Connect with us

EKONOMIJA

Hrvatski otok: europski mediji Trumpu ‘nude‘ da otvori zloglasni Goli otok, zatvor u bivšoj Jugoslaviji. Evo što se zna

Published

on

Trump je nedavno zaprijetio da će ponovno otvoriti zloglasni Alcatraz, ali i Amerikance slati u strane zatvore, rekavši da bi rado deportirao američke državljane koji počine nasilna kaznena djela u ozloglašeni zatvor u Salvadoru, piše Euronews i ironično nastavlja, “nudeći mu” napuštene zatvore diljem Europske unije.

“Ako Trump traži otočne zatvore, EU ima mnogo toga za ponuditi, uključujući povijesne lokacije koje se mogu mjeriti s Alcatrazom i koje bi mogle privući Trumpov osjećaj za povijest i kulturu.”

U Euronewsovu užem izboru našao se i bivši zatvor na Golom otoku, koji je jugoslavenski komunistički režim otvorio 1949. godine kao izoliranu kažnjeničku koloniju za stvarne i navodne “suradnike Informbiroa”, odnosno općenito simpatizere Staljina i Sovjetskog Saveza.

Evo i malo čiunjenica o Golom otoku…

Na sjevernom Jadranu, između otoka Raba i kopna, leži Goli otok – naizgled običan, kamenit i ogoljen otok, danas prepušten zubu vremena i znatiželji turista. No, iza njegovih ruševina i zaraslih staza krije se jedno od najmračnijih poglavlja jugoslavenske povijesti: logor i zatvor Goli otok, mjesto političkog progona, prisilnog rada i psihičke torture, simbol straha i šutnje koji je obilježio živote tisuća ljudi i njihovih obitelji.

image

 Nikola Vilić/HANZA MEDIA

Povijesni kontekst: Tito, Staljin i početak pakla

Goli otok postao je sinonim za političku represiju nakon povijesnog raskola između Josipa Broza Tita i sovjetskog vođe Josifa Staljina 1948. godine. Jugoslavija je, izbačena iz Informbiroa (Kominforma), krenula vlastitim putem, a vlasti su u novonastaloj paranoji pokrenule masovne čistke protiv stvarnih i navodnih pristaša SSSR-a, tzv. “staljinista”. U tom kontekstu, Goli otok je 1949. godine pretvoren u strogo čuvani logor za “političko preodgajanje” – mjesto gdje su protivnici režima trebali biti slomljeni, preodgojeni i ponovo integrirani u “novog čovjeka” YU-socijalizma.

image

 Nikola Vilić/HANZA MEDIA

Tko su bili zatočenici?

Prvi zatvorenici stigli su već u srpnju 1949. godine. Bili su to komunisti, partizani, intelektualci, radnici, ali i obični građani – svi oni koje je UDBA (jugoslavenska tajna policija) označila kao sumnjive zbog simpatija prema Moskvi, kritike režima ili čak zbog anonimnih dojava i osobnih obračuna. Među zatočenicima su bili i nacionalisti, antikomunisti, ali i ljudi bez jasne političke pripadnosti, uhvaćeni u vrtlogu straha i denuncijacija.

Procjenjuje se da je kroz logor i kasnije zatvor prošlo oko 16.000 političkih zatvorenika, od kojih je između 400 i 600 umrlo na otoku, iako neki izvori navode i znatno veće brojke. Među žrtvama su bili i žene, koje su bile smještene na obližnjem otoku Sveti Grgur.

image

 Nikola Vilić/HANZA MEDIA

Život i smrt na Goli otoku: rad, glad, nasilje

Goli otok bio je doslovno “goli” – kamen, bez hlada, izložen ljetnim žegama i zimskim burama. Zatvorenici su morali izgraditi logor vlastitim rukama: zidali su barake, kopali cisterne za vodu, sadili rijetka stabla. Najteži i najokrutniji rad bio je u kamenolomu, gdje su pod užarenim suncem ili ledenim vjetrom razbijali kamen, često bez dovoljne hrane i vode.

