Monografija „Ferdinand Zovko: Baritonov život za publiku“ autora Dragana Marijanovića i urednika pok. akademika Josipa Muselimovića, izašla u nakladi Matice hrvatske Mostar te sunakladništvu HAZU-a u BiH, proteklog je vikenda, na izvještajnoj Glavnoj skupštini Matice hrvatske održanoj u dvorani „Miroslav Čačković“ Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, ovjenčana Zlatnom poveljom Matice hrvatske za najbolja izdanja Matičinih ogranaka u 2025.
Zlatnu je povelju predsjednici Matice hrvatske Mostar akademkinji Ljerki Ostojić dodijelio predsjednik Matice hrvatske dr. sc. Damir Zorić.
Riječ je o monografiji koja donosi presjek života i karijere prvoga opernog pjevača Hercegovine i Dubrovnika Ferdinanda Zovke, rođena 1943., a koji je preminuo 2023. Ferdinand Zovko bio je prvak HNK Osijek, te čovjek koji je u Hercegovini, u rodnome mjestu Čerinu, osnovao prvu glazbenu školu. Monografija donosi 13 poglavlja i to: Dječak koji je slušao ptice i Mariju Callas, Dubrovnik: Glazbena škola od 1959. do 1966., Sarajevo: Muzička akademija u Sarajevu od 1967. do 1970., Zagreb: Muzička akademija, 1970. – 1975., Rijeka: HNK Ivana pl. Zajca, 1975./76., Osijek: HNK Osijek, 1977. – 1993., Povratak u Hercegovinu, 30. obljetnica glazbenoga djelovanja, Čerin – osmogodišnja i glazbena škola, 40. obljetnica glazbenog djelovanja, Bariton i sva Mostarska proljeća, 50. obljetnica glazbenog djelovanja, Ugasilo se svjetlo… Također donosi mnoštvo fotografija, isječaka iz novina, faksimila nagrada i priznanja, kao i nepoznate priče iz života ovoga umjetnika. Maestro Zovko nekoliko je puta nastupio na Mostarskom proljeću – Danima Matice hrvatske, na solističkim koncertima ili kao gost. Autor je monografije kroničar društvenih zbivanja Matice hrvatske Mostar, novinar i književnik Dragan Marijanović, a knjigu urednički potpisuje pokojni akademik Josip Muselimović, kojemu je ovo, ujedno, bilo i posljednje izdanje koje je uredio.

Vijest o velikom priznanju, Zlatnoj povelji Matice hrvatske, Dragana Marijanovića, novinara i književnika, kroničara Matičinih Proljeća i urednika likovnih programa, zatekla je na odmoru, u Njemačkoj. Nije skrivao iznenađenje i oduševljenje:
„Doista me iskreno iznenadila i razveselila vijest o Zlatnoj povelji Matice hrvatske za monografiju Ferdinand Zovko: Baritonov život za publiku, kao i sunakladnike, Matičin ogranak u Mostaru i ljude u HAZU-u u BiH, koji su od same zamisli za ovu monografiju, stali iza nje i iza mene. Stoga im od srca zahvaljujem, kao i Federalnom i županijskom ministarstvu obrazovanja. Jer kad radite tako zahtijevan projekt, ne možete bez takve potpore.

Monografija je neplanirano dugo i katkad mučno nastajala; pandemija je usporila i prorijedila kontakte, potom je bariton stalno obolijevao i boravio u bolnicama, stalno se plašeći da živ neće dočekati tiskanje. Što se i dogodilo! Onda je umro i glavni urednik, akademik Muselimović. Potom sam i sam obolio od teške bolesti, kada već nisam i sam umro… Između operacija nastavio sam pisati, i uz golemo strpljenje Marina Muse i ekipe iz Shift design studija, te ulaskom u projekt baritonova sina Orsata, napokon sam dovršio posao, baš uz godišnjicu baritonove smrti.
Radi se o umjetniku koji je prvi operni pjevač u povijesti Hercegovine i Dubrovnika, što mnogima nije znano, jer premda Dubrovnik ima daleku i duboku glazbenu povijest, svoga pjevača nije imao, dok se mladi Zovko nije pojavio.
Bio je jedini operni pjevač u bivšoj državi s diplomama tri glazbene akademije, bio prvi magistar i utemeljitelj prve glazbene škole u zapadnoj Hercegovini, a nakon što je dugo bio prvakom opere u Osijeku. Njegova je životna priča dosta romaneskna i posebna te sam nastojao ovu monografsku formu začiniti i s dosta pripovjednih detalja.
Sretan sam što sam uspio jedan takav život i jedinstvenu karijeru oteti zaboravu.
To valjda i jest piščeva zadaća i hvala Matičinoj Središnjici i njezinu povjerenstvu što su to prepoznali i silno nas obradovali ovom Zlatnom poveljom!“
PR Matice hrvatske Mostar
FOTO: Matica hrvatska, MH Mostar, arhiva





zahvalivši Gradu na priznanju i naglasivši važnost doprinosa svakog pojedinca u oblikovanju zajednice, uspoređujući društvo s mozaikom u kojem svaki „mali kamenčić“ obogaćuje cjelinu. Naglasio je kako je zavičaj, Posavina, dom koji treba biti poželjan za sve njegove stanovnike te se prisjetio žrtve poginulih branitelja, ističući kako bez njihove spremnosti na život u obranu doma i angažmana mnogih prisutnih današnji događaj ne bi bio moguć.


















