Zdenko Lučić, zajednički kandidat hrvatske oporbene Petorke za člana Predsjedništva BiH, u prvom intervjuu nakon službene potvrde kandidature za Hercegovina.info govorio je o tome kako je ušao u utrku, odnosu prema HDZ-u BiH, protukandidatima, potpori obitelji, ratnom putu, pravosuđu, OHR-u i viziji Bosne i Hercegovine.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Lučić je u razgovoru kazao kako se u proces izbora kandidata uključio nakon komunikacije s predstavnicima stranaka okupljenih u Petorku, među kojima su HDZ 1990, HRS, HSS, HNP i HDS.
“Ja sam iz privatnog sektora, u biznisu sam i susreo sam se s gospodinom Cvitanovićem i liderima Petorke. To su iskusni profesionalci koji su se odlučili suprotstaviti velikom problemu hrvatskog naroda, politici koja ne može riješiti konstitutivnost hrvatskog naroda na razini Bosne i Hercegovine”, rekao je Lučić.
Na pitanje kako se njegovo ime pojavilo u završnici pregovora, Lučić je odgovorio kako je bio u komunikaciji s predstavnicima Petorke te da je smatrao kako njegov životopis odgovara kriterijima koje su postavili.
“Shvatio sam da moj CV zadovoljava te uvjete, dostavio sam im CV i rekao: ljudi, odlučite. Došlo je vrijeme i oni su se odlučili”, kazao je Lučić.
“Nisam autsajder, ja sam utemeljitelj HDZ-a”
Iako ga se u javnosti predstavlja kao kandidata oporbene Petorke, Lučić tvrdi kako ne dolazi izvan HDZ-ova političkog prostora. Naprotiv, istaknuo je kako je bio dio HDZ-a BiH i da formalno nikada nije prestao biti član te stranke.
“Pa nisam ja autsajder, ja sam utemeljitelj HDZ-a. Službeno, formalno i pravno politikom sam se bavio do 2000. godine, kada mi je prestao mandat u Federalnom parlamentu. Tada sam otišao u neke druge vode, u Republiku Hrvatsku, i bavio se biznisom. Ja dolazim iz sustava HDZ-a BiH”, rekao je.
Na izravno pitanje je li i danas član HDZ-a BiH, Lučić je odgovorio:
“Nije mi nitko poslao ispisnicu i nigdje ne piše da nisam član HDZ-a BiH.”
Na konstataciju urednika Hercegovina podcasta kako bi se moglo reći da će se u utrci za člana Predsjedništva BiH suprotstaviti dvoje članova HDZ-a BiH, na što je Lučić odgovorio:
“Moglo bi se formalno-pravno potvrditi tu tezu.”
“HDZ BiH je trenutno za nas problem”
Lučić je bio vrlo izravan govoreći o sadašnjoj politici HDZ-a BiH. Kazao je kako je problem u tome što, prema njegovu mišljenju, stranka ne provodi hrvatski nacionalni interes.
Lučić je kritizirao i način donošenja odluka unutar HDZ-a BiH, ocjenjujući kako je “anomalija” da jednom strankom više od 25 godina upravlja jedan čovjek, koji se, kako tvrdi, postavlja kao nezamjenjiv i nameće kadrove bez demokratske procedure. Dodao je kako nije siguran da se o kandidaturi Darijane Filipović uopće raspravljalo na nižim razinama, odnosno u temeljnim ograncima stranke.
“HDZ BiH je trenutno za nas problem. Ne provodi hrvatski nacionalni interes. Nema pravo jedan čovjek 20 godina izgubiti sve izbore i sada ići peti put s nekim kandidatom”, rekao je Lučić.
Govoreći o kandidatkinji HDZ-a BiH Darijani Filipović, Lučić je kazao da osobno nije sporna, ali da smatra kako HDZ BiH nema pravo ponovno ići istim političkim putem.
“Mlada dama, lijepa, pametna, fina, nije sporna. Ali nemaju pravo na to”, rekao je Lučić.
Lučić je komentirao i moguće televizijske debate s protukandidatima.
“Ja sam ušao u kampanju da se suočim sa svima. Što više suočavanja, to će politika biti bistrija. Doći ćemo do određenih rješenja”, poručio je.
“Vjerujem u svoje HDZ-ovce, u utemeljitelje HDZ-a i sve one koje pozivam da preuzmu odgovornost i iziđu iz zone komfora. Znam kako je raditi u javnom poduzeću, biti na plaći i na neki način biti rob određene ideologije i određene politike.
S druge strane imate svjestan blok ozbiljnih Hrvata koji se bore za hrvatske nacionalne interese. Ne smijemo zaboraviti da je puno ljudi poginulo za hrvatske nacionalne interese, da smo došli do određenog konsenzusa, napravili Federaciju i da se moramo izboriti za svoja prava.
A kako legitimno doći do tih prava? Tako da me izaberu za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, kao hrvatskog člana Predsjedništva BiH, a ja ću diplomatskim i pravnim putem doći do prava Hrvata.”
Zato što sam kroz svoj rad u Općinskom vijeću naučila da se za ono u što vjeruješ moraš boriti – čak i onda kada nije lako, kada si u manjini i kada te većina želi ušutiti.
Nisam odustala kada je bilo teško, nisam odustala kada su pitanja ostajala bez odgovora i neću odustati sada.
Jer vjerujem da običan čovjek zaslužuje nekoga tko će ga zastupati, pitati, upozoravati i tražiti odgovore.
Zato idem korak dalje.
4. listopada izađite na izbore. Ako ste u mom dosadašnjem radu prepoznali osobu koja nije šutjela, nije odustajala i nije se bojala postaviti pitanje – ispunite kružić kod HDZ 1990 i HSS koalicija i kružić kod broja 2.,
tako da nastavim ono što sam radila u Općinskom vijeću raditi i u Skupštini ŽZH.
Vaš glas nije samo kružić na listiću – to je povjerenje koje ću imati obvezu opravdati. Idemo zajedno korak dalje!
Plaćene terenske ankete i naručena istraživanja po političkim uredima nikada me nisu zanimala. Kada stranka sama sebi naručuje brojke, rezultat je uvijek isti: fino zapakirana iluzija i lažni osjećaj sigurnosti.
Ali ovo poslijepodne ponudilo je nešto potpuno drugačije.
Inbox mi se usijao od screenshotova s ankete na jednom portalu u kojoj je anonimno glasalo više od 3.500 ljudi i u kojoj vodim.
Razlog zašto su se strasti danas toliko uzburkale zapravo je vrlo jednostavan: anketa je imala striktno ograničenje po IP adresi. Nije bilo načina da stranačka mašinerija u istom trenutku organizira masovno glasanje s radnih mjesta, prebacuje se s Wi-Fi mreža na mobitele i umjetno pumpa podršku. Prvi put u dugo vremena, njihov dobro uigrani sustav fiktivnog bildanja ega i botovskog bildanja rejtinga ostao je bez municije.
Nisam htio ni promovirati ovu ili bilo koju drugu anketu. Želim da ljudi sami preuzmu inicijativu, ako osjećaju potrebu za tim i da iskažu svoje mišljenje bez utjecaja drugih.
Nisam netko tko bilo koje glasanje na mreži uzima kao definitivnu pobjedu. Rejting na ekranu ne mijenja stvarnost sam od sebe. Ali ovaj današnji presjek stanja govori nešto daleko važnije od samih brojki: ljudi su umorni od namještenih scenarija i više nego spremni za stvarnu promjenu.
Kada uklonite stranačke botove i ostavite prostor običnim, realnim ljudima da kažu što misle, slika se drastično mijenja. Nervoza koja se danas osjetila u suparničkim redovima samo je potvrda da se probudio otpor prema izrežiranom javnom mnijenju.
Ankete se mogu mijenjati iz sata u sat, ali je bitno da ljudi znaju da nisu sami u želji za promjenom. Nastavljamo dalje, mirno, ponizno i bez euforije, ali s jasnom porukom: prava podrška ne dolazi iz stranačkih mašinerija, nego od ljudi koji žele drugačiju budućnost.