Dan 23. prosinca 1995. godine, službeni je datum prestanka Domovinskog rata u Bosni i Hercegovini i nakon toga u BiH poÄinje druÅ¡tveno-politiÄki život utvrÄ‘en Daytonskim mirovnim sporazumom.
S obzirom na dugotrajnost Domovinskog rata u Bosni i Hercegovini, koji se vodio zvaniÄno od 18. rujna 1991. pa do 23. prosinca 1995. godine, ukljuÄujući opću mobilizaciju vojnih obveznika za pretpostaviti je kako je kraj Domovinskog rata doÄekalo na desetine tisuća branitelja i Älanova obitelji poginulih branitelja.
Vrijeme koje je nastupilo nakon Domovinskog rata moralo je pronaći naÄine kako zbrinuti branitelje i Älanove njihovih obitelji, koji su zadužili Bosnu i Hercegovinu svojim angažmanom u Domovinskom ratu.
Mi branitelji oboljeli od PTSP-a smo prije dvadeset godina raÄunali kako ćemo imati prednost pri zapoÅ¡ljavanju u institucijama države ili javnim poduzećima u vlasniÅ¡tvu države, na svim razinama. No, to se nije dogodilo. Politika nas je gurnula na razinu razvojaÄenih branitelja koji svoju egzistenciju mogu tražiti iskljuÄivo na socijalnoj razini (kao Å¡to su minimalne invalidnine, prijevremene mirovine koje se uglavnom odnose na obitelji poginulih, ratne vojne invalide, ratne zapovjednike i odlikovane), a ako ne ispunjavamo uvjete onda egzistenciju možemo potražiti na crnom tržiÅ¡tu ili odlaskom u strane zemlje.
Zakon o reviziji je uglavnom bio nemilosrdan prema braniteljima oboljelim od PTSP-a koji je nastao kao posljedica rata, ali i nepravde i razoÄarenja zbog nemogućnosti ostvarenja prava na egzistenciju koju nam je država trebala omogućiti zbog viÅ¡egodiÅ¡njeg sudjelovanja u Domovinskom ratu.
Nažalost, institucije države i javna poduzeća su masovno upoÅ¡ljavala po stranaÄkoj i rodbinskoj liniji ne tražeći potvrdu o sudjelovanju u Domovinskom ratu, u namjeri da Å¡to manje branitelja i Älanova njihovih obitelji bude uposleno.
Dvadeset godina nakon Domovinskog rata razvojaÄeni branitelji postaju socijalni teret druÅ¡tvu i unutarnji neprijatelj kojeg se svakodnevno proganja raznim revizijama, kriminalnim islijeÄ‘ivanjima, politiÄkom i medijskom hajkom, stavljajući im jasno do znanja kako ova država funkcionira na interesnim osnovama po stranaÄkoj, rodbinskoj i korupcijskoj logici, ne želeći udovoljiti braniteljima Äak ni minimalnu mogućnost da se oni i Älanovi njihovih obitelji mogu uposliti na osnovu beskorisnog Zakona o dodatnim pravima koji definira prednost pri zapoÅ¡ljavanju pod jednakim uvjetima.
Nikada ni na jednom natjeÄaju nismo vidjeli preambulu ovog zakona u kojem stoji kako pri zapoÅ¡ljavanju prednost imaju branitelji, supruge ili djeca branitelja, nego im je to postala otežavajuća okolnost.
Minorne mirovine i joÅ¡ manje invalidnine (primjer: pukovnik Oružanih snaga BiH u prijevremenoj mirovini ima mirovinu u prosjeku cca 600 KM, Å¡to je manje nego bilo koja plaća u državnoj upravi ili javnim poduzećima u vlasniÅ¡tvu države, dok invalid Domovinskog rata s 50% tjelesnog oÅ¡tećenja ima cca 100 KM mjeseÄne invalidnine, a za preostali dio radne sposobnosti nikada nije dobio priliku na rad i plaću) jasno pokazuju kako smo graÄ‘ani drugog reda, kako se preko naÅ¡e muke i patnje gradi bezobzirno druÅ¡tvo koje uvažava samo osobne interese, a ne uvažava žrtvu za opće dobro, Å¡to u konaÄnici i znaÄi kako se nitko i ne zalaže za opće dobro.
Kada bi kojim sluÄajem politiÄke elite koje sebe nazivaju domoljubnim i patriotskim politiÄkim organizacijama donijele zakon o reviziji (najprije u svojim strankama, a zatim u tijelima državne uprave) svih uposlenika i Älanova njihovih obitelji koji nisu sudjelovali u Domovinskom ratu vjerojatno bi mi branitelji i Älanovi naÅ¡ih obitelji radili u institucijama država i javnim poduzećima, s uvjerenjem „što se krvlju brani, ne puÅ¡ta se lako“. Takav zakon bi nam zasigurno dostavio podatke koliko je dezertera i Älanova njihovih obitelji u ovih dvadeset godina dobilo dobro plaćena mjesta u državnim institucijama. Takva revizija bi nam donijela podatke o uposlenosti cijelih obitelji koje su angažirane u politiÄkim strankama.
Budući da je u Bosni i Hercegovini ponovno u trendu masovno napuÅ¡tanje zemlje, tj. stvara se ponovno ekonomska emigracija, bilo bi zanimljivo vidjeti tko to najviÅ¡e odlazi iz države, jesu li to djeca branitelja i Äitave obitelji branitelja ili netko drugi.
Nama, razvojaÄenim braniteljima oboljelim od PTSP-a, ne trebaju ti podaci, mi znamo kako to jesu braniteljske obitelji i djeca branitelja, ali želimo jasne pokazatelje u brojkama radi onih duÅ¡ebrižnika koji licemjerno ukazuju na ovakvo stanje, ne želeći poduzeti niÅ¡ta konkretno.
S obzirom da je to tako, mi razvojaÄeni branitelji oboljeli od PTSP-a predlažemo sljedeće: da se nakon neustavne i nezakonite revizije nad naÅ¡im trajno steÄenim pravima donese zakon o reviziji svih uposlenika u državnom i javnom sektoru i da se izradi registar uposlenika koji nemaju ni dana ratnog staža i Älanova njihovih obitelji koji imaju prednost pri upoÅ¡ljavanju zato Å¡to nitko iz njihove obitelji nije sudjelovao u Domovinskom ratu.
Siromaštvo i patnja su sastavni dio naših života i takvo breme ne bi bilo toliko teško kada bi ovo bila pravedna država i društvo jednakih šansi.
Jednom je jedan umjetnik napisao sljedeće: „Ja na konju, oni dole, jebo te Å¡to me vole“. Ova Äinjenica jasno pokazuje kako ni mi branitelji i Älanovi naÅ¡ih obitelji nismo shvatili prednosti demokratskog druÅ¡tva, izbornih procesa, a posebice naivnosti i lakovjernosti, i zato nam se dogaÄ‘a da svoja prava danas tražimo po zatvorima, biroima za zapoÅ¡ljavanje i na sudovima, gdje plaćamo skupe usluge odvjetnicima za zaÅ¡titu svojih steÄenih prava.
Pozdrav svim braniteljima, ma gdje bili!
KOORDINACIJA UDRUGA PROIZIÅ LIH
IZ DOMOVINSKOG RATA HZ-HB
