Connect with us

KULTURA

Z. Kramarić: Antifašizam kao politička kulisa. Što nam je zapravo poručio današnji „marš protiv fašizma“?

Published

on

 

Kolumne Vijesti

Kada transparenti pozivaju na „ukidanje država i nacija“, na jezični unitarizam te na imaginarne balkanske integracije, tada je jasno da je meta prosvjeda – Hrvatska kao politička zajednica.

Današnji prosvjed nazvan „marš protiv fašizma“ ponovno je otvorio vječnu raspravu o tome što uopće znači biti antifašist u Hrvatskoj danas, u zemlji koja je demokratska, pluralna i ustavno antitotalitarna. U društvu u kojem su manjine zakonski dobro zaštićene, gdje ne postoji sustavna represija ni prema jednom etničkom, jezičnom ili političkom kolektivu, teško je govoriti o postojanju fašizma u bilo kojem ozbiljnom smislu te riječi. Pa ipak, ovaj se skup predstavljao kao odgovor na tobožnju „fašizaciju društva“.

Pritom su najveću pozornost privukli – ne govori, nego transparenti. I upravo su ti transparenti jasno razotkrili nešto što se u javnosti predugo prešućuje: ovo nije bio antifašistički skup, nego politički i ideološki antihrvatski performans, zamaskiran u moralno nesporan pojam antifašizma.

photo 2025 11 30 17 16 12
  1. Razjašnjenje osnovnih pojmova: fašizam, antifašizam i zloporaba povijesti

Fašizam je u političkoj teoriji prilično precizan pojam: autoritarizam, kult vođe, ukidanje pluralizma, nasilni nacionalizam i progon unutarnjeg neprijatelja. Hrvatska s takvim pojavama nema nikakve veze. Politička polarizacija i medijski sukobi, koliko god neugodni, nisu fašizam. Slobodni izbori, mnoštvo stranaka, kritički mediji i autonomne institucije stoje kao nepobitna činjenica.

Antifašizam je, povijesno, bio plemenita koalicija protiv nacističkog zla. Ali s vremenom se pretvorio u neupitnu moralnu legitimaciju, često korištenu kako bi se prikrili drugi politički ciljevi. Churchillova opaska kako će „budući antifašisti zapravo biti fašisti“ nije proročanstvo, nego upozorenje: kada se antifašizam pretvori u pretekst za delegitimiranje države, identiteta i pluralizma, on gubi svoj moralni sadržaj. Danas svjedočimo upravo tomu: antifašizam kao retorički štit za radikalnu ideološku agendu.

  • Transparenti koji govore više od govornika “Balkanska federacija – bez država i nacija”

Ovaj slogan nije antifašistički. On je u temelju antiustavni i antihrvatski. Zagovaranje ukidanja država i nacija – uključujući hrvatsku – nije kritika autoritarizma, nego ideološki napad na nacionalnu samobitnost i političku suverenost. Takve parole pripadaju istrošenim revolucionarnim fantazijama 20. stoljeća, ne stvarnosti 2020-ih u kojoj Hrvatska kao stabilna članica EU-a i NATO-a upravo zahvaljujući svojoj državnosti sudjeluje u europskoj sigurnosnoj i političkoj arhitekturi.

Zanimljivo je da organizatori nisu ponudili nikakvo objašnjenje što bi ta „Balkanska federacija“ trebala biti. EU? Nova Jugoslavija? Anarhistički projekt bez institucija? Ako je ideja neobjašnjiva, ali emocionalno nabijena, onda je njezin cilj očit: pogađati identitetsku točku Hrvatske, ne boriti se protiv bilo kakvog fašizma.

photo 2025 11 30 17 16 11

foto: fb

“Jedan jezik – jedna borba”

Ovaj transparent zapanjuje ignoriranjem temeljnih lingvističkih i političkih činjenica. Hrvatski i srpski su – bez obzira na srodnost – odavno dva standardizirana politička jezika. Nije na aktivistima da poništavaju realnost na kojoj počiva suvremena hrvatska kulturna i nacionalna samobitnost. Ovakvi slogani neugodno podsjećaju na staru jugoslavensku matricu jezičnog unitarizma. Ako je to „borba“, onda se postavlja jednostavno pitanje: protiv koga? Protiv hrvatskog jezika? Protiv identiteta? Protiv države? To nema nikakve, ama baš nikakve veze s borbom protiv fašizma. Ima isključivo veze s politizacijom jezične politike.

Korištenje ćirilice

Ćirilica je u Hrvatskoj legitimno i ustavno zaštićeno pismo. Ali kada se upotrebljava kao politički rekvizit, a ne kao kulturni simbol, jasno je da joj se daje funkcija provokacije, a ne dijaloga. Ako se želi štititi prava Srba u Hrvatskoj, to je dobro i potrebno. No korištenje pisma kao poluge političke provokacije ne doprinosi civilnom razgovoru.

photo 2025 11 30 17 02 22
  • Gdje je ovdje fašizam? A gdje je ugroženost manjina?

Tvrdnja da su Srbi ili bilo koja druga manjina u Hrvatskoj sustavno ugroženi jednostavno ne stoji. Pravna zaštita manjina u Hrvatskoj među najvišima je u Europi, od političke zastupljenosti do kulturne autonomije. Postoje incidenti, ponekad i govor mržnje, ali to nisu obrasci državne politike, nego marginalni ispadi koje institucije načelno sankcioniraju. Stoga ostaje ključno pitanje: protiv čega su danas prosvjedovali? Protiv fašizma, ili protiv Hrvatske kao političke zajednice? Transparenti daju vrlo jasan odgovor.

  • Pacifizam i politički luksuz

U svijetu obilježenom agresijom Rusije na Ukrajinu i globalnom nestabilnošću, pacifizam kao apstraktni moralni stav ostaje plemenit, ali politički nedostatan. Hrvatska, kao i cijela Europa, ne živi u ideološkoj utopiji nego u realnoj sigurnosnoj arhitekturi. Antifašizam lišen političkog realizma pretvara se u retoričku gestu – i ni u što više.

  • Ecov “ur-fašizam” i hrvatska stvarnost

Ako se na Hrvatsku primijene kriteriji Umberta Eca, može se govoriti o društvenim tenzijama, oštroj retorici i ponekom radikalnom ekscesu. Ali ne postoje indikatori ur-fašizma u institucijama, zakonima ili dominantnim političkim praksama. Hrvatska nije totalitarna, nije autoritarna, nije jednoumna. Drugim riječima: proglašavati Hrvatsku fašističkom je ne samo intelektualno neodgovorno, nego i moralno uvredljivo prema svim građanima koji su sudjelovali u stvaranju njezine demokratske budućnosti.

  • Zaključak: antifašizam kao politički kostim

Ono što smo danas vidjeli nije bio prosvjed protiv fašizma – jer fašizma u Hrvatskoj nema. Vidjeli smo politički ritual koji se služi antifašističkim simbolima kako bi prikrio potpuno drugu agendu: ideološko osporavanje hrvatske državnosti, nacionalnog identiteta i jezične samobitnosti. Kada transparenti pozivaju na „ukidanje država i nacija“, na jezični unitarizam te na imaginarne balkanske integracije, tada je jasno da je meta prosvjeda – Hrvatska kao politička zajednica. A to nema nikakve veze s antifašizmom. To ima veze s antihrvatstvom, koje se pokušava legitimirati moralnim autoritetom antifašističke baštine. Upravo zato se o ovakvim događajima mora govoriti jasno, bez straha i bez zadrške. To nije obrana Hrvatske od kritike – nego obrana istine od manipulacije.

 

 

Continue Reading

KULTURA

Zlatna povelja Matice Hrvatske za monografiju autora Dragana Marijanovića „Ferdinand Zovko: Baritonov život za publiku“

Published

on

Monografija „Ferdinand Zovko: Baritonov život za publiku“ autora Dragana Marijanovića i urednika pok. akademika Josipa Muselimovića, izašla u nakladi Matice hrvatske Mostar te sunakladništvu HAZU-a u BiH, proteklog je vikenda, na izvještajnoj Glavnoj skupštini Matice hrvatske održanoj u dvorani „Miroslav Čačković“ Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, ovjenčana Zlatnom poveljom Matice hrvatske za najbolja izdanja Matičinih ogranaka u 2025.

Zlatnu je povelju predsjednici Matice hrvatske Mostar akademkinji Ljerki Ostojić dodijelio predsjednik Matice hrvatske dr. sc. Damir Zorić.

Riječ je o monografiji koja donosi presjek života i karijere prvoga opernog pjevača Hercegovine i Dubrovnika Ferdinanda Zovke, rođena 1943., a koji je preminuo 2023. Ferdinand Zovko bio je prvak HNK Osijek, te čovjek koji je u Hercegovini, u rodnome mjestu Čerinu, osnovao prvu glazbenu školu. Monografija donosi 13 poglavlja i to: Dječak koji je slušao ptice i Mariju Callas, Dubrovnik: Glazbena škola od 1959. do 1966., Sarajevo: Muzička akademija u Sarajevu od 1967. do 1970., Zagreb: Muzička akademija, 1970. – 1975., Rijeka: HNK Ivana pl. Zajca, 1975./76., Osijek: HNK Osijek, 1977. – 1993., Povratak u Hercegovinu, 30. obljetnica glazbenoga djelovanja, Čerin – osmogodišnja i glazbena škola, 40. obljetnica glazbenog djelovanja, Bariton i sva Mostarska proljeća, 50. obljetnica glazbenog djelovanja, Ugasilo se svjetlo… Također donosi mnoštvo fotografija, isječaka iz novina, faksimila nagrada i priznanja, kao i nepoznate priče iz života ovoga umjetnika. Maestro Zovko nekoliko je puta nastupio na Mostarskom proljeću – Danima Matice hrvatske, na solističkim koncertima ili kao gost. Autor je monografije kroničar društvenih zbivanja Matice hrvatske Mostar, novinar i književnik Dragan Marijanović, a knjigu urednički potpisuje pokojni akademik Josip Muselimović, kojemu je ovo, ujedno, bilo i posljednje izdanje koje je uredio.

Vijest o velikom priznanju, Zlatnoj povelji Matice hrvatske, Dragana Marijanovića, novinara i književnika, kroničara Matičinih Proljeća i urednika likovnih programa, zatekla je na odmoru, u Njemačkoj. Nije skrivao iznenađenje i oduševljenje:

„Doista me iskreno iznenadila i razveselila vijest o Zlatnoj povelji Matice hrvatske za monografiju Ferdinand Zovko: Baritonov život za publiku, kao i sunakladnike, Matičin ogranak u Mostaru i ljude u HAZU-u u BiH, koji su od same zamisli za ovu monografiju, stali iza nje i iza mene. Stoga im od srca zahvaljujem, kao i Federalnom i županijskom ministarstvu obrazovanja. Jer kad radite tako zahtijevan projekt, ne možete bez takve potpore.

Monografija je neplanirano dugo i katkad mučno nastajala; pandemija je usporila i prorijedila kontakte, potom je bariton stalno obolijevao i boravio u bolnicama, stalno se plašeći da živ neće dočekati tiskanje. Što se i dogodilo! Onda je umro i glavni urednik, akademik Muselimović. Potom sam i sam obolio od teške bolesti, kada već nisam i sam umro… Između operacija nastavio sam pisati, i uz golemo strpljenje Marina Muse i ekipe iz Shift design studija, te ulaskom u projekt baritonova sina Orsata, napokon sam dovršio posao, baš uz godišnjicu baritonove smrti.

Radi se o umjetniku koji je prvi operni pjevač u povijesti Hercegovine i Dubrovnika, što mnogima nije znano, jer premda Dubrovnik ima daleku i duboku glazbenu povijest, svoga pjevača nije imao, dok se mladi Zovko nije pojavio.

Bio je jedini operni pjevač u bivšoj državi s diplomama tri glazbene akademije, bio prvi magistar i utemeljitelj prve glazbene škole u zapadnoj Hercegovini, a nakon što je dugo bio prvakom opere u Osijeku. Njegova je životna priča dosta romaneskna i posebna te sam nastojao ovu monografsku formu začiniti i s dosta pripovjednih detalja.

Sretan sam što sam uspio jedan takav život i jedinstvenu karijeru oteti zaboravu.

To valjda i jest piščeva zadaća i hvala Matičinoj Središnjici i njezinu povjerenstvu što su to prepoznali i silno nas obradovali ovom Zlatnom poveljom!“

PR Matice hrvatske Mostar

FOTO: Matica hrvatska, MH Mostar, arhiva

Facebook komentari

ABCPORTAL.info je news portal pokrenut idejom da u moru web portala i stranica na našem prostoru donese nešto drukčiji pristup odabiru informacija koje prezentiramo na našim stranicama.

Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvola izdavača!

Kontaktirajte nas: info@abcportal.info

Continue Reading

KULTURA

Tjedni komentar: Jesu li Hrvati iz dijaspore hrvatski branitelji? Jedan od njih je i Miljenko Prskalo – Mida.

Published

on

Ruku na srce, jednom se mora krenuti od početka i biti iskren prema samima sebi. Demokratske promjene nisu došle same od sebe — velikim dijelom došle su iz dijaspore. Neću ni pokušavati pisati o logističkoj pomoći naših ljudi iz emigracije, jer ono što su učinili ne može stati ni u deset knjiga.
Upravo jedan od takvih ljudi bio je i moj Širokobriježanin, Miljenko Prskalo – Mida. Među mladima se prvi uključio politički, odnosno u HDZ, kao jedan od utemeljitelja. Bio je čak predlagan i za zastupnika u prvom sazivu Hrvatskog sabora, ali je smatrao kako je potrebniji ondje gdje se tada nalazio — u Njemačkoj.
Pokazao je ogromne organizacijske sposobnosti, svjestan da bez logistike nema ni uspješne obrane. Dao je sve od sebe, pa i više od toga, te je s ponosom dolazio u svoj rodni Široki Brijeg. Branitelji su znali njegovu ulogu, kao i tadašnja širokobriješka vlast, ali i mnogi šire od toga.
Danas javno postavljam pitanje — sebi i svima nama:

Trebamo li otvoreno razgovarati o tome da se svim tim ljudima ne zahvalimo samo riječima, nego da sustavno otvorimo pitanje imaju li pravo na status hrvatskog branitelja, odnosno status branitelja u BiH?
Ovo je moja najava i moj prijedlog. Tražim od aktualne politike da razmisli kako pravno pronaći rješenje.
U ime branitelja i prvih dragovoljaca ne samo da otvaram ovu temu, nego upućujem veliko hvala svim našim ljudima koji su sudjelovali u stvaranju Lijepe Naše, ali i Bosne i Hercegovine.
Možemo se ne slagati s današnjim ustrojem, ali mir koji je potpisan daje nam pravo da se politički borimo za svoja prava. Bez hrvatskog zajedništva teško možemo uspjeti.
Našem Miljenku Prskalu – Midi veliko hvala.
U Širokom Brijegu obilježena 32. obljetnica osnutka Poskok bojne - Jabuka.tv
Autor objave: Mladen Ljubić Vajta

Continue Reading

EKONOMIJA

Hoće li se Hrvatima vratiti bar dio otetih prava prije zatvaranja OHR-a?

Published

on

Sjedište ureda visokog predstavnika u Sarajevu

Nakon istupa američke predstavnice u UN-u Tammy Bruce jasno je da su dani kolonijalne uprave nad BiH, koja je trajala više od 30 godina, bez pravnog uporišta u Daytonskom sporazumu i Ustavu BiH, preko tzv. visokog predstavnika, odbrojani. Mandat sljedećeg visokog predstavnika će biti ograničen, njegov zadatak će biti ovlasti prenijeti na lokalne lidere, uživajte u samoupravljanju i suverenitetu…,nedvosmislena je bila Bruce.

Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis

Izjava američke diplomatkinje je “hladan tuš” za bošnjačke političare, koji na visokog predstavnika i gledaju kao izvanjskog tutora koji će i dalje ispunjavati njihove želje za centralizacijom i unitarizacijom i biti batinu za hrvatske i srpske političare koji se tome protive. I većina njih su to doista i bili. Austrijski diplomat Wolfgang Petritsch, kojim je upravljao tadašnji američki veleposlanik Thomas Muller uništio je Hercegovačku banku i konstittutivnost Hrvata u FBiH, omogućujući Bošnjacima izbor jedne trećine hrvatskih izaslanika u federalni Dom naroda i s tom jednom trećinom formiranje Federalne vlade bez stranke ili stranaka za koje je glasala većina Hrvata. Petritsch je ukinuo i hrvatski veto u Vladi FBiH i u vrijeme pokušaja uspostave hrvatske samouprave, kao odgovora na izbacivanje Hrvata iz federalne vlasti, smijenio čak 450 izabranih hrvatskih dužnosnika.

Britanac Pady Ashdown dok je radio na centralizaciji FBiH i BiH nametnuo je Mostaru konsocijacijski model, kakav ne postoji nigdje u jedinicama lokalne samouprave u BiH. Austrijanac, Valentin Inzko, veliki katolik koji je redovito odlazio u Međugorje, legitimirao je nezakonito uspostavljenu platformašku Vladu FBiH, bez stranaka koje su dobile podršku 90 posto hrvatskih birača- katolika, uvođenjem nove matematičke formule prema kojoj je 5 trećina od 17.

Kada je lider SDA Bakir Izetbegović uoči prošlih izbora, odbacujući dogovor o izmjenama Izbornog zakona kojima bi se osiguralo da i Hrvati mogu izabrati svog predstavnika u Predsjedništvo BiH Hrvatima zaprijetio “raskidanjem okova” visoki predstavnik Christian Schmidt intervenirao je u Izborni zakon, u izbornoj noći, povećavajući broj izaslanika u nacionalnim klubovima federalnog Doma naroda sa 17 na 23 i prag za kandidiranje čelnika FBiH sa 6 na 11. Time je spriječio ponovni pokušaj formiranja vlasti u hrvatsko-bošnjačkoj federaciji bez predstavnika većinske hrvatske izborne volje. No, istovremeno je ukinuo veto u nacionalnim klubovima uvođenjem kataloga pitanja od vitalnog nacionalnog interesa. Za pokretanje hrvatskog vitalnog nacionalnog interesa i dalje je potrebna dvotrećinska većina u Hrvatskom klubu, no tim mehanizmom Hrvati više ne mogu oboriti ni jedan zakon jer o tome je li ugrožen njihov vitalni nacionalni interes ne odlučuju oni sami, već Ustavni sud FBiH, u kojem većinu imaju “probosanski sudci”.

U Sarajevu uporno ponavljaju laž kako je Schmidt ovim pogodovao HDZ BiH. Istina je da je on svojom intervencijom onemogućio formiranje Vlade FBiH bez predstavnika Hrvata, ali je istovremeno omogućio preglasavanje Hrvata u Domu naroda, njihovoj zadnjoj brani od majorizacije, što se potvrdilo i nametanjem Zakona o Južnoj plinskoj interkonekciji, uz sponzorstvo bivšeg američkog veleposlanika Michaela Murphyja, bez ijednog hrvatskog glasa.

Nakon 30 godina međunarodnog intervencionizma, iza kojeg su ključnu ulogu imale SAD, pozicija Hrvata u BiH, kao državotvornog naroda, konstituenta FBiH i BiH, u hrvatsko-bošnjačkoj federaciji BiH je potpuno devastirana, dok na razini BiH Bošnjaci i dalje bez problema mogu uz bošnjačkog birati i hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

Američka veleposlanica u UN-u jasno je dala do znanja da je tomu došao kraj. Sada je ključno pitanje hoće li se bar djelomično Hrvatima vratiti mehanizmi zaštite ustavne jednakopravnosti, koje su im posredo oduzele ranije američke administracije. Bruce je najavila “ograničeni mandat” sljedećeg i posljednjeg visokog predstavnika, ne isključujući mogućnost da on bude i Amerikanac.

U skladu s Trumpovom politikom “America First” aktualnoj američkoj administraciji je primarni cilj rješenje pitanja državne imovine kako bi se  realizirao projekt Južne plinske interkonekcije, odnosno prodaja američkog plina Bosni i Hercegovini, a potom i širenje plinske mreže prema južnoj, srednjoj i istočnoj Europi. Realizacija tog projekta, međutim, neće biti moguća bez političke stabilnosti u BiH, a te stabilnosti neće biti dokle god Bošnjaci budu majorizirali Hrvate u Predsjedništvu BiH i domovina naroda, i dok im se ne vrati pozicija jednakopravng naroda predviđena Washingtonom i Daytonom.

Budući da Hrvati nemaju političke i diplomatske snage da u to uvjere Trumpovu administraciju ostala im je samo nada da će Hrvatska pokušati nagovoriti Washington da u “ograničeni mandat” posljednjeg visokog predstavnika, uz rješavanje pitanja državne imovine uključi i izmjene Izbornog zakona kako bi se osigurala legitimna zastupljenost Hrvata u Predsjedništvu BiH i domovima naroda. /HMS/

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba