Connect with us

Uncategorized

Valentina Novakovic..Mozaik..

Published

on

 

Ne pisati o kapima slasti
iz prezrele smokve ravno je
skrnavljenju srcemolitve.
List loze i šuškavost opne lešnika
za dlanove tvoje čuvam što svemu izmiču.

Mi reka smo – talasa se odrekla
zarad sreće riblje u dubinama
bez udica.

Stopala tvoja pravac su za mora
neotkrivena svaki put kad
pomislim: kraja smo se domogli.
Vetar koracima tišinu uči
čudeći se kako kraljevske odežde
kraj srebrnih ukosnica zaboravlja.

Ne pisati o kapima znoja
na tvojoj nadlaktici, isto je što i
opovrgavati postojanje svetlosti
na telu svitaca.

Mozaik tvog osmeha
kad mi se rečju primakneš,
uvek me na segmente podseti.
One zbog kojih opstajem.

“Odgonetke nežnosti”(2022)

Recenzenti Dragan Lakićević, Gojko Božović, Rade Tanasijević. Stihovi iz ove knjige prevedeni su na 17 jezika sveta, a celokupna pesnička knjiga na pet jezika: rumunski, turski, vijetnamski, jermenski i uzbečki.
https://www.liberlandknjizara.rs/odgonetkeneznosti.php

Continue Reading

KULTURA

General Sopta otkriva plan iz 1995.: Druga gardijska brigada HVO-a trebala je ići na Vukovar

Published

on

U sklopu priprema za vojno oslobađanje hrvatskog Podunavlja potkraj 1995. godine bila je predviđena i uloga Hrvatskog vijeća obrane, izjavio je umirovljeni general HVO-a Stanko Sopta Baja.

Zamjenik ministra obrane Bosne i Hercegovine Slaven Galić ovoga tjedna podsjetio je na jednu od dosad manje poznatih epizoda iz završnice Domovinskog rata.

Nakon pobjedničkih operacija hrvatskih snaga tijekom 1995. godine razmatrala se i vojna operacija oslobađanja hrvatskog Podunavlja, uključujući Vukovar, u čemu je trebao sudjelovati i HVO – Druga gardijska brigada HVOa, kojom je zapovijedao general Stanko Sopta Baja, te Specijalna policija MUP-a Hrvatske Republike Herceg Bosne, na čelu s generalom Zlatanom Mijom Jelićem.

Određeni su im pravci djelovanja prema Vukovaru, provedeno je zapovjedno izviđanje terena, a postrojbe su se pripremale za mogući napad. Planirana operacija ipak nije pokrenuta.

Nakon potpisivanja Erdutskog sporazuma otvoren je put mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja. O ulozi HVO-a u završnim operacijama, pripremama za oslobađanje Vukovara i zajedništvu hrvatskih snaga Zoran Krešić razgovarao je s generalom Stankom Bajom Soptom za Vecernji.ba

Godinama se prisjećamo zbivanja iz Domovinskog rata, posebno Oluje, ali čini se da ta priča nikada nije dovoljno ispričana?!

Nakon niza veličanstvenih operacija hrvatskih snaga, iz naše perspektive, odnosno iz pozicije Hrvata u Bosni i Hercegovini, prva velika operacija oslobađanja okupiranih prostora bila je operacija Cincar. Ona je označila početak niza oslobodilačkih operacija koje su slijedile – Zima ’94, Skok 1, Skok 2 i Ljeto ’95. Svaka od njih bila je na svoj način veličanstvena, a njihova je kulminacija bila operacija Oluja.

Posebno važno za podsjetiti: zadaća gardijskih brigada HVO-a tijekom Oluje bila je djelovati u dubinu neprijateljskog rasporeda i na sebe vezati interventne snage Vojske Republike Srpske. Prva gardijska brigada djelovala je iz smjera Kupresa, Druga gardijska brigada iz smjera Glamoča prema Vitorogu, a Treća gardijska brigada iz Glamočkog polja prema Šipovu i Ribniku.

Tako su vezivale neprijateljske pričuve i omogućavale brže napredovanje Hrvatske vojske prema državnoj granici Republike Hrvatske.

Nakon veličanstvene Oluje, uslijedila je operacija Maestral, također operacija golemih razmjera. Njome je oslobođen velik prostor Bosne i Hercegovine, osigurana je Bihaćka krajina, a u sljedećoj je fazi oslobođen i kraljevski grad Jajce.

Potom je uslijedila operacija Južni potez tijekom koje su hrvatske snage napredovale prostorom između Sane i Vrbasa te stigle nadomak Banje Luke. Srpske su snage, nakon gubitka velikog dijela teritorija koji su do tada držale pod nadzorom, prisiljene za pregovarački stol. Hrvatske snage stigle su na Manjaču i do hidroelektrane Bočac, čime je stvoren snažan vojni pritisak koji je bitno utjecao na završetak rata.

Neposredno prije postizanja Daytonskog sporazuma razmatrala se i mogućnost vojnog oslobađanja Vukovara i cijelog hrvatskog Podunavlja. Što se tada događalo?

Nakon završetka operacije Južni potez Druga gardijska brigada HVO-a bila je raspoređena na području Manjače. U hrvatskom državnom i vojnom vrhu tada se planiralo oslobađanje istočne Slavonije.

U sklopu tih priprema bilo je predviđeno i sudjelovanje Druge gardijske brigade HVO-a te Specijalne policije MUP-a Hrvatske Republike Herceg Bosne.

Početkom studenoga 1995., odnosno tijekom prve polovine toga mjeseca, dio časnika Druge gardijske brigade i Specijalne policije upućen je u istočnu Slavoniju, na područje Zbornog područja Osijek.

Zapovjednik Zbornog područja Osijek bio je Đuro Dečak, a načelnik Stožera general Milivoj Petković, koji je prije toga bio načelnik Glavnog stožera Hrvatskog vijeća obrane.

Svi smo se iz ratnog razdoblja dobro poznavali. Nama je bio dodijeljen pravac Marinci – Bogdanovci – Vukovar te Bršadin – Vukovar, uz rijeku Vuku. Proveli smo zapovjedno izviđanje terena. Vodili su nas časnici Zbornog područja Osijek, među kojima je bio i zapovjednik bojne Vojne policije Ante Gilja, s još dvojicom operativnih časnika.

Iz Nuštra smo išli prema porušenoj crkvi svete Ane i na tom području obavljali izviđanje. Dobili smo i zapovijedi koje su se odnosile na razmještaj naših postrojbi u Vinkovcima i okolici grada.

Nakon nekoliko dana provedenih u stožernom radu i izviđanju vratili smo se na položaje na Manjači, gdje se nalazila glavnina naših snaga.

Zašto operacija na kraju nije pokrenuta?

Ubrzo je postignut sporazum kojim je otvoren put mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja, a nakon toga uslijedili su Daytonski sporazum i njegova potvrda u Parizu. Time je donesena odluka da se istočna Slavonija, Baranja i zapadni Srijem vrate u hrvatski ustavnopravni poredak mirnim putem.

Naša sljedeća zadaća bila je odlazak na Južno bojište. Krajem 1995. preuzeli smo crtu duž Popova polja, prema Ivanjici i prostoru iznad Rijeke dubrovačke. Preuzeli smo položaje koje je dotad držalo pet brigada Hrvatske vojske.

Zapovjedništvo nam je jedno vrijeme bilo smješteno u Vrtovima sunca. Ondje smo dočekali službeni završetak rata, odnosno razdoblje nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma.

Jedan od nekadašnjih pripadnika brigade kojoj ste bili na čelu prisjetio se kako su čuli da je tadašnji Srpski Radio Vukovar objavio kako je stigla “zloglasna Druga gardijska motorizirana brigada Hrvatskog vijeća obrane”. Pretpostavlja da je takav opis bio posljedica bitaka koje je brigada prethodno dobila?!

U to su vrijeme Druga gardijska brigada i ostale gardijske brigade Hrvatskog vijeća obrane i Hrvatske vojske nosile stijeg čestitosti svoga naroda diljem ratišta u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Bili su to čestiti, hrabri i odvažni ljudi – časnici, dočasnici i vojnici.

I danas, nakon više od 30 godina, osjećam ponos i radost što sam imao priliku i čast biti s tim ljudima. Pripadao sam stroju koji je slobodu izborio i platio na čestit način.

Tu nije bilo ničega zloglasnog. Takve su kvalifikacije bile svojstvene neprijateljskoj propagandi.

Od operacije Cincar do Oluje i završnih operacija posebno se isticalo zajedništvo Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane. Koliko je ono bilo važno za pobjedu?

Bilo je presudno. Svaki pripadnik gardijskih brigada, ali i svih drugih sastavnica Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane, u sebi je nosio snažan domoljubni motiv kao dio Hrvatskih snaga.

U početnoj fazi rata ugroza je bila otvorena i potpuno jasna. Bila je riječ o vojnoj agresiji srpskih snaga i Jugoslavenske narodne armije.

Prema Vukovaru i istočnoj Slavoniji kretale su velike snage JNA, koje su se trebale povezati s drugim korpusima i izbiti na zamišljene granice Velike Srbije.

Ta početna faza rata bila je surova i brutalna. Međutim, moralna snaga i domoljubni zanos hrvatskog naroda bili su iznimni. Hrvatski narod iznjedrio je svoje najbolje sinove – časnike, dočasnike i vojnike koji su, mnogi s tek dvadesetak godina, preuzeli odgovornost i ušli u rat.

Nakon početne i prijelazne faze došla je završna, pobjednička faza rata, tijekom koje su se redale uspješne operacije Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane.

Ponovno treba naglasiti da je operacija Cincar označila početak toga pobjedničkog niza.

Za planiranje i provedbu oslobodilačkih operacija važan je bio i partnerski odnos sa Sjedinjenim Američkim Državama. Ne smijemo zaboraviti da je prije postizanja Daytonskog sporazuma oko 70 posto teritorija Bosne i Hercegovine bilo pod okupacijom, da je Bihaćka enklava bila pred padom te da je velik dio hrvatskog državnog teritorija godinama bio okupiran.

U svim tim operacijama ključnu je ulogu imao hrvatski ministar obrane Gojko Šušak. Pobjede su ostvarene zahvaljujući odlučnom i mudrom vodstvu prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, ministra Šuška te ratnih zapovjednika, među kojima posebno mjesto pripada generalu Anti Gotovini.

(www.jabuka.tv | Foto: arhiva/Grad Široki Brijeg)

Continue Reading

KULTURA

MILANOVIĆ: Ne bi bilo Daytona da nije bilo Hrvatske vojske i HVO-a

Published

on

Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović čestitao je u Kninu Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja te zahvalio braniteljima, njihovim obiteljima i svima koji su sudjelovali u obrani Hrvatske.

Podsjetio je da je 2012. uvedena praksa da se na početku svečanosti u ime branitelja obrati jedan od sudionika ratnih operacija.

– Od branitelja i onih koji su sudjelovali u tim operacijama najtočnije, najvjerodostojnije, a s odmakom vremena i najhladnije, može se čuti što se događalo. Svi mi ostali smo dopuna, rekao je Milanović.

Braniteljima, njihovim obiteljima te poginulima i nestalima ponovno je uputio, kako je rekao, veliko, duboko i iskreno ljudsko hvala.

“Bez Hrvatske vojske i HVO-a ne bi bilo Daytona“

Govoreći o ulozi Hrvata u Bosni i Hercegovini, Milanović je rekao da su hrvatski narod u BiH i hrvatski narod u Hrvatskoj vodili zajednički i neodvojiv rat.

Karte,vodiči, zastave i sl.

Istaknuo je da je Daytonski, odnosno Pariški mirovni sporazum potpisan nakon intervencije Hrvatske vojske, koja nije bila samovoljna ni avanturistička, nego dogovorena s američkim saveznicima. Dodao je da su neki dijelovi završne operacije provedeni na njihovo inzistiranje.

– Ne bi bilo Daytona da nije bilo Hrvatske vojske, da nije bilo hrvatskih gardijskih brigada i HVO-a. Ništa od toga danas ne bismo imali. To je jednostavna istina – poručio je.

Naglasio je da je istina važna jer se cijela građevina ne može graditi na lažima, ali i da nacionalni interesi ne nalažu da se svaki put sve mora reći na isti način.

“Ne reagirati na svaku besmislicu“

Milanović je rekao da Knin nije bio srce pobune protiv hrvatske države te da je pobuna došla iz Beograda.

Ocijenio je da je hrvatska interpretacija povijesti poštena, iako je, kako je rekao, i sam subjektivan kao predsjednik Hrvatske i Hrvat. Dodao je da nije nužno da svi povijest vide na isti način.

– Ne bismo trebali reagirati na svaku verbalnu besmislicu koja dođe preko Dunava. Dolazit će cijelo vrijeme, rekao je.

Istaknuo je, međutim, da Hrvatska mora obratiti pozornost na naoružavanje Srbije jer ono utječe na hrvatsku sigurnost i iziskuje novac. Dodao je da ne vidi način na koji bi se Oluja mogla ponoviti niti mogućnost da Hrvatska bude ugrožena.

Prema njegovim riječima, velika većina ljudi koji žive u Hrvatskoj slaže se da je Domovinski rat bio pobjednički i pošten rat.

“Što dobivamo s pet posto?“

Govoreći o obrambenim izdvajanjima, Milanović je postavio pitanje što bi za Hrvatsku značilo izdvajanje pet posto BDP-a za obranu. Rekao je da Hrvatska trenutačno izdvaja dva posto, više nego ikada i, prema njegovoj ocjeni, gotovo dovoljno.

Upozorio je da novac za povećanje obrambenih izdvajanja neće biti uložen u škole, vrtiće, javni standard i kvalitetnija sveučilišta, nego u njemačko, francusko i američko oružje.

– Ti troškovi ne mogu biti cijelo vrijeme verbalno nadmetanje je li dva posto ili pet posto, nego: što dobivam s dva posto i što dobivam s pet posto? Znači li to da sam dva i pol puta jači ili sam samo potrošio dva i pol puta više novca? – upitao je.

Istaknuo je da je Hrvatska prešla granicu na kojoj su kamate na javni dug jednake izdvajanjima za obranu te poručio da se pitanja o obrambenim troškovima moraju javno postavljati jer izravno utječu na građane.
Ratovi pokazali granice sile

Milanović je rekao da rat u Ukrajini te napad SAD i Izraela na Iran pokazuju granice konvencionalne vojne moći.

Upozorio je da kroz Hormuški tjesnac prolazi 40 posto nafte kojom se trguje u svijetu te da bi poremećaji mogli doći na naplatu državama koje nemaju vlastite izvore energije. Dodao je da države zasad kupuju vrijeme koristeći obvezne rezerve i zalihe.

– Naše sposobnosti, a ne koliko smo potrošili, nego na što smo potrošili i kako smo to integrirali, jedino su bitno pitanje, poručio je.

Govoreći o obrambenim sposobnostima, podsjetio je na biblijsku priču o Davidu i Golijatu. Ocijenio je da je to, osim priče o vjeri, prije svega priča o pameti i inteligenciji te onome što je Hrvatska činila tijekom rata.

– Hrvatska nije dobila samo golom silom, nego i pameću, istaknuo je.

Kundid ima Milanovićevo povjerenje

Milanović je rekao da je Hrvatska posebna zbog svojeg obrambenog iskustva i činjenice da njezinu vojsku vode ljudi koji su prije 30 godina stekli ozbiljno ratno iskustvo.

Posebno je izdvojio načelnika Glavnog stožera OSRH Tihomira Kundida, rekavši da nijedan drugi načelnik glavnog stožera među članicama NATO-a nije vodio bojnu u napadu.

– Naš načelnik Glavnog stožera Tihomir Kundid jest. On je jedini takav u Europskoj uniji i NATO-u i, među ostalim, ali ne samo zato, ima i imat će moje povjerenje, poručio je.

Dodao je da je Kundid posljednji načelnik Glavnog stožera s takvim ratnim iskustvom. Poručio je da se vojska, želi li ostati žilava, otporna i pobjednička, mora okrenuti improvizaciji i izazovima novog vremena te asimetričnim načinima borbe.

Naglasio je da se obrambene sposobnosti ne mogu razvijati samo potrošnjom i ulaganjem, nego i promišljanjem i skepsom.

Podsjetio je i na poruku predstavnika branitelja da su se borili za pravnu, uređenu i civiliziranu Hrvatsku.

– Domovini vjerni, još jednom sretan Dan hrvatske pobjede, zaključio je Milanović./HMS/

Preporučeno:

Continue Reading

KULTURA

Gradonacelnik Mostara dr.Mario Kordic ‘Dragi ministre Hurtiću,

Published

on

 

S obzirom na to da ste, osim što ste ministar, i nakladnik školskih udžbenika, očekivao bih da ćete više pozornosti posvetiti značenju riječi nego njihovom jeftinom poigravanju. Umjesto lekcija o tome tko je došao “sprijeda”, a tko “sazada”, bilo bi korisnije da se držite činjenica i prava.

Požurili ste tražiti ispriku pozivajući se na inspekcijsko rješenje koje Vaši politički partneri u Mostaru od jutros predstavljaju kao veliki preokret u slučaju JP Komunalno.

Nemojte obmanjivati javnost, a posebno bivše djelatnike JP Komunalno. To inspekcijsko rješenje samo po sebi ne mijenja njihov radnopravni status. Ono nije pravomoćno, a njegova će se zakonitost preispitati u odgovarajućem postupku. O tome će odlučivati sudovi, a ne političari i konferencije za medije.

Posebno je zanimljivo da, prema informacijama kojima raspolažemo, ovakvo rješenje predstavlja presedan u dosadašnjoj inspekcijskoj praksi. Ako je to doista tako, i o tome će svoju konačnu riječ dati nadležne institucije.

Vaš zahtjev za isprikom zato ne govori o pravnom raspletu ovog slučaja, nego o želji da unaprijed politički proglasite pobjedu.

Razumijem da ste, u nedostatku konkretnih rezultata vlastitog rada, procijenili kako biste političke poene mogli prikupljati na slučaju radnika JP Komunalno. Međutim, javnosti je dobro poznato da upravo Vaše ministarstvo svojim zaposlenicima duguje milijunske iznose te je zbog takvog poslovanja dobilo negativno mišljenje Ureda za reviziju institucija Bosne i Hercegovine. Godinama su zaposlenici Vašeg ministarstva sudskim putem dokazivali nezakonitosti u njegovu radu, zbog čega Bosna i Hercegovina i danas plaća milijunske odštete.

A što se Mostara tiče, da ste ovaj put odlučili zaobići naš grad, vjerujem da građani ne bi osjetili nikakav nedostatak. Ono što Mostaru danas najmanje treba jesu političari koji dolaze skupljati političke bodove na tuđim problemima, unaprijed presuđivati postupke koji još traju i stvarati lažnu nadu ljudima da je njihov radnopravni status riješen, iako o tome tek trebaju odlučiti nadležne institucije.

O tome tko je u pravu neće odlučiti ni Vaše objave ni konferencije za medije. Odlučit će sudovi. A tada će građani najbolje vidjeti tko je govorio činjenicama, a tko je skupljao političke bodove.

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba