Odluka predsjednika dr. Dragana Čovića da se ne će kandidirati na sljedećim izborima za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda otvorila je prostor za ozbiljno razmišljanje unutar Nacionalnog hrvatskog zajedništva.
Iskreno, Čović je vođa, autoritet i nesporni lider. Teško bi se itko danas usudio preuzeti njegovu ulogu, osobito u složenim političkim okolnostima u kojima se nalazi hrvatski narod u BiH. Ipak, izborni proces još nije ni započeo, a unutarstranačke rasprave i dogovori već su u tijeku.
HDZ 1990 sa svojim koalicijskim partnerima ovih dana nudi prijedlog po kojem bi se izbor hrvatskog člana Predsjedništva organizirao na način sličan izboru zastupnika u Federalni dom naroda. Ta ideja nije nova, ali pokazuje da se politička scena ubrzano budi.
Cvitanović, Vukadin, Tadić i Karamatić već su krenuli u kampanju s ciljem jačanja pozicija i pokušaja ulaska u vlast. No, za to im je potreban – adut iz rukava. Politički gledano, takva inicijativa je razumljiva. No, nacionalno gledano – prerana je.
Dragan Čović je najavio povlačenje, ali infrastruktura HDZ-a BiH ostaje snažna. Pokušaj razbijanja hrvatskog zajedništva u ovom trenutku bio bi poguban.
Ne smijemo zaboraviti da Željko Komšić više nema stvarnu šansu ponoviti uspjeh, ali se zato na političkom horizontu pojavljuje Zlatko Miletić, čovjek složenog identiteta – sin Srbina i majke Muslimanke – koji čeka priliku. Uz to, spominje se i Vlatko Glavaš, ozbiljan bošnjački kandidat.
Zbog svega navedenog, vrijeme je da hrvatski narod ponovno okuplja svoje snage. Mi, prvi dragovoljci, svjesni nacionalne odgovornosti, predlažemo povratak predsjednika Ante Jelavića na političku scenu. On je danas slobodan čovjek, oslobođen svih političkih i pravosudnih procesa. Njegov jedini “grijeh” bio je to što nije želio izdati hrvatski narod ni biti sluga visokog predstavnika, već je dosljedno poštovao volju hrvatskoga naroda, boreći se za paritet, rotaciju i konsenzus.
