U intervjuu, koji je dao za Narod.hr, Hebrang ne govori o Maršavelskom, govori o državi koja nema obavještajnu službu, nema čelnika SOA-e, nema razgovora između premijera i predsjednika, nema hrabrosti da kaže da je ZDS iz 1991… Hebrang govori o državi koju vode ostaci UDBE. I dok je tako nacionalni interesi će ostati nezaštićeni. Maršavelski je izabran za nadzor SOA-u upravo zato što Hrvatskom i dalje upravljaju ostaci jugo-UDBE…

HEBRANG JE REKAO ISTINU KOJU NITKO NE SMIJE REĆI

Prof. Hebrang nije napao Maršavelskog. Hebrang je napao sustav koji ga je stvorio. I zato je ovaj intervju najvažniji tekst koji je izašao o ovom slučaju.

MARŠAVELSKI NIJE GREŠKA, MARŠAVELSKI JE IZBOR

Hebrang kaže ono što svi znaju, a nitko neće reći naglas: Maršavelski nije prošao slučajno. Nije ga nitko previdio. Nije ga nitko zaboravio provjeriti. On je izabran baš zato što je takav.

Izabran je zato što je bio u pravnom timu za zabranu ‘Za dom spremni’. Izabran je zato što nikad nije rekao ni jednu riječ u korist Hrvatske. Izabran je zato što je savjetovao Srbe kako da sruše Vučića, a istovremeno sjedio u Vijeću koje nadzire SOA-u.

U normalnoj državi to bi bio razlog da ga se nikad ne izabere. U Hrvatskoj je to bila preporuka da ga se izabere. I to dvaput. 2022. i opet u srpnju 2026.

Zašto? Zato što današnje vodstvo Sabora, kaže Hebrang, ne vodi domoljubnu politiku. Zato što duboka država ne želi da SOA bude hrvatska. Želi da SOA bude kontrolirana. I zato je čovjek koji hoće zabraniti pozdrav HOS-ovaca idealan da nadzire SOA-u.

DVIJE GODINE BEZ ČELNIKA SOA-e – TO JE VELEIZDAJA

Hebrang tu pogađa u srž. Hrvatska obavještajna zajednica već dvije godine nema čelnog čovjeka. Dvije godine!?!

I to u vrijeme kad se svijet trese više nego ikad u zadnjih nekoliko desetljeća. Kad je rat u Ukrajini, kad je Bliski istok u plamenu, kad nam preko granice uđe 1.700 kamiona opasnog otpada, a nitko ne zna tko je koga obavijestio, a odgovorni kažu da nisu obaviješteni.

Obavještajne službe su krvotok države. One moraju unaprijed kontrolirati i predviđati događaje. Bez njih nema ni domaće, ni vanjske politike. Nema odluka. Nema države. A mi dvije godine nemamo čelnika. I nikome ništa.

To nije nemar. To je, kako Hebrang kaže, TOTALNA NEBRIGA današnjih dužnosnika za hrvatsku državu.

PLENKOVIĆ I MILANOVIĆ – DVOJICA KOJA SE NE ČUJU

I tu Hebrang imenuje krivce. Bez uvijanja. Najodgovorniji su Ppenković I Milanović. Dvojica koja bi trebala dnevno, barem 15 minuta, sjesti na kavu i dogovoriti se o SOA-i, oni se godinama nisu čuli ni telefonom. Ne razgovaraju. Vrijeđaju se.

Kako može funkcionirati država u kojoj se dvojica najodgovornijih za obavještajnu službu uopće ne razgovaraju? Ne može. I ne funkcionira.

To uzdrmava povjerenje naroda u vlast. Uzdrmava vojsku. Uzdrmava policiju. Uzdrmava obavještajnu zajednicu. Maršavelski je samo točka na i te neodgovorne politike.

ZDS JE IZ 1991., NE IZ 1941.

I tu je Hebrang najjasniji. Pozdrav ‘Za dom spremni’ treba biti tema tematske sjednice Sabora. I Sabor treba donijeti zaključak – to nije pozdrav iz 1941., nego iz 1991.

Na svim bojišnicama smo se tim pozdravom hrabrili jer je neprijatelj bio višestruko jači i brojniji. To je obrambeni poklič. Spremni smo braniti dom. Čiji dom? Svoj. TUĐI DOM SE NE BRANI.

I nikad hrvatski vojnik nije stupio na tlo Srbije. A srpski vojnik je bio na tlu Hrvatske i činio teške zločine. I još – taj pozdrav je objavljen u čitanci deset godina prije Hitlera, odobrenoj od Ministarstva prosvjete. Pjesmica ‘Za dom spremni’. Daleko starije od navodnog ustaškog pozdrava.

Zato je Maršavelski htio zabraniti taj pozdrav. Zato je duboka država protiv tog pozdrava. Jer taj pozdrav podsjeća na 1991. A 1991. PODSJEĆA NA TO TKO JE BIO AGRESOR, A TKO ŽRTVA. A to duboka država ne želi da se pamti.

JUGO-UDBA I DALJE VODI DRŽAVU

I na kraju, Hebrang kaže rečenicu zbog koje ga nitko u mainstream medijima neće prenijeti: Hrvatskom i dalje UPRAVLJAJU OSTATCI JUGOSLAVENSKE UDBE.

To su ljudi koji su ušli u vrh vlasti u doba Jugoslavije i danas su samo produžili svoje mandate. U svim porama života vode državu, i ne brane hrvatske nacionalne interese, nego svoje mandate iz onog vremena. To je srž hrvatske politike, kaže Hebrang, da ona ne brani nacionalne interese, nego vuče svoje korijene iz Jugoslavije.

Eto zašto je Maršavelski mogao biti u Vijeću za nadzor SOA-e od 2022. do 2026. Eto zašto je mogao proći provjeru SOA-e, a istovremeno savjetovati Srbe. Eto zašto je mogao javno agitirati protiv Hrvatske, a da ga nitko ne dira – dok ga Most nije natjerao na ostavku.

Ostavka Maršavelskog nije kraj. Ostavka je samo dokaz da je Hebrang u pravu. Jer ako je sustav takav da takvog čovjeka dvaput izabere da nadzire SOA-u, onda odlaskom jednog čovjeka sustav ostaje.

I zato Hebrang ne govori o Maršavelskom. Hebrang govori o državi koja nema obavještajnu službu, nema čelnika SOA-e, nema razgovora između premijera i predsjednika, i nema hrabrosti da kaže da je ZDS iz 1991.

To je država koju vode ostatci jugo-UDBE. I dok god je tako, nacionalni interesi će ostati nezaštićeni.

IZVOR: Dom Domovina / Facebook
Cijeli intervju koji je dao za Narod.hr možete pročitati na poveznici…

Nastavi čitanje

Hebrang o slučaju Maršavelski: Ostatci Udbe i dalje vode državu!

HEBRANG JE REKAO ISTINU KOJU NITKO NE SMIJE REĆI

Hebrang nije napao Maršavelskog. Hebrang je napao sustav koji ga je stvorio.

I zato je ovaj intervju najvažniji tekst koji je izašao o ovom slučaju.

*1. Maršavelski nije greška. Maršavelski je izbor.*

Hebrang kaže ono što svi znaju, a nitko neće reći naglas:

Maršavelski nije prošao slučajno. Nije ga nitko previdio. Nije ga nitko zaboravio provjeriti.

On je izabran baš zato što je takav.

Izabran je zato što je bio u pravnom timu za zabranu “Za dom spremni”. Izabran je zato što nikad nije rekao ni jednu riječ u korist Hrvatske. Izabran je zato što je savjetovao Srbe kako da sruše Vučića, a istovremeno sjedio u Vijeću koje nadzire SOA-u.

U normalnoj državi to bi bio razlog da ga se nikad ne izabere. U Hrvatskoj je to bila preporuka da ga se izabere. I to dvaput. 2022. i opet u srpnju 2026.

Zašto? Zato što današnje vodstvo Sabora, kaže Hebrang, ne vodi domoljubnu politiku. Zato što duboka država ne želi da SOA bude hrvatska. Želi da SOA bude kontrolirana.

I zato je čovjek koji hoće zabraniti pozdrav HOS-ovaca idealan da nadzire SOA-u.

*2. Dvije godine bez čelnika SOA-e – to je veleizdaja*

Hebrang tu pogađa u srž.

Hrvatska obavještajna zajednica već dvije godine nema čelnog čovjeka. Dvije godine!

U vrijeme kad se svijet trese više nego ikad u zadnjih nekoliko desetljeća. Kad je rat u Ukrajini. Kad je Bliski istok u plamenu. Kad nam preko granice uđe 1700 kamiona opasnog otpada, a nitko ne zna tko je koga obavijestio, a odgovorni kažu da nisu obaviješteni.

Obavještajne službe su krvotok države. One moraju unaprijed kontrolirati i predviđati događaje. Bez njih nema ni domaće, ni vanjske politike. Nema odluka. Nema države.

A mi dvije godine nemamo čelnika. I nikome ništa.

To nije nemar. To je, kako Hebrang kaže, totalna nebriga današnjih dužnosnika za hrvatsku državu.

*3. Plenković i Milanović – dvojica koja se ne čuju*

I tu Hebrang imenuje krivce. Bez uvijanja.

Najodgovorniji su Plenković i Milanović.

Dvojica koja bi trebala dnevno, barem 15 minuta, sjesti na kavu i dogovoriti se o SOA-i. Oni se godinama nisu čuli ni telefonom. Ne razgovaraju. Vrijeđaju se.

Kako može funkcionirati država u kojoj se dvojica najodgovornijih za obavještajnu službu uopće ne razgovaraju?

Ne može. I ne funkcionira.

To uzdrmava povjerenje naroda u vlast. Uzdrmava vojsku. Uzdrmava policiju. Uzdrmava obavještajnu zajednicu.

Maršavelski je samo točka na i te neodgovorne politike.

*4. ZDS je iz 1991., ne iz 1941.*

I tu je Hebrang najjasniji.

Pozdrav “Za dom spremni” treba biti tema tematske sjednice Sabora. I Sabor treba donijeti zaključak – to nije pozdrav iz 1941., nego iz 1991.

Na svim bojišnicama smo se tim pozdravom hrabrili jer je neprijatelj bio višestruko jači i brojniji.

To je obrambeni poklič. Spremni smo braniti dom. Čiji dom? Svoj. Tuđi dom se ne brani.

I nikad hrvatski vojnik nije stupio na tlo Srbije. A srpski vojnik je bio na tlu Hrvatske i činio teške zločine.

I još – taj pozdrav je objavljen u čitanci deset godina prije Hitlera, odobrenoj od Ministarstva prosvjete. Pjesmica “Za dom spremni”. Daleko starije od navodnog ustaškog pozdrava.

Zato je Maršavelski htio zabraniti taj pozdrav. Zato je duboka država protiv tog pozdrava. Jer taj pozdrav podsjeća na 1991. A 1991. podsjeća na to tko je bio agresor, a tko žrtva. A to duboka država ne želi da se pamti.

*5. Jugo-UDBA i dalje vodi državu*

I na kraju, Hebrang kaže rečenicu zbog koje ga nitko u mainstream medijima neće prenijeti:

Hrvatskom i dalje upravljaju ostatci jugoslavenske UDBE.

To su ljudi koji su ušli u vrh vlasti u doba Jugoslavije. I danas su samo produžili svoje mandate. U svim porama života vode državu. I ne brane hrvatske nacionalne interese, nego svoje mandate iz onog vremena.

To je srž hrvatske politike, kaže Hebrang. Da ona ne brani nacionalne interese, nego vuče svoje korijene iz Jugoslavije.

Eto zašto je Maršavelski mogao biti u Vijeću za nadzor SOA-e od 2022. do 2026. Eto zašto je mogao proći provjeru SOA-e, a istovremeno savjetovati Srbe. Eto zašto je mogao javno agitirati protiv Hrvatske, a da ga nitko ne dira – dok ga Most nije natjerao na ostavku.

Ostavka Maršavelskog nije kraj. Ostavka je samo dokaz da je Hebrang u pravu.

Jer ako je sustav takav da takvog čovjeka dvaput izabere da nadzire SOA-u, onda odlaskom jednog čovjeka sustav ostaje.

I zato Hebrang ne govori o Maršavelskom. Hebrang govori o državi koja nema obavještajnu službu, nema čelnika SOA-e, nema razgovora između premijera i predsjednika, i nema hrabrosti da kaže da je ZDS iz 1991.

To je država koju vode ostatci jugo-UDBE.

I dok god je tako, nacionalni interesi će ostati nezaštićeni.