Connect with us

Uncategorized

Opis: KK Mladost sezona 1987/88

Published

on

 

Komentar: Slijeva na desno stoje: Vitomir Vito Buntić (pomoćni trener), Stanko Jelčić (trener), Vladimir Luburić, Zdenko Karačić, Boro Sesar, Miro Vukoje, Ljiljanko Naletilić (predsjednik), Božo Bošnjak (team-manager).

Čuče: Davor Kraljević, Ivo Čolak, Slaven Leko, Josip Kožul (kapetan), Miljenko Matković i Damir Vasilj.

Fotografija je snimljena u sportskoj dvorani širokobriješke gimnazije, u kojoj je KK Mladost igrala svoje domaće utakmice. Na dresovima igrača nalazi se reklama za Caffe Bar Artis iz Lištice.

KK Mladost je sezonu 1987./88. završila na drugom mjestu. U Kupu BiH ispala je u osmini finala od KK Bosne. Sljedeće sezone, u južnoj skupini Druge republičke lige BiH, Mladost je osvojila prvo mjesto ispred mostarske Lokomotive, Igmana iz Konjica, Iskre iz Stoca, Gruda, Turbine iz Jablanice, Posušja i Makljena iz Prozora.

(podaci iz monografije: Pet desetljeća košarke u Širokom Brijegu, autor Miljenko Karačić, god. 2024.)

Datum: 1988.
Lokacija: Široki Brijeg.
Zemlja: Bosna i Hercegovina.
Autor fotografije: Nije specificirano
Arhiv: privatni arhiv, Jerina Rotim

Continue Reading

KULTURA

Oni su bili uz Zrinjski kada je bilo najteže: Danas su proslavili novi pokal Plemića

Published

on

Bili su uz HŠK Zrinjski kada je bilo najteže i kada ga je trebalo dignuti iz pepela. Oni su aktivni sudionici reosnivanja HŠK Zrinjski, ali i oni koji su sudjelovali u utemeljenju HVO-a u Mostaru. Danas su Gorda, Ćela, Miki i Pero proslavili novi pokal Plemića uz pjesmu Zrinjski je slavno Hrvatsko ime…

Continue Reading

KULTURA

Iz rukopisa Miljenka Mide Prskala… kardinal Vinko Puljić danas jedan od najpoštovanijih sinova Bosne i Hercegovine.

Published

on

Dok je cijeli svijet gledao povijesne trenutke iz Vatikana i novoizabranog Svetog Oca, Papa Lava, milijarde ljudi na ovoj zemaljskoj kugli mogle su vidjeti i jedno lice koje je kod hrvatskog naroda izazvalo poseban ponos — lice našega velikog kardinala Vinko Puljić. Njegov prepoznatljivi osmijeh pokraj novoga Pape nije bio samo trenutak kamere, nego simbol dostojanstva, vjere i postojanosti hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Bio je to osmijeh čovjeka koji je kroz desetljeća ostao uz svoj narod u najtežim trenucima, čovjeka koji nikada nije izgubio ni vjeru ni nadu.
Naš kardinal nije samo veliki crkveni dostojanstvenik. On je otac svoga naroda, moralna vertikala i simbol opstanka hrvatskog čovjeka u Bosni i Hercegovini. U vremenu kada mnogi političari kalkuliraju, biraju riječi i šute o najvažnijim pitanjima hrvatskog naroda, kardinal Puljić bez straha, bez kompleksa i bez ikakvih političkih kalkulacija otvoreno govori o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini. Govori jasno o potrebi pravednog izbornog zakona, o ravnopravnosti hrvatskog naroda, ali i o svim mogućim rješenjima koja bi hrvatskom narodu osigurala dostojanstvo i jednakopravnost, pa tako i o pitanju trećeg entiteta.
To ne govori političar, nego čovjek vjere, sluga Božji i pastir svoga naroda. Upravo zato njegove riječi imaju posebnu težinu. Sa svojim poznatim osmijehom i ljudskom toplinom osvaja čak i simpatije onih kojima se možda ne sviđaju njegove poruke, jer iza njegovih riječi ne stoje osobni interesi, nego iskrena ljubav prema svome narodu i domovini.
I zato nije slučajno da je kardinal Vinko Puljić danas jedan od najpoštovanijih sinova Bosne i Hercegovine. On je čovjek koji nikada nije zaboravio tko je, odakle dolazi i kome pripada. Njegova snaga nije u politici ni moći, nego u karakteru, vjeri i istini.
No ono što posebno boli i razočarava jest činjenica da su samo nekoliko dana nakon njegovih iskrenih i hrabrih javnih nastupa pojedini visoki dužnosnici najveće hrvatske stranke u BiH počeli objašnjavati kako treći entitet nikada nije bio tema njihove politike. To je tužno, da nije smiješno. Umjesto da politika govori ono što govori naš veliki pastir, kod nas je često sve obrnuto. Kardinal govori ono što bi mnogi izabrani predstavnici hrvatskog naroda trebali imati hrabrosti reći.
Nažalost, danas se politika prečesto svodi na podjelu resora, funkcija i novca, dok se pred izbore ponovno podižu tenzije, bude emocije naroda i daju velika obećanja koja brzo nestanu nakon izbora. U takvom vremenu glas kardinala Puljića zvuči još snažnije, iskrenije i poštenije.

Zato hrvatski narod u Bosni i Hercegovini u njemu ne vidi samo kardinala, nego simbol svoga opstanka. On je stećak našega naroda — čvrst, postojan i vječan simbol vjere, ponosa i dostojanstva hrvatskog čovjeka. Primjer je našim generacijama, ali i svima koji dolaze poslije nas.
A meni osobno ostaje poseban ponos i životna čast što Vas mogu nazvati svojim prijateljem. Dragi kardinale Vinko Puljić, bio sam čovjek koji je uz Vas učio, slušao i upijao svaku Vašu riječ. Nikada neću zaboraviti naša druženja u Njemačkoj, razgovore pune mudrosti, vjere i ljubavi prema hrvatskom narodu, zajedno s našim neponovljivim pokojnim kardinalom Franjo Kuharić.
To su bili trenuci koji su ostavili dubok trag u mom životu. Vrijeme provedeno s Vama nije me učinilo samo ponosnijim Hrvatom i vjernikom, nego prije svega boljim čovjekom. Od Vas sam učio kako ostati dostojanstven u teškim vremenima, kako voljeti svoj narod bez mržnje prema drugima, kako čuvati vjeru i obraz kada je najteže.
Mnogo toga sam naučio od Vas — iz Vaših riječi, ali još više iz Vašeg primjera. Zato Vam od srca hvala za svaku riječ, svaki savjet i svaki trenutak proveden zajedno. Takvi ljudi poput Vas ne ostavljaju trag samo u Crkvi i narodu, nego duboko u srcima ljudi koji su imali sreću poznavati Vas.
Dragi kardinale Vinko Puljić, hvala Vam što ste kroz najteža vremena ostali uz svoj narod. Hvala Vam što nikada niste izgubili vjeru, osmijeh ni hrabrost da govorite istinu. Hvala Vam što ste pokazali kako se voli svoj narod, ali i kako se ostaje čovjek velikoga srca, mudrosti i dostojanstva.
Ponosni smo što Vas imamo. Ponosni smo na vrijeme provedeno s Vama i na sve ono što ste ostavili hrvatskom narodu kao trajnu poruku vjere, nade i zajedništva.
Vaše ime ostat će zapisano među najvećim sinovima hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini i Republici Hrvatskoj.

Continue Reading

KULTURA

FOTO Život i duhovna ostavština Josipa Stadlera predstavljeni u Mostaru

Published

on

Knjiga msgr. dr. Ratka Perića, biskupa u miru, “Stadlerov trnoviti put do oltara” predstavljena je večeras u Mostaru.

Vrhbosanski nadbiskup msgr. dr. Tomo Vukšić istaknuo je kako je Josip Stadler, koji je preminuo 1918. godine, ostavio dubok trag ne samo u crkvenom životu nego i na području kulture, znanosti i filozofije.

Naglasio je kako je riječ o iznimno zaslužnoj osobi čije je djelovanje imalo veliki značaj za društvo i Crkvu u Bosni i Hercegovini.

– Josip Stadler je kao dijete živio u sirotištu nakon što su mu roditelji preminuli, zbog čega je njegov put do svećeništva bio iznimno težak i trnovit, kako to i sama knjiga opisuje. Ipak, uz pomoć dobrih ljudi i tadašnjih crkvenih ustanova, ne samo da je postao svećenik, nego je kao iznimno talentiran mladić nastavio školovanje u Europi te nakon studija i doktorirao u Zagrebu – kazao je Vukšić u izjavi za medije.

Podsjetio je kako je Josip Stadler nakon školovanja djelovao kao svećenik Zagrebačke nadbiskupije, profesor na Teološkom fakultetu te jedno vrijeme i dekan te ustanove.

Istaknuo je kako ga je upravo tijekom obavljanja tih dužnosti zateklo imenovanje za vrhbosanskog nadbiskupa, nakon čega dolazi u Sarajevo gdje je ostao i djelovao do kraja života, što, kako kaže, najbolje oslikava njegov „trnoviti put do oltara“.

– Posljednjih desetljeća najprije na području nadbiskupije vođen je postupak za njegovu beatifikaciju. Sva dokumentacija već se desetak godina nalazi u Rimu, u Dikasteriju za svetce, tako da se taj, možemo reći, trnoviti put do oltara sada nastavlja u jednom drugačijem smislu. Vjerujemo da će, ako Bog da, i taj dio procesa biti uspješno priveden kraju – kazao je on.

Vukšić je govorio i o tome na koji način i pod kojim okolnostima osoba koja je kandidat za čast oltara može biti proglašena „slugom Božjim“.

– Termin ‘sluga Božji’ u crkvenoj praksi i u postupcima beatifikacije i kanonizacije službeni je naziv koji kandidat dobiva u određenoj fazi procesa. Kako postupak napreduje, osoba može postati ‘časni sluga Božji’, zatim ‘blaženik’, a na kraju i ‘svetac’. Stadler je trenutačno sluga Božji, za razliku od Petra Barbarića koji je već časni sluga Božji – zaključio je Vukšić.

O knjizi je govorila i sestra M. Ana Marija Kesten, provincijska glavarica Služavki Malog Isusa Sarajevske provincije Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, koja je istaknula poglavlje „Stožerne kreposti u životu nadbiskupa Stadlera“.

Naglasila je kako su te kreposti bile presudne za njegovu biskupsku službu, pratile ga kroz cijeli život te imale ključnu ulogu i u procesu njegove beatifikacije.

– Ovo je poglavlje jako važno i bitno za jednu crkvenu osobu, za nas sve, a na osobit način za svećenike, biskupe koji vode i imaju veliku zadaću u Katoličkoj Crkvi – kazala je Kesten.

Predstavljanje knjige organizirali su Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače i Hrvatska kulturna zajednica Troplet./Fena/HMS/

 

Preporučeno:

Podijeli:

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba