Connect with us

KULTURA

Žena koja je sama nije automatski dostupna.

Published

on

 

Samoća nije poziv.

S godinama čovek ne postaje hladniji.
Postane samo pažljiviji prema svom unutrašnjem miru.

Mnogi se pitaju zašto neko u odredjenim fazama života izabere distancu i odbije da troši vreme na nova upoznavanja, poruke i prolazne priče.

Odgovor je jednostavan.

S godinama ne izgubiš veru u ljude.

Samo postaneš precizniji u tome gde ostavljaš svoju energiju.

Počneš da razlikuješ samoću od praznine, tišinu od kazne, mir od usamljenosti. Shvatiš da nije svaki odlazak gubitak i da nije svako ostajanje ljubav.

Nije stvar u tome da te neko povredi.
Stvar je u tome da više ne želiš da zbog tudjih nesigurnih igrica sumnjaš u sopstveni osećaj za istinu.

Neke priče ne bole zato što su se završile.
Bole zato što ti pokažu koliko dugo neko može da provede u ulozi koju je sam izmislio, menjajući maske samo da bi ti prišao.

I tada više ne poklanjaš poverenje olako.

Ne zato što si izgubila srce, nego zato što si naučila da srce bez granica postaje prostor u kojem svako može da ostavi svoj trenutni nemir.

Kada izabereš svoj mir umesto tudjih skrivenih scenarija, više te ne povlači svaka drama koja nije tvoja.

A samoća?

Samoća vremenom prestane da plaši. Postane prostor u kojem se čovek konačno vrati sebi, bez tudjih maski, bez lažnih očekivanja i bez potrebe da stalno prevodi nečije ponašanje na jezik koji manje boli.

I zato distanca nije dokaz da nemaš nikoga.
Ona je dokaz da biraš samo ono što je stvarno, stabilno i vredno tvog vremena.

Daleko je bolje biti sam u svojoj istini, nego pored nekoga ko ti svakog dana pomera granicu izmedju laži i ljubavi.

Autor: Jasmina Jovanovski

#istina #mir #granice #zrelost #samopostovanje #unutrasnjimir #psihologijazivota #emocionalnazrelost

Continue Reading

KULTURA

U KRVI OSTAJES

Published

on

 

Mogli smo mi biti od prijatelja više
Al’ nam nisi dao priliku za to.
Tvoja usta o ljubavi ni reč ne izustiše
Kraj, pre bilo čega što bi počelo.

Žudnja je lomila svaku kost u meni
Kao da se bolna duša odvaja od tela
Razgoreo se plamen u svakoj mi veni
Prokleto i ludo sam te poželela.

Ravnodušnost tvoja kao nož zaseče
Duboku brazdu posred srca pravo.
Mrvu vere stavljam da mi ne isteče
Krv, koju si zaposeo, kao sami djavo.

Kako da pokidam nevidljivu vrpcu?
Pokušavam, a ne znam hoću li to moći.
I da se oduprem svom poludelom srcu.
Ono te voli, tu nema pomoći.

Ema Emila Antic

#svi

Continue Reading

KULTURA

Sretno Darijana

Published

on

Washington, D.C. 🇺🇸

Nekoliko važnih dana i još važnijih razgovora pred nama.
O položaju hrvatskog naroda, budućnosti Bosne i Hercegovine, sigurnosti, energetici i partnerstvima koja tu budućnost mogu učiniti stabilnijom i boljom.
Pripreme su u tijeku. Vrijedi imati svoj glas i nužno je da se on čuje na svim mjestima na kojima se donose odluke.

Continue Reading

KULTURA

IZ RUKOPISA MILJENKA MIDE PRSKALA”DOSTA JE VISE””

Published

on

SRAM TE BILO, DRAGANE ČOVIĆU, I TVOJE KANDIDATKINJE – OSTAVITE NAŠE MRTVE NA MIRU! ONI VIŠE NE MOGU GLASATI!

Ovo što smo imali priliku vidjeti na Groblju mira za mene predstavlja teško narušavanje dostojanstva svetog mjesta i nepoštovanje prema našim pokojnicima.

Draga gospođice, kandidatkinjo Dragana Čovića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, Groblje mira nije mjesto za političku promociju, izbornu kampanju i osobno predstavljanje kandidata.

Bijeli križevi tamo nisu kulisa za političke govore. Oni predstavljaju naše mrtve, našu povijest, naše obitelji, našu bol i žrtvu generacija koje su prije nas plaćale cijenu pogrešnih političkih odluka.

Pred tim križevima čovjek treba zastati, šutjeti, pomoliti se i pokloniti se žrtvama.

A ne voditi političku kampanju.

Osam godina u Parlamentu Federacije BiH bile su Vaša prilika. Osam godina imali ste mogućnost pokazati što možete učiniti za hrvatski narod. Ako sada, pred izbore, svoju političku promociju tražite među križevima naših pokojnika, onda se moramo zapitati gdje je nestalo poštovanje prema svetosti tog mjesta.

I još nešto što možda netko treba jasno reći:

NAŠI MRTVI VIŠE NE MOGU GLASOVATI!

Ali zato mi živi možemo glasovati.

Možemo pamtiti.

Možemo gledati.

Možemo prosuđivati.

I možemo reći DOSTA!

Ne može se od Groblja mira praviti politička pozornica. Ne može se bol naših obitelji i uspomena na naše pokojne pretvarati u sredstvo predizborne kampanje.

Dragane Čoviću, ako ste Vi politički pokrovitelj ove kandidature, onda Vam poručujem: ostavite naše mrtve na miru!

Naši pokojni sinovi hrvatskog naroda zaslužuju mir, molitvu i dostojanstvo. Ne trebaju Vašu političku promociju, niti im trebaju politički govori pred njihovim križevima.

A hrvatskom narodu poručujem:

DOBRO OTVORITE OČI!

Pogledajte s kim imamo posla i kakvu nam političku kulturu nude. Ako je došlo vrijeme da se izborna kampanja seli među grobove i bijele križeve, onda je to znak da je politička bahatost prešla svaku granicu.

Oltar pripada vjeri.
Groblje pripada našim mrtvima.
Križ pripada molitvi i sjećanju.
A politika neka se vodi programima, rezultatima i odgovornošću.

Ne preko grobova naših pokojnika.

Ne preko njihovih križeva.

Ne preko naše boli.

I zato danas moramo glasno reći:

OSTAVITE NAŠE MRTVE NA MIRU!

Oni više ne mogu glasovati.

ALI MI MOŽEMO.

I upravo zato ovo što se dogodilo može biti politički autogol, a ne pobjeda.

Ako mislite da ćete korištenjem svetih mjesta dobiti glasove – varate se.

Hrvatski narod nije slijep.

Hrvatski narod pamti.

A kada dođe vrijeme izbora, svatko će dobiti odgovor kakav zaslužuje.

I još jednom, jasno i bez uvijanja:

SRAM TE BILO, DRAGANE ČOVIĆU, I TVOJE KANDIDATKINJE!

DOSTA JE!

Dosta politike bez odgovornosti.
Dosta praznih obećanja.
Dosta korištenja našeg naroda, naše povijesti, naše vjere i naših pokojnika u političke svrhe.

Ostavite naše mrtve na miru. Oni su svoje dali. Sada je red na nama živima da odlučimo kakvu budućnost želimo.

Miljenko Prskalo
Član Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba