Connect with us

KULTURA

Vjera, identitet i pravo na povijesno nasljeđe u Bosni

Published

on

1. Kraljevstvo i legitimitet
Proglašenje bosanskog kraljevstva bilo je moguće samo u okviru kršćanskoga svijeta. Papinstvo je u srednjem vijeku imalo isključivo pravo na dodjelu kraljevskih kruna i priznanje kraljevskog dostojanstva. Tako je i Tvrtko I. Kotromanić, kada je 1377. okrunjen, to mogao učiniti samo temeljem papinskog odobrenja, što jasno ukazuje da je Bosna u institucionalnom i duhovnom smislu pripadala kršćanskoj Europi. Bez crkvenog legitimiteta iz Rima, titule kralja ne bi bilo.
2. Religijska slika puka srednjovjekovne Bosne je kršćanska– u njoj djeluju katolički svećenici, grade samostane, crkve i redovničke zajednice.
„Bosanska crkva“, koja se u povjesnim vrelima javlja kao poseban fenomen, dugo je tumačena kao bogumilska hereza, no suvremena historiografija (npr. Fine, Ćirković, Anđelić) dokazuje kako nema kontinuiteta s bogumilima iz Bugarske. Riječ je o ostatku starijih oblika zapadnokršćanske prakse i lokalnog crkvenog ustroja koji se održao u zabačenim područjima, dok je politički i kulturni život većine stanovništva bio usidren u latinskom, odnosno katoličkom kršćanstvu.
3. Mit o bogumilima
Priča o „bogumilskom podrijetlu“ bosanskih krstjana bila je stoljećima politički iskorištavana – najprije od strane mnogih pisaca kako bi se diskreditirala Bosna kao „heretička zemlja“, a kasnije i od modernih nacionalnih ideologija koje su tražile „drugačije“ korijene za vlastite političke potrebe. No povijesne činjenice upućuju da se bogumili u Bosni kao organizirana zajednica nikada nisu ukorijenili; oni su protjerani iz Bugarske i nisu uspostavili strukture u Bosni. Bosanski krstjani bili su ostatak autonomne, kršćanske tradicije.
Tradicionalno tetoviranje Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini | Hercegovački portal
4. Pitanje povratka „korijenima“
Ključno pitanje koje se postavlja: ako se netko danas poziva na povratak „bosanskoj crkvi“ ili „bogumilstvu“ kao na političko oruđe, je li to legitimno bez povratka punom kršćanskom identitetu srednjovjekovne Bosne?
Povijesno gledano, bosanski vladari, velikaši i narod pripadali su kršćanskoj Europi – svi koji su se odrekli toga, izgubili su autentičnu vezu (korijen) s kraljevstvom.
Identitet se ne može graditi na „korijenu“ koji se vadi iz konteksta, već na cjelini tradicije. Ako je kruna dolazila od pape, a politička i kulturna pripadnost bila zapadnokršćanska, tada se ne može današnja nacionalna politika graditi na selektivnom pozivanju na „bosanske krstjane“ bez prihvaćanja i šireg kršćanskog nasljeđa.
Povijesna istina govori da je Bosna bila kršćansko kraljevstvo s krunom i pripadnošću Rimu. „Bosanska crkva“ nije bila bogumilska sekta, već lokalna kršćanska zajednica u perifernim dijelovima Bosne. Stoga suvremene konstrukcije koje žele povući političke paralele koristeći „bogumilstvo“ ili „krstjane“ kao alternativu kršćanskoj tradiciji predstavljaju iskrivljavanje povijesti. Autentičan kontinuitet može se naći jedino u kršćanskoj tradiciji, bez odbacivanja imena, vjere i običaja.
Dakle, autohtoni Bošnjak je samo onaj koji se odrekne svega turskog i  baštini vrijednosti “dobrih bošnjana”: ime, kršćansku vjeru, tradiciju, običaje
Autor.dobri Bošnjanin”

Continue Reading

KULTURA

Ivka ilic Kovacevic Matica Hrvatska

Published

on

Došli smo i do naše posljednje autorice.
Ivka Ilić Kovačević će predstaviti svoja djela u 18:40 sati u Interimu.

Zovem se Ivka Ilić Kovačević rođena sam 02.06.1965. godine u Bosanskoj Posavini.
Odrasla sam bez oba roditelja i bila sam ovisna o pomoć drugih sve do završetka škole.
Poslije završene škole u Rijeci(HR), dolazim u Švicarsku, gdje svoj život provodim sa mužem
Ivom i našom djecom.
U želji da napravim nešto vječno,objavila sam prvu knjigu, Otac kamenoga srca.
Za njom je slijedila druga knjiga, Majka bez duše, koja je nastavak na prvu.
Okušala sam se i u poeziji i objavila pjesmaricu, Pjesme s dušom život piše.
Život me nikad nije mazio, a ja mu se odupirem gdje i kako umijem i mogu!
Da bih ohrabrila i druge da se bore za bolje sutra, odlučila sam da pomažem samohranim
majkama.
Svakom prodanom knjigom sve sam bliže cilju!

Continue Reading

KULTURA

te nemamo pravo zaboraviti” Andrija Bartulić -Toni-Pukovnik HV-4 gardijska Split (14.06.1967-13.10.2004)

Published

on

Kongora (Tomislavgrad)
Sjetite se Andrije
našeg hrabrog ratnika,
Sokol sa nebesa bdije..
vodila ga je ljubav velika!
– Oko 12:00 sati (Bartulićev “Ne!”): Na pričuvnom položaju (kod bunkera/bivše talijanske karaule), zapovjednik Andrija Bartulić Toni uočava da je linija napuštena. Dok se većina povlači, on donosi odluku koja mijenja tijek povijesti. Suborci pamte njegove riječi: “Ako nećete vi, odoh ja sam ostaviti svoje kosti. Ovdje neću čekati…” Njegov nevjerojatan prkos i autoritet zaustavljaju bježanje.

– Oko 14:00 sati (Slom tenkovskog napada): Mala skupina se pod paljbom vraća ravno na vrh Dračevca. U tom trenutku, neprijateljski tenk T-55 već je prošao karaulu i prodirao prema gradu. Bartulić koordinira obranu, dok Željko Vujić zauzima položaj s “osom”. Prvi Vujićev projektil promašuje zbog uzbuđenja i detonacije, ali drugim pogotkom izravno uništava neprijateljski tenk.

– Kasno poslijepodne (Teško ranjavanje): Uništenje tenka izaziva šok i paniku među pješaštvom JNA, koje se počinje povlačiti. Zadar je obranjen, ali u završnim borbama i razmjeni vatre tog dana, Andrija Bartulić biva teško ranjen. S teškim ozljedama prebačen je na liječenje, ali njegova je misija na Dračevcu bila izvršena – grad je dobio dragocjeno vrijeme za konsolidaciju.
Počivao u miru Božjem, vječna slava i hvala! 🙏🇭🇷🇭🇷

Continue Reading

KULTURA

Vesna Milosevic..KAD SE NOĆ UMIRI

Published

on

 

Kad se noć umiri, svet preda tišini,
i vetar kroz krošnju zaviori note;
uzdrhtali list se u toj zavetrini,
polusnen zanjiše u ritmu krasote.

Mesec se zakloni za oblakom gnevnim,
da sačuva tajnu krhkog sna bez kraja;
tvoj lik u daljini, međ’ zapisom drevnim,
ćutljiv, nežno pleše, akordom nas spaja.

A smela misao obali bi prišla,
pa sa mirom blaženim da prokrči most;
ni koraka više, bez glasa otišla,
želja, što mi bejaše omiljeni gost.

Ne tražiše ništa, ni reči, ni vreme,
tek samo da vetar ime ti ćarlija;
kad se noć umiri, da zaseje seme,
pa zvezdanim nebom pesmom da isklija.

__________________
© Vesna Milošević

#poezija

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba