Connect with us

KULTURA

Iz rukopisa prof.dr.sc.Franje Jurića od Bihaća “84 godine od zločina nad civilima – Hrvatima Krnjeuše (Bos. Petrovac)

Published

on

Danas je banjolučki biskup mons. Željko Majić   na mjesnom katoličkom groblju u Krnjeuši  (Bosanski Petrovac) predvodio misu posvećenu ubijenim Hrvatima župe Krnjeuša. Naime, prije 2. svjetskog rata u ovoj župi, nadomak  Bosanskog Petrovca, živjelo je 1262 Hrvata. U središtu Krnjeuše nalazila se je katolička crkva. Međutim, za dva dana 9. i 10. kolovoza 1941. , tzv. ustanici su u Krnjeuši i okolnim zaseocima ubili više od 300 civila hrvatske nacionalnosti. Među ubijenima je bio i krnjeuški župnik don Krešimir Barišić, koji je zajedno sa trojicom sjemeništaraca, nakon mučenja živ bačen u zapaljenu katoličku crkvu u Krnjeuši. U napadu “ustanika” koje je predvidio Mane Rokvić ubijene su cijele hrvatske obitelji. Ubijene su 72 žene i 49 djece starosti do 12 godina. Nakon završetka 2. svjetskog rata preživjelim Hrvatima Krnjeuše i okolnih mjesta nikada više nije bio dozvoljen povratak na njihova stoljetna ognjišta. Komunističke vlasti su tu planski doseljavali  ljude srpske nacionalnosti, kojima su ustupili domove i imanja prognanih i ubijenih Hrvata župe Krnjeuša. O ovom zločinu “ustanika” nije se smjelo govoriti,  a još manje pisati i istraživati u bivšoj Jugoslaviji. Do danas je identificirano 278 ubijenih Hrvata ovog