Connect with us

KULTURA

Jagoda Savic…Oprosti mi sine… 28…

Published

on

 

Ponekad se dusa razlije kao kap vode na dlanu..Stoji tu dok ne zamahnes rukom i odbije se od tvog lica il lica onogko ti je najblizi..
Ponekad shvatis da svi vozovi u kojima si ne idu u pravom smeru iako godinama odolevas znajuci sve to..
Iz ovog voza u kom je sada slutio je da ce na prvoj krivini izaci al u onom u kom se se vozio celog svog detinjstva i mladosti nije ni slutio da ce..

Rat je uveliko prestao..Svaka strana je oplakivala svoje i s godinama shvatala da je rat jedno zlo koje odnosi ono najbolje a to je mladost..povratka nema..Brat je sa sestrom otisao uz pomoc UNHAC-era u Ameriku a on je kao postradali vojnik dobio s majkom vizu za Svicu..Dok je jos bio u bolnici dolazili su domoljubi da provere dal` bi njegov oporavak mogao da ga vrati ponovo pred puscane cevi..Doktor je izricito zahtevao da se ne makne iz bolnice jer su rane jos sveze..Majka je cekala kad ce njen zahtev biti odobren da otputuju..Oteglo se to ko gladna godina a svakim danom je po neka njuska njusila plen kog ce staviti u prvom redu..
Poslao je po medicinskoj sestri majci poruku da pogura to jer ako ga opet vrate ,bela dana vise videti nece..Noga mu je bila najveci spas trenutno al njima ne treba mnogo da pronjuskaju i da njegovo ime ne stoji kao stit kao sto je to bilo ovde u bolnici..Sta je majka uradila nije znao al ne prodjose ni dva dana sestra mu tutnu u ruke pisamce…
Sine putujemo u petak..Izvuci sebe nekako iz bolnice..
Petak….ponavljao je u sebi.
Danas je sreda i to vece..
Sutra moram napustiti bolnicu..
Razmisljao je dal da rizikuje i kaze doktoru al mu je nesto govorilo da je bolje da ne talasa..Celu noc nije spavao..
Da se ponekad stvari same nameste nije bas nesto verovao..
Za Svicu mu je bila potrebna otpusna lista i istorija njegove povrede jer sve ovo je moglo da se zakomplikuje ako ne nastavi lecenje..
Ujutru za vreme vizite u njegovu sobu upade Dino..Srdacno pozdravi doktora i svo osoblje koje je bilo tu i cvrsto zagrli svoju najmiliju zrtvu u ovom prokletom ratu..Na sebi je imao drugaciju uniformu tako da ga doktor samo ljubazno pozdravi bez gundjanja sto je usao kad mu vreme nije..
Kad ostase sami Deni mu pokaza pisamce od majke i on ugleda prvo tugu u Dinovim ocima a onda mu lice zasija od radosti…
Doslo je vreme da iskajem greh ,zar ne? …rece i krenu rekavsi mu da saceka.
Posle dobrih sat vremena vrati se..
Sredjeno..Idete sanitetom sa svom pratecom dokumentacijom..
A mama?
Ide i ona al sa drugim imenom..Bice tvoj pratioc..
O hvala ti Boze…izusti Deni..
Nisam ja Bog ,iako umalo da te posaljem njemu…pokusa da se nasali.
Denijevo lice nije moglo da obuzda osmeh i nadu da ce svi uzasi koje su njegove oci videle i dusa prezivela ostati daleko iza…
Unapredjen sam,zar ne vidis?Dino ce a onda krenu da mu prica o bitkama gde je jurisao i ….oni su me konacno videli…hvalio se al Deniju je to bilo samo produzenje kosmara koji mu nocu nisu davali san na oci..
Pokusavao je da mu cestita al mu srce nije delilo radost nekog ko se odusevljavao ubivstvom bilo kog..
Dino je ostao s njim jos dugo iako je Deni silno zeleo da bude sam i da sanjari o sutrasnjem danu..

Ujutru je sanitet dosao po njega..Majka je stajala sa kosom skupljenom u rep i torbom u kojoj su verovatno bile njene i Denijeve stvari..
Gospodjo Ana …obrati joj se vozac saniteta.
Deni je pogleda ispod oka i zahvali u sebi Dinu koji je na sve mislio..
Stavicu jastuk u vase krilo da bi njemu bilo udobnije a vi dal `cete moci izdrzati,dug je put?
Naravno da cu izdrzati..odlucno ce ,,gospodja Ana.”
Mogao je on i da sedi al je Dino sredio s doktorom da se usput lakse prebrode sve prepreke..

Posle mnogosatne voznje i majcine upornosti da izdrzi njegovu glavu u svom krilu stigli su ispred bolnice u Svajcarskoj..
Dok su ga peli na kolica mahao je majci koju je vozac saniteta odvezao u centar za izbeglice…
Svico ,sreco i nesreco moja…Dobro ti dosao ja i moja mater..ponavljao je u sebi dok su ga smestali u posebnu sobu gde je imao televizor ,dve sestre koje dezuraju i kupatilo samo za sebe..

Jagoda Savic…. nastavice se

Continue Reading

EKONOMIJA

Filipović u Washingtonu: Želimo više američkih ulaganja u energetski sektor u BiH

Published

on

S visokim dužnosnicima američkog Ministarstva energetike Filipović razgovarala o energetskoj sigurnosti, investicijama i novim radnim mjestima te provedbi projekta Južne plinske interkonekcije

 

„Bosna i Hercegovina treba više kvalitetnih investicija koje će u zemlji otvarati radna mjesta, donositi nova znanja i tehnologije i stvarati novu vrijednost za gospodarstvo. Sjedinjene Američke Države u tome mogu biti jedan od naših najvažnijih partnera. Naš je interes sigurna i konkurentna energija, snažnije gospodarstvo i bolji život ljudi u Bosni i Hercegovini“, poručila je Darijana Filipović, zastupnica u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i dopredsjednica HDZ-a BiH, tijekom sastanka u Washingtonu s visokim dužnosnicima Ureda za međunarodne poslove Ministarstva energetike Sjedinjenih Američkih Država.Galerija 3

Filipović je razgovarala s Williamom Schiranom, zamjenikom pomoćnika ministra za multilateralnu suradnju i razvoj tržišta, Danielom Byersom, zamjenikom pomoćnika ministra za Europu, Euroaziju, Afriku i Bliski istok, te Peteom Gianninom, stručnjakom za međunarodne odnose u Uredu za europske i euroazijske poslove.

U središtu razgovora bile su mogućnosti novih američkih ulaganja u energetski sektor Bosne i Hercegovine, energetska sigurnost zemlje, razvoj infrastrukture i novih tehnologija, kao i Južna interkonekcija te mogućnost pristupa američkom ukapljenom prirodnom plinu preko Republike Hrvatske.

„Američka ulaganja za BiH mogu biti mnogo više od gospodarske prilike. Kada ljudi vide nova radna mjesta, gospodarski rast i stvarnu perspektivu za sebe i svoju djecu, raste povjerenje u budućnost zemlje, a prostor za političke podjele postaje manji. Želimo strateško partnerstvo Bosne i Hercegovine i Sjedinjenih Američkih Država podići na najvišu moguću razinu, ali uvijek polazeći od jasnog interesa Bosne i Hercegovine i ljudi koji u njoj žive“, kazala je Filipović.Galerija 2

Razgovarano je i o stvaranju boljeg poslovnog okruženja za američke kompanije zainteresirane za ulaganja u Bosnu i Hercegovinu i širu regiju jugoistočne Europe. Filipović je istaknula kako BiH ne treba promatrati samo kao malo tržište kojem su potrebne strane investicije, nego i kroz njezin geografski položaj, energetske potencijale i povezanost s europskim tržištem. Za snažnije privlačenje ulaganja potrebne su jednostavnije i brže procedure, transparentna pravila i regulatorna sigurnost.

„Ne trebamo samo čekati investitore. Za kvalitetne investicije trebamo se natjecati. Ali kriterij moraju biti ulaganja koja poštuju naše zakone, čuvaju prirodu, otvaraju kvalitetna radna mjesta, donose tehnologiju i znanje i ostavljaju novu vrijednost gospodarstvu BiH. Sjedinjene Američke Države imaju takve investitore i naša je odgovornost osigurati im jasna pravila i učinkovitu administraciju“, istaknula je Filipović.

Poseban dio sastanka posvećen je projektu Južne interkonekcije. Filipović je zahvalila američkom ministru energetike Chrisu Wrightu i Ministarstvu energetike SAD-a na angažmanu vezanom uz ovaj za BiH važan projekt te naglasila kako je postojeće političke dogovore potrebno pretvarati u konkretne rezultate.

„Kada je u pitanju Južna plinska interkonekcija, vrijeme je da prijeđemo s dogovora na provedbu. Bosna i Hercegovina ima priliku svoj europski i zapadni put i strateško partnerstvo sa Sjedinjenim Američkim Državama pretvoriti u nešto što će ljudi konkretno osjetiti u svojim životima. Energetska sigurnost nije apstraktna tema. Ona znači sigurniju opskrbu, konkurentnije gospodarstvo, nove investicije i radna mjesta“, poručila je Filipović tijekom razgovora u Washingtonu.

Continue Reading

KULTURA

Vratio si se!

Published

on

Nekoliko tjedana nakon što me suprug napustio dok sam bila trudna, jedan bogati muškarac pokucao je na moja vrata usred kiše s dva kovčega. „Mogu li ostati?“ upitao je. Smireno sam mu odgovorila da mi ne treba milostinja, ali on je spustio pismo na stol i rekao: „Ovo je pripadalo vašem bratu.“ Kada sam ugledala datum, shvatila sam da sam sedam godina mrzila pogrešnu osobu.

1. DIO

— Nisam rođen da se brinem o trudnoj ženi niti da se zakopam na ovom ranču. Snađi se sama.

To je bilo sve što je Mauricio ostavio napisano prije nego što je nestao.

Ni oproštaja. Ni objašnjenja. Ni jedne jedine riječi za kćer koju je Emilia već pet mjeseci nosila u utrobi.

Tri tjedna poslije Emilia je još uvijek čuvala tu poruku u ladici kuhinje male kuće koju je naslijedila od majke, na periferiji Arteage u Coahuili. Ne zato što ju je željela sačuvati, nego zato što još nije pronalazila snagu da je potrga.

Imala je trideset i četiri godine, bolna leđa, ruke ispucale od obrađivanja zemlje i dovoljno dugova da zbog njih godinama ne može mirno spavati.

Njezina majka, doña Teresa, umrla je dva mjeseca prije.

Mauricio je pričekao tek nekoliko tjedana prije nego što je otišao.

A sada je Emilia bila sama.

Tog je jutra čupala korov oko majčinih ruža kada je sjena pala preko vlažne zemlje.

Podignula je pogled.

Pred ogradnim vratima stajao je muškarac u srednjim četrdesetima s dva kovčega.

Bio je visok, tamne kose prošarane sijedima, a na sebi je imao jaknu prekrivenu prašinom s ceste.

Emilia je objema rukama čvrsto držala motiku.

— Tražite nekoga?

Neznanac je progutao slinu.

— Vas.

— Tko ste vi?

— Zovem se Rafael Salgado.

Nije prepoznala to ime.

Tada je pogledao vrt, zatim Emilijin trbuh i rekao nešto zbog čega je još jače stisnula dršku motike.

— Znam da će zvučati besmisleno… ali moram vas pitati mogu li ostati.

— Ostati gdje?

— Ovdje. U blizini. Onoliko dugo koliko mi vi dopustite.

Emilia je ustuknula.

— Ne znam tko ste, ali pogriješili ste kuću.

Rafael nije pokušao ući.

— Imate pravo što ste nepovjerljivi.

Uzeo je svoje kovčege.

— Vratit ću se kada vam budem mogao objasniti zašto sam došao.

Prije nego što je otišao, primijetio je da su se vrata ograde objesila na jednoj šarki. Mauricio je mjesecima obećavao da će ih popraviti.

Rafael je spustio kovčege, izvadio kliješta iz ruksaka i namjestio oštećeni dio, a da nije zatražio dopuštenje da uđe.

Trebalo mu je manje od pet minuta.

Zatim je otišao.

To je trebao biti kraj.

Nije bio.

Dva dana poslije Emilia je pokraj ulaza pronašla vreću gnojiva.

Nakon toga pojavila su se suha drva za ogrjev.

Zatim je netko zamijenio dvije ploče na krovu koje su propuštale vodu u dječju sobu.

Emilia je odmah znala tko je to učinio.

Kada ga je jednog jutra zatekla kako popravlja ogradu susjednog zemljišta kako koze više ne bi ulazile među njezino cvijeće, planula je.

— Dosta je!

Rafael je spustio alat.

— Emilia…

Ona se ukočila.

— Kako znate moje ime?

Spustio je pogled.

— Zato što ovamo nisam stigao slučajno.

— Onda mi recite što želite.

— Ništa.

— Nitko ne čini sve ovo ni za što.

Rafael je nekoliko trenutaka šutio.

— Ne pokušavam kupiti vaše povjerenje. Otplaćujem dug.

— Kakav dug?

Muškarcu su se oči napunile suzama.

— Dug koji je nastao prije sedam godina, na jednoj cesti u planinama.

Emiliju su prošli trnci.

Sedam godina.

Upravo je toliko vremena prošlo otkako je nestao Santiago, njezin stariji brat.

Rafael je podignuo pogled.

— I ima veze s noći kada se vaš brat nikada nije vratio kući.

Emilia je ispustila motiku.

Još nije mogla ni zamisliti da će ta rečenica uništiti sve u što je njezina obitelj vjerovala tijekom proteklih sedam godina.

Želiš li saznati što se dogodilo poslije? Pročitaj cijelu priču i neočekivani završetak u prvom komentaru. 🌧️✉️

Continue Reading

KULTURA

Moja istina ih tesko pogada kaze Iva Alilovic

Published

on

Iva Alilović ponovno se oglasila nakon burnih reakcija na njezine objave o Vedrani Rudan. 👀 Supruga Mirka Alilovića tvrdi da su njezine riječi pogrešno interpretirane i izvučene iz konteksta, a sada je odgovorila i na brojne uvrede koje je, kako kaže, primila. Poručila je i da se ne namjerava povući iz javnih rasprava. 👇

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba