KULTURA
Životna priča Ivana Šarića iz Duvna: Od papina švicarskog gardista do Kristova svećenika
Published
3 tjedna agoon
By
Urednik BPZ
Tko su švicarski gardisti koji čuvaju pape? Kako je Hrvat završio u švicarskoj gardi i kako je odlučio postati svećenikom?
Bez ubojitih helebardi, na koljenima u napuhnutim crveno-žuto-plavim renesansnim uniformama, sa sjajnim kacigama s perjanicom na podu ispred svakoga od njih, pripadnici papinske švicarske garde početkom svibnja misom u bazilici sv. Petra u Vatikanu, završili su audijenciju kod pape Franje. Koji ih je, zajedno s članovima njihovih obitelji, koji su došli 6. svibnja na proslavu povodom obljetnice pljačke Rima 1527. godine, u kojoj je 189 švicarskih gardista branilo papu Klementa VII. od vojske Karla Petoga. Istoga dana, 34 novaka položilo je prisegu obećavajući da će štititi i braniti Papu i sve njegove nasljednike čak i uz opasnost za vlastiti život, upravo kako su učinili njihovi prethodnici.
Za Papu je to, vele u Vatikanu, dan koji uvijek rado čeka, jer je to prilika da „svojoj vojsci“ javno izrazi zahvalnost za prisutnost za njihovu službu. Obraćajući im se, Franjo je rekao da je zadovoljan zbog više pozitivnih aspekata o kojima su ga izvijestili njihovi nadređeni, ponajprije zbog odlična duha korpusa, zatim pozitivne atmosfere pune poštovanja u vojarni te uljudna ponašanje prema nadređenima i gostima, usprkos ponekad dugim razdobljima intenzivne i naporne službe zbog toga što su brojčano malo ispod stvarne snage, piše Darko Pavičić za portal Vjerujem.
Švicarska garda, kao obrambena sila Vatikana nastala je u siječnju 1506., u pontifikatu pape Julija II., rođena kao Giuliano della Rovere, koji je zamolio je švicarske kantone da mu pošalju malu vojsku od 200 ljudi za obranu papinske države. Naime, švicarski vojnici još od ranog srednjeg vijeka slovili su kao dobri najamnici i imali su dogovor o obrani i s drugim državama, ne samo s Vatikanom, koji je kontingent od prvih 150 vojnika dobio nakon potpisanih ugovora s kantonima Zürich i Luzern, a koji su u Rim stigli pod zapovjedništvom kondotjera Petera von Hertensteina i kapetana Caspara von Silenena, a sam ih je papa 22. siječnja 1506. blagoslovio na Trgu Sv. Petra, kako navodi „Vojna povijest“, dodajući kako se upravo stoga upravo taj datum drži danom službenog osnutka te najstarije vojne postrojbe na svijetu.
Otad su Švicarci ustrojeni u snažnu i discipliniranu postrojbu koja je bila podređena izravno papama, a njihov je broj varirao ovisno o prilikama. Pritom, zanimljivo je, papinska garda nije cijelo vrijeme zadržala svoj kontinuitet, jer su je nekoliko puta raspuštali i ponovno ustrojavali, pa tek od 16. stoljeća kontinuirano služi i čuva Svetog Oca. Svoj najsvjetliji, ali ujedno i najtragičniji doživjeli toga 6. svibnja 1527. kada su plaćeničke čete cara Karla V. zauzele i opljačkale Rim. Braneći uzmak pape Klemeta VII. u Anđeosku tvrđavu, od 189 švicarskih gardista poginulo ih je čak 147, zajedno sa zapovjednikom Kasparom Röistom. Stoga je upravo taj dan određen upravo kao dan prisege novih gardista papi u vatikanskom dvorištu San Damasco. Pri čemu prisežu na jednom od četiriju jezika ovisno iz kojeg švicarskog kantona potječu tj. na njemačkom, talijanskom, francuskom ili ladinu. Ladino je jezik Sefarda, a ladinski je jedan od retoromanskih jezika (judeošpanjolski, judeokastilski jezik), tj. jezik sefardskih Židova, koji se danas govori najviše u Izraelu, a ima oko 110.000 govornika ukupno u cijelome svijetu.
Ipak, za švicarske gardiste stoljećima vrijede neka vrlo striktna pravila. Primjerice, novaci moraju biti švicarski državljani i katolici. Služba im traje dvije godine, a mogu je produljiti na najviše 25 godina. Švicarska garda ima u pravilu oko stotinu gardista i sastoji se od četiri časnika, vojnog kapelana, 23 dočasnika, 70 helebardista i dvaju bubnjara. Zanimljivo je da je papinska garda jedina postrojba na svijetu čija se zastava mijenja budući da su joj sastavni dijelovi grbovi i trenutačnog pape i njihova zapovjednika, navodi „Vojna povijest“.
U pola milenija dugoj povijesti švicarske garde nije bilo Hrvata i to zbog samo jednog razloga, tj. zbog odredbe da pripadnik te najmanje i najpitoresknije vojske na svijetu mora biti rođen u Švicarskoj, gdje se Hrvati nisu rađali sve do epohe gastarbajtera. Ostale uvjete je bilo lakše ispuniti: biti švicarski državljanin, katolik, u dobi između 19 i 30 godina, visok barem 174 centimetra, maturirati, proći švicarsku vojnu obuku, biti u odličnoj fizičkoj i doličnoj moralnoj kondiciji, a ne biti oženjen, barem dok ne postignu dočasnički čin… Prvi Hrvat koji je prisegnuo za papina gardista bio je 1998. Aleksandar Barbarić, u 21. godini, rođen u Švicarskoj, u St. Gallenu, gdje se davno nastanio njegov otac, Zagrepčanin.
Tada je to bila velika vijest, a nakon njega uslijedili su Štefan Radoslav Brauer, Željko Pavelko, Andrew Galantay i Ivan Šarić, koji je čuvao dvojicu papa, Benedikta XVI. i Franju, i koji je je među njima bio prvi koji se odlučio za svećenički poziv te je za svećenika zaređen prošle godine.
Nekadašnji papinski gardist, danas don Ivan Šarić rođen je 22. siječnja 1991. u Švicarskoj, a roditelji mu potječu iz malog mjesta Prisoja pokraj Tomislavgrada, iz kojega su potekla brojna svećenička zvanja, među kojima je najpoznatije ime zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše. Ivanov otac Stipan kao gastarbajter otišao je u Švicarsku 1986., no već tada bio je u vezi s Ivanovom majkom Ljubom, također iz Prisoja, koja je stanovala u blizini Stuttgarta, a koja je sestra glasovitog hercegovačkog franjevca fra Petra Ljubičića, koji će, kako je najavila međugorska vidjelica Mirjana Dragičević Soldo, objaviti međugorske tajne, nakon što mu ih ona povjeri po Gospinu nalogu.
Stipan i Ljuba vjenčali su se 1988. godine i nastanili u švicarskom gradiću Wilu, gdje im se rodilo petero djece Iva, Ivan, Rafael, Marijana i Filip.
„Moji roditelji su bili pobožni, vjera im je bila iznimno važna, pa su se trudili da se u našoj obitelji živi kršćanski. Svake smo večeri zajedno molili Anđeo Gospodnji, a zatim i međugorskih sedam Očenaša, Zdravomarija i Slava Ocu. Ljeti smo redovito hodočastili u Međugorje, s kojim smo bili posebno povezani preko poznatog međugorskog svećenika fra Petra Ljubičića, inače mojeg ujaka“, ispričao je Ivan Šarić u svojem prvom ekskluzivnom intervjuu portalu Bitno.net, dodajući kako je njegova obitelj bila snažno povezana s hercegovačkim franjevcima koji djeluju u misijama u Švicarskoj.
„Hercegovački franjevci nedjeljom su redovito slavili svete mise u našem mjestu, a ja sam između svoje devete i četrnaeste godine jednom mjesečno ministrirao na svetim misama na njemačkom jeziku“, posvjedočio je Ivan, koji je završio srednju tehničku školu za CNC operatera, a nakon toga je otišao je u vojsku.
Po završetku osnovne vojne obuke, koja u Švicarskoj traje četiri mjeseca, Ivan je morao odlučiti hoće li sljedećih pet do šest godina služiti vojni rok nekoliko tjedana godišnje ili će ga „odraditi u komadu“. „Naime, švicarski zakon određuje da se vojska mora služiti tristo dana, a ročnik odlučuje hoće li to odraditi u intervalima ili u komadu. Ja sam se odlučio za drugu opciju. Prva četiri mjeseca služio sam u Wangen an der Aareu, a idućih šest mjeseci u Bremgartenu“, rekao je Ivan Bitno.netu, navodeći kako je njegov otac upravo u to vrijeme kod kuće pokrenuo razgovor o švicarskoj gardi i pitao Ivana što misli o tome kao svome budućem pozivu.
„Moram priznati da u početku nisam bio previše oduševljen. Naime, svaki put kada bih na televiziji gledao ‘Urbi et orbi’, promatrao sam švicarske gardiste kako stoje nepomično, poput nekih kipova. To mi se činilo previše strogo i nimalo ljudski. Jednostavno se nisam u tome vidio…“, posvjedočio je Ivan, no jednoga je dana, dok je još bio na odsluženju vojnog roka, na oglasnoj ploči ugledao brošuru o švicarskoj gardi.
„Ta brošura mi je proširila vidike. Doznao sam brojne nepoznate činjenice. Švicarska garda nije, kao što sam pogrešno smatrao, nekakav kavez iz kojega se izlazi samo u iznimnim situacijama. Štoviše, švicarski gardisti imaju svoju dinamiku, radne smjene, veliku odgovornost i časnu misiju – čuvaju Svetog Oca. Možda bi to ipak bilo za mene? Dugo sam promišljao i napokon odlučio da ću se prijaviti. Pa što bude – bude“, objasnio je i naveo kako je procedura ulaska u gardu prilično komplicirana, jer potencijalni kandidat, osim gore dva uvjeta da mora biti švicarski državljanin i katolik, mora biti star između 19 i 30 godina i visok najmanje 174 cm. Ivan je najprije dobio preporuku župnika, potom obavio liječnički test i nakon toga pristupio selekcijskim razgovorima. Kada je završio u užem krugu kandidata, razgovarao je sa zapovjednikom.
„Njega je zanimala moja motivacija. Odgovorio sam mu da mi je vjera iznimno važna, živim sakramentalno, odlazim redovito u Međugorje i velika bi mi čast bila služiti Svetom Ocu. Dodao sam im da volim vojsku i nemam problema s autoritetima“, naveo je i nekoliko tjedana kasnije, u listopadu 2011. saznao je da je primljen.
„Bio sam silno sretan i osjećao sam iznimnu čast. Odmah sam na Facebooku objavio vijest da se uskoro selim u Rim“, rekao je, a u Rim je otputovao je u veljači 2012.
„Za mene je to bilo ispunjenje mojih snova. Zadivljeno sam promatrao velebnu baziliku sv. Petra koju sam do tada gledao samo na televiziji. Sve mi se činilo toliko nestvarno, čak pomalo zbunjujuće, ali istovremeno jako lijepo“, prisjetio se.

Ivan se uselio u zgradu švicarske garde koja se nalazi kraj Vrata svete Ane, a kontingent je tada brojao oko 110 ljudi. „Većina gardista bili su Švicarci, a nas nekoliko je bilo stranog podrijetla. Ja sam tada bio jedini gardist hrvatskog podrijetla, ali sam od jednog dugogodišnjeg zaposlenika hrvatske redakcije Radio Vatikana doznao kako je prije mene u gardi bilo četvero Hrvata“, ispričao je i naveo kako švicarski gardisti rade u tri smjene tj. jutarnjoj, popodnevnoj i noćnoj.
„Naša osnovna zadaća je kontrolirati četiri vatikanska ulaza, paziti na sigurnost Svetog Oca za vrijeme audijencije te osiguravati Apostolsku palaču. Mi se brinemo o sigurnosti kardinala, veleposlanika, predsjednika i državnih delegacija koje posjećuju Vatikan“, opisao je službu gardista te kako je on na početku službe bio pozicioniran na ulazima u Vatikan, osim Vrata svete Ane, da bi nakon devet mjeseci bio premješten na poziciju kod Apostolske palače i ulaza kod Vrata svete Ane. Radno vrijeme traje osam sati, a ostatak dana gardisti su slobodni. Slobodno vrijeme Ivan je najčešće provodio obilazeći Rim i družeći se s prijateljima, a vikendima bi odlazio na nogometne utakmice i na hodočašća u brojna talijanska svetišta.
Papu Benedikta XVI. pamti kao marljivog radnika koji se uvijek držao protokola. „On nije bio nepredvidljiv i mi smo uvijek znali kamo ide i što će učiniti. Kada bi ulazio u automobil, uvijek bi nam mahnuo rukom i srdačno nas pozdravio“, prisjeća se Ivan, kao i prvog susreta s Benediktom XVI. Bilo je to nakon zakletve kada su u Vatikan doputovali i Ivanovi roditelji te su svi bili pozvani na prijem kod Svetog Oca. Ivan mu je prišao i izgovorio: „Sveti Oče, ja sam Ivan. Rođen sam u Švicarskoj, ali potječem iz Hrvatske.“ Ivanov otac mu je poljubio ruku i dodao kako su oni rođeni relativno blizu Međugorja. Papa je reagirao: „A, stvarno?“ Bila je to kratka reakcija, Ivan bi rekao tipično njemačka, ali i vrlo znakovita te kaže da se „osjetila simpatija“.
U Rimu je često susretao hrvatske hodočasnike kojima bi, kada mu se za to ukazala prilika, vrlo rado pristupao. Najprije bi u zraku ugledao hrvatsku trobojnicu i onda bi pozdravio hodočasnike: „Hvaljen Isus i Marija!“, a oni su bili iznenađeni da im se pripadnik švicarske garde obraća na hrvatskom jeziku. Jednom zgodom u Rimu je susreo svojeg zemljaka mons. Dražena Kutlešu. Ispričao je za Bitno.net da je za njega čuo još kao dijete, a pobliže ga je upoznao kada je s roditeljima prisustvovao njegovom biskupskom ređenju u Puli, kad mu je najavio da planira pridružiti se švicarskoj gardi. Mons. Kutleša to je očito zapamtio pa ga je posjećivao u Rimu.
„Na prvom sam susretu baš bio na straži kod bazilike svetog Petra. Stajao sam kao kip. Vidio sam da mi se približava netko poznat. Bio je to biskup Kutleša. Htio sam ga zagrliti, ali to mi nije bilo dopušteno jer sam bio na dužnosti“, prisjetio se Ivan koji, premda je u gardi mogao ostati 25 godina, nakon tri i pol godine odlučio se povući i to zbog razloga koji je sve iznenadio. Odlučio je postati svećenik!
Tu odluku nije donio iznenada. Odnosno, nije se dogodio neki određeni trenutak ili događaj kada je osjetio poziv, nego je taj poziv u njemu očito oduvijek postojao i s vremenom rastao. Na Čistu srijedu 2012., kao pripadnik švicarske garde s kolegama bio je na duhovnim vježbama koje će se pokazati presudnima za njegovu budućnost.
„One su za mene predstavljale dojmljivo iskustvo. Naime, do tada sam vjeru doživljavao kao neku obavezu. Moram ići u crkvu, moram moliti, moram postiti… Ondje sam napokon osjetio i doživio kontemplativnu religioznost. Shvatio sam da vjerovati znači biti u miru, biti spokojan, u slobodi se pribrati i slušati. Bilo je to drukčije od onoga na što sam naviknuo. To me se jako dojmilo“, posvjedočio je, dodajući kako je u Vatikanu je upoznao brojne svećenike s kojima je vodio nadahnute razgovore, napose brojne hrvatske svećenike, koje je susretao u Zavodu svetog Jeronima. Među njima izdvaja danas popularnog franjevca sa zagrebačkog Sv. Duha, fra Stjepana Brčinu, koji mu je ispričao svoje svjedočanstvo i ubrzo postao prijatelj.
„U meni se budila želja za svećeničkim pozivom. To sam morao priznati svojoj obitelji, jer su oni često otvarali teme o budućnosti. Pitali bi me koliko planiram ostati u gardi, što ću nakon toga raditi. Naravno da se u tim razgovorima nije spominjalo svećeništvo. Budući da sam shvatio da me moji vide u policiji ili u nekim poslovima osiguranja, ja se nisam usudio reći istinu. Svoju sam želju najprije priznao ujaku, fra Petru Ljubičiću, koji me je podržao i odigra važnu posredničku ulogu”, posvjedočio je Ivan, koji je svoju odluku nakon toga trebao kazati zapovjedniku garde.
U proljeće 2014. Ivana su tako pozvali na razgovor, jer ga je zapovjednik htio promaknuti. Rekao je Ivanu kako je zadovoljan njegovom službom i da računa na njega, no Ivan mu je tada priznao da ne zna koliko će dugo ostati u gardi, jer namjerava poći za svećenika.
„Iskreno, njega to nije previše iznenadilo, jer isam bio prvi gardist koji je osjetio svećenički poziv. On me je razumio i podržao“, rekao je Ivan, dodajući kako je neko vrijeme pomišljao želi li djelovati kao svećenik u Švicarskoj ili Hrvatskoj.

„Kao djelatnik Švicarske garde shvatio sam da je Crkva u Švicarskoj u krizi. Sve je manje vjernika i svećenika. Osjetio sam da me Bog treba u Švicarskoj. Rekao sam sebi da sam ipak rođen i odrastao u Švicarskoj, pa sam možda dužan pomoći tamošnjoj Crkvi. Stoga sam se prijavio za svećenika u biskupiji St. Gallen“, posvjedočio je Ivan, čije je svećeničko ređenje bilo u jednoj od najvećih crkvi u Švicarskoj, u katedrali u St. Gallenu, gdje se okupilo mnoštvo ljudi.
„Pozvao sam valjda sve ljude koje sam tijekom života upoznao. Između ostalih i klapu HRM-a Sveti Juraj, koju sam upoznao 2014. na međunarodnom vojnom hodočašću u Lourdesu. Oni su došli na moje svećeničko ređenje i pjevali na mladoj misi. Jednostavno sam htio da sudjeluju u mojoj radosti. Poslao sam brojne pozivnice i mnogo se ljudi odazvalo“, kazao je, a sljedećeg dana služio je mladu misu u St. Gallenu, a nakon toga i u rodnom gradu Wilu te posljednju mladu misu 9. kolovoza u Prisoju. Za svoje mladomisničko geslo uzeo je riječi iz Prve Ivanove poslanice „U ovome je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego da je On ljubio nas i poslao svojega Sina kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe“.
Da se nije odlučio za svećenički poziv, Ivan bi se, primjerice, mogao vjenčati nakon pet godina. Odnosno i prije na poticaj pape Franje, koji je svojim gardistima odlučio podići novu vojarnu u sklopu vatikanskog grada i koja se počinje graditi 2026. Švicarska zaklada već je prikupila više od 37 milijuna švicarskih franaka od procijenjenih 45 milijuna švicarskih franaka koliko je potrebno za zamjenu sadašnje 150 godina stare vojarne. Radi se o opsežnom projektu koji uključuje posebnu pozornost na kriterije ekološke održivosti i seizmičke prilagodbe, osjetljivost na zahtjeve zaštite povijesne i arheološke baštine prostora i okolnog urbanog rasporeda, kao i novi i funkcionalniji raspored prostora, prilagođen također inovacijama reforme garde koju je potaknuo sâm papa Franjo 2018., a među njima je i spomenuto proširenje mogućnosti za sklapanje braka (prije rezervirano za časnike) na sve vojnike nakon prvih pet godina službe.
Nova vojarna trebala bi dati važan prinos ponovnom okupljanju gardista i njihovih obitelji, koji su zbog nedostatka prostora trenutno primorani živjeti pomalo raspršeni, a time i potpori i jačanju te veze i osjećaja obitelji unutar garde.
Na svibanjskom susretu sa svojim gardistima papa Franjo potaknuo ih je da aktivno njeguju život zajednice. Kako bi to učinili, trebaju, rekao im je Franjo, ići pomalo protiv struje, s obzirom da je danas među mladima raširena navika da slobodno vrijeme provode sami s računalom ili mobitelom.
„Stoga i vama, mladi gardisti, kažem: Idite protiv struje! Molim vas, idite protiv struje! Bolje je iskoristiti slobodno vrijeme za zajedničke aktivnosti, za upoznavanje Rima, za trenutke bratstva u kojima se razgovara i dijele osobna iskustva, za sport… Ta iskustva izgrađuju vas iznutra i pratit će vas tijekom cijeloga života“, poručio im je papa Franjo, koji je svjestan da je pred njegovom gardom uskoro popriličan izazov, jer se očekuje da će uoči Svete godine 2025. milijuni hodočasnika posjetiti Vatikan, pa će se garda povećati za 25 pripadnika na ukupno 135, što je povećanje od gotovo 23 posto.
Kako bi pomogla u zapošljavanju, švicarska garda otvorila je novi ured za medije i kontakt u Švicarskoj. Dakako, navode se poznati uvjeti tj. javiti se mogu neoženjeni Švicarci u dobi između 19 i 31 godine, katolici dobrog zdravlja, s “besprijekornom reputacijom i visoki najmanje 1,74 metra te su završili osnovnu obuku u švicarskoj vojsci ”, kako se navodi internetskoj stranici garde.
„Odnos je, naime, ključno iskustvo za kršćane, a dobri odnosi glavni su put našega ljudskog i kršćanskog rasta i dozrijevanja. Stoga je život u proširenoj obitelji švicarske garde, tijekom najmanje dvije godine službe, za vas toliko važno i formativno vrijeme. Nije riječ samo o određenom razdoblju rada, nego o vremenu života i odnosa, intenzivnoga zajedništva u raznolikom društvu“, poručio je sadašnjim gardistima papa Franjo, kao i onima koji to smjeraju postati.
Vrisak.info
You may like
KULTURA
Provincijal fra Jozo Grbeš: Neka zaživi opet “Hodočašće mladih” na Širokom Brijegu
Published
1 sat agoon
9 veljače, 2025By
Urednik BPZ
Prigodnim molitvenim programom u petak 7. veljače 2025. godine u Širokom Brijegu obilježena je 80. obljetnica jugokomunističkog ubojstva hercegovačkih franjevaca, izvijestili su iz Vicepostulature postupka mučeništva ”Fra Leo Petrović i 65 subraće”.
Molitveni program započeo je molitvom kraj ratnog skloništa gdje su članovi Frame Široki Brijeg zapalili 12 svijeća u znak sjećanja na 12 fratara koji su ubijeni i spaljeni u tom skloništu. Nakon molitve, prema samostanskoj crkvi uputila se procesija u kojoj su sudjelovali i framaši, njih 66 u čast 66 ubijenih hercegovačkih franjevaca.
Svaki framaš je nosio duksericu s likom jednog ubijenog franjevca, a na leđima je pisalo ime franjevca i broj godina koliko ih je imao u trenutku smrti. Molitvu na grobnici s posmrtnim ostatcima 24-ice pronađenih pobijenih franjevaca predvodio je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš, a imena pobijenih čitali su trećari.
Svečanu sv. misu zadušnicu predslavio je biskup mostarsko duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić, a fra Jozo Grbeš nakon mise je kazao kako je biskupu Petru Paliću predan dokument „Sluga Božji fra Andrija Topić i 49 braće“ čime je završen istražni postupak u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji. Obraćanje fra Joze Grbeša prenosimo u cijelosti:
Hvala Vam za sjećanje. Hvala svim dobrim ljudima koji su kroz 80 godina šaptom ili molitvom, javno ili tajno sjećali se naše braće.
Hvala svima koji uzdigoše svoje molitve Gospodinu za dolazak dana kada je istina jedini svjedok. Naša braća su znala da istina nikada ne ovisi o većini jakih. Ta ona je božanske naravi.
Vrijeme sjećanja
Vrijeme staje dok se sjećamo. Naša veljača puna je ubijenih. Od naše 66. braće, njih čak 46. ubijeno je u veljači, u Hercegovini. I to u 8 dana, od 6. veljače do 14. veljače. Usporedbe radi kao da danas, u našem vremenu nestane braće koja danas nastanjuju samostane: Mostar, Humac, Široki Brijeg, Tomislavgrad i župu Međugorje. Da, bijahu oni naš ponos i naša snaga, od najmlađeg do starca, od mladomisnika fra Andrije Topića do Provincijala fra Lea Petrovića, od pjesnika do doktora znanosti. Najmlađi ubijeni fra Ludvig Radoš, samo 19 godina star i najstariji ubijeni fra Marko Barbarić, u 80. godina starosti i bolesti žrtve su iste mržnje. Obojica upravo ovdje na Širokom Brijegu.
U isto vrijeme od iste mržnje ubijena su 12. svećenika ove naše mostarske biskupije, 2 bogoslova i četvorica sjemeništaraca te sestra franjevka iz Provincije Školskih sestara franjevki Krista Kralja. Vjerujem da su i oni uzori kršćanske hrabrosti, kreposti i ljubavi.
S druge strane
S druge strane: Ideologija ogorčenosti stvara žrtve. Duhovni potomci Kajina u svim ideologijama imaju isto ime. Život postaje bojno polje moći. Idoelogije stvaraju sudove i presude, knjige napisaše pobjednici. Ali istina ostaje i kaže: Onaj koji je opsjednut mržnjom, osvetom ili ubojstvom nije gospodar života. “Iskrena vjera uzdiže nas iznad gorčine tuge.” Stoga ovaj dan zauvijek ispisan u memoriji hrvatskog puka, naše Provincije i biskupije neka bude dan nade, pojilo hrabrosti, klesanje duha… I kada nam dođu dani slabosti, beznađa, sjetimo se njih koji dadoše sve: život! Njihov zagovor bit će moćan u našim životima.
Sluge Božje
U tom Duhu čast mi je kazati ovdje, u ovom svetom mjestu širokobriješke crkve gdje se godinama prije njihove smrti molitva naše braće “uzdizala kao tamjan pred licem Gospodnjim, a njihovi životi k’o prinos večernji! (Usp. Ps 141,2)..kako ovim danom, 7. veljače jubilarne svete godine 2025., Vama oče biskupe Petre, predadosmo dokumente našega Reda, kauze za proglašenje blaženima, završivši istražni postupak u našoj Provinciji, te povjeravamo Vašoj biskupskoj mudrosti koja će provesti kanonski postupak dalje. Vama dakle predasosmo dokument koji glasi “Sluga Božji fra Andrija Topić i 49. braće”, njih 50. Zahvalni smo Bogu da od DANAS ovu našu braću možemo zvati SLUGAMA BOŽJIM! Da, s njima se nalazi i naš časni provincijal fra Leo i sva pokopana braća ovdje u ovoj crkvi na Brijegu u istom procesu, na istom putu prema blaženstvu.
Duge su ove godine, njih skoro 20, od 2004, godine traženja dukumenata, istraživanja arhiva, slušanja posrednih i neposrednih svjedoka, čekanja i provjeravanja. Mi vjerujemo da su sva naša ubijena braća, svih njih 66 svjedoci vjere i patnici ljubavi prema Kristu i svome narodu. Uskoro će izići i knjiga na više od 1,300 stranica njihovih detaljnjih životopisa koja će svjedočiti još jednom o njihovoj veličini.
Ali, uza sve to, svjesni smo da kanonski proces ima svoje zahtjeve i kriterije, da još tragamo za veliki broj naše braće. Vjerujem da Crkva uvijek razborito priznaje svoje blaženike i svece. Vjerujem da s velikom čežnjom i nadom vjerni katolički puk Hercegovine i puno dalje od nje, s čežnjom čeka i moli za njihovo uzdignuće na oltar. Pred tom nadom svi mi ostajemo zahvalni.
Široki Brijeg – mjesto svetosti.
Isto tako molim i želim da ovaj Široki Brijeg postane još snažnije mjesto gdje će posebice mladi ljudi biti nadahnuti primjerom naše braće.
Neka zaživi opet “Hodočašće mladih” na Širokom Brijegu. Neka programi mladih na svim razinama duhovnih poticaja budu uvezani u ovo sveto mjesto.
Neka ovo sveto mjesto stvara svete živote, učvrsti naše obitelji i sigurno nas vodi kroz nesigurnu budućnost. Neka i ovaj grad, Široki Brijeg, bude prepoznatljiv po ljubavi koja okuplja i ujedinjuje.
Neka snaga njihova primjerna života bude svim nama danas i onima poslije nas nadahnuće za bolji svijet i kršćanski život.
I stoga sve vas molim: Molimo svi i dalje na te nakane. Ta u molitvi nalazimo potvrde svega onoga što je dobro i što ostaje zauvijek. I tako uvijek možemo kazati. Bogu hvala! Hvala Bogu!
Braća naša, sluge Božje, molite za nas!, rekao je u svom obraćanju fra Jozo Grbeš.
Vrisak.info
EKONOMIJA
U Mostaru održano XII. zasjedanje Hrvatskog narodnog sabora Bosne i Hercegovine
Published
1 sat agoon
9 veljače, 2025By
Urednik BPZ
U Hrvatskom domu Herceg Stjepan Kosača u Mostaru danas je održano XII. zasjedanje Hrvatskog narodnog sabora Bosne i Hercegovine, koje je okupilo više od 400 izaslanika, predstavnike izvršne i zakonodavne vlasti te goste iz BiH, Republike Hrvatske kao i predstavnike međunarodne zajednice.
Zasjedanje je otvorio predsjednik HNS-a BiH dr. Dragan Čović, naglasivši kako Hrvatski narodni sabor ostaje ključna politička i društvena snaga hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Istaknuo je važnost političke stabilnosti i europskog puta BiH te dodao:
“Ambicija HNS-a je predvoditi kao i do sada sve integracijske ambicije BiH uz očuvanje unutarnje stabilnosti.”
Tijekom zasjedanja usvojena su Izvješća o radu Hrvatskog narodnog sabora između dva zasjedanja, kao i Deklaracija XII. zasjedanja HNS-a BiH, koja jasno definira političke smjernice i ciljeve u predstojećem razdoblju, s posebnim naglaskom na zaštitu jednakopravnosti i konstitutivnosti hrvatskoga naroda u BiH. Deklaracijom su predstavljeni aktualni prioriteti i izazovi za hrvatski narod i BiH kao i smjernice djelovanja dužnosnika HNS-a BiH u područjima ustavnog domoljublja, euroatlantskog puta BiH, Izbornog zakona, pravosuđa i vladavine prava, ekonomije i demografije, energetske sigurnosti, obrazovanja i novih tehnologija, kulture, medija i dijaloga te hrvatskih branitelja. Istaknulo se i kako HNS BiH i svi legitimno izabrani dužnosnici na svim administrativno-političkim razinama nastavljaju predvoditi europski i euroatlantski put Bosne i Hercegovine te štititi prava Hrvata kroz sve institucionalne, političke i pravne mehanizme.
Predstavljena je i Informacija o realizaciji Demografske strategije Hrvata u BiH, kojom se nastoji osigurati održivost i razvoj hrvatske zajednice u domovini BiH. U okviru toga, istaknuti su primjeri općina i županija koje su kroz konkretne mjere i poticaje postigle vidljive rezultate u demografskoj obnovi. Takvi primjeri pokazuju kako su promišljanja i djelovanja HNS-a izravno doprinijela kreiranju učinkovitih politika koje su već dale mjerljive učinke na terenu.
Nazočnima se obratio i potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, koji je naglasio:
“Čuli smo prioritete djelovanja Hrvatskog narodnog sabora i ono što me iznimno veseli jest ambicija koja je u ovoj dvorani i danas jasno vidljiva o važnosti političkog zajedništva hrvatskoga naroda, ostvarenog između svih političkih stranaka u Bosni i Hercegovini, a koje djeluje ovdje u okviru Hrvatskog narodnog sabora. Stvaranje uvjeta za održivi opstanak i prosperitet Hrvata u Bosni i Hercegovini, svih naroda u BiH, cilj je kojemu smo trajno posvećeni. I stoga će Vlada Republike Hrvatske, na čelu s predsjednikom Andrejem Plenkovićem, nastaviti pružati potporu razvoju i sigurnosti u ovim nesigurnim vremenima. Ali, dragi prijatelji, puno puta već spomenuto zajedništvo jest preduvjet da možemo ostvariti sve te ciljeve. Jasno je, dio smo jednog i nedjeljivog naroda, ma gdje bili. Naša podrška vidljiva je u svim sferama života, u svemu onome što nam je kao narodu važno. Neka i ovo današnje zasjedanje doprinese ostvarenju naših zajedničkih težnji i ciljeva u interesu našeg hrvatskog naroda, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u Republici Hrvatskoj.”
Predsjednik Hrvatske Akademije za znanost i umjetnost u Bosni i Hercegovini, akademik Mladen Bevanda, pozdravljajući sve nazočne, kazao je:
“Sabor držim bitnim stupom hrvatskoga naroda, ali i Bosne i Hercegovine, a međunarodna zajednica ima legitimnog i pouzdanog partnera jer je Sabor kohezijska snaga koja konstruktivnim djelovanjem povezuje i čuva integritet, cjelovitost i suverenitet Bosne i Hercegovine.”
Nakon rasprave i promišljanja o temama koje opterećuju hrvatski narod u BiH, zaključujući rad XII. zasjedanja, predsjednik HNS-a dr. Dragan Čović zahvalio je svim izaslanicima i gostima na doprinosu, naglasivši kako će Hrvatski narodni sabor i dalje biti jamac legitimnog političkog predstavljanja Hrvata u BiH te predvodnik svih ključnih političkih procesa važnih za hrvatski narod i europsku budućnost BiH.
Nakon XII. zasjedanja održana je konferencija za medije, na kojoj je predsjednik HNS-a BiH dr. Dragan Čović istaknuo:
“Uspjeli smo opet otvoriti pitanje onoga što danas jest problem funkcioniranja u Bosni i Hercegovini, ne samo za hrvatski narod nego i za BiH te, naravno, naglasiti strateške interese hrvatskoga naroda. Mi smo ih prepoznali kroz tri stvari – legitimno predstavljanje Hrvata, potpunu ustavnu jednakopravnost s jedne strane i ekonomsku i socijalnu osjetljivost i sigurnost s druge strane te naš europski put, odnosno uopće integracijske ambicije BiH.
To smo danas raspravljali uz dosta kritičkih osvrta na ono što radimo i način na koji to radimo, što je opet, u jednoj velikoj obitelji različitih struktura stranaka, normalno. Osobno mislim da je HNS ostvario svoj strateški cilj u interesu hrvatskoga naroda u izgradnji zajedništva, a istovremeno ostavio dovoljno autonomnosti svakoj političkoj stranci da može voditi svoju politiku rasterećeno od bilo kakve stege onoga što se zove zajedništvo. To se danas na praktičan način pokazalo. Svatko tko je želio i mislio drugačije po bilo kojem pitanju imao je prigodu izaći za govornicu, kazati svoje mišljenje i usmjeriti raspravu, dati prijedlog, pa i kolege koji nisu došli kazali su i poslali su poruku; vjerujem sebi i meni, nama, a i drugima oko nas. Ostat ćemo ustrajni u zajedništvu hrvatskoga naroda i izboriti sve ono što treba našoj domovini BiH, a i zaštititi potpunu ustavnu jednakopravnost hrvatskoga naroda s druga dva konstitutivna naroda.”
KULTURA
Široki Brijeg obilježio Dan pobijenih franjevaca
Published
1 dan agoon
8 veljače, 2025By
Urednik BPZ
Veliki broj ljudi okupio se danas u Širokom Brijegu kako bi obilježio 80. obljetnicu stradanja hercegovačkih franjevaca, jednog od najtragičnijih događaja u povijesti ovoga kraja. Tijekom veljače 1945. godine komunističko-partizanske postrojbe ubile su 66 franjevaca Hercegovačke franjevačke provincije, uključujući 12 svećenika ubijenih upravo na današnji dan u samostanu na Širokom Brijegu.
Na komemoraciji je sudjelovao i fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva hercegovačkih franjevaca, koji je u razgovoru istaknuo ponos zbog njihove žrtve i ustrajnosti u vjeri. “Oni su mogli sačuvati svoje živote da su se priklonili bezbožnoj ideologiji koja je tada nadirala. No, ostali su vjerni svojoj vjeri i pozivu, zbog čega ih se sjećamo i zbog čega će ih budući naraštaji pamtiti”, rekao je fra Miljenko za RTV Herceg Bosne.
Tijekom razgovora osvrnuo se i na dugogodišnje prešućivanje ovih zločina, ističući kako bi ih se i danas rijetko spominjalo da rane prošlosti nisu još uvijek prisutne. “Još uvijek postoje potomci žrtava – majke, sestre, zaručnice onih koji su tada ubijeni. Mi franjevci se sjećamo naših subraće i onoga što su činili, jer su oni svijetao primjer kako treba živjeti i svijetao primjer cjelokupnom hrvatskom narodu”, naglasio je.
Govoreći o naporima da se otkriju sve činjenice o zločinima komunističkog režima, fra Miljenko Stojić naglasio je da je Vicepostulatura učinila sve što je bilo u njenoj moći kako bi se došlo do istine, ne samo o franjevcima, već i o stradanju vjerničkog puka. “Otkriveno je mnogo toga, ali države s obje strane granice morale bi učiniti još više na osudi jugokomunističkog režima. Ipak, postoje svjesni pojedinci i u državnim institucijama koji nam u tome pomažu, a potraga za istinom nastavit će se i dalje”, zaključio je.
Komemoracija na Širokom Brijegu još jednom je podsjetila na patnju i hrabrost franjevaca i civilnog stanovništva te važnost njegovanja sjećanja na žrtve kako bi se istina o tim događajima sačuvala za buduće naraštaje./HMS/
Kard. Stepinca 14, 88220 Široki Brijeg, BiH; tel.: (039) 700-325; faks: (039) 702-936; mostar@pobijeni.info; www.pobijeni.info
UniCredit Bank d. d., Kard. Stepinca b. b., 88000 Mostar
br. računa: 338160227



Provincijal fra Jozo Grbeš: Neka zaživi opet “Hodočašće mladih” na Širokom Brijegu

U Mostaru održano XII. zasjedanje Hrvatskog narodnog sabora Bosne i Hercegovine

Široki Brijeg obilježio Dan pobijenih franjevaca

Tjedni komentar 2024… “Zauvijek si ostala u meni”

Tjedni komentar… izvrsni načelnik Čitluka Marin Radišić posložio tim brotnjaka za 21 stoljeće.

Košarkaški savez Herceg Bosne: Od uspjeha do paralize
Trending
-
KULTURA2 mjeseca ago
Tjedni komentar 2024… “Zauvijek si ostala u meni”
-
KONTAKT2 mjeseca ago
Tjedni komentar… izvrsni načelnik Čitluka Marin Radišić posložio tim brotnjaka za 21 stoljeće.
-
SPORT1 mjesec ago
Košarkaški savez Herceg Bosne: Od uspjeha do paralize
-
Uncategorized2 mjeseca ago
Božićna i novogodišnja čestitka Udruge organizatora otpora HVO- BiH
-
KONTAKT1 tjedan ago
Tjedni komentar… prigodom inauguracije Predsjednika i Vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga Republike Hrvatske i svih Hrvata iskrene čestitke odlikovane Prve dragovoljačke postrojbe u Bosni i Hercegovini Poskoci Poskok bojne HVO Široki Brijeg. .
-
KONTAKT3 tjedna ago
Tjedni komentar… Sukobom Milanović-Plenković stradaju Hrvati BiH… Rješenje je lustracija/istina.
-
KULTURA3 tjedna ago
Marina Vukoja……Razmišljat ću samo u pozitivnim stvarima i diviti se,…..
-
KULTURA2 mjeseca ago
fra Miljenko Stojić, vicepostulator “Čestit Božić i Sretna Nova godina!”