Danima slušamo rasprave o svemu i svačemu oko Thompsonova koncerta, puno toga s razumnim razlogom, još više bez razloga, navode se primjeri organizacije sličnih koncerata tijekom više uzastopnih dana.
Thompsonov novi album se zove “Hodočasnik”.
Tko je hodočasnik, kamo hodočasti, s čim i oko čega?
Prateći razvoj Thompsonove karijere jasno je kao dan da on nije samo vrhunski umjetnik, iako se oko te njegove esencije razvio, posve očito njegovom ciljanom idejom, daleko širi izrečeni, ili u ovom slučaju opjevani, sadržaj, ali i neopjevana, a duboko prisutna dimenzija.
Poruka.
Poruka s licem ljudi, a ne zabava i ton koji će lebdjeti u visinama.
Otud hodočasnik.
Ne hodočasti se pjesmi i zbog pjesme.
Ni pjevaču, pogotovo onome koji posve autentično svojim pjesmama slavi Boga.
Thompson nikada nije skrivao svoju vrijednosnu osobnost, ali isto tako nikada nije pristao biti političar.
On nudi ono što jest.
Nudi priliku, šansu.
Jedino to.
Ne predstavlja, niti želi moć.
Prenosi poruku.
I zato nikada ne riskira prevariti ljude.
Zato ga ljudi, zato ga sve generacije poštuju i vole, stupaju s njim, a ne za njim.
Zato jedan događaj, zato jednodnevni koncert, zato pola milijuna ljudi jedne večeri, a ne milijun za deset večeriju.
Deset koncerata predstavlja glazbenika i publiku, pola milijuna ljudi je narod.
Stotinu tisuća ljudi na stadionu su navijači, pola milijuna na ulicama Zagreba je narod koji slavi pobjednike.
Sjećate se?
Thompson je većinu svojih pjesama namjenio hrvatskom narodu, tek posljedično publici.
Deset večeriju ne bi bilo hodočašće.
Thompson želi narod.
On je pobjednik, a ne natjecatelj.
Umjetnik s univerzalnom porukom, a ne zabavljač.
To je ta poruka koju nudi Hrvatskoj.
I daje uz pjesme.
Na jednom mjestu narod i zemlja.
Treća komponenta trojstva nacionalne slobode se čeka.
Ima li koga tko tu ponudu može prihvatiti i nastaviti hodočašće s Hipodroma u život naroda, krvotok društva, institicija, države?
Trenutno nema.
Ali, gdje se zasije toliko hodočasničkih zrna, nema toga nevremena, ni tolikih napasnika, koji mogu spriječiti novi život s pripadajućim plodovima.
Imala sam sedamnaest godina kad sam prvi put osjetila pravu nepravdu. U srednjoj školi imala sam profesoricu koja me nije mogla podnijeti. Ne zbog mog ponašanja, ne zbog ocjene – nego jednostavno jer joj se nisam svidjela. Gledala me kao neku “umišljenu i imućnu”, i odlučila me srušiti.
Njezin tadašnji zaručnik, koji je također predavao u školi, išao je još dalje. Došao je mojoj majci i rekao:
„Tvoja neće proći. Ja ću doći na njezin sat. Neće joj biti lako.“
Ništa im nisam učinila. Samo sam bila ono što jesam – i to im je bilo dovoljno da krenu protiv mene.
Roditelji su mi govorili:
„Pusti, šuti, neka te obori. Završit će to.“
Ali ja nisam mogla šutjeti. Nisam htjela samo pretrpjeti. Znala sam da to nije pravedno.
Tad se dogodilo nešto što mi se vratilo nadu. Moj razrednik, jedini koji je imao hrabrosti reći istinu, stao je uz mene. Znao je što se događa. Zbog mene je sazvana sjednica, gdje su se stvari iznijele otvoreno. Rekli su ono što nitko dotad nije – da to što profesorica radi nije korektno ni profesionalno.
Cijela škola bila je uz mene, osim nje i njezinog zaručnika. Nisu me uspjeli srušiti. Zahvaljujući razredniku i nekolicini profesora koji su znali istinu – prošla sam.
Godinama kasnije, kad sam već bila odrasla, ponovno sam srela. Pojavila se opet, i opet je pokušala isto. Kao da joj nije bilo dovoljno. Iako su prošle godine, ponovno me pokušala oboriti – iako joj nisam učinila ništa ni tada, ni sad.
Ali ovaj put, više nisam bila ona djevojčica. Razrednik iz srednje škole, tada već ravnatelj, opet je bio tu. Znao je sve. I ovaj put mi nije dao da prolazim kroz istu nepravdu. Promijenio mi je profesoricu, i položila sam. Pošteno. I mirno.
Sve to ostavilo je trag u meni. I dan danas, kad se sjetim svega, teško mi je ostati ravnodušna. Ne zbog osvete – nego zbog boli i osjećaja nemoći koji nikad ne zaboraviš.
Ali nisam pala. I to je ono što najviše vrijedi. I danas znam – nepravda postoji, ali još uvijek postoje ljudi koji ne okreću glavu. I zbog njih – vrijedi boriti se.
U sklopu obilježavanja Dana grada Stoca, svečano je otvorena novoizgrađena gradska višenamjenska sportska dvorana, čime su sportski kolektivi i građani Stoca dobili na korištenje moderan objekt koji će, kako ističu lokalne i državne vlasti, služiti i sportskim i društveno-obrazovnim potrebama.
Gradonačelnik Stjepan Bošković u obraćanju je naglasio važnost ulaganja u lokalnu zajednicu:
“Ovo nije samo moderna građevina. Ovo je poruka da vjerujemo u Stolac, njegovu mladost, sportski duh i budućnost,” poručio je Bošković.
Dvorana je projektirana kao multifunkcionalni objekt s kapacitetom od tisuću sjedećih mjesta te s dodatnim sadržajima poput galerije s caffe barom, recepcije, garderobe, tehničke sobe i sanitarnih čvorova.
Radovi na izgradnji započeli su u kolovozu 2022. godine, a ukupna vrijednost projekta, uključujući i uređenje okoliša, iznosi oko 8,3 milijuna konvertibilnih maraka. Sredstva su osigurana iz gradskog, županijskog i federalnog proračuna, kao i uz potporu Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.
Državni tajnik Zvonko Milas tom prigodom je istaknuo da je ponosan što je Hrvatska podržala ovaj projekt:
“Tako je bilo u Novoj Biloj, tako je danas u Stocu, a tako će biti i dalje, gdje god žive Hrvati u BiH,” poručio je Milas.
Predsjednik HNS-a BiH Dragan Čović naglasio je kako su ovakvi projekti usmjereni na dobrobit svih stanovnika BiH:
“Stolac je središte politike koju provodimo. Zahvaljujem svima koji su imali viziju i ideju, a osobito onima koji su financijski omogućili ovaj projekt,” kazao je Čović.
Nakon svečanosti, u dvorani je odigrana revijalna rukometna utakmica između Izviđača, aktualnog prvaka BiH, i momčadi Stoca koju su činile legende rukometa iz BiH i Hrvatske. /FENA/HMS/
Preporučeno:
Za ulazak u zemlje EU državljani BiH će prema novom sustavu plaćati 20 eura
Facebook uklonio objavu Konakovića u kojoj Bošnjake naziva balijama
FOTO Ministrica Bošnjak posjetila BHANSA-u u Sarajevu
Zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH Dragan Čović rekao je da je hrvatski narod već četiri puta u Predsjedništvu BiH brutalno doživio da ima dva bošnjačka člana i da je to izravan udar na Ustav BiH, ali da će se izboriti za legitimno konstitutivno predstavljanje.
Čović je podsjetio da je izbor Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH dva puta opredjeljenje bošnjačkog naroda, kao brojnijeg u izbornoj jedinici FBiH.
Na početku zasjedanja, tijekom rasprave oko dnevnog reda u kojoj su izaslanici oporbe iz Republike Srpske i bošnjački izaslanici prigovarali na odluku Kolegija da Izborni zakon bude skinut s dnevnog reda nastavka sjednice, Čović je podsjetio da Ustav BiH u osnovi ima konstitutivnost naroda.
Čović je rekao da se može pridobiti netko tko se izjašnjava kao Hrvat u ovisnosti od potrebe, ali da se s čestitim predstavnikom hrvatskog naroda to ne može, bez obzira radi li se o Izbornom zakonu ili bilo kojem drugom, koji je trebao biti uklopljiv u Ustav BiH.
Čović je naglasio da će se hrvatski narod, tamo gdje se štite kolektivna prava konstitutivnih naroda, izboriti da ima legitimne predstavnike./Srna/HMS/
Preporučeno:
ČOVIĆ O STAROM MOSTU: Čuvajmo kulturnu i povijesnu baštinu našeg grada
ČOVIĆ: Obvezujemo se čuvati istinu o Srebrenici
Čović s ministrom za Europu i vanjske poslove Francuske
