Connect with us

KULTURA

Povodom 33. obljetnice osnutka Hrvatske Republike Herceg Bosne piše Dragan Čović za Bild.ba

Published

on

DRAGAN ČOVIĆ | 28. KOLOVOZA 2026. | 10:52

Postoje neki datumi koji pripadaju samo kalendaru, ali postoje i oni koji svoju pripadnost urezuju u identitet jednoga naroda. Za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini 28. kolovoza pripada ovim drugima.

Trideset i tri godine kasnije, Hrvatska Republika Herceg-Bosna za nas nije samo sjećanje na jedno teško povijesno vrijeme. Ona je svjedočanstvo političke volje, sposobnosti organiziranja i odlučnosti hrvatskoga naroda da u presudnim trenucima preuzme odgovornost za vlastiti opstanak i svoju budućnost. Prepoznatljivost jednoga naroda nije samo u jeziku kojim govori, kulturi koju stvara ili zemlji na kojoj stoljećima živi nego se odlikuje i po tome je li se sposoban očuvati i opstati u trenucima najvećih kušnji.

Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini, premda najmalobrojniji, to je dokazao. Kada su početkom devedesetih nestajale sigurnosti dotadašnjega poretka, kada su rat i razaranja stigli pred naše domove i kada je strepnja postala neminovan dio svakodnevnice, donošene su ključne odluke o životu, opstanku i slobodi. U ovim izazovnim okolnostima, jedna od takvih prijelomnih odluka bila je nastanak Hrvatske Republike Herceg-Bosne. Nastala je kao izraz potrebe hrvatskoga naroda da politički artikulira svoju volju, organizira obranu, zaštiti stanovništvo i očuva prostor na kojem živi stoljećima. Zbog toga je njezino mjesto u našoj povijesti neizbrisivo. Herceg-Bosna nije samo institucionalna povijest, ona je više od svega skup vrijednosti i hrabrosti hrvatskih branitelja.

Branitelja koji su ostavljali svoje obitelji i odlazili braniti domove, majki koje su ispraćale sinove, obitelji koje su ostajale bez svojih najmilijih, ali i prognanika koji su nosili ključeve kuća u koje se možda nikada više nisu vratili. To su stvarne slike naše povijesti, ljudska lica kojima danas dugujemo naklon dublji od svake riječi. Na osobit se način danas poklanjamo pripadnicima Hrvatskoga vijeća obrane koji su u najtežim godinama stali u obranu svoga naroda i prostora na kojem živimo. Zato ovu obljetnicu ne obilježavamo da bismo prošlost pretvorili u jedan dan.

Obilježavamo je jer narod koji zaboravi okolnosti vlastitoga opstanka teško može odgovorno oblikovati vlastitu budućnost. To nije privilegija koju nam netko dodjeljuje. To je ustavna činjenica i političko načelo na kojemu počiva mir ove zemlje. Upravo zbog toga jednakopravnost hrvatskoga naroda nikada ne može biti pitanje političke pogodbe. Ona se mora ogledati kroz ravnopravno, samostalno i legitimno predstavljanje, jezik, kulturu, obrazovanje i sveobuhvatnu zaštitu identiteta.

To je za nas pitanje dostojanstva, ali i pitanje budućnosti Bosne i Hercegovine. Ne možemo graditi europsku državu tako da jedan narod strahuje od političke dominacije drugoga. Ne možemo govoriti o europskim vrijednostima, a istodobno relativizirati jednakopravnost. Ne možemo graditi povjerenje bez međusobnog uvažavanja. Duboko vjerujem da Bosna i Hercegovina može uspjeti samo kao zemlja ravnopravnih ljudi i ravnopravnih konstitutivnih naroda. To je zemlja koju želimo graditi.

Ne Bosnu i Hercegovinu prošlosti, nego europsku Bosnu i Hercegovinu – državu prosperitetne budućnosti. Državu mira i sigurnosti u kojoj različiti identiteti nisu slabost koju treba otkloniti ili asimilirati, nego vrijednost koju treba zaštititi.

Naša povijest naučila nas je koliko je sloboda skupa. Naša sadašnjost uči nas koliko je jednakopravnost važna. A naša budućnost ovisit će o tome jesmo li sposobni sačuvati oboje. Zato danas, trideset i tri godine poslije, na Herceg-Bosnu gledamo kao trajnu obvezu da sačuvamo istinu o vremenu u kojemu je nastala, obvezu prema onima koji su za slobodu dali svoje živote, ali prije svega obvezu da njihovim potomcima osiguramo razloge da na ovim prostorima grade bolji život, zauvijek njegujući ponosnu povijest koja nam je ostavljena u naslijeđe.

Napomena: Tekst se može preuzeti i objaviti na drugim web stranicama, ali uz obavezno navođenje izvora i lin na originalni članak objavljen na portalu Bild.ba. Bild.ba, naime, nije humanitarna organizacija te je preuzimanje mimo ovih pravila nedopustivo

Continue Reading

KULTURA

Večer zahvale HDZ-a BiH: Zajedništvom smo ostvarili izbornu pobjedu, odgovornošću gradimo budućnost

Published

on

Nakon Općih izbora u Bosni i Hercegovini, Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine organizirala je u Mostaru Večer zahvale, okupivši članove, dužnosnike, suradnike i prijatelje stranke koji su svojim angažmanom pridonijeli ostvarenom izbornom rezultatu.

Uz predsjednika HDZ-a BiH dr. Dragana Čovića, večeri su nazočili i brojni predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti u Bosni i Hercegovini i Republici Hrvatskoj, predstavnici gospodarskog, kulturnog i akademskog života te brojni drugi uvaženi gosti.

U ime HDZ-a BiH nazočnima se obratila izabrana hrvatska članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine i dopredsjednica HDZ-a BiH Darijana Filipović, koja je i kao voditeljica Izbornog stožera stranke posebnu zahvalnost uputila svima koji su tijekom kampanje, svatko na svoj način, dali doprinos zajedničkom uspjehu, od stranačkih organizacija i suradnika do brojnih pojedinaca koji su bili dio toga procesa.

“Iza nas su mjeseci susreta, razgovora, rada…. Znam koliko je truda, vremena i odricanja utkano u ovu pobjedu i zato večeras želim od srca zahvaliti svakome od vas. Jednako tako, veliko hvala svima koji su nam svojim glasom dali povjerenje. Različiti smo, dolazimo iz različitih sredina, ali pokazali smo koliko možemo postići kada vjerujemo u isti cilj. Naš posao nije završio izbornom pobjedom. Sada trebamo pokazati da ovo nije samo pobjeda Hrvata, nego da, kada Hrvati pobjeđuju, pobjeđuje i Bosna i Hercegovina. Pred nama su četiri godine u kojima ćemo se nastaviti boriti za jednakopravnost hrvatskoga naroda, za prilike koje naši ljudi zaslužuju i za sve ono sto vrijedi“, poručila je Filipović.

Posebno je istaknula kako ostvareni rezultat nije zasluga pojedinca, nego brojnih članova, simpatizera, suradnika i prijatelja stranke koji su svojim radom i potporom bili dio izbornog procesa.

Naglasila je važnost povezivanja novih generacija s iskustvom koje stranka baštini, kao i spremnost na otvaranje prostora novim ljudima. Zahvalila je predsjedniku Čoviću i vodstvu HDZ-a BiH na ukazanom povjerenju, a posebnu zahvalnost uputila je i sestrinskom HDZ-u Republike Hrvatske te predsjedniku Andreju Plenkoviću na snažnoj potpori tijekom izborne kampanje.

„Ova pobjeda vrijedit će, ako s njome napravimo ono što vrijedi. Ova pobjeda vrijedit će, ako budemo radili bolje. Ako budemo slušali više. Ako budemo imali hrabrosti da mijenjamo sve ono što ne valja, ali isto tako da čuvamo sve ono što nas je dovelo do ovdje“, kazala je Filipović.

U duhu ove večeri posebno je došla do izražaja snaga zajedništva, međusobne potpore i povezanosti svih sastavnica HDZ-a BiH, vrijednosti koje su obilježile dosadašnji rad stranke i ostaju temelj njezina budućeg djelovanja.

Continue Reading

KULTURA

Iz rukopisa Ine Vukic moj nacionalni ponos

Published

on

Uskoro tu!
Memoari o borbi za nacionalni identitet i političkom djelovanju hrvatskog iseljeništva za oslobođenje od komunističke Jugoslavije

Almost here!
A Memoir of Struggles for National Identity and Croatian Diaspora Political Activism for Freedom from Communist Yugoslavia

Posveta:
Svim domoljubnim Hrvatima u iseljeništvu, njihovoj djeci i prijateljima koji su tijekom borbe za slobodu stajali uz njih —
svima koji su darovali svoje vrijeme, svoj trud, svoj novac, svoj glas i sve drugo čega su se mogli odreći kako bi san mnogih naraštaja napokon postao stvarnost.
Onima koji nikada nisu prestali vjerovati, čak ni tisućama kilometara udaljeni od domovine, da Hrvatska ima pravo na slobodu.
Onima u iseljeništvu koji su svjedočili rađanju slobodne Hrvatske u svojim kuhinjama i dnevnim boravcima, u hrvatskim klubovima i crkvama, za stolovima na kojima su se prikupljali dobrovoljni prilozi i na prosvjednim skupovima, uz telefone i telefaks uređaje, te u srcima iseljenika koji nisu dopustili da udaljenost od domovine preraste u zaborav.
Ovu knjigu posvećujem vama, sa zahvalnošću i ponosom.
Vaša odricanja i žrtve pridonijeli su rađanju slobodne i neovisne Hrvatske.

