Connect with us

Uncategorized

NE MOŽE SE GRADITI MUZEJ HVO-a BEZ RIJEŠENOG ARHIVA HVO-a

Published

on

Ovih dana obilježavamo 30. obljetnicu Daytonskog sporazuma. Iskreno čestitam našim političkim predstavnicima i Hrvatskom narodnom saboru – jedinoj legitimnoj krovnoj instituciji hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Brojni projekti pokazuju da hrvatski narod još uvijek ima snage, mudrosti i zajedništva.
Posebno ističem Groblje mira – najveći braniteljski projekt nakon Domovinskog rata. Tu valja odati priznanje generalu Iliji Vrljiću,RTG: Ilija Vrljić o izgradnji Groblja mira na Bilima – Mandino Selo čovjeku koji je svojom vizijom i ustrajnošću dao obilježje cijeloj jednoj epohi. Isto tako, projekt Muzeja Domovinskog rata u Mostaru zaslužuje svaku pohvalu, jer je to projekt za sve buduće naraštaje.
Ali jedna stvar se mora jasno reći:
Ne može se graditi Muzej HVO-a bez riješenog Arhiva HVO-a.
SPOMENIK KOD KOSAČE MORA BITI OZNAČEN KAO BRANITELJSKI
Kod Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače nalazi se remek-djelo Kuzme Kovačića koje treba i mora biti zabilježeno kao braniteljski spomenik.
Nema razloga da tako ne piše – hrvatski branitelji zaslužuju istinu i jasnoću.

GDJE JE ARHIV HVO-a?
ZAŠTO INSTITUCIJE ŠUTE?
Često sam imao prilike razgovarati s prof. Šarcem, ravnateljem Dokumentacijskog centra, i postaviti jednostavno pitanje koje je  postavio i general HV-a i prvi ratni zapovjednik Mostara, general Petar Zelenika:
„Postoji li arhiv HVO-a?“
Odgovor je glasio – „Ne postoji.“
Ako ne postoji – što onda čuva Dokumentacijski institut?
Zašto se tako zove?
To pitanje postaje još teže kad znamo da je Arhiv HVO-a itekako postojao. Osobno svjedočim kako je Arhiv HVO-a bio ogroman i detaljno uređen
Od 1995. do 1999. radio sam u Središnjici Udruge dragovoljaca i veterana HVO-a HZHB, u tajništvu, upravo na referatu za Arhiv HVO-a.
I javno bi pohvalio tadašnjeg predsjednika Udruge, generala Miru Grabovicu – Titana.
Bio je uspješan rukovoditelj i uveo je Udrugu u svjetske asocijacije, borio se za prava branitelja i postavio sustav rada na najvišu razinu.
S njim i s pokojnim brigadirom Zvonkom Frankovićem, glavnim tajnikom, vodio sam arhivsko gradivo.
Arhiv je postojao, bio je uređen po svakoj podružnici, pa čak i po svakom članu Udruge. Bez pretjerivanja radilo se o šleperu dokumentacije. Dio dokumentacije je bio u Mostaru, a glavni arhiv se nalazio u Čapljini, u tadašnjem Arhivskom depo-u Čapljina.
I onda – nestaje. Prebacuje se, razdvaja, preslaguje…I danas nitko službeno ne zna gdje je završio kompletan Arhiv HVO-a. To je nedopustivo.
Rojs: Rano sam ostao bez oca, drugi očevi bili su mi Franjo Tuđman i Gojko Šušak - Posušje net
ŠTO SMO ZATEKLI U ČAPLJINI: SLUŽBENI DOKUMENTI, POTPISI PREDSJEDNIKA TUĐMANA
U vrijeme dok sam radio u središnjici Udruge dragovoljaca i veterana HVO HZHB 1995-1999u tajništvu zadužen za za referat Arhiva HVO-a, u Udruzi je sve postojalo kompletno i  sortirano. Kasnije  sam saznao kako je arhiv iz Posušja prebačen u Mostar, a glavni arhiv je prebačen u vojarnu Čapljina.
Arhiv Depo Čapljina evidentirano je:
-1268 Spomenica Domovinskog rata,
– još 3 sporne bez imena,
sve s originalnim potpisom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana.
-630 medalja + A4 Spomenica „Ljeto ’95“,
-ručno pisani popisi dobitnika, te prijedlozi za činove…Treba napisati Zapovijed kako bi pukovnija u Mostaru iste preuzela i  dodijelila  braniteljima.
Ogromna količina službenih dokumenata završavala je u „odložnoj deponiji“, umjesto u rukama ljudi koji su prošli ratišta.
Postavlja se logično pitanje:
Kako može postojati Muzej HVO-a ako ne postoji cjelovit Arhiv HVO-a?
Iz čega će se raditi ozbiljna istraživanja povijesti pobjedničkog obrambenog ratovanja?
VRIJEME JE ZA ISTINU I UREĐENJE ARHIVA
Ako želimo dostojan Muzej HVO-a, ako želimo Groblje mira, ako želimo istinu o Domovinskom ratu – onda Arhiv HVO-a mora biti pronađen, obnovljen, sistematiziran i zaštićen.
Bez arhiva – nema povijesti.
Bez povijesti – nema identiteta.
Bez identiteta – nema budućnosti.
Vrijeme je da institucije – HNS, braniteljske udruge, politički predstavnici i povjesničari – otvore ovo pitanje i riješe ga jednom zauvijek.
Jer HVO nije samo uspomena.
HVO je temelj opstanka hrvatskog naroda u BiH.
I zato njegova dokumentacija mora postojati – i biti dostupna, cjelovita i istinita.
M.LJ.V

Continue Reading

KULTURA

Zapovjednik NATO stožera u Ljubuškom odao počast američkom heroju Petru Hercegu Toniću

Published

on

U nastupnom posjetu Gradu Ljubuškom u srijedu je boravio zapovjednik NATO stožera u Sarajevu, brigadni general James C. Fowler sa suradnicima. Njih su u zgradi Gradske uprave primili gradonačelnik Vedran Markotić i predsjednik Gradskog vijeća Tihomir Kvesić, a sastanku je nazočio i zapovjednik Zapovjedništva za potporu OSBiH, general-bojnik Zdravko Rezo.

Tom prigodom, gradonačelnik Markotić je uputio čestitke zapovjedniku Fowleru povodom nedavnog preuzimanja odgovorne funkcije te ga informirao o dosadašnjim aktivnostima i ključnim prioritetima u radu Gradske uprave.

Zapovjednik Fowler je, između ostalog, pohvalio demografske mjere koje Grad Ljubuški provodi, a koje su primjer za ostatak Bosne i Hercegovine.

Sudionici sastanka potom su se uputili u Park hrvatskih banova gdje su odali počast i upalili svijeće pred spomenikom Petra Hercega Tonića, američkog heroja Drugog svjetskog rata koji je, žrtvujući vlastiti, spasio živote stotinjak članova posade broda tijekom japanskog napada na flotu u Pearl Harboru 7. prosinca 1941. godine, priopćeno je iz Grada Ljubuškog./HMS/

Jezični

Continue Reading

Uncategorized

MARKO NOVAK”ODGOVOR PREDSJEDNIKA GO HDZ BiH MOSTAR NA IZJAVE G. ČOLAKOVIĆA

Published

on

 

„Vadiš, brate, slamku iz oka moga, a grede u svom oku ne vidiš!“

Dok se s jedne strane uporno traže bilo kakvi propusti i pokušava primijeniti ona stara mostarska „fali ti jedan papir, pa proberi koji“ s druge strane javnosti se ne nudi ništa osim ispraznih floskula i pokušaja zamjene teza.

Jedni moraju imati građevinsku dozvolu, poštovati zakone ove države i godinama se vući po sudovima koji, podsjetimo, također odlučuju na temelju zakona Bosne i Hercegovine kako bi dokazali ono što bi trebalo biti samo po sebi jasno.

Za druge, čini se, vrijede neka druga pravila.

Papiri im, izgleda, ne trebaju. Dozvole javnosti nisu pokazali, a o poštovanju zakonskih procedura bolje da i ne govorimo. Njima je, izgleda, fetva obvezujuća i sasvim dovoljna. Ili možda ipak nije, ovisno o tome odgovara li u tom trenutku (povuci, potegni).

Kako bi se pozornost javnosti skrenula s očito nepromišljenog poteza i pritiska na sud, sada se pokušava otvoriti nova tema i napadom na posjet predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića obmanuti javnost.

A činjenice su vrlo jednostavne.

Predsjednik Vlade Republike Hrvatske dolazi u Mostar i Bosnu i Hercegovinu donoseći konkretnu potporu vrijednu desetke milijuna maraka. Ta pomoć ne pita za nacionalnost niti vjersku pripadnost njezinih korisnika.

Obnavlja se Centar za socijalni rad, čije usluge ne koriste samo Hrvati. Pomaže se Pučka kuhinja, u kojoj se ne hrane samo Hrvati. Izdašno se podupire SKB Mostar, u kojem se ne liječe samo Hrvati. Ulaže se u infrastrukturu, škole, vrtiće i brojne druge projekte čiji su korisnici svi naši sugrađani.

Zato je potpuno promašen pokušaj da se pomoć koju Republika Hrvatska daje Bosni i Hercegovini prikaže kao rezultat politike podjela.

Upravo suprotno.

To je politika konkretne pomoći, suradnje, suživota, mira i povezivanja ljudi.

Umjesto da se takva pomoć pozdravi, pojedinci je pokušavaju pretvoriti u predmet dnevno-političkih obračuna.

Brate, posjet okulistu toplo je preporučen možda se tada jasnije vidi i slamka i greda.

Još jednom zahvaljujemo Vladi Republike Hrvatske, na čelu s predsjednikom Vlade Andrejem Plenkovićem, za sve što čini za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini, ali i za projekte od kojih korist imaju svi žitelji ove zemlje.

A svima onima kojima smeta hrvatska pomoć imamo vrlo jednostavnu poruku:

Nadmašite je.

Donesite u Mostar 100 milijuna KM. Uložite ih u bolnice, škole, vrtiće, socijalnu skrb, infrastrukturu, kulturu i projekte koji će koristiti svim žiteljima Mostara.

Mi se sigurno nećemo ljutiti.

Continue Reading

Uncategorized

Širokobriježanin Ante Musa obukao franjevački habit i započeo godinu novicijata

Published

on

U samostanskoj crkvi sv. Ante Padovanskoga na Humcu danas je obilježen važan trenutak za desetoricu mladića koji su odlučili krenuti putem franjevačkoga redovničkog života.

Među njima je i Širokobriježanin Ante Musa, iz Župe sv. Franje Asiškoga u Rasnom, koji je oblačenjem franjevačkoga habita započeo godinu novicijata.

Tijekom svetoga misnog slavlja, koje je započelo u 11 sati, kandidati su obukli franjevački habit i time zakoračili u novo razdoblje svoga života.

Novicijat je vrijeme intenzivnije molitve, duhovnoga sazrijevanja, upoznavanja franjevačke karizme i života u zajednici.

Oblačenje habita predstavlja vidljivi znak početka redovničkoga puta, ali ne znači i konačno polaganje redovničkih zavjeta.

Tijekom godine novicijata kandidati, uz vodstvo odgojitelja i život u bratstvu, dublje upoznaju svoj poziv te razlučuju jesu li spremni nastaviti putem redovničkoga života.

Po završetku novicijata slŠirokobriježanin Ante Musa obukao franjevački habit i započeo godinu novicijataijedi odluka o polaganju prvih, privremenih redovničkih zavjeta siromaštva, čistoće i poslušnosti.Širokobriježanin Ante Musa obukao franjevački habit i započeo godinu novicijataŠirokobriježanin Ante Musa obukao franjevački habit i započeo godinu novicijataŠirokobriježanin Ante Musa obukao franjevački habit i započeo godinu novicijata

Za župu Rasno današnji događaj ima posebno značenje. Ante Musa duhovno je odrastao u zajednici posvećenoj svetome Franji Asiškome, a danas je i sam napravio važan korak prema franjevačkom redovničkom životu.

Njegov ulazak u novicijat zasigurno će biti razlog za radost njegovoj obitelji, prijateljima i sumještanima, ali i cijeloj župnoj zajednici iz koje je ponikao.

Početak novicijata ujedno je i početak godine u kojoj će Ante, zajedno s ostalom braćom, kroz molitvu, zajednički život i upoznavanje franjevačke duhovnosti nastojati još dublje razlučiti svoj životni poziv.

Iz Hercegovačke franjevačke provincije pozvali su vjernike da novake prate svojim molitvama te su im poželjeli mir, ustrajnost i blagoslov na putu koji su danas započeli.

Ovogodišnja generacija novaka okupila je desetoricu kandidata iz triju franjevačkih provincija.

Iz Hercegovačke franjevačke provincije habit su obukli Ante Musa iz župe sv. Franje Asiškog – Rasno i Ivan Vranjković iz župe Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije – Posušje.

Karte

U novicijat su ušli i kandidati iz Franjevačke provincije Bosne Srebrene – Jerko Tunjić, Mihael Stanišić, Gabrijel Perković i Luka Marić, te iz Provincije Presvetoga Otkupitelja iz Splita – Mario Zubčić, Vjekoslav Luburić, Žarko Dragićević i Kristijan Vuković.

Oblačenjem franjevačkog habita započeli su godinu intenzivne duhovne formacije, molitve i samostanskog života.

Svečano misno slavlje predvodio je fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije, uz koncelebraciju fra Zdravka Dadića, provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene, te fra Siniše Balajića, provincijala Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja iz Splita.

“Novo vino u novim mješinama”

U propovijedi je fra Jozo Grbeš promišljao o Isusovim riječima iz Evanđelja: “Novo vino stavlja se u nove mješine.”

Današnji je dan, istaknuo je, prije svega razlog zahvalnosti – za ono što nam je dano, za milost, ljubav, dar i susret, ali i za novi početak koji Bog stavlja pred čovjeka.

Oblačenje habita pritom nije samo vanjski čin. Habit je znak i obveza novoga života te podsjeća onoga koji ga nosi da je pozvan dopustiti Bogu da mijenja njegovo srce, nutrinu i način života.

“Nova mješina” zahtijeva ostavljanje onoga staroga. Na novo mjesto, kako je istaknuto u propovijedi, možemo samo napuštajući staro. Istinska promjena nikada nije laka jer čovjek često želi nešto novo, ali istodobno želi zadržati stare navike, obrasce i sigurnosti.

Zato je novicijat mnogo više od početka jedne godine. To je vrijeme u kojem se čovjek uči novom duhu, novom stavu, novim mislima, novoj molitvi, novim čežnjama i novoj čistoći srca.

Fra Jozo je mladim kandidatima uputio i snažan poticaj da se ne boje susresti sami sa sobom te da u svojem pozivu mogu jednostavno i iskreno reći Gospodinu:

“Evo me, Gospodine. Na mene možeš računati!”

“Svaki dan postajemo bolji ili postajemo gori”

Jedna od snažnih misli propovijedi odnosila se na trajni rast. Čovjek u duhovnom životu, poručeno je, ne može jednostavno stajati na mjestu.

“Ako ne postaješ bolji, postaješ gori”, odnosno, kako je rečeno, “kad god prestaneš težiti tome da postaneš bolji, neminovno postaješ gori.”

Stoga novicijat nije vrijeme pasivnog čekanja, nego vrijeme rasta, oblikovanja i obraćenja. Mladi je franjevac pozvan svakoga dana ponovno birati Krista i dopustiti da ga Gospodin oblikuje.

U završnom dijelu propovijedi posebno je istaknuta važnost učitelja i uzora.

“Mudro je imati učitelja. Uvijek imati učitelja.”

Vrisak.info

Širokobriježanin Ante Musa obukao franjevački habit i započeo godinu novicijata
Širokobriježanin Ante Musa obukao franjevački habit i započeo godinu novicijata

Odgovori

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba