Protivnici istine vole ponavljati priče o „razbijenom plemenu“, o narodu koji navodno nema korijene prije 19. ili 20. stoljeća. Ali povijest nije politički pamflet – ona je kamen, pergament i krv. A u kamenu i pergamentu piše jedno: Hrvati postoje kao narod, s imenom i pravom, stoljećima prije no što su mnogi drugi narodi uopće oblikovani.
1. Natpisi u kamenu – najjači dokaz
879. – papa Ivan VIII. naziva Branimira dux Croatorum i blagoslivlja hrvatski narod. To je prvo međunarodno priznanje hrvatskog imena.
887. – natpis kod Benkovca s istim nazivom. Kameni svjedok, a kamen ne laže.
925. i 928. – crkveni sabori u Splitu: Hrvati već imaju kralja Tomislava, a papa govori o „regnum Croatorum“ Država, ne pleme.
2. Hrvatsko pravo i običaji – žive prije pisanih zakona
Šibenik 1263. – Lucić svjedoči: živjelo se po hrvatskom običaju bez pisanog zakona. To znači da je pravni sustav bio stariji od samih statuta, prenošen usmeno, ali obvezujući.
1292.godina isprava – žene nemaju pravo na baštinu. Sviđalo se to modernim pogledima ili ne, to je bilo tipično hrvatsko pravo i razlikovalo nas je od drugih sustava u susjedstvu.
Poljička republika i njezin Statut (1440.) – živo nasljeđe starog običajnog prava koje se u Dalmaciji održalo sve do 19. stoljeća.
3. Politička i vojna snaga – narod koji nije „razbijen“
Bitka kod Makarske 887. godine – Hrvati pobjeđuju Mlečane na moru, jedan od prvih dokaza pomorske snage.
10. stoljeće – Hrvati su toliko jaki da Bizant sklapa sporazume i priznaje njihovu vlast nad dalmatinskim gradovima.
927. – kada Bugari ruše Bizant, Hrvati ostaju neosvojeni. Tko je onda koga spašavao?
5. Constantin Porfirogenet (10. st.) u djelu De administrando imperio jasno piše o Hrvatima kao narodu koji ima svoju zemlju i svoju vlast, a mletački i papinski izvori stalno spominju Hrvate po imenu, kao realnost s kojom treba pregovarati ili ratovati.
Istina koju nitko ne može izbrisati…. kad netko govori kako su Hrvati „razbijeno pleme“ ili „stvoreni u 19. stoljeću“, neka najprije razbije:
-Benkovački kamen iz 887.,
-papinska pisma iz 879.,
-darovnice kralja Krešimira i Zvonimira,
-Lucićeve zapise o hrvatskom pravu.
Sve navedene istine bi trebao uništiti prije nego što bi mogao ponoviti svoju laž.
Jer Hrvati su od stoljeća sedmog:
-narod sa svojim imenom,
-zemlja sa svojim kraljevima,
-pravo koje je živjelo u narodu.
I zato danas možemo reći – nismo mi izmišljeni, nego smo mi ti koji smo stoljećima branili i oblikovali prostor Europe. Tko to ne vidi, ne bori se protiv Hrvata, nego protiv istine. A istina uvijek na kraju pobijedi
Mnoga su vrata na zemlji
i na širinama neba:
vrata na rodnoj kući
kojima se često vraćaš,
ili ona za otići u bijeli svijet.
Neka su uvijek otvorena,
neka druga zaključana s tri brave.
Na mnoga nam je pokucati.
Vrata od sjevera do juga,
između istoka i zapada,
strah ispred teških vrata,
uska, široka
visoka, niska,
otvorena, zatvorena,
od Zavelima do Biokova,
od Veleža do Čvrsnice,
Otranska, Kupreška vrata.
Mnoga su vrata.
Vrata duše otvorena za rađanje stiha,
pero umočeno u prošlost i sadašnjost
često zaigra pradjedovim dvorima
i nikako da zaroni do dna.
Od vrata do vrata nama je hodati po zemlji,
a i nebo će duši jednom otvoriti jedna.
Kada svoja vrata otvori naoblačeno nebo
neki tek oćute miris kiše,
a drugi pokisnu kao miš.
Miljenka Koštro
Poginuo 17.veljače 1994.godine
Prilikom nadzora položaja kod Ruje,na Tulovim gredama.
Damir Tomljanović -Gavran poginuo je na obroncima Velebita od zadobivene rane od neprijateljskoga snajpera.
Kad je poginuo,bilo mu je samo 26.godina
Damir Tomljanović -Gavran u obranu Domovine uključuje se 1990
Pristupivši Jedinici za posebne namjene MUP-a RH u bazi Rakitje, te potom 1.gardiskoj brigadi Tigrovi sa kojom prolazi bojišta -od istočne i zapadne Slavonije, Banovine i Korduna do krajnjeg juga Hrvatske.
Od 1993.godine kao zapovjednik 2.bojne brigade Tigrovi, ujedno zspovjeda Sektorom Zadar,te postrojbama koje su držale položaje na Velebitu.
Bio je primjer svima i zapovjednicima i vojnicima.
Simbol Hrabrosti!
Vječna slava i hvala!
Počivao u miru Božjem Viteže!🙏🇭🇷🇭🇷