„…Postoje trenuci u životu kada povijest zakorači u najobičnija mjesta naše svakodnevice i zauvijek ih promijeni.
Za mene je jedno od tih mjesta bila moja kuhinja u Sydneyju.
Nikada nije bila zamišljena kao išta više od srca našega obiteljskog doma — mjesta za jutarnju kavu, obiteljske obroke, razgovore, rasprave, proslave i bezbrojne male rituale svakodnevnoga života. Ipak, početkom 1992. godine, dok se Hrvatska borila za opstanak i nastojala učvrstiti svoj položaj kao novostvorena neovisna država, jedan kutak te kuhinje postao je nešto iznimno.
Pretvorio se, zapravo, u neslužbeni hrvatski diplomatsko-konzularni ured u kojem su se obavljali službeni poslovi, premda bez formalnoga diplomatskog statusa.
Ondje nije bilo uglačanoga pisaćeg stola od mahagonija, diplomatskoga grba svečano istaknutog na zidu, niti osoblja sastavljenog od školovanih diplomata koji bi užurbano prolazili otmjenim hodnicima.
Moj pisaći stol bila je obična ploča od šperploče koju je moj otac, nekada domobranski časnik, pričvrstio na komodu i s ljubavlju lakirao. Pisaći stroj Canon StarWriter, telefon i telefaks postali su moja diplomatska sredstva rada.
S toga improviziranog radnog mjesta odlazila su pisma, zahtjevi, upiti i službena korespondencija. Ondje su se rješavala pitanja prijevoza posmrtnih ostataka preminulih u Hrvatsku i obavljali bezbrojni telefonski razgovori vezani uz zemlju koja je tek nedavno stekla međunarodno priznanje o kojemu su sanjali naraštaji Hrvata.
Ljudi su trebali pomoć pri ishođenju putovnica, stjecanju državljanstva, pribavljanju dokumenata, organiziranju putovanja te rješavanju imovinskih i obiteljskih pitanja.
Hrvatskoj je bilo potrebno uspostaviti veze s australskim institucijama i diplomatskim predstavništvima drugih država.
Trebalo je započeti pripreme za osnivanje službenoga veleposlanstva i mreže konzularnih predstavništava koja će naposljetku predstavljati Republiku Hrvatsku u Australiji.
Netko je morao započeti.
I tako smo započeli mi!…”

Dedication:

To all patriotic Croatians in the diaspora,
and to their children and friends who, during the struggles for freedom, stood beside them—
to those who gave their time, their labour, their money, their voices, and whatever else they could sacrifice so that the dream of generations might finally become reality.
To those who never stopped believing, even from thousands of kilometres away, that Croatia had the right to be free.
To those in the diaspora who witnessed free Croatia being born in their kitchens and living rooms, in Croatian clubs and churches, at fundraising tables and protest marches, beside telephones and fax machines, and in the hearts of emigrants who refused to allow distance to become forgetting.
This book is dedicated to you, with gratitude and pride.
Your sacrifices helped a free and independent Croatia to be born.

“…There are moments in life when history enters the most ordinary of places and changes them forever.
For me, one of those places was my kitchen in Sydney.
It was never intended to become anything more than the heart of my family home—a place for morning coffee, meals, conversations, arguments, celebrations and the countless small rituals of domestic life. Yet in the early months of 1992, as Croatia fought for survival and struggled to establish itself as a newly independent state, a corner of that kitchen became something extraordinary.
It had effectively become an unofficial Croatian diplomatic and consular office, carrying out official responsibilities despite lacking formal diplomatic status.
There was no polished mahogany desk, no diplomatic seal mounted impressively on a wall, no staff of trained officials moving purposefully through elegant corridors. My desk was a sheet of plywood fixed to a dresser and lovingly varnished by my father, a former Croaian Home Guards officer. A Canon StarWriter, telephone and facsimile machine became my tools of diplomacy. From that improvised workplace came letters, applications, enquiries, official correspondence, the repatriation of the deceased to Croatia, and countless telephone calls concerning a country that had only recently achieved the international recognition that generations of Croats had dreamed of.
People needed help with passports, citizenship, documents, travel, property and family matters. Croatia needed contacts with Australian institutions and foreign diplomatic missions. Preparations had to be made for the formal embassy and consular network that would eventually represent the Republic of Croatia in Australia.
Somebody had to begin.
And so we did…”

Continue Reading

KULTURA

Molitva za obitelj pape Ivana Pavla II.]

Published

on

 

Bože, od kojega nam dolazi svako očinstvo na nebu i na zemlji,
Oče, koji si ljubav i život,
učini da svaka ljudska obitelj na zemlji,
po tvome Sinu rođenom od žene
i po Duhu Svetom,
postane izvorom božanske ljubavi
za uvijek nove naraštaje.

Učini da tvoja milost vodi misli i djela roditelja,
za dobro njihove obitelji
i svih obitelji na svijetu.

Neka mladi naraštaji u obitelji nađu
snažnu potporu za čovječnost
i rast u istini i ljubavi!

Neka ljubav osnažena milošću sakramenta ženidbe,
bude jača od svake nemoći i beznađa,
koje zahvaćaju naše obitelji.

Na kraju Te molimo za zagovor
svete nazaretske obitelji,
da Crkva u svim narodima na zemlji,
može plodonosno ispuniti svoje poslanje u obitelji i po obitelji,
po Kristu našem Gospodinu,
koji je put, istina i život,
u vijeke vjekova.

Amen.

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba