Connect with us

KULTURA

.ZLATNE RIJEČI LJILJANE DŽALTO……

Published

on

Književnost je bogata djelima koja su inspirirana stvarnim događanjima. Zanimljive, čudesne ili pak teške životne sudbine često su znale  poslužiti kao inspiracija književnicima. A isto tako nije rijedak slučaj da kad jedna takva životna priča postane knjiga, ona nastavi živjeti samostalno i neovisno, svoj novi život. Nekad se desi da se preobrazi i poprimi neki drugi umjetnički oblik, pa postane film ili kazališni komad. Ne radi se uvijek o biografijama ili pak autobiografijama poznatih osoba, već o životnim pričama običnih ljudi, koji u svojoj anonimnosti kriju nepredvidive, raznovrsne, fascinatne i upečatljive sudbine, da često probude umjetničke sklonosti i tamo gdje nisu bile primarne. Život pojedinca u vremenu, ambijentu i prostoru u kojem se odvija njegova životna priča prenosi se ponekad skoro kronološki na papir u obliku romana, bez trunke ili s vrlo malo fikcije, tek da se ukrasi okvir već postojećeg sadržaja. Djela po istinim događajima ponekad nose puno snažniju poruku od drugih oblika književnosti, a povezuje ih ljudsko iskustvo u ključnim trenucima individualnih sudbina koje u konačnici mjenjaju svijet. Stoga često u sebi imaju bezvremensku poruku.Profile for Ivka Ilić
Susret s jednom takvom, nezamislivom životnom pričom, desio se i Ivki Ilić Kovačević, pa se iz strastvenog čitača pretvorila u spisateljicu. Njena radna kolegica jedan dan odlučuje da joj ispriča svoju životnu priču, budeći u njoj nezaustivu želju da istu pretoči u pisanu riječ, makar se do tad nije bavila knjizevnošću. Pretvara se u njoj važan projekat, koji će ugledati svijetlo dana kao samostalna publikacija, a univerzalna poruka dobra koju šalje ova knjiga, nastaviće se, jer prihodi od prodaje idu u dobrotvorne svrhe. Svima onima koji pročitaju Ivkino djelo, biće razumljiva njena reakcija. Ostati ravnodušan pored ovakve životne priče je skoro nemoguće. Razna se pitanja nameću: je li moguće da se usitinu sve ovo dogodilo? Je li uistinu sve zbilja? Može li život baš toliko toga prirediti pojedinim osobama i to u samo jednom životu? Život se često sam pobrine da odgovori na ova, kao i mnoga druga pitanja, dovoljno je nekad samo da ga posmatramo. Ivka je upravo to uspijela: osvrnula se na život oko nas, uočila ga. Nije ostala ravnodušna. I ne samo to. Ona ga je uspijela i uhvatiti, usporiti, kako bi ga razmotrila. Tako smo dobili ovaj istovremeno i topao i tužan, i sjetan i radostan, a nadasve djelo s jednom jakom porukom. Pitak i čitak nam je dan ovaj roman za čitanje. Podjeljen je na dva djela, drugi je nastavak prvoga.
Naslov prvog dijela je Otac kamenoga srca , kroz koji će nas provesti Ivona, mala četverogodišnja djevojčica, zajedno sa svojim, dvije godine starijim bratom Antonijom. Ona je istovremeno i glavni lik i pripovijedač, a već od prve stranice, daje osjećaj kao da čitaoca hvata za ruku kako bi ga uvela među korice da upozna njen svijet. Ona će čitača čvrsto i sigurno držati za ruku kroz sve odlomke na kojima je ispisano njihovo djetinjstvo, obilježeno bezbrižnim danima, kao i onima kad se ruši krhka dječija ravnoteža i nadvijaju se tmurni i teški oblaci na blago nebo dječije zbilje. Kako to često ide u životnim pričama, srešćemo dobre i loše likove. Puno je teži život kad loše dođe od osobe u koju djeca imaju najviše povjerenja. Samo ime romana nas upućuje iz kojeg smjera dolazi ovdje.Upečatljivi opis radnji i osjećaji likova daju čitaocu priliku da promatra svijet iz dječije perspektive. Osjetiti privilegiju da se emocije sagledaju, razmotre, neke će se dati prepoznati, jer će nas vratiti u djetinjstvo. Radnja i jednog i drugog dijela odvija se u jednom malom, mirnom i urednom gradiću. Zemljopisna lokacija mjesta nije jasna, jer nije niti bitna. Osim imena koja mirišu na podnevlje rodnog kraja autorice, sve ostalo je neodređeni prostor. Vrijednosti koje ćemo sresti, međutim, su univerzalne naravi, jer grijesi i vrline ne poznaju granice, isto kao  i bezuvjetna ljubav i emocije. Roman je pisan jednim upečatljivo jasnim stilom pisanja, koji će pridonijeti da se slikovito i vjerodostojno prikaže i radost i tuga, osjećaji kako djece, tako i odraslih. Nemoćno se prisustvuje neizdrživoj boli koja razara srca malih bića i osjeća se olakšanje u svakom odlomku gdje se susreću pozitivne, nesebične osobe, spremne dati bezuvjetnu ljubav. Iz samog naslova se da zaključiti koji je lik uzrok tuge i boli, odgovoran za lančanu nesreću jedne obitelji. Uzbuđenje čitaoca će rasti  sa odlomcima, a stranica za stranicom, baš kako dan za danom, daće nam priliku da budemo dio Ivoninog i Antonievog odrastanja. Kako oni budu rasli, tako će se u čitaocu buditi nove emocije.
 U drugom djelu romana, Ivona i Antonio, su već odrasle osobe i njihov je život već duže i lijepo obogaćen sestrom Majom i bratom Matejom. Ivona je u sretnoj vezi s Ivom, a pojavljuje se i Lukas, koji stupa u vezu s Majom. Svi su izgledi da ovi mladi ljudi sve ono ruzno i bolno što su proživjeli, ostave iza sebe i sretno kroče u život odraslih. Međutim, nepredvidivi splet situacija i novih događanja ili razotkrivanja nekih starih držaće čitaoca prikovanog  s knjigom u rukama. Naglasak ovog puta, što se vidi iz samog naslova Majka bez duše jeste, savim suprotno od prvog djela, u kojem je otac oličen svim negativnim osobinama, majka, koja i pored naljepšeg naziva na svijetu za jedno dijete, ostaje daleko od dubokog i istinskog značenja ove riječi.
„Knjiga je vrijednija od svih spomenika ukrašenih slikama, reljefom i duborezom, jer ona gradi spomenike u srcu onoga koji ju čita“, poručuje Ivka Ilić Kovačević.Profile for Ivka Ilić
Ljiljana Džalto

Continue Reading

KULTURA

Tjedni komentar: Jesu li Hrvati iz dijaspore hrvatski branitelji? Jedan od njih je i Miljenko Prskalo – Mida.

Published

on

Ruku na srce, jednom se mora krenuti od početka i biti iskren prema samima sebi. Demokratske promjene nisu došle same od sebe — velikim dijelom došle su iz dijaspore. Neću ni pokušavati pisati o logističkoj pomoći naših ljudi iz emigracije, jer ono što su učinili ne može stati ni u deset knjiga.
Upravo jedan od takvih ljudi bio je i moj Širokobriježanin, Miljenko Prskalo – Mida. Među mladima se prvi uključio politički, odnosno u HDZ, kao jedan od utemeljitelja. Bio je čak predlagan i za zastupnika u prvom sazivu Hrvatskog sabora, ali je smatrao kako je potrebniji ondje gdje se tada nalazio — u Njemačkoj.
Pokazao je ogromne organizacijske sposobnosti, svjestan da bez logistike nema ni uspješne obrane. Dao je sve od sebe, pa i više od toga, te je s ponosom dolazio u svoj rodni Široki Brijeg. Branitelji su znali njegovu ulogu, kao i tadašnja širokobriješka vlast, ali i mnogi šire od toga.
Danas javno postavljam pitanje — sebi i svima nama:

Trebamo li otvoreno razgovarati o tome da se svim tim ljudima ne zahvalimo samo riječima, nego da sustavno otvorimo pitanje imaju li pravo na status hrvatskog branitelja, odnosno status branitelja u BiH?
Ovo je moja najava i moj prijedlog. Tražim od aktualne politike da razmisli kako pravno pronaći rješenje.
U ime branitelja i prvih dragovoljaca ne samo da otvaram ovu temu, nego upućujem veliko hvala svim našim ljudima koji su sudjelovali u stvaranju Lijepe Naše, ali i Bosne i Hercegovine.
Možemo se ne slagati s današnjim ustrojem, ali mir koji je potpisan daje nam pravo da se politički borimo za svoja prava. Bez hrvatskog zajedništva teško možemo uspjeti.
Našem Miljenku Prskalu – Midi veliko hvala.
U Širokom Brijegu obilježena 32. obljetnica osnutka Poskok bojne - Jabuka.tv
Autor objave: Mladen Ljubić Vajta

Continue Reading

EKONOMIJA

Hoće li se Hrvatima vratiti bar dio otetih prava prije zatvaranja OHR-a?

Published

on

Sjedište ureda visokog predstavnika u Sarajevu

Nakon istupa američke predstavnice u UN-u Tammy Bruce jasno je da su dani kolonijalne uprave nad BiH, koja je trajala više od 30 godina, bez pravnog uporišta u Daytonskom sporazumu i Ustavu BiH, preko tzv. visokog predstavnika, odbrojani. Mandat sljedećeg visokog predstavnika će biti ograničen, njegov zadatak će biti ovlasti prenijeti na lokalne lidere, uživajte u samoupravljanju i suverenitetu…,nedvosmislena je bila Bruce.

Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis

Izjava američke diplomatkinje je “hladan tuš” za bošnjačke političare, koji na visokog predstavnika i gledaju kao izvanjskog tutora koji će i dalje ispunjavati njihove želje za centralizacijom i unitarizacijom i biti batinu za hrvatske i srpske političare koji se tome protive. I većina njih su to doista i bili. Austrijski diplomat Wolfgang Petritsch, kojim je upravljao tadašnji američki veleposlanik Thomas Muller uništio je Hercegovačku banku i konstittutivnost Hrvata u FBiH, omogućujući Bošnjacima izbor jedne trećine hrvatskih izaslanika u federalni Dom naroda i s tom jednom trećinom formiranje Federalne vlade bez stranke ili stranaka za koje je glasala većina Hrvata. Petritsch je ukinuo i hrvatski veto u Vladi FBiH i u vrijeme pokušaja uspostave hrvatske samouprave, kao odgovora na izbacivanje Hrvata iz federalne vlasti, smijenio čak 450 izabranih hrvatskih dužnosnika.

Britanac Pady Ashdown dok je radio na centralizaciji FBiH i BiH nametnuo je Mostaru konsocijacijski model, kakav ne postoji nigdje u jedinicama lokalne samouprave u BiH. Austrijanac, Valentin Inzko, veliki katolik koji je redovito odlazio u Međugorje, legitimirao je nezakonito uspostavljenu platformašku Vladu FBiH, bez stranaka koje su dobile podršku 90 posto hrvatskih birača- katolika, uvođenjem nove matematičke formule prema kojoj je 5 trećina od 17.

Kada je lider SDA Bakir Izetbegović uoči prošlih izbora, odbacujući dogovor o izmjenama Izbornog zakona kojima bi se osiguralo da i Hrvati mogu izabrati svog predstavnika u Predsjedništvo BiH Hrvatima zaprijetio “raskidanjem okova” visoki predstavnik Christian Schmidt intervenirao je u Izborni zakon, u izbornoj noći, povećavajući broj izaslanika u nacionalnim klubovima federalnog Doma naroda sa 17 na 23 i prag za kandidiranje čelnika FBiH sa 6 na 11. Time je spriječio ponovni pokušaj formiranja vlasti u hrvatsko-bošnjačkoj federaciji bez predstavnika većinske hrvatske izborne volje. No, istovremeno je ukinuo veto u nacionalnim klubovima uvođenjem kataloga pitanja od vitalnog nacionalnog interesa. Za pokretanje hrvatskog vitalnog nacionalnog interesa i dalje je potrebna dvotrećinska većina u Hrvatskom klubu, no tim mehanizmom Hrvati više ne mogu oboriti ni jedan zakon jer o tome je li ugrožen njihov vitalni nacionalni interes ne odlučuju oni sami, već Ustavni sud FBiH, u kojem većinu imaju “probosanski sudci”.

U Sarajevu uporno ponavljaju laž kako je Schmidt ovim pogodovao HDZ BiH. Istina je da je on svojom intervencijom onemogućio formiranje Vlade FBiH bez predstavnika Hrvata, ali je istovremeno omogućio preglasavanje Hrvata u Domu naroda, njihovoj zadnjoj brani od majorizacije, što se potvrdilo i nametanjem Zakona o Južnoj plinskoj interkonekciji, uz sponzorstvo bivšeg američkog veleposlanika Michaela Murphyja, bez ijednog hrvatskog glasa.

Nakon 30 godina međunarodnog intervencionizma, iza kojeg su ključnu ulogu imale SAD, pozicija Hrvata u BiH, kao državotvornog naroda, konstituenta FBiH i BiH, u hrvatsko-bošnjačkoj federaciji BiH je potpuno devastirana, dok na razini BiH Bošnjaci i dalje bez problema mogu uz bošnjačkog birati i hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

Američka veleposlanica u UN-u jasno je dala do znanja da je tomu došao kraj. Sada je ključno pitanje hoće li se bar djelomično Hrvatima vratiti mehanizmi zaštite ustavne jednakopravnosti, koje su im posredo oduzele ranije američke administracije. Bruce je najavila “ograničeni mandat” sljedećeg i posljednjeg visokog predstavnika, ne isključujući mogućnost da on bude i Amerikanac.

U skladu s Trumpovom politikom “America First” aktualnoj američkoj administraciji je primarni cilj rješenje pitanja državne imovine kako bi se  realizirao projekt Južne plinske interkonekcije, odnosno prodaja američkog plina Bosni i Hercegovini, a potom i širenje plinske mreže prema južnoj, srednjoj i istočnoj Europi. Realizacija tog projekta, međutim, neće biti moguća bez političke stabilnosti u BiH, a te stabilnosti neće biti dokle god Bošnjaci budu majorizirali Hrvate u Predsjedništvu BiH i domovina naroda, i dok im se ne vrati pozicija jednakopravng naroda predviđena Washingtonom i Daytonom.

Budući da Hrvati nemaju političke i diplomatske snage da u to uvjere Trumpovu administraciju ostala im je samo nada da će Hrvatska pokušati nagovoriti Washington da u “ograničeni mandat” posljednjeg visokog predstavnika, uz rješavanje pitanja državne imovine uključi i izmjene Izbornog zakona kako bi se osigurala legitimna zastupljenost Hrvata u Predsjedništvu BiH i domovima naroda. /HMS/

Continue Reading

KULTURA

Iz rukopisa Miljenka Mide Prskala…..Sramota i ponos Sirokog Brijega na djelu veceras…

Published

on

Večeras sam imao čast biti nazočan otvaranju izložbe koja nije bila obojena dnevnom politikom, interesima ni podjelama, nego istinom, emocijom, pijetetom i dubokim poštovanjem prema tragediji koja je zadesila hrvatski narod u BiH i Republici Hrvatskoj nakon Drugog svjetskog rata. Bila je to večer tuge, ponosa, molitve i sjećanja. Večer koja dira dušu svakog čovjeka koji nosi hrvatsko ime i koji nije zaboravio svoje korijene, svoje pretke i svoje mučenike.Stephen Nikola Bartulica's Video on X
Zastupnik u Europskom parlamentu Stjepo Bartulica organizirao je ovu veličanstvenu i dostojanstvenu izložbu posvećenu stradanju hrvatskog naroda, ali i hercegovačkih franjevaca — mučenika sa Širokog Brijega, koji su nevini ubijeni samo zato što su bili Hrvati, katolici i duhovni stup svoga naroda. Gledajući njihove fotografije, čovjek nije mogao ostati ravnodušan. U tim licima vidiš vjeru, ponos, dobrotu i patnju jednog naroda koji je kroz povijest previše puta bio progonjen, ubijan i ponižavan, ali nikada slomljen.
Dvorana je večeras bila puna običnih, dobrih i poštenih ljudi. Ljudi koji nisu došli radi kamera, interesa ni političkih bodova, nego iz srca. Bilo je tu gospodarstvenika, umjetnika, domoljuba, franjevaca i ljudi svih generacija koji osjećaju ljubav prema svom narodu i poštuju žrtvu svojih predaka. Osjećala se posebna emocija, tišina puna poštovanja i ponosa. To nije bila obična izložba — to je bio vapaj povijesti i glas onih koji više ne mogu govoriti.

Ali ono što je večeras najbolnije i najsramotnije jest činjenica da gotovo nigdje nije bilo političkih predstavnika Širokog Brijega. Kao da je mrak pao nad grad. Kao da su se svi uvukli u mišje rupe. Došao je veliki europski parlamentarac, profesor, intelektualac i hrvatski domoljub Stjepo Bartulica, čovjek koji je svojim dolaskom pokazao poštovanje prema žrtvama i prema Hercegovini, a naši lokalni politički predstavnici nisu našli za shodno ni pojaviti se. Nisu bili dostojni ni stati pred slike mučenika i pokloniti se njihovoj žrtvi.Široki Brijeg: Premijera dokumentarnog filma „Dolazak franjevaca u Hercegovinu“
Pitam vas, političari Širokog Brijega — čega se bojite? Istine? Povijesti? Svoga naroda? Bojite li se pogledati u oči franjevcima i potomcima onih koji su ubijeni 1945. godine? Zar je moguće da danas, nakon toliko desetljeća, još uvijek postoje oni koji šute iz straha, interesa ili političke podobnosti?
Kao čovjek koji već gotovo 40 godina živi u dijaspori, ali nikada nije zaboravio svoj Široki Brijeg, Hercegovinu i hrvatski narod, večeras osjećam i ponos i tugu. Ponos zbog običnog hrvatskog čovjeka koji nije zaboravio svoje mučenike i svoju povijest. Tugu jer oni koji bi trebali predstavljati ovaj narod večeras nisu imali hrabrosti ni obraza biti među svojim ljudima.
Kad sam nekada pjevao gangu:
„Oj Široki, predi se ti ime, pa se nemam ponositi čime…“
nisam ni slutio koliko će te riječi jednoga dana boljeti i koliko će istine nositi u sebi.
Danas je Široki Brijeg moj ponos, moja tuga i moja ljubav.
Ponos zbog našeg naroda, naših franjevaca, naše vjere, tradicije i tvrdog hercegovačkog kamena koji je kroz stoljeća odgojio ljude ponosne i nepokorene.
Tuga jer gledam kako šutnja, strah, interesi i političko poltronstvo pokušavaju ugušiti duh naroda koji je uvijek znao razlikovati istinu od laži i čast od izdaje. Tuga jer večeras, na jednoj od najdostojanstvenijih večeri posvećenih hrvatskim žrtvama i hercegovačkim franjevcima, mnogi koji se kunu u domoljublje nisu imali hrabrosti ni pojaviti se među svojim narodom.
A ljubav… ljubav prema Širokom Brijegu nikada neće prestati. Jer gdje god čovjek otišao, koliko god godina proveo u tuđini, srce uvijek ostane tamo gdje su mu korijeni, gdje su mu roditelji, djedovi, grobovi predaka i uspomene djetinjstva.
Večeras sam među običnim ljudima, poštenim Hercegovcima, umjetnicima, gospodarstvenicima i franjevcima ponovno osjetio dušu starog Širokog Brijega. Onog ponosnog, hrvatskog i vjernog Širokog koji ne zaboravlja svoje mrtve i svoje mučenike.
Neka se stide politička kaljuža, poltronstvo i kukavičluk koji su večeras šutjeli i skrivali se. Jer večeras nije trebalo držati govore niti skupljati glasove — trebalo je samo doći, pokloniti se žrtvama i pokazati ljudskost. A ni to nisu mogli.
Za kraj mogu samo reći: politički miševi Širokog Brijega, slobodno izađite iz svojih mišjih rupa. Hrvatski narod zna prepoznati tko govori iz srca, a tko šuti iz interesa. Dr. Bartulica ide dalje prema europskoj političkoj sceni pokušavajući pomoći hrvatskom narodu i očuvati istinu o našoj povijesti, dok će mnogi od vas ostati zapamćeni samo po šutnji onda kada je trebalo imati hrabrosti.
Široki Brijeg nije samo grad.
Široki Brijeg je emocija.
Široki Brijeg je rana koja boli i ljubav koja nikada ne umire.
Neka je vječna slava i hvala svim hrvatskim žrtvama i hercegovačkim franjevcima. Njihova žrtva nikada neće biti zaboravljena. 🙏🇭🇷
Miljenko Prskalo Mida

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba