3.04.1992.godine počeo je rat na Kupresu.Vijest o početku rata sam oko 8 sati čuo u učionici jednog od odjela drugog razreda gimnazije Marka Marulica u Tomislavgradu.Nastava je prekinuta, a ja sam se uputio prema Vojnom odsjeku gdje sam evidentiran i raspoređen prema trenutnim potrebama obrane.7.04.je vođena zestoka bitka u gradu Kupresu.Mnogi branitrlji su ranjeni ili su poginuli u ovoj bitci.Među poginulima je bio i jedan branitelji iz Rastičeva , opcina Posušje. Ja sam taj dan izbjegao smrt zahvaljujuci Bozjoj providnosti.Po zapovjedi nadleznig časnika izvršeno je taktičko premještanje s jednog polozaja na drugi. Nekoliko trenutska poslije pala je granata točno na mjesto na kojem smo se prije par trenutaka ja i suborci nalazili.Sutra dan sam pozvan u Zapovjedništvo gdje sam zamoljen da, u ime tomislavgradskih branitelja i duvanjskog puka odem izraziti sucut obitelji poginulog branitelja, na što sam bez pogovora pristao .U Rastičevu , u kuci poginulog branitelja neopisiva zalost.Izrazio sam sucut i krenuo sa fra Marinkom Lekom koji je predvodio sprovod prema ukopnom mjestu.Nepregledno mnoštvo vjernog puka se , uz bolne jecaje i potoke suza, uz dirljivu fra Marinkovu utješnu riječ ,dostojanstveno oprostilo od pokojnika.Ja sam sutra dan dobio premještaj iz postrojbe u Zapovjedništvo Bataljuna, od 4. 7.1992. Brigade kralja Tomislava, na formacijsko mjesto bojnika što je za mene bilo veliko iznenađenje jer sam u JNA “, u Kninu, gdje sam u pješadiji sluzio vojni rok
” dogurao “do desetara, po naški rojnika.U Zapovjedništvu sam zatekao poznate momke zbog čega mi nije bilo teško prilagoditi se rješavanju brojnih zadaca koje su stajale pred nama.Temeljne zadace IPD-ea bila su: vracanje među branitelje poljuljanog povjerenja u opravdsnost naše borbe zatim što prije predstaviti medijima i cjelokupnoj zainteresiranoj javnosti ciljeve naše borbe.U tim kaotičnim, kritičnim danima za našu obranu od najvece vaznosti bilo je uspostaviti evidenciju postrojbi, brojno stanje u postrojbama, broj ranjenih i poginulih branitelja, što smo u roku nekoliko dana i učinili ,a podatke dostavili Predsjedniku HVO-a , MOB sluzbi i Zapovjedništvu obrane .Također smo uz suglasnost Zapovjednika i Predsjednika HVO-a donijeli Odluku o obilasku ranjenika i obitelji poginulih branitelja i dostavi jednokratne pomoci u novcu i u hrani najpotrebitijima .Nemoguce je opisati bol roditelja, zene, djece uglavnom predškolske ili osnovnoškolske dobi za vječnim odlaskom voljenog sina, muza, oca.Novac, jednokratna pomoc u hrani nisu ništa značili ucviljenim obiteljima, bez čvrste vjere i kršcanske nade u vječni zivot sve bi ove materijalne pomoci bile suvišne .Vjera u Boga , opravdanost obrane Doma i Domovine pomogle su nama koji smo dolazili u ove obitelji razumjeti njihovu tugu i podjeliti je s njima.Potresni su bili ovi susreti.Tko moze osim Boga Svevišnjega utješit majku kojoj je sin u zarobljeništvu ili je pouzdano se zna poginuo na Kupresu, koja se nada da je u najgorem slučaju zarobljen i da ce se pojaviti čim bude prva razmjena.Sjedili bi tako u kuci , lijuci suze u tišini za stolom na kojem je tek zakuhan kruh koji ce majka staviti u pecnicu čim joj sin zakuca na vrata. U takvom ozračje bi se malo pomalo otvarala priča o dici, o odrastanju ,o školi , o vjeri ,o obrani, pa bi se poslije nekog vremena zagrljeni u suzama rastali do nekog drugog susreta u istoj ili u drugoj obitelji kojih je u Tomislavgradu bilo 117.
S Maticom hrvatskom ogranak Tomislavgrad smo bili tijesno povezani i zbog toga što smo bili članovi njezinog uzeg rukovodstva izabranog na Obnoviteljskij skupštini godinu dana ranije.U njoj je rođena ideja o BiH kao cjelivitoj ,a ne jedinstvenoj drzavi konstitutivnih i suverenih naroda Hrvata, Muslimana i Srba koji zive u svojim Republikama nepovezanog teritorija što smo tumačili braniteljima i novinarima iz čitavog svijeta s kojima smo obilazili bojišnicu.Nezaboravni su susreti s braniteljima na prvim crtama obrane koji su hrabro i odlučni štitili prve crte obrana i koji ce s istom takvom odlučnošcu krenuti u oslobađanje okupiranih područja Herceg Bosne kada za to dođe vrijeme.Novinarka HTV-a nije se mogla načuditi mladom momku Stuči koji ispod Munjevca sa “strijolom” u ruci čuva polozaje.Na njezino pitanje šta radi i kako g nije strah sam strazariti u pustoj Ljubuši ? On odgovara : “Nit’ sam sam nit’ me je strah.Prijatelji iz moje postrojbe su u rovovima ili se odmaraju u zemunicama,a ja čekam avione .Čim naleti proci ce ko i onaj u Galečicu čije smo ostatke pokazali cilom svitu”. Hrvatska zajednica , kasnije Republika Herceg Bosna bila je vertikala u kojoj je bila skoncentrirana najviša vlast Herceg Bosne organizirana na , u hrvatskoj politici, opce prihvacenom načelu o cjelivitoj hrvatskoj, muslimanskoj kasnije bošnjačkoj i srpskoj BiH. I dok je najviša vlast koordinirala vojne i civilne procese unutar Herceg Bosne i u pregovorima s Muslimanima, Srbima i predstavnicima međunarodne zajednice svaka hrvatska niza politička zajednica organizirana u HVO brinula je o obrani i civilnom zivotu na svom području.Mi u IPD-u Brigade ,kasnije pukovnije Kralja Tomislava ,smo na inicijativu Matice hrvatske osmislili i pokrenulu Hrvatski školski sustav u BiH i vec u lipnju 1992.godine završili školsku 1991/92.godinu ,i u izmještenim školama u Brišniku, Mesijovini i u Stipanjicima , prvi ponedjeljak, u rujnu , 1992.godine započeli novu 1992./93.školsku godinu. I dok je se HVO bavio gospodarskim problemima opcine , , placsma, mirovinama, financiranjem postrojbi , zdravstvom, socijalnim problemima ,smještajem izbjeglica iz Kupresa , Jajca, Bugojna ,kojih je u Duvnu bilo preko 8.000 mi u Brigadi smo ,uz pitanja obrane i obuke regruta iz naše nadleznosti ,u suradnji s Maticom hrvatskom Tomislavgrad brinuli o društvenom zivotu u Tomislavgradu.Uz nastavu organizirali smo mnoge aukcijske i promidzbrne izlozbe, tribine, festival gange i gusala ,pokrenuli TRN I Hrvatski radio Radio Tomislavgrad,sudjelivali u pokretanju Nogometne lige Herceg Bosne ,pokrenuli folklorno drustvo, pjevački zbor, plesnu skupinu suvremenog plesa, limenu glazbu,mazoretkinje i tako u teškom , punom svakojake patnje, straha , neizvjesnosti i brige roditelja za djecom na prvim crtama obrane i djece za roditeljima, vremenu , organizirali obranu i društveni zivot čija su kraljeznica bili branitelji koji se čuvajuci svoj Dom,identitet i dostojanstvo nisu bojalj smrti.”Da bi čovjek jednom vječno zivio , treba se često predati smrti”, misao je velikog francuskog slikara Kaspar Davida Friedricha .Tko je bio spreman da mu smrt s krunicom oko vrata bude zadnji korak za slobodu nije bio očajan jer je znao da očaju nema mjesta ,pa ako se mora i trpjeti i umrijeti nema mjesta pesimizmu ,jer ga čeka sloboda na zemlji i vječni zivot, sreca i ljubav našega Boga na nebu ,što je bio motiv i moto, u miru miroljubivih , a
u svim bojevima neustrašivih i nepobjedivih pripadnika slavne Brigade kralja Tomislava.
Svim poginulima pokoj vječni.Počivali u miru Bozjem
Svim pripadnicima Brigade kralja Tomislava sretan dan Brigade
Poginuo 17.veljače 1994.godine
Prilikom nadzora položaja kod Ruje,na Tulovim gredama.
Damir Tomljanović -Gavran poginuo je na obroncima Velebita od zadobivene rane od neprijateljskoga snajpera.
Kad je poginuo,bilo mu je samo 26.godina
Damir Tomljanović -Gavran u obranu Domovine uključuje se 1990
Pristupivši Jedinici za posebne namjene MUP-a RH u bazi Rakitje, te potom 1.gardiskoj brigadi Tigrovi sa kojom prolazi bojišta -od istočne i zapadne Slavonije, Banovine i Korduna do krajnjeg juga Hrvatske.
Od 1993.godine kao zapovjednik 2.bojne brigade Tigrovi, ujedno zspovjeda Sektorom Zadar,te postrojbama koje su držale položaje na Velebitu.
Bio je primjer svima i zapovjednicima i vojnicima.
Simbol Hrabrosti!
Vječna slava i hvala!
Počivao u miru Božjem Viteže!🙏🇭🇷🇭🇷
Predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine dr. Dragan Čović, dopredsjednica HDZ-a BiH Darijana Filipović te državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonko Milas posjetili su Franjevački samostan i Župu sv. Ante Padovanskog na Humcu u Ljubuškom, gdje su razgovarali s gvardijanom i župnikom fra Mirom Šegom.
Tijekom susreta razgovarano je o životu župne zajednicete projektima koji se provode u okviru samostana, s posebnim naglaskom na očuvanje kulturne i duhovne baštine Humca. Istaknuta je višestoljetna uloga ovoga prostora kao važnog vjerskog i kulturnog središta Hercegovine, koje kroz povijest, muzejsku zbirku i djelovanje franjevaca trajno svjedoči kontinuitet vjere, tradicije hrvatskoga naroda.
Predsjednik Čović zahvalio je ovom prilikom fra Šegi na razgovoru o radu i potrebama Župe, naglasivši kakofranjevačka prisutnost na Humcu predstavlja trajnu vrijednost te važan oslonac očuvanja duhovne i kulturne baštine hrvatskoga naroda u BiH.
Dopredsjednica Filipović istaknula je važnost samostana na Humcu kao vjerskog središta koje ima trajnu ulogu u životu lokalne zajednice. Ukazala je pritom na potrebu sustavne potpore projektima koji čuvaju naslijeđe i prenose vrijednosti budućim naraštajima.
Istaknuto je kako Humac kroz svoj pastoralni i kulturni rad ostaje mjesto okupljanja, služenja i očuvanja vrijednosti koje su oblikovale život ovog kraja, uz otvorenost prema inicijativama koje doprinose razvoju zajednice.