju, kada ste na summitu NATO-a, a to je iskustvo koje u Hrvatskoj imam samo ja, nitko drugi. Tako je. Ne možete stvari mijenjati šakom. Znate što bi bilo moguće? Da je Vlada i HDZ dao podršku u Zagrebu i da je Sabor, Vi jeste, zaustavio ratifikaciju Švedske i Finske. E sad, to se nekim zelenima, na primjer, neće dopasti, ali to je jedini način da u ovom svijetu u kojem si ponekad kao orahova ljuska štitiš svoje interese, jer interesi Švedske i Finske su trenutačno zadovoljeni. To je instantna gratifikacija. Oni hoće u NATO, ulaze odmah. Status Hrvata u Bosni i Hercegovini je prekaran. Njih se tamo vara, uzimaju im se prava i plinska interkonekcija je samo primjer što ti se dogodi kad kao Dragan Čović, koji nije moj stranački drug, dobije etiketu od američke ambasade da je ruski agent. Ruski agent. Dakle, tako završavaš ako nisi pokoran, naglasio je Zoran Milanović.
Dragan Primorac: Hrvatski narod u BiH će biti i mora biti jednakopravan i konstitutivan
– Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini će biti i mora biti jednakopravan i konstitutivan. Kad kažemo oko južne plinske interkonekcije, ona će se stabilizirati dolaskom novog predsjednika SAD-a, ali ne može Hrvatska investirati da ne bi Hrvati u Bosni i Hercegovini imali ona prava koja im pripadaju. S druge strane, među rijetkima sam ovdje koji je cijelu Bosnu obišao – od Orašja, Odžaka, Sarajeva, gradio zajedno Mostarsko sveučilište i osigurao da Hrvati u Bosni i Hercegovini mogu živjeti. Omogućit ćemo Hrvatima u Bosni i Hercegovini i Bosni i Hercegovini kao prijateljskoj državi da ide putem Europske unije. Ovdje, pored mene je Zoran Milanović. Ja mislim da on više pomogao Komšiću nego svim Hrvatima u Bosni i Hercegovini. S druge strane nas je zakačio i s Bošnjacima nakon one priče, pranje, sapun, kako je već bilo, parfem, ne znam što ste rekli, ali to je ponižavajuće za cijeli hrvatski narod ako želimo graditi dobrosusjedske odnose. I želim reći samo jednu stvar vama gospođo Kekin. Ja vas stvarno cijenim. Nikada protiv vas nešto ne bih napravio jer vaš rast je smanjivanje postavka Zoranu Milanoviću. To vam na riječ kažem. Zaista. Nikada, rekao je Dragan Primorac./HMS/
Studeni 1847. godine. Elizabeth Blackwell ušla je u predavaonicu Medicinskog fakulteta Geneva u državi New York – nekoliko tjedana nakon što je nastava već počela.
Svaki student u toj prostoriji bio je muškarac. Svaki profesor bio je muškarac. Svaki liječnik u Americi bio je muškarac.
Elizabeth Blackwell, dvadesetšestogodišnjakinja, sjela je na svoje mjesto i otvorila bilježnicu.
Nije znala da su studenti glasali o njezinom primitku misleći da je sve šala. Nije znala da su profesori bili uvjereni da će je odbiti. Nije znala da su glasali “za” samo zato što su željeli vidjeti hoće li se luda žena doista usuditi doći.
Znala je samo jedno: previše se borila da bi stigla dovde da bi sada odustala.
Put do tog trenutka bio je dug i trnovit. Rođena u Engleskoj 1821., Elizabeth je s obitelji imigrirala u Ameriku. Kada joj je otac umro 1838., obitelj je zapala u financijsku krizu. Elizabeth je postala učiteljica da preživi.
Ali sanjala je više.
Jedna obiteljska prijateljica umirala je od raka maternice. Kroz suze je rekla Elizabeth: “Da me je liječila žena liječnica, moje najgore patnje bile bi mi pošteđene.”
Te su riječi promijenile sve.
Elizabeth je odlučila postati liječnica.
Dvadeset devet medicinskih fakulteta odbilo ju je. Neki su bili ljubazni, drugi grubi. Svi su rekli isto: nemoguće je. Ženski um nije dorastao medicini. Žene su previše nježne za kirurgiju.
Elizabeth je nastavila slati prijave.
Dvadeset devet puta čula je “ne”.
Trideseta prijava stigla je u Geneva Medical College. Profesori nisu znali što učiniti. Bojali su se da bi je odbijanje moglo prikazati u lošem svjetlu, ali primanje žene moglo bi uništiti ugled institucije.
I tada su smislili genijalan plan: pustili su 150 muških studenata da glasaju – uz uvjet da samo jedan glas “protiv” znači odbijanje.
Bili su uvjereni da će studenti glasati protiv.
Ali studenti su pomislili da je cijela stvar šala. Prvoaprilska fora. Sigurno se nijedna žena neće zapravo pojaviti?
Glasanje je bilo jednoglasno: da.
I tako je Elizabeth ušla u predavaonicu, ne znajući da je primljena kao šala, ne znajući da su profesori očekivali njezin neuspjeh, ne znajući da su studenti glasali za nju iz znatiželje, a ne iz poštovanja.
Ali brzo ih je sve razuvjerila.
Učila je neumorno. Inzistirala je na svim predavanjima, čak i onima o reproduktivnoj anatomiji koje su joj profesori htjeli poštedjeti “iz pristojnosti”. Radila je u užasnim uvjetima u filadelfijskoj bolnici za siromašne, gdje su mladi liječnici odbijali raditi pokraj nje. Napisala je briljantnu tezu o tifusu.
I polako, korak po korak, poštovanje je zamijenilo skepticizam.
siječnja 1849., Elizabeth Blackwell popela se na pozornicu da primi diplomu. Dekan joj se duboko naklonio.
Nije samo diplomirala. Diplomirala je kao najbolja u svojoj generaciji.
Postala je prva žena u Americi s medicinskom diplomom.
Ali to je bio tek početak. Izgubila je vid na lijevom oku i san o kirurgiji, ali osnovala je bolnicu za žene i djecu, otvorila medicinski fakultet za žene i pomogla osnovati prvu medicinsku školu za žene u Britaniji.
Do svoje smrti 1910., Elizabeth Blackwell promijenila je lice medicine.
Danas više od polovice studenata medicine u Americi čine žene. Liječnice rade u svim specijalizacijama, vode bolnice i provode revolucionarna istraživanja.
Svaka od njih hoda stazom koju je Elizabeth prokrčila – žena koja je odbijena 29 puta, primljena kao šala i diplomirala kao najbolja u svojoj generaciji.
Policija u HNŽ-u zauatavljala i darivala vozačice povodom Dana žena.
Povodom obilježavanja 8. ožujka – Međunarodnog dana žena, policijski službenici Uprave policije Ministarstva unutarnjih poslova Hercegovačko-neretvanske županije na više lokacija na području županije simbolično su obilježili ovaj dan.
Tijekom redovitih kontrola prometa policijski službenici zaustavljali su vozila te tom prilikom vozačicama, kao i suvozačicama, uručivali karanfile i prigodne čestitke povodom Dana žena.
Ovom simboličnom gestom policijski službenici željeli su uljepšati dan sudionicama u prometu, ali i podsjetiti na važnost međusobnog uvažavanja, sigurnosti u prometu te ravnopravnosti u društvu.
Ministarstvo unutarnjih poslova Hercegovačko-neretvanske županije svim pripadnicama ženskog spola upućuje iskrene čestitke povodom Međunarodnog dana žena.
Pošiljatelj: STJEPAN GALIĆ / Trgovina mješovite robe / Široki Brijeg
Primatelj: P.n. Gradska Ljekarna / ZAGREB / Gornji grad br. 2.
Lokalni proizvodi
Tipkani tekst narudžbe:
Široki Brijeg, 9. VIII. 1941.
P. n.
Molim Vas, izvolite mi opremiti sa poštom pouzećem:
2 lončića “DERMOVAL”
Za dom spreman!
—
(P. n. – skraćenica za “Preuzvišeni naslov”.
Poštanski i administrativni detalji:
Na licu dopisnice nalazi se markica s pretiskom Nezavisne Države Hrvatske (NDH), nominalne vrijednosti 1 dinar.
Poštanski žig (otprema): Okrugli žig pošte Široki Brijeg, s datumom -9.VIII.41. Dopisnica je poslana istog dana kada je i napisana.
Prijemni pečat (ljekarna): Crveni pravokutni pečat ljekarne u Zagrebu potvrđuje primitak: GRADSKA LJEKARNA, 12. VIII. 1941. ZAGREB – GORNJI GRAD. Dopisnica je putovala 3. dana.
—
Datum: 1941.
Lokacija: Široki Brijeg / Zemlja: Bosna i Hercegovina / Vrsta: Dopisnica / Autor: Nije specificirano / Izdavač: privatna naklada, Stjepan Galić / Dimenzije: 148mm x 105 mm / Tehnika: Tisak na papiru / Arhiv: Digitalni arhiv Široki Brijeg
Na današnji dan 8. ožujka 1995. godine ubijen je general HVO-a Vlado Šantić, zapovjednik Hrvatskog vijeća obrane u Bihaću i jedna od ključnih osoba u obrani bihaćke enklave tijekom rata u Bosni i Hercegovini.
Vlado Šantić rođen je 1952. godine, a tijekom rata postaje zapovjednik HVO-a Bihać te ima važnu ulogu u obrani grada koji je godinama bio pod opsadom.
Prema dostupnim informacijama, 8. ožujka 1995. godine Šantića su iz zapovjedništva HVO-a u Bihaću odveli pripadnici vojne policije 5. korpusa Armije BiH. Nakon toga gubi mu se svaki trag, a svjedočenja i kasniji sudski postupci upućuju na to da je iste noći ubijen.
Tijelo generala Vlade Šantića nikada nije pronađeno, a okolnosti njegove smrti do danas nisu u potpunosti rasvijetljene.
Slučaj ubojstva generala Vlade Šantića i dalje se smatra jednim od nerazjašnjenih zločina iz rata u Bosni i Hercegovini.