Connect with us

KULTURA

Svečano predstavljena Monografija 70 godina Simfonijskog orkestra Mostar, zastupnica Filipović: „Brojni glazbenici utkali su svoje umijeće i integritet u Orkestar“

Published

on

U Hrvatskom narodnom kazalištu Mostar danas je svečano predstavljena Monografija 70 godina Simfonijskog orkestra Mostar, autora Antona Šarca i Josipa Marinovića, koja donosi prikaz povijesti i stvaralačkog puta jednog od najvažnijih glazbenih ansambala u Bosni i Hercegovini. Predstavljanju je nazočio pokrovitelj izdanja, predsjednik Hrvatskog narodnog sabora BiH dr. Dragan Čović.

Svečanost je započela izvedbom djela „Hallelujah“ Georga Friedricha Händela u izvedbi Zbora Hrvatskog narodnog kazališta Mostar i Simfonijskog orkestra Mostar, čime je istaknuta pobjeda života, umjetnosti i trajanja kroz desetljeća izazova i uspjeha.

Anton Šarac, autor Monografije, istaknuo je: „Večeras nas je okupila svečanost obilježavanja 70. rođendana Simfonijskog orkestra Mostar, jednog od živućih simbola europskog identiteta Grada Mostara“. Naglasio je kako Orkestar „nije tek uspomena na zlatne godine, nego trajni dokaz kulturnog identiteta Mostara“ te podsjetio kako je „izrastao na temeljima bogate glazbene tradicije grada, koja seže još u 19. stoljeće“. Istaknuo je i ulogu mostarske Muzičke škole kao „stalnog rasadnika glazbenih talenata“ te podsjetio na teška razdoblja kroz koja je Orkestar prošao, osobito tijekom ratnih godina, kada su „entuzijazam i ljubav prema glazbi bili jači od razaranja“.

Autor Monografije Josip Marinović u obraćanju je objasnio kako su on i autor Šarac pri izradi Monografije naišli na problem manjka arhivske građe, jer je mnogo materijala izgubljeno u ratu. Dodao je kako su kontaktiranjem bivših članova i njihovih potomaka prikupili vrijedne materijale iz cijelog svijeta. Istaknuo je kako je „građa postala toliko opsežna da je prvotno planirana fotomonografija prerasla u djelo koje tekstom i slikom prikazuje 150 godina glazbene tradicije Mostara“. Zaključio je riječima: „Neka ova knjiga bude vrijednost kritike, jer društvo bez kritike ne može napredovati“ te dodao: „Neizmjerno hvala onima koji su nam ustupili materijal iz bilo kojeg kraja svijeta. Ova Monografija spomen je na njih, njihove roditelje i pretke, na sve koji su pridonijeli glazbenom životu Grada Mostara“.

Ravnatelj Hrvatskog narodnog kazališta Mostar Ivan Vukoja naglasio je kako „postojanje i djelovanje Simfonijskog orkestra svjedoči ne samo o kulturnim i umjetničkim dosezima jedne zajednice, nego ima i društveni, politički i nacionalni značaj“. Podsjetio kako su „u tijeku radovi na dovršetku zgrade HNK Mostar, u kojoj će, uz kazalište, biti smješten i Simfonijski orkestar Mostar, kao i buduće glazbene i dramske akademije Sveučilišta u Mostaru“. Dodao kako da će zajedničkim radom tih ustanova „Mostar dobiti prostor u kojem će se moći producirati vrhunske dramske, operne i baletne predstave“.

Ravnatelj Simfonijskog orkestra Mostar Damir Bunoza istaknuo je kako 70. obljetnica predstavlja priliku za odavanje priznanja svima koji su svojim radom utkali dio sebe u njegovu povijest. Naglasio je kako Monografija obuhvaća preko 450 stranica sjećanja, slika i dokumenata, pritom naglašavajući doprinos autora te je dodao kako Orkestar treba biti krovna kulturna institucija regije, središte kulturnih i odgojnih događanja te poticaj za razvoj novih naraštaja glazbenika i promicanje svijesti o vrijednosti klasične i narodne glazbe.

Gradonačelnik Grada Mostara Mario Kordić naglasio je kako Monografija nije samo povijesno svjedočanstvo, već i prikaz ljudskih sudbina i priča onih koji su utkali sebe u Simfonijski orkestar. Dodao je kako, prateći rad Orkestra posljednjih pet godina, ponosan je na Grad Mostar, njegovu publiku i ljude te kako Orkestar i njegova zajednica odražavaju duh grada i njegovu otvorenu kulturnu sredinu koja rado prima sve koji žele u miru i kulturi dijeliti život i iskustva.

Predsjednica Vlade Hercegovačko-neretvanske županije Marija Buhač izrazila je ponos što 70 godina djelovanja Simfonijskog orkestra Mostar predstavlja važan kulturni doprinos regiji.  „Želim da harmonija i sklad ovog Simfonijskog orkestra prenesu čitavu našu društvenu zajednicu, da nas još dugo uveseljavaju i podižu u kulturne visine. Ja osobno, kao i Vlada Hercegovačko-neretvanske županije, uvijek ćemo stajati uz vas te vam biti potpora i podrška u svim vašim projektima i na vašem putu prema još boljoj budućnosti“.

Zastupnica u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Darijana Filipović čestitala je Simfonijskom orkestru Mostar na 70 godina djelovanja, naglašavajući važnost kreativnosti i umjetničkog stvaralaštva. Istaknula je kako su brojni glazbenici utkali svoje stvaralačko umijeće i integritet u Orkestar, prevladavajući izazove kroz sedam desetljeća te izrazila nadu da će Orkestar i dalje ostaviti snažan pečat budućim generacijama i pružiti ambijent za razvoj novih mladih glazbenika.

Uz predsjednika Čovića i zastupnicu Filipović, nazočili su glavni tajnik HNS-a BiH Josip Merdžo, predsjednik Vlade ŽZH Predrag Čović, predsjednik ŽO HDZ BiH HNŽ Ludvig Letica te predsjednik GO HDZ BiH Mostar Marko Novak.

Izvor: hnsbih.ba

Continue Reading

KULTURA

MISIŠTE NA BILIMA 43. GODINE

Published

on

 

Na slici je fra. Bogdan Ćubela sa bratom Petrom
Ćubela, fra Bogdan (Mirko) (1913.-1979.), rođen u Grabovoj Dragi (župa Mostarski Gradac). Pastoralno je djelovao kao kapelan u Grudama (1939.-1941.) i Kočerinu (1941./42.), a potom u Rakitnu kao kapelan (1942./43.) i župnik (1943.-1948.) župnik do77.u Glavatičevu. Preminuo je u Konjicu 1979. na Markovdan.
Mater mi je pričala da me je fra Bogdan dok je bio u mostarskom samostanu krstio i pritom me zvao Blago, jer je prije toga krstio dijete koje je imalo to ime. Za vrijeme mog prvog izlaska iz ratnog Mostara u Gradacu na moru mi profesor Križan Čuljak ispriča kako je sa njime pio crno vino i jeo pršut u Glavatičevu na Veliki petak. Kum mi jednom reče tešku obiteljsku priču kako je rođeni otac tražio od fra Bogdana da se skine iz franjevaca i da se oženi jer su mu braća bila pobijena na Bilima 45.. Njihova imena su bila na popisu žrtava Jasenovca iako su ubijeni kilometer iznad svoje kuće u Grabovoj Dragi.

Continue Reading

EKONOMIJA

Andrej Plenković privatno posjetio Hercegovinu

Published

on

 

Premijer Republike Hrvatske Andrej Plenković boravio je u subotu u privatnom posjetu Drinovcima kod Gruda u Hercegovini.

Kako je objavila župa Drinovci premijer Plenković je posjetio župnu crkvu sa svojom obitelji.

“U ovom lijepom susretu bio je i naš dragi biskup Željko Majić”, objavili su iz Župe Drinovci.

Drinovci su mjesto u općini Grude neposrednu uz granicu s Republikom Hrvatskom. Rodno su mjesto pjesnika Antuna Branka Šimića, povjesničara

Bazilija Pandžića, biskupa fra Paškala Buconjića i mnogih drugih.

www.abcportal.info

Facebook komentari

 Facebook

Continue Reading

KULTURA

Zasto si se vratio u pravo vrjeme

Published

on

Poduzetnica se vratila po svoju bolesnu majku i zatekla bivšeg kako se brine o njoj; kad je otvorila jednu kutiju, otkrila je tko joj je 4 godine krao 18 milijuna dok je on šutio
DIO
Blindirani terenac zaustavio se ispred izblijedjele kućice na rubu Pátzcuara, u Michoacánu, i za manje od 2 minute nekoliko susjeda već je virilo kroz prozore.
Ne vraća se svaki dan u kvart žena poput Camile Arriage.
U novinama su je zvali “najmlađom investitoricom u Meksiku”. Imala je tvrtke, stanove u Polancu, intervjue na televiziji i način hodanja zbog kojeg je izgledalo kao da je nitko ne može dotaknuti.
Ali tog jutra, kad je izašla s tamnim naočalama, bež odijelom i preskupim štiklama, nije izgledala moćno.
Izgledala je kao kći koja je stigla prekasno.
Kuća njezine majke bila je gora nego što je zamišljala. Vrata su škripala, vrt je bio suh, zidovi vlažni, a na ulazu je stajala razbijena kanta koja je skupljala kapljice vode.
Camila se namrštila.
Slala je novac svaki mjesec.
Mnogo novca.
Dovoljno da plati medicinsku sestru, lijekove, hranu, čišćenje i sve što bi gospođa Rosario mogla trebati.
Ušla je bez kucanja.
—Mama?
Kuća je mirisala na mast, podgrijanu juhu i odjeću spremljenu u ormar.
Iz stražnje sobe čula je suh, dug kašalj, onakav koji steže prsa.
Camila je brzo krenula.
Ali kad je stigla do vrata, ukočila se.
Gospođa Rosario sjedila je na krevetu, mršava, umotana u sivi rebozo, umornih očiju i blijede kože.
A pokraj nje bio je Tomás Rivas.
Njezin bivši muž.
Isti muškarac kojeg je Camila ostavila prije 4 godine jer, prema njezinim riječima, “nije imao glad za napretkom”.
Tomás je nosio iznošenu traper košulju, čizme pune zemlje i ruke grube od rada. Držao je šalicu čaja i pažljivo je prinosio usnama gospođe Rosario.
Kad je starica zakašljala, obrisao joj je usta salvetom i namjestio joj jastuk nježnošću koja se ne može odglumiti.
Camila je osjetila nešto čudno u želucu.
Nije to bila ljubav.
Ili je barem tako htjela vjerovati.
—Što radiš ovdje? —upitala je hladno.
Tomás je podigao pogled.
—Tvoja mama se sinoć pogoršala. Došao sam pomoći.
—Ti više nisi obitelj.
Gospođa Rosario pokušala je progovoriti, ali novi kašalj ju je savio.
Tomás joj je polako dao vode.
Camila je pogledala sobu: tablete odvojene po satima, bilježnica sa simptomima, čiste deke, presavijeni računi, stolica pokraj kreveta.
Sve je vrištalo da Tomás nije stigao jučer.
Bio je ondje mnogo puta.
Previše puta.
—Mama, zašto nisi nekoga zaposlila? —rekla je Camila—. Šaljem ti više nego dovoljno.
Gospođa Rosario pogledala ju je tugom koja je boljela.
—Novac ne sjedi s tobom kad te strah da ćeš umrijeti, kćeri.
Camila je stisnula čeljust.
—Kako dramatično, mama. Zato postoje njegovatelji.
Tomás je ustao.
—Idem po poslijepodnevni lijek.
—Nema potrebe —prekinula ga je Camila—. Od danas se ja brinem.
Nije se raspravljao.
Ta ju je smirenost zasmetala više nego vika.
Camila ga je slijedila do dvorišta, gdje je uz zid bio naslonjen stari bicikl.
—Isti si kao prije, zar ne? —rekla je—. Sitni poslovi, usluge i taj zahrđali bicikl.
Tomás je duboko udahnuo.
—I dalje radim ono što mogu.
—Onda prestani to raditi ovdje. Ne želim da selo misli kako koristiš moju mamu da mi se približiš.
Tomás se ukočio.
Prvi put su mu oči doista pokazale bol.
—Nikada nisam želio ništa tvoje, Camila.
—Onda se nemoj vraćati.
Gospođa Rosario pojavila se oslonjena na svoj štap.
—Kćeri, molim te…
Ali Camila je već odlučila.
—Ova kuća prestala je biti tvoja odgovornost onog dana kad smo se razveli.
Tomás je uzeo vrećicu s lijekovima, predao je gospođi Rosario i tiho rekao:
—Žuta nakon jela. Plava ako vam ponestane zraka. Ako se vrati temperatura, nazovite me.
Zatim je otišao gurajući bicikl niz zemljanu ulicu.
Gospođa Rosario plakala je bez glasa.
Camila je mislila da je vratila kontrolu.
Sve dok pokraj noćnog ormarića nije ugledala hrpu računa iz bolnice, ljekarne i trgovine.
Svi plaćeni gotovinom.
Ne od nje.
Na najnovijem računu bila je rukom napisana poruka:
“Platio Tomás.”
Camila je podigla pogled, zbunjena.
Tada je njezina majka izgovorila rečenicu koja joj je slomila svijet:
—On me spašava već 4 godine, kćeri… otkad je tvoj novac prestao stizati.
HVALA ŠTO STE ODVOJILI VRIJEME DA PROČITATE OVAJ DIO PRIČE  OVO JE SAMO PRVI DIO; NASTAVAK I KRAJ VEĆ SU OBJAVLJENI U KOMENTARIMA  AKO IH NE VIDITE, KLIKNITE NA “PRIKAŽI SVE KOMENTARE” I POTRAŽITE IH KAKO BISTE IH PROČITALI 💬✨

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba