Connect with us

KULTURA

NAVRŠENO 120 GODINA OD ROĐENJA DR VLADISLAVA BRAJKOVIĆA, U PLANU PODNOŠENJE ZAHTJEVA ZA POSTAVLJANJE SPOMEN-OBILJEŽJA U PERASTU

Published

on

Danas, 25. januara 2025. godine, navršava se 120 godina od rođenja profesora dr Vladislava Brajkovića. Profesor Brajković bio je evropski stručnjak za pomorsko pravo koji je svojim znanjem, društvenim angažmanom, entuzijazmom i, iznad svega, privrženošću svojoj rodnoj Boki kotorskoj, znatno doprinio revitalizaciji i razvoju pomorske privrede Crne Gore nakon Drugog svjetskog rata, kao i obnovi pomorskog školstva i njegovom podizanju na visokoškolski nivo. Obrazovanje je započeo u Kotoru i Splitu, nakon čega je studije prava završio na Univerzitetu u Beogradu. Doktorat iz oblasti pomorskog prava stekao je na Univerzitetu u Aix-Marseilleu. Osnivač je katedre za Pomorsko i općeprometno pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu, čiji je bio dekan u tri mandata. Njegov naučni i stručni rad duboko je uticao na razvoj pomorskog prava u Jugoslaviji, ali i u međunarodnim okvirima. Profesor Brajković bio je redovni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU), kao i Slovenačke akademije znanosti i umjetnosti (SAZU), čime je postao prepoznatljiv autoritet u domaćem i međunarodnom pravnom okruženju.

Godine 1964. profesor Brajković odigrao je ključnu ulogu u obnovi i reafirmaciji Bokeljske mornarice. Tada je usvojen novi Statut, a on je izabran za admirala, čiji je rang i titulu nosio sve do svoje smrti.

Biblioteka akademika Vladislava Brajkovića predstavlja obimnu i vrijednu stručnu građu u kojoj preovlađuju jedinice vezane za oblast (međunarodnog) pomorskog prava kojim se akademik bavio tokom svog plodnog naučnog rada. Zahvaljujući pokojnoj prof. dr Mariji Radulović, profesorici pomorskog prava Pomorskog fakulteta Kotor kojoj je prof. Brajković bio ujak i ostavio u nasleđe svoju vrijednu biblioteku, ista se danas nalazi u okviru Pomorske biblioteke i predstavlja pravu riznicu za istraživače iz oblasti pomorskog prava. Godine 2019. Pomorska biblioteka Pomorskog fakulteta Kotor priredila je izložbu “Stare i rijetke knjige iz legata akademika Vladislava Brajkovića”, kao rezultat projekta koji je sufinansiran iz Programa zaštite i očuvanja kulturnih dobara za 2019. godinu Ministarstva kulture Crne Gore (LINK).

Planirano je da se, shodno Zakonu o spomen-obilježjima, podnese zahtjev Opštini Kotor za postavljanje spomen-obilježja prof. dr Vladislavu Brajkoviću u Perastu.

Izvor: Pomorski fakultet Kotor

 

Podijeli na:
16.01.2025
405

U KOTORU BORAVI 638 GOSTIJU

Tekst: Biljana Marković
Foto: Radio Kotor Arhiva / B.M.

U Kotoru boravi 638 gostiju od kojih 595 u privatnom smještaju, 39 u hotelskom, a četiri u hostelima, saopšteno je danas Radio Kotoru iz Turističke organizacije (TO) Kotor.

Gosti iz Rusije, Turske, Srbije, Sjedinjenih Američkih Država (SAD) i Bosne i Hercegovine najbrojniji su u  privatnom smještaju, a u hotelima iz Turske i Kine.

Po podacima sa Turističko informativnog centra, po posljednjem presjeku, Kotor je danas obišlo 25 izletnika.

“U toku protekle sedmice, Kotor je obišlo 820 izletnika. Najbrojnije su bile grupe iz Turske, Singapura, Grčke i SAD”, navode iz Stručne službe TO Kotor.

Podsjećaju da su u okviru manifestacije “Kotor Winter Fest” 17. Januara na Gradskoj rivi nastupi DJ Bustin Dzibera i Jelene i Isidore, dok je 18. januar rezervisan za Assa Voce i grupu Cambi.

 

Podijeli na:

Continue Reading

KULTURA

MISIŠTE NA BILIMA 43. GODINE

Published

on

 

Na slici je fra. Bogdan Ćubela sa bratom Petrom
Ćubela, fra Bogdan (Mirko) (1913.-1979.), rođen u Grabovoj Dragi (župa Mostarski Gradac). Pastoralno je djelovao kao kapelan u Grudama (1939.-1941.) i Kočerinu (1941./42.), a potom u Rakitnu kao kapelan (1942./43.) i župnik (1943.-1948.) župnik do77.u Glavatičevu. Preminuo je u Konjicu 1979. na Markovdan.
Mater mi je pričala da me je fra Bogdan dok je bio u mostarskom samostanu krstio i pritom me zvao Blago, jer je prije toga krstio dijete koje je imalo to ime. Za vrijeme mog prvog izlaska iz ratnog Mostara u Gradacu na moru mi profesor Križan Čuljak ispriča kako je sa njime pio crno vino i jeo pršut u Glavatičevu na Veliki petak. Kum mi jednom reče tešku obiteljsku priču kako je rođeni otac tražio od fra Bogdana da se skine iz franjevaca i da se oženi jer su mu braća bila pobijena na Bilima 45.. Njihova imena su bila na popisu žrtava Jasenovca iako su ubijeni kilometer iznad svoje kuće u Grabovoj Dragi.

Continue Reading

EKONOMIJA

Andrej Plenković privatno posjetio Hercegovinu

Published

on

 

Premijer Republike Hrvatske Andrej Plenković boravio je u subotu u privatnom posjetu Drinovcima kod Gruda u Hercegovini.

Kako je objavila župa Drinovci premijer Plenković je posjetio župnu crkvu sa svojom obitelji.

“U ovom lijepom susretu bio je i naš dragi biskup Željko Majić”, objavili su iz Župe Drinovci.

Drinovci su mjesto u općini Grude neposrednu uz granicu s Republikom Hrvatskom. Rodno su mjesto pjesnika Antuna Branka Šimića, povjesničara

Bazilija Pandžića, biskupa fra Paškala Buconjića i mnogih drugih.

www.abcportal.info

Facebook komentari

 Facebook

Continue Reading

KULTURA

Zasto si se vratio u pravo vrjeme

Published

on

Poduzetnica se vratila po svoju bolesnu majku i zatekla bivšeg kako se brine o njoj; kad je otvorila jednu kutiju, otkrila je tko joj je 4 godine krao 18 milijuna dok je on šutio
DIO
Blindirani terenac zaustavio se ispred izblijedjele kućice na rubu Pátzcuara, u Michoacánu, i za manje od 2 minute nekoliko susjeda već je virilo kroz prozore.
Ne vraća se svaki dan u kvart žena poput Camile Arriage.
U novinama su je zvali “najmlađom investitoricom u Meksiku”. Imala je tvrtke, stanove u Polancu, intervjue na televiziji i način hodanja zbog kojeg je izgledalo kao da je nitko ne može dotaknuti.
Ali tog jutra, kad je izašla s tamnim naočalama, bež odijelom i preskupim štiklama, nije izgledala moćno.
Izgledala je kao kći koja je stigla prekasno.
Kuća njezine majke bila je gora nego što je zamišljala. Vrata su škripala, vrt je bio suh, zidovi vlažni, a na ulazu je stajala razbijena kanta koja je skupljala kapljice vode.
Camila se namrštila.
Slala je novac svaki mjesec.
Mnogo novca.
Dovoljno da plati medicinsku sestru, lijekove, hranu, čišćenje i sve što bi gospođa Rosario mogla trebati.
Ušla je bez kucanja.
—Mama?
Kuća je mirisala na mast, podgrijanu juhu i odjeću spremljenu u ormar.
Iz stražnje sobe čula je suh, dug kašalj, onakav koji steže prsa.
Camila je brzo krenula.
Ali kad je stigla do vrata, ukočila se.
Gospođa Rosario sjedila je na krevetu, mršava, umotana u sivi rebozo, umornih očiju i blijede kože.
A pokraj nje bio je Tomás Rivas.
Njezin bivši muž.
Isti muškarac kojeg je Camila ostavila prije 4 godine jer, prema njezinim riječima, “nije imao glad za napretkom”.
Tomás je nosio iznošenu traper košulju, čizme pune zemlje i ruke grube od rada. Držao je šalicu čaja i pažljivo je prinosio usnama gospođe Rosario.
Kad je starica zakašljala, obrisao joj je usta salvetom i namjestio joj jastuk nježnošću koja se ne može odglumiti.
Camila je osjetila nešto čudno u želucu.
Nije to bila ljubav.
Ili je barem tako htjela vjerovati.
—Što radiš ovdje? —upitala je hladno.
Tomás je podigao pogled.
—Tvoja mama se sinoć pogoršala. Došao sam pomoći.
—Ti više nisi obitelj.
Gospođa Rosario pokušala je progovoriti, ali novi kašalj ju je savio.
Tomás joj je polako dao vode.
Camila je pogledala sobu: tablete odvojene po satima, bilježnica sa simptomima, čiste deke, presavijeni računi, stolica pokraj kreveta.
Sve je vrištalo da Tomás nije stigao jučer.
Bio je ondje mnogo puta.
Previše puta.
—Mama, zašto nisi nekoga zaposlila? —rekla je Camila—. Šaljem ti više nego dovoljno.
Gospođa Rosario pogledala ju je tugom koja je boljela.
—Novac ne sjedi s tobom kad te strah da ćeš umrijeti, kćeri.
Camila je stisnula čeljust.
—Kako dramatično, mama. Zato postoje njegovatelji.
Tomás je ustao.
—Idem po poslijepodnevni lijek.
—Nema potrebe —prekinula ga je Camila—. Od danas se ja brinem.
Nije se raspravljao.
Ta ju je smirenost zasmetala više nego vika.
Camila ga je slijedila do dvorišta, gdje je uz zid bio naslonjen stari bicikl.
—Isti si kao prije, zar ne? —rekla je—. Sitni poslovi, usluge i taj zahrđali bicikl.
Tomás je duboko udahnuo.
—I dalje radim ono što mogu.
—Onda prestani to raditi ovdje. Ne želim da selo misli kako koristiš moju mamu da mi se približiš.
Tomás se ukočio.
Prvi put su mu oči doista pokazale bol.
—Nikada nisam želio ništa tvoje, Camila.
—Onda se nemoj vraćati.
Gospođa Rosario pojavila se oslonjena na svoj štap.
—Kćeri, molim te…
Ali Camila je već odlučila.
—Ova kuća prestala je biti tvoja odgovornost onog dana kad smo se razveli.
Tomás je uzeo vrećicu s lijekovima, predao je gospođi Rosario i tiho rekao:
—Žuta nakon jela. Plava ako vam ponestane zraka. Ako se vrati temperatura, nazovite me.
Zatim je otišao gurajući bicikl niz zemljanu ulicu.
Gospođa Rosario plakala je bez glasa.
Camila je mislila da je vratila kontrolu.
Sve dok pokraj noćnog ormarića nije ugledala hrpu računa iz bolnice, ljekarne i trgovine.
Svi plaćeni gotovinom.
Ne od nje.
Na najnovijem računu bila je rukom napisana poruka:
“Platio Tomás.”
Camila je podigla pogled, zbunjena.
Tada je njezina majka izgovorila rečenicu koja joj je slomila svijet:
—On me spašava već 4 godine, kćeri… otkad je tvoj novac prestao stizati.
HVALA ŠTO STE ODVOJILI VRIJEME DA PROČITATE OVAJ DIO PRIČE  OVO JE SAMO PRVI DIO; NASTAVAK I KRAJ VEĆ SU OBJAVLJENI U KOMENTARIMA  AKO IH NE VIDITE, KLIKNITE NA “PRIKAŽI SVE KOMENTARE” I POTRAŽITE IH KAKO BISTE IH PROČITALI 💬✨

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba