Bože moj, kakva su vremena došla… Kao da je jučer bilo. U zraku se osjetio miris rata –prva nedjelja mjeseca srpanja 1991.
Naravno, valjalo je poći na Bile, na misu – jedno od najstarijih misnih slavlja koje je opstalo još iz vremena turske vlasti. Sjećam se, imao sam 13 godina kada me pokojna mater povela pješke iz Crnča. Crnčani, Gračani, Grabovljani, Bogodoljani, Goranjčani, pa i Gostišani – svi su oni rodbinski povezani, jedno srce i duša.
Bilo je to ljeta Gospodnjega 1991. Na Bilima – sveta misa. Ponosni narod. Propovijed kao da navješćuje novo vrijeme: pobožnost iznad svega. Nakon blagoslova, narod kao da se trgnuo. Ljudi se pogledavaju. Običaj starinski – nosi se jelo i piće u cekercima i ruksacima, osjeti se miris uštipaka i cicvare, reže se slanina i pršut. Vade se ploske rakije, nazdravlja se.
I tada – tišina. Netko zapjeva gangu:
“Kukavica goru razgovara,
Ko će tebe, moja majko stara…”
U tom trenutku kao da se nebo srušilo. Crni oblak pojavi se iznad Čabulje, munja raspara nebo. Starina pored mene se prekriži i tiho progovori:
“isto je bilo i ’41. Momci moji, dolazi teško vrime. Na nebu su znaci – krvavi rat će biti.”
Mnogi se osmjesi u trenu izgubiše.
U blizini se pojavi jedna žena. Dade nam uštipaka i sira.
“Uzmite, momci. Petar vas časti” krasan čovjek, prepoznatljiv, odlučan, priđe nam i pozdravi nas, te upita:
“Jeste li spremni? Što radite?”
A zatim tiho sam zapovjedno reče:
“Anđelko je sve upoznat. ( bili smo prije 15 dana ovdje Jadran I ja Andelko I Pero Bubalo Trasirali PUT (SPASA ) Vidimo se uskoro, a kad dođete u Mostar javite se ili Jadranu ili meni.”
Svima je bilo jasno, bio je to Petar Zelenika.
Misa na Bilima te 1991 godine je prošla bez pljuska. A dani koji su uslijedili bili su dugi kao godine.
Dan odluke – 19. srpnja 1991. godine.
I ove ćemo godine tu obljetnicu obilježiti dostojanstveno, kao i svake godine.
A iduće godine nas čeka velika, 35. obljetnica – osnutka prve dragovoljačke i odlikovane postrojbe Poskoci – Poskok bojne HVO-a Široki Brijeg.
20. srpnja 1991. – utemeljenje prvih dragovoljaca na području MZ Ljubotići
21. srpnja 1991. – utemeljenje Rajonskog stožera Kočerin – u Ljubotićima
To ćemo obilježiti kako dolikuje, a sat je već pokrenut. Na čelo Organizacijskog odbora stupam s vjerom i ponosom.
Imala sam sedamnaest godina kad sam prvi put osjetila pravu nepravdu. U srednjoj školi imala sam profesoricu koja me nije mogla podnijeti. Ne zbog mog ponašanja, ne zbog ocjene – nego jednostavno jer joj se nisam svidjela. Gledala me kao neku “umišljenu i imućnu”, i odlučila me srušiti.
Njezin tadašnji zaručnik, koji je također predavao u školi, išao je još dalje. Došao je mojoj majci i rekao:
„Tvoja neće proći. Ja ću doći na njezin sat. Neće joj biti lako.“
Ništa im nisam učinila. Samo sam bila ono što jesam – i to im je bilo dovoljno da krenu protiv mene.
Roditelji su mi govorili:
„Pusti, šuti, neka te obori. Završit će to.“
Ali ja nisam mogla šutjeti. Nisam htjela samo pretrpjeti. Znala sam da to nije pravedno.
Tad se dogodilo nešto što mi se vratilo nadu. Moj razrednik, jedini koji je imao hrabrosti reći istinu, stao je uz mene. Znao je što se događa. Zbog mene je sazvana sjednica, gdje su se stvari iznijele otvoreno. Rekli su ono što nitko dotad nije – da to što profesorica radi nije korektno ni profesionalno.
Cijela škola bila je uz mene, osim nje i njezinog zaručnika. Nisu me uspjeli srušiti. Zahvaljujući razredniku i nekolicini profesora koji su znali istinu – prošla sam.
Godinama kasnije, kad sam već bila odrasla, ponovno sam srela. Pojavila se opet, i opet je pokušala isto. Kao da joj nije bilo dovoljno. Iako su prošle godine, ponovno me pokušala oboriti – iako joj nisam učinila ništa ni tada, ni sad.
Ali ovaj put, više nisam bila ona djevojčica. Razrednik iz srednje škole, tada već ravnatelj, opet je bio tu. Znao je sve. I ovaj put mi nije dao da prolazim kroz istu nepravdu. Promijenio mi je profesoricu, i položila sam. Pošteno. I mirno.
Sve to ostavilo je trag u meni. I dan danas, kad se sjetim svega, teško mi je ostati ravnodušna. Ne zbog osvete – nego zbog boli i osjećaja nemoći koji nikad ne zaboraviš.
Ali nisam pala. I to je ono što najviše vrijedi. I danas znam – nepravda postoji, ali još uvijek postoje ljudi koji ne okreću glavu. I zbog njih – vrijedi boriti se.
U sklopu obilježavanja Dana grada Stoca, svečano je otvorena novoizgrađena gradska višenamjenska sportska dvorana, čime su sportski kolektivi i građani Stoca dobili na korištenje moderan objekt koji će, kako ističu lokalne i državne vlasti, služiti i sportskim i društveno-obrazovnim potrebama.
Gradonačelnik Stjepan Bošković u obraćanju je naglasio važnost ulaganja u lokalnu zajednicu:
“Ovo nije samo moderna građevina. Ovo je poruka da vjerujemo u Stolac, njegovu mladost, sportski duh i budućnost,” poručio je Bošković.
Dvorana je projektirana kao multifunkcionalni objekt s kapacitetom od tisuću sjedećih mjesta te s dodatnim sadržajima poput galerije s caffe barom, recepcije, garderobe, tehničke sobe i sanitarnih čvorova.
Radovi na izgradnji započeli su u kolovozu 2022. godine, a ukupna vrijednost projekta, uključujući i uređenje okoliša, iznosi oko 8,3 milijuna konvertibilnih maraka. Sredstva su osigurana iz gradskog, županijskog i federalnog proračuna, kao i uz potporu Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.
Državni tajnik Zvonko Milas tom prigodom je istaknuo da je ponosan što je Hrvatska podržala ovaj projekt:
“Tako je bilo u Novoj Biloj, tako je danas u Stocu, a tako će biti i dalje, gdje god žive Hrvati u BiH,” poručio je Milas.
Predsjednik HNS-a BiH Dragan Čović naglasio je kako su ovakvi projekti usmjereni na dobrobit svih stanovnika BiH:
“Stolac je središte politike koju provodimo. Zahvaljujem svima koji su imali viziju i ideju, a osobito onima koji su financijski omogućili ovaj projekt,” kazao je Čović.
Nakon svečanosti, u dvorani je odigrana revijalna rukometna utakmica između Izviđača, aktualnog prvaka BiH, i momčadi Stoca koju su činile legende rukometa iz BiH i Hrvatske. /FENA/HMS/
Preporučeno:
Za ulazak u zemlje EU državljani BiH će prema novom sustavu plaćati 20 eura
Facebook uklonio objavu Konakovića u kojoj Bošnjake naziva balijama
FOTO Ministrica Bošnjak posjetila BHANSA-u u Sarajevu
Zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH Dragan Čović rekao je da je hrvatski narod već četiri puta u Predsjedništvu BiH brutalno doživio da ima dva bošnjačka člana i da je to izravan udar na Ustav BiH, ali da će se izboriti za legitimno konstitutivno predstavljanje.
Čović je podsjetio da je izbor Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH dva puta opredjeljenje bošnjačkog naroda, kao brojnijeg u izbornoj jedinici FBiH.
Na početku zasjedanja, tijekom rasprave oko dnevnog reda u kojoj su izaslanici oporbe iz Republike Srpske i bošnjački izaslanici prigovarali na odluku Kolegija da Izborni zakon bude skinut s dnevnog reda nastavka sjednice, Čović je podsjetio da Ustav BiH u osnovi ima konstitutivnost naroda.
Čović je rekao da se može pridobiti netko tko se izjašnjava kao Hrvat u ovisnosti od potrebe, ali da se s čestitim predstavnikom hrvatskog naroda to ne može, bez obzira radi li se o Izbornom zakonu ili bilo kojem drugom, koji je trebao biti uklopljiv u Ustav BiH.
Čović je naglasio da će se hrvatski narod, tamo gdje se štite kolektivna prava konstitutivnih naroda, izboriti da ima legitimne predstavnike./Srna/HMS/
Preporučeno:
ČOVIĆ O STAROM MOSTU: Čuvajmo kulturnu i povijesnu baštinu našeg grada
ČOVIĆ: Obvezujemo se čuvati istinu o Srebrenici
Čović s ministrom za Europu i vanjske poslove Francuske
