Ma koja snažna poruka
Ciljana jeftina populistička izjava!
Kao praktična vjernica koja živi svoju vjeru, moram se osvrnuti na politizaciju velikog blagdana u Hrvata Veliku Gospu, odnosno svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo!
Majka Božja, Kraljica Hrvata, Kraljica mira, Gospa od suza, Gospa od utočišta, Gospa od Mora ….kojoj se utječe Hrvati, blagdan je koji u Hrvatskoj ima snažno vjersko, društveno i tradicijsko značenje. Stotine tisuće vjernika hodočaste u jedno od 107 hrvatskih marijanskih svetišta od Marija Bistrice, Sinja, Trsata, Molvi, Aljmaša, Ilače , Krasnog, Paga, samo u Puli su dva, prekrasna Gospa od Mora i Majka Božja od Milosti u Šijani i druga mjesta u kojima se stoljećima njeguje pobožnost prema Majci Božjoj. U otajstvu Uznesenja, hodočašća, zavjeta, molitve i obiteljskog okupljanja, snažna je poruka nade i utjehe hodočasničkom Božjem narodu.
Katolička crkva preko propovjedi ukazuje na stanje u društvu, državi Hrvatskoj , ali i u njoj samoj.
U javnosti je najviše odjeknula propovijed nadbiskupa Mate Uzinić, s obzirom da je na misi bio premijer Plenković sa suradnicima!
Koliko god naizgled propovijed pogađa u trenutnu srž problema sa kojima se Hrvatska suočava, ona je ustvari ciljana jeftina populistička izjava, koja stvara nove podjele. Kod neprijatelja hrvatske državotvornosti i hrvatskog identiteta nailazi na odobravanje, a kod državotvornih Hrvata izaziva ogorčenje.
” Ljubav prema domovini se ne pokazuje zastavama i riječima, dokazuje se time kako čuvamo svoju zemlju, vodu i more svoje domovine, kako postupamo s otpadom, kako poštujemo zakone i mislimo na djecu koje će sutra živjeti s posljedicama naših današnjih odluka, kako se ponašamo kad je zajednički dom ugrožen”
Zastava je simbol države Hrvatske sa kojom se svaki Hrvat ponosi. Ona i je simbol hrvatskog identiteta i domoljublja!
Pod tim se stijegom i za taj se stijeg ginulo.
Stavljajući stijeg i domoljublje u korelaciju sa korupcijom i kriminalom, banaliziraju se i obezvrjeđuju herojstva i žrtve koje su pod tim stijegom pale za Hrvatsku državu.
Spominjati militarizam u kontekstu bliske hrvatske povijesti, odnosno Domovinskog rata, u kojem su Hrvati razoružani branili svoj goli opstanak, svoj zajednički dom, uz razaranje Katoličkih crkvi od strane JNA, i Srbočetnika pod simbolom crvene zvijezde je promašeno, zlonamjerno i manipulativno.
Nisam primijetila da se nadbiskup Uzinić ikada dotakao i osvrnuo na sva zla i zločine koje je jugo-komunizam nanio hrvatskom katoličkom puku, a upravo ostatci jugo-komunizma u Hrvatskoj su ti koji mu plješću i povlađuju.

• PISMO ČITATELJA
• Autor: Fenix Magazin
• 16.08.2026.
• Zašto je 18. rujna 1991. za branitelje Federacije Bosne i Hercegovine zamijenjen datumom 8. travnja 1992.? To je pitanje koje zaslužuje odgovor i reagiranje nadležnih.Za Fenix-magazin piše: Ante KukrikaNaime, u Zakonu o pravima branitelja i članova njihovih obitelji, datum 18. 9. 1991. nije bio slučajno naveden, jer je i Ustavni sud Federacije u svojoj odluci konstatirao da je razdoblje od 18. 9. 1991. do 23. 12. 1996. zakonom utvrđeno kao relevantno razdoblje za status na osnovi kojeg se stječu prava iz tog Zakona.

  A taj datum, 18. 9. 1991., početak je agresije na općinu Ravno u BiH. I to se može dokazati jer su tada Hrvati branili svoje domove u Istočnoj Hercegovini.

  Međutim, iako i gore navedeni zakon u članku 2. priznaje razdoblje rata, kao i Ustavni sud, te s time povezuje i prava branitelja i njihovih obitelji, parlamentarci su usvojili izmjene Zakona i uveli članak 50. b, kojim se pravo na braniteljski dodatak računa tek od 8. 4. 1992.

  Ovo je i laiku jasno: izostavljeno je razdoblje u kojem su Hrvati, uglavnom pripadnici HVO-a, branili svoje domove, i on je ovim dodatkom članka 50. b poništio prava hrvatskih branitelja da dobiju braniteljski dodatak počevši od 18. 9. 1991. godine. Dakle, još se uvjetuje da je branitelj morao biti najmanje godinu dana branitelj da bi ostvarivao pravo na braniteljski dodatak. To znači da branitelji koji su branili svoj dom od 18. 9. 1991. do 8. 4. 1992. i zbog nekog razloga više nisu bili u statusu branitelja, ne mogu ostvariti to svoje pravo za tih šest mjeseci provedenih na ratištu.

  Diskriminacija je riječ koja može opisati ovakvu odredbu Zakona, i to ona posredna, jer je jasno da je diskriminirana jedna skupina ljudi koji imaju hrvatsku nacionalnost i njihova se borba ne priznaje jer tada još nisu bili uključeni Bošnjaci, s obzirom na to da se tadašnji predsjednik Alija Izetbegović 6. listopada 1991., kao predsjedavajući Predsjedništva SR Bosne i Hercegovine, obratio građanima BiH putem Televizije Sarajevo i rekao: „Zapamtite, ovo nije naš rat. Neka ga vode oni koji žele da ga vode. Mi ne želimo taj rat.”

  Nakon toga je 8. 4. 1992. Predsjedništvo RBiH proglasilo neposrednu ratnu opasnost i formiralo „Štab TO RBiH”, a 9. 4. je donijelo odluku o objedinjavanju svih naoružanih sastava na teritoriju Republike BiH. Dakle, nakon skoro sedam mjeseci borbe za obranu od agresije u kojima su sudjelovali branitelji uglavnom hrvatske nacionalnosti, jer su napadnuta mjesta u istočnoj Hercegovini bila s pretežito hrvatskim stanovništvom.

  I onda se postavlja pitanje: zašto u jednom zakonu egzistiraju u dva članka različiti datumi za početak određenih prava?

  Parlament nije dao razuman razlog zašto sužava prava branitelja iz reda hrvatske nacionalnosti i zašto priznaje početak prava na braniteljsku naknadu od 8. 4. 1992. godine, a ne od 18. 9. 1991. godine.

  Naravno, zakonodavac ima pravo propisati posebne uvjete za novčane naknade, ali mora dati razumno i objektivno opravdanje, a što se u ovome slučaju nije dogodilo.

  Jer ne može postojati opravdanje da se izbriše pravo jednog naroda koji je stao prvi u zaštitu svog doma za vrijeme agresije, i koji je datum i priznat kao početak agresije, kako od samog zakona tako i od Ustavnog suda BiH, a s time i vezana prava branitelja počevši od 18. 9. 1991. godine.

  Hrvatski branitelji HVO-a ne traže privilegiju, nego traže da budu jednaki pred zakonom.

  I ovo nije poziv na podjelu branitelja po nacionalnosti, ali se mora ukazati na to da je ta odredba članka 50. b upravo diskriminirala hrvatske branitelje.

  Stoga datum, tj. 8. 4. 1992., ne smije zamijeniti datum 18. 9. 1991. Između njih je gotovo sedam mjeseci ljudskih života, odluka, strahota, otpora i poginulih. Ovo pitanje zaslužuje odgovor Parlamenta, Vlade, pravne struke, a ako isti ne daju odgovor, onda i Ustavnog suda Federacije.

  Vlada Federacije mora objasniti zašto je u obrazloženju prijedloga za izmjenu zakona od 2026. izričito navela da se braniteljski dodatak uvodi kao mjesečna naknada od 8. 4. 1992. do 23. 12. 1995. umjesto 18. 9. 1991. do 23. 12. 1995. godine, kako stoji u članku 2. istog zakona.

  Parlamentarci moraju odgovoriti zašto su prihvatili takav prijedlog Vlade, koji je diskriminatoran, suprotan Zakonu i Odluci Ustavnog suda Federacije.

  Zašto se onome koji je branio Bosnu i Hercegovinu od 18. 9. 1991. danas kaže da je njegov ratni put pravno vrijedio, ali ne i kada se računa braniteljski dodatak?

  Fenix-magazin/IK/Ante Kukrika

Ratni zapovjednik PPN-a Gavran 2 i predsjednik Hrvatskog saveza HKDU – Hrast Pero Barbarić – Pepi reagirao je na videobjavu Pere Previšića, predsjednika ČNS-a i člana Predsjedništva HNS-a, objavljenu 14. kolovoza 2026. godine.

Hrvatski generali, brigadiri i političari, zašto ste digli ruku(pogledajte video i sami zaključite,dobro bi bilo pročitati novi braniteljski zakon tu leži odgovor)

Barbarić odbacuje navode prema kojima je sudjelovao u donošenju odluke o određivanju datuma početka Domovinskog rata te javno poziva Previšića da objavi dokaze za svoje tvrdnje ili da ih povuče i uputi javnu ispriku. U nastavku njegovo priopćenje prenosimo u cijelosti.

Priopćenje Pere Barbarića – Pepija

Pokušaj obmane javnosti: LAŽNE TVRDNJE G. PERE PREVIŠIĆA

Poštovana javnosti,

Dužan sam reagirati na navode kojima je g. Pero Previšić, predsjednik ČNS-a i član Predsjedništva HNS-a, u svojoj videobjavi od 14. kolovoza 2026. godine, objavljenoj na svom Facebook profilu pod naslovom „Hrvatski generali, brigadiri… zašto ste digli ruku“, javno i lažno optužio mene, Peru Barbarića – Pepija, da sam tobože digao ruku za prijedlog o određivanju datuma početka Domovinskog rata.

U svojoj interpretaciji povijesnih događaja vezanih za početak Domovinskog rata, g. Previšić sebe postavlja u poziciju vrhovnog tumača istine gdje izostavlja određene kontekstne činjenice koje su itekako važne za razumijevanje tih događaja.

Zbog vjerodostojnosti svojih tvrdnji poziva se na autoritet pokojnog Ludviga Pavlovića, te stvara negativni kontekst za odstrel u koji ubacuje sve one koji se ne slažu sa njegovim „državotvornim“ pogledima i stavovima glede sadašnje politike HNS-a i tumačenja povijesti.

U ovom kontekstu g. Previšić je, iz još neutvrđenih razloga, pokušao obmanuti javnost javnom prozivkom mene, pri čemu pokušava stvoriti dojam da sam tobože sudjelovao u donošenju odluke o utvrđivanju datuma početka Domovinskog rata, tvrdeći da sam na nekakvom tijelu, na kojem se odlučivalo o toj odluci, podigao ruku za njezino donošenje – odluku s kojom se g. Previšić ne slaže.

Odgovorno tvrdim da nikad nisam vidio tekst o kojem g. Previšić govori, nisam bio upoznat sa sadržajem i okolnostima donošenja takve odluke, niti sam bio član bilo kojeg tijela koje je takvu odluku donijelo.

Što se tiče odluke koju spominješ, u međuvremenu sam i nju provjerio, kao i navode koje iznosiš u svom videu, a koji su također neistiniti.

Istina je da nitko nije dirao Zakon FBiH koji kaže da je rat počeo 18. 9. 1991. godine napadom na općinu Ravno. Međutim, zakonodavac se opredijelio da se braniteljski dodatak isplaćuje za razdoblje od mobilizacije do demobilizacije, dakle ne za vrijeme neposredne ratne opasnosti niti za vrijeme provedeno u dragovoljačkim postrojbama.

Kod egzistencijalne naknade obračun se, pak, vrši za razdoblje od 18. 9. 1991. do 22. 4. 1996. godine. Što se tiče početka i kraja rata, oni su definirani generalnim zakonom o braniteljima i članovima njihovih obitelji.

Prema tome, nema nikakve osnove da me se dovodi u bilo kakvu vezu s takvom odlukom, bila ona dobra ili loša. A pogotovo nema osnove da me se na temelju takve lažne tvrdnje pokušava prikazati kao nekoga tko je izdao branitelje i vrijednosti za koje sam se i sam borio. Nakon 30 godina od rata i svih bitaka u kojima sam svojim djelima, više nego riječima, pokazao tko sam i za što sam se borio, takve su tvrdnje posebno teške i neprihvatljive.

Pero, imenjače, ja se nemam čega stidjeti kad je u pitanju Domovinski rat, u kojem sam sa svojim suborcima izabrao najteži i najopasniji način borbe. Kad je bilo najpotrebnije, zajedno sa svojim suborcima osnovao sam i ustrojio jednu od najelitnijih postrojbi GS-a, koja je na najvišoj razini dobila sve bitke na ratištima od Dubrovnika do Male Manjače.

Ponosan sam i na tridesetogodišnje razdoblje poraća, u kojem sam, iako nisam institucija, 24 sata dnevno rješavao bezbrojne probleme braniteljske populacije, bilo da je riječ o statusu, bolničkim liječenjima ili drugim potrebama.

Ta danonoćna briga za svoje ratne suborce daleko je teža i zahtjevnija od objave nekoliko videa na braniteljsku temu, često u politikantske svrhe.

Sve su to vrlo jake i čvrste činjenice koje nije moguće jednim lažnim političkim pamfletom srušiti i od mene napraviti izdajnika branitelja i braniteljskih vrijednosti.

Imenjače, i ako dopustiš da se koristim rječnikom kojim se ti koristiš, jedini koji bi se zaista trebao stidjeti jesi ti.

Zato što si bezočno javno izrekao laž na račun jednog ratnog zapovjednika, čovjeka za kojeg si sam puno puta rekao, citiram te: „U svom životu nisi sreo časnijeg, hrabrijeg i poštenijeg Hrvata od Pere Barbarića.“

Na ovaj način pokušao si nanijeti štetu ne samo meni nego i mojoj obitelji, te izazvati dodatne podjele i zbunjenost među braniteljima, iznoseći lažne tvrdnje kojima pokušavaš branitelje i javnost navesti na pogrešne zaključke.

Sve to si pokušao napraviti pod krinkom politikantske borbe za prava branitelja.

Ako je moja jedina odgovornost, odnosno krivnja zbog koje više nisam tako veliki Hrvat u tvojim očima, to što se nalazim u HRVATSKOM (NE SRPSKOM ILI BOŠNJAČKOM) NARODNOM SABORU, i ako sam zbog toga zaslužio da me stavljaš u negativan kontekst te ako zbog našeg političkog neslaganja zaslužujem javnu prozivku, onda neka bude potpuno jasno:

PERO BARBARIĆ – PEPI I HRAST bezrezervno podržavaju kandidaturu Darijane Filipović za članicu Predsjedništva BiH i aktualnu politiku HNS-a na čelu s dr. Draganom Čovićem.

Vjerujem da se danas, zahvaljujući Bogu i povoljnim političkim okolnostima koje su nastale djelovanjem administracije Donalda Trumpa, pojavila prilika za konačno rješenje hrvatskog pitanja i da tu PRILIKU NE SMIJEMO IZGUBITI ZBOG MEĐUSOBNIH SUKOBA, TAŠTINE I POLITIČKIH EKSPERIMENATA.

Vjerujem da upravo ovakav HNS, sa svim svojim manama i vrlinama, ima autoritet, organizaciju, međunarodni kapacitet i politički sustav koji može omogućiti da ova prilika ne bude propuštena.

Jer možda popravnog više neće biti.

Sve drugo u ovom povijesnom trenutku smatram NEODGOVORNIM POLITIČKIM EKSPERIMENTIMA ljudi čiji sam rad i karakter imao priliku izbliza upoznati u posljednjih 20 godina.

Ti dobro znaš, imenjače, kao i oni koji me dobro poznaju, da ono što radim – radim iz uvjerenja, bez osobne koristi i kalkulacija što ću dobiti ili izgubiti, vodeći se isključivo interesima hrvatskog naroda, za koji sam platio visoku cijenu i u ratu i u miru.

Od politike i svoje uloge u HNS-u ja i moja obitelj dobili smo samo muku i probleme.

Ako netko ima dokaze da ja ili članovi moje obitelji imamo neku osobnu korist, neka me javno raskrinka kao varalicu i prevaranta. Bit ću mu neizmjerno zahvalan.

I na kraju – hvala Bogu što vjerujem da je sudbina našeg naroda ipak u Božjim rukama.

Jer više od 1.600 masovnih grobnica svjedoči o žrtvi hrvatskog naroda koja je bila zalog naše slobode i naše budućnosti.

A da našu povijest ne vodi Bog, koji postavlja granice zlu koje ne može prijeći, pa makar se pjenilo koliko god želi, mi bismo devedesetih godina, u dobroj vjeri, za svog vođu izabrali nekog ustašu iz Višića i svi bismo završili u NOVOM BLEIBURGU.

I za kraj, javno pozivam g. Previšića da, ako posjeduje bilo kakav dokaz za svoje tvrdnje, taj dokaz i objavi javnosti.

Ako takve dokaze nema, očekujem da povuče svoju ishitrenu osudu i da mi se javno ispriča. To bi bio minimum odgovornosti prema meni, mojoj obitelji, mojim suborcima i javnosti.

Ratni zapovjednik PPN Gavran 2
Brigadir Pero Barbarić – Pepi
i
PREDSJEDNIK
Hrvatskog saveza HKDU -Hrast

www.brotnjo.ba