Rad nije bio jedina muka. Sustav je bio osmišljen tako da zatvorenike slomi psihički: morali su međusobno špijunirati, prijavljivati i kažnjavati jedni druge. “Kroz stroj” – prolazak kroz špalir u kojem su ih drugi zatvorenici tukli – bio je jedan od najstrašnijih oblika poniženja i nasilja.

Hijerarhija unutar logora temeljila se na suradnji s upravom: oni koji su bili spremni izdati druge mogli su dobiti lakše poslove i bolje obroke, dok su “nepokorni” bili izloženi najgorim kaznama i izolaciji.

Posebno zloglasno mjesto bio je “Petrova rupa”, duboka jama u kojoj su najteži slučajevi bili izloženi dodatnim mukama, izolaciji i torturi. Glad, žeđ, bolesti i nasilje bili su svakodnevica, a smrt česta posljedica iscrpljenosti, premlaćivanja i očaja.

image

 Nikola Vilić/HANZA MEDIA

Nakon Informbiroa: od logora do zatvora

S popuštanjem napetosti između Jugoslavije i SSSR-a nakon Staljinove smrti, logor za političke zatvorenike formalno je zatvoren 1956. godine. No, Goli otok nije prestao biti mjesto stradanja: pretvoren je u zatvor za “delinkvente”, mlade prijestupnike i “neprijatelje države”, uključujući i one optužene za nacionalizam ili “ideološke zablude”. Iako je udio političkih zatvorenika opadao, represija i dalje nije nestala. Zatvor je radio sve do 1988. godine, kada je napušten i prepušten propadanju.

image

 Nikola Vilić/HANZA MEDIA

Šutnja, tabu i razotkrivanje

Goli otok bio je tabu tema u Jugoslaviji desetljećima. O njemu se nije smjelo govoriti, a bivši zatvorenici su često šutjeli iz straha ili srama. Tek nakon Titove smrti i početka krize jugoslavenskog sustava, počinju izlaziti memoari, romani i filmovi koji progovaraju o užasima otoka – od romana “Tren” Antonija Isakovića do filmova “Balkanski špijun” i “Kad je otac bio na službenom putu”.

S raspadom Jugoslavije i otvaranjem arhiva, Goli otok postaje predmet javne rasprave, istraživanja i pokušaja suočavanja s prošlošću. Ipak, do danas, pitanje odgovornosti, broja žrtava i karaktera represije ostaje izvor prijepora i bolnih sjećanja.

Nasljeđe i sjećanje: između zaborava i memorijalizacije

Danas je Goli otok ruševina – sablasni podsjetnik na sustav koji je ljude pretvarao u brojeve, a prijatelje u doušnike. Neke udruge bivših zatvorenika i povjesničari bore se da otok postane memorijalni centar, mjesto sjećanja i učenja o totalitarizmu i ljudskoj patnji. Drugi, pak, predlažu komercijalizaciju, pa su se pojavile i bizarne ideje o pretvaranju otoka u turističku destinaciju ili čak “gay resort”. Za sada, otok ostaje nigdje između – ni potpuno zaboravljen, ni dostojno obilježen.

Najveća tragedija Golog otoka nije samo u broju žrtava, već u tišini koja je pratila njihove sudbine. Mnoge obitelji nikad nisu doznale gdje su im nestali najmiliji, a mnogi preživjeli su ostatak života proveli u šutnji, noseći nevidljive ožiljke. Dokumentarni filmovi, knjige i svjedočanstva potomaka danas pokušavaju ispričati priču…

Goli otok ostaje simbol dvostruke naravi jugoslavenskog socijalizma: s jedne strane, vizije napredne, nesvrstane države, a s druge – brutalne represije protiv neistomišljenika. Njegova povijest podsjeća na to koliko su granice između “prijatelja” i “neprijatelja” u pojedinim sustavima tanke i koliko je lako izgubiti slobodu, pa i život, zbog pogrešne riječi, sumnje ili osobne osvete. Goli otok je, kako su već neki prije definirali, bilo mjesto gdje su se lomile kosti, ali i karakteri.

 

Komentari (1)

 

Continue Reading

EKONOMIJA

PLENKOVIĆ REAKCIJOM NA DABRIN PRIJEDLOG DOVODI HDZ NA TANAK LED

Published

on

 

Prilično je neočekivano ovakvo nesnalaženje Plenkovića i HDZ-a, prije svih potpredsjednika Vlade Bačića uz Plenkovića, nakon jučerašnjeg istupa Josipa Dabre pred medijima.

Čemu stvaranje atmosfere zavjere s vrha države i izazivanje golemog nepovjerenja nacije u svoj politički profil, na pitanjima zbog kojih bi upravo HDZ trebao biti zahvalan Dabri i Domovinskom pokretu, prigrliti te zahtjeve ne riskirajući antagonizne tzv. centrista s obzirom da su Dabrinu reakciju izazvali sami ti navodni antitotalitaristi i centristi, jer su Dabrini zahtjevi sami programski temelj državotvorne baštine HDZ-a?

Plenković nikakvim egzibicijama i retoričkim akrobacijama ne može lako ignorirati i odbiti Dabrin prijedlog, a da ne ispadne u javnosti – ljevičar, HDZ ljevica.

Dan ranije, uoči Dabrinog istupa i nervoznih Plenkovićevih reakcija, potpredsjednik Vlade Božinović je posve smireno reagirao na realno bezobrazan ultimatum slabijeg koalicijskog partnera Hrebaka i HSLS, koji je Pupovčevim standardnim načinom ultimativno a s realno marginalne pozicije postavio vladajućem HDZ-u i općoj javnosti neopoziv zahtjev. Božinović je bio svjestan da taj Hrebakov zahtjev upravo HDZ-u, a ne Domovinskom pokretu može izazvati ozbiljne probleme, a katastrofalne ukoliko Dabro reagira osmišljenom reakcijom.

Po svemu izgleda da jedini Boẓ̌inović u vrhu države ne podcjenjuje Dabru i DP.

Božinović je očito pravilno procjenio da na Hrebakov ultimatum s preciznim javnim i političkim udarom na zastupnika Domovinskog pokreta Josipa Dabru, i Dabro, ali i Domovinski pokret moraju reagirati, da će sigurno reagirati, jer u protivnom postaju posve bezvrijedni i strateški mrtvi, te da njihovu reakciju ovoga tipa nitko neće adresirati na Hrebaja, nego na HDZ.

Ne znam je li Plenkoviću netko među suradnicima ili savjetnicima rekao, znao ili u konačnici smio reći da je opći stav ozbiljnih ljudi da Hrebak nije ništa uradio bez Plenkovićevog suglasja ili čak naloga, bez obzira bilo to tako ili ne.

Hrebak naime baš ničim u karijeri nije postigao politički subjektivitet, ni stranački, ni osobni pogotovo, da bi se s minimumom uvjerljivosti njegov udar na Dabru i DP, pogotovo njegov ultimatum Plenkoviću smio smatrati autentičnim političkim stavom.

To je prevladavajuća percepcija, kojoj je Plenković svojom reakcijom stavio točku na “i”.

Josip Dabro, očito uz suglasnost Ivana Penave i rukovodstva Domovinskog pokreta, je reagirao bez ultimativnosti prema bilo kome, ponudio Hrebaku, HSLS-u i kompletnoj koaliciji na čelu s Plenkovićevim HDZ-eom izrazito utemeljeno i odgovorno političko rješenje zalažući svoj mandat i politički status.

Mnoge promatrače su tom reakcijom iznenadili, ali i izazvali tsunami oduševljenja opće navionalne javnosti.

I očito šokirali mainstream.

Odmah želim naglasiti – potpuno realno, provedivo, a po reakcijama javnosti koje bi se mogle nazvati svojevrsnim referendumom – željeno, korisno i prihvatljivo rješenje.

Utoliko je neobična, komunikacijski čudna i ne naročito inteligentna bila reakcija Andreja Plenkovića, koji je uz naglasak da ne prihvaća ultimatume ni on, ni HDZ, ali tek nakon Dabrinog javnog prijedloga koji nikako nije moguće nazvati ultimatumom, iako uopće nije reagirao na stvarni Hrebakov ultimatum, pridodao da on osobno ne misli da je “ovo što je Dabro uradio slučajno i da će to ispitati”.

Začuđujuće je neinteligentan ovakav pristup, ali nije neočekivan nakon niza, ili nepromišljenih, ili osjećajem svevlašća potaknutih reakcija unazad nekoliko godina.

Plenković je ranije prolazio neokrznut zbog takvih istupa, no, baš sve što se događa u svijetu i u zemlji ukazuje na rubnu situaciju u kojoj pametni političari shvaćaju delikatnost svake javne riječi i postupka, pa je utoliko ovakva Plenkovićeva reakcija čudnija.

Nakon toga istupa Branko Bačić, poziva se na stavove Vijeća za suočavanje s ostavštinom totalitarnih i nedemokratskih režima, te naglašava kako on osobno nije za zabrane.

Gotovo je neshvatljiva prozirnost ovih istupa dvojice najviših funkcionera HDZ-a.

Prvo, Plenković koji nastoji tijekom čitave karijere, posebno na funkcijama predsjednika HDZ-a i već deset godina predsjednika Vlade sebe predstaviti kao ultimativnog antitotalirsta s izrazitim europejskim demokratskim profilom, nervozno otvoreno nastoji iza Dabrinog apsolutno antitotalitarističkog prijedloga koga upravo HDZ nikako ne bi smio odbiti, pronaći skrivenu namjeru ili neki, valjda opasni cilj.

Takva reakcija se jedino može tumačiti reakcijom vladara koji se osjeća ugroženim i kome je jedino bitna njegova pozicija.

Upravo takvu percepciju je baš Plenković više od ikoga morao izbjeći, a on ju je potvrdio bez da trepne i silno izložio i sebe, i stranku pogotovo.

S obzirom da je Plenkoviću svašta moguće prigovoriti, od čega najmanje nedostatak komunikacijske promišljenosti, ova reakcija više od bilo čega u njegovoj karijeri ukazuje na nevjerojatnu nervozu, a posljedično ga posve ŝtetno za njegov brižljivo njegovani profil doslovno dovodi u ravan ljevice, čak i ultraljevice, topeći mu kapital koji je stekao nedavnom reakcijom oko dočeka rukometaša.

Plenković se ovom reakcijom vraća na poziciju prikrivenog ljevičara na čelu stranke desnog centra, odnosno na politički profil i jednadžbu njegove ministrice Nine Obuljen Koržinek, koja je do sada otkupljivala grijehe njegove ljevičarske politike i bila političko magare za batinanje kad gazda dođe na udar.

To je realno pogubno za HDZ.

Bačić tvrdi da je protiv zabrana dok DORH i policija postupaju protiv Dabre i pjevača, to govori u oči narodu iako stotine sličnih postupaka protiv “simpatizera NDH”, čak kad njihovo ponašanje nosi duboku simboliku Domovinskog rata, jasno ukazuju na to da Hrvatska ima i održava institut zabrana, ali samo jednoga oblika totalitarizma, i to čak u formi umjetno proglašenoga i realno štetnoga za hrvatski narod, s ozbiljnim elementima zatiranja nacionalne slobode.

Nitko živ odavno ne vjeruje HDZ-u da je protiv “svih totalitarizama”, što i pučkoškolci znaju, pa se u situaciji kad je Josip Dabro krajnje karakterno izložio svoj politički status pozivajući na državnu demonstraciju politika protiv totalitarizama, pozivanje na povjerenje koga nema s nastavkom progona “fašista” i “ustaŝa” uz golemu državnu potporu neokomunistima i antifašističkim promotorima komunističkih antivrijednosti, jedino moguće tumačiti kao provokaciju ili imbecilnost.

Pozivati se u ovom slučaju na Vijeće je odavno kompromitiran model, koga nitko normalan u Hrvatskoj odavno ne uzima kao ozbiljan argument ili uporište nekakve nacionalne politike, jer je upravo Plenković nebrojeno puta zlouporabio to Vijeće pozivajući se na zaključke kojih nije bilo, a ignorirajući tzv. Dokument dijaloga, koji vidi čuda, baš Josipu Dabri i Domovinskom pokretu daje za pravo potpuno legitimirajući njihove zahtjeve.

Reakcije HDZ-a, spomenute dvojice, su potpuno izjednačive u sadržajnom smislu s reakcijama s ljevice, gdje se pojavljuje primjerice povjesničar Neven Budak i tvrdi kako su Dabrini zahtjevi neustavni jer “nema dvojbe da je antifašizam ustavni temelj suvremene države”, što je teška laž koja se godinama koristi za poticanje neravnoteža u zemlji.

S istih pozicija istupa i karikaturalni političar Ranko Ostojić, neuka pseudorevolucionarna ideološka sirovina, a svemu daje javnu dimenziju još karikaturalniji portal Faktograf, navodni fackt checker, ponavljajući isto.

Nema sumnje da će ljevica ići isključivo u pravcu “zaštite ustavnosti” lažući kao i Tomašević i njegova skupina uvodeći zabrane, jer Ustav, te sve europske pravne i političke stečevine govore sasvim suprotno.
Njima je jedino preostala laž, jer ih Dabrini zahtjevi brišu s lica zemlje.

Zašto to demokršćanskom HDZ-u i stranci navodnog desnog centra ne odgovara?

Jedini odgovor je – jer se lažno predstavljaju.

Zbog toga je Plenković s ovakvom reakcijom ugazio u vrlo sklizak i neobranjiv teren, koji bi HDZ definitivno mogao politički trajno kompromitirati i pred narodom potpuno uništiti i onako odavno poljuljane ostatke državotvornosti.

Je li Plenković najavljenim pravcem “ispitivanja” pozadine Dabrinih namjera, Dabrinih zahtjeva koje bi svaki Hadezeovac ako drži do stranačke baštine i deklariranih načela odmah morao potpisati definitivno nakanio odvesti stranku na antifašističku ljevicu vidjet ćemo narednih dana, a pogotovo će biti zanimljivo gledati je li to moguće usprkos svojoj apsolutno odlučujućoj poziciji u stranci provesti bez turbulencija.
Plenković i HDZ nikada nisu bili pred ovako jasnim ispitom u kome nema manevarskog prostora nimalo.

Continue Reading

EKONOMIJA

UNDP i Sveučilište u Mostaru o novim modelima uključivanja studenata u razvojne programe

Published

on

 

Na Sveučilište u Mostaru održan je sastanak s predstavnicama Razvojni program Ujedinjenih naroda (UNDP) – Selmom Osmanagić Agović, projektnom menadžericom i UNDP kontakt osobom za mlade, te Boženom Bohm Kaltak, voditeljicom Regionalnog ureda UNDP-a za Hercegovinu u Mostaru i programa Via Dinarica.
Predstavnice UNDP-a primila je prof. dr. sc. Mirjana Milićević, voditeljica Ureda za projekte Sveučilišta u Mostaru.
Svrha sastanka bila je razmatranje budućih potencijalnih oblika suradnje između UNDP-a i Sveučilišta u Mostaru, s posebnim naglaskom na uključivanje studenata i mladih u aktivnosti i programe koje UNDP provodi u Bosni i Hercegovini. Razgovarano je o mogućnostima povezivanja akademske zajednice i UNDP-a kroz zajedničke inicijative, projektne aktivnosti, stručne prakse, istraživačke projekte i programe usmjerene na održivi razvoj, zapošljavanje mladih i jačanje kapaciteta lokalnih zajednica.
Obje strane izrazile su spremnost za intenziviranje suradnje te razvoj konkretnih modela partnerstva koji će doprinijeti aktivnijem uključivanju mladih u procese društvenog i gospodarskog razvoja.

Continue Reading

EKONOMIJA

XXX. Koordinacijski sastanak dužnosnika HDZ-a BiH u Livnu: Snažna suradnja s RH i strateški razvoj BiH

Published

on

Danas je u Livnu održan XXX. Koordinacijski sastanak dužnosnika HDZ-a BiH u izvršnoj vlasti s lokalnih i županijskih razina, na kojemu su sudjelovali načelnici, gradonačelnici te predsjednici županijskih vlada. Poseban doprinos raspravi dali su potpredsjednik Vlade i ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH Zvonko Milas te ravnatelj Hrvatske matice iseljenika Zdeslav Milas.

U uvodnom dijelu predsjednik dr. Dragan Čović osvrnuo se na aktualnu političku situaciju, istaknuvši važnost zaštite ustavnih prava Hrvata kao konstitutivnog naroda, osobito u kontekstu predstojećih izbora te je naglasio nužnost donošenja ključnih zakonskih rješenja u okviru europskih integracija. Također se osvrnuo na uspješnu i kontinuiranu suradnju s predstavnicima Vlade Republike Hrvatske, izrazivši zahvalnost na potpori u zaštiti prava Hrvata te ukupnom razvoju Bosne i Hercegovine.

Ministar Butković i državni tajnik Milas predstavili su aktivnosti Vlade Republike Hrvatske usmjerene na potporu Hrvatima u Bosni i Hercegovini, naglasivši pritom snažnu potporu projektima od strateške važnosti za hrvatski narod u BiH. U tom je kontekstu ministar Butković istaknuo potpisivanje Ugovora o financijskoj pomoći za izgradnju novog mosta preko Neretve u Čapljini te Ugovora o financiranju programa unaprjeđenja zračne povezanosti Grada Mostara. Ravnatelj Milas predstavio je buduće projekte Hrvatske matice iseljenika, s naglaskom na obrazovanje, kulturu i digitalnu povezanost iseljenih Hrvata, kao i daljnje jačanje suradnje s institucijama u BiH u cilju očuvanja kulturnog identiteta i zajedničke baštine.

Poseban naglasak stavljen je na aktivnosti Vlade Federacije BiH usmjerene potpori razvoju županija, općina i gradova, koje su predstavili predsjednica Federacije BiH Lidija Bradara, dopredsjednik Vlade FBiH i ministar financija Toni Kraljević te ministrica prometa i komunikacija u Vladi FBiH Andrijana Katić, istaknuvši ključne projekte i mjere usmjerene jačanju infrastrukturnog i gospodarskog razvoja te očuvanju fiskalne stabilnosti.

U izjavi za medije, predsjednik Čović je istaknuo izvrsnu koordinaciju između institucija RH i Hrvata u BiH, naglasivši kako suradnja doprinosi razvoju infrastrukture, poljoprivrede i drugih ključnih područja te značajno doprinosi kvaliteti života hrvatskoga naroda u BiH, ističući zahvalnost Vladi RH i njezinim suradnicima. Također je istaknuo važnost izmjena Izbornog zakona kako bi se osigurala pravedna zastupljenost hrvatskoga naroda i spriječilo dugogodišnje biranje predstavnika protiv interesa Hrvata.

U svom obraćanju ministar Butković je istaknuo važnost infrastrukturnih i prometnih projekata te je naglasio važnost suradnje svih relevantnih institucija i ministarstava, ističući kako su izdvajanja Hrvatske od 2016. do 2026. porasla za 1300%, zahvaljujući suradnji predsjednika Čovića i predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića.

Gradonačelnik Livna Darko Čondrić naglasio je važnost kontinuirane potpore Republike Hrvatske Hrvatima u BiH, na dobrobit svih žitelja BiH, podsjetivši na uspješnu suradnju s Uredom za Hrvate izvan RH, posebice na projektu izgradnje novog gradskog vrtića u Livnu. Također je istaknuo kako je otvoreno pitanje naknada za hidroakumulaciju Buško jezero, uz očekivanje skorog pronalaska rješenja.

Na koncu je istaknuto kako je nužno nastaviti usklađeno političko djelovanje za daljnji razvoj BiH i ubrzanje europskog puta zemlje, kao strateškog prioriteta za napredak svih njezinih žitelja.

 

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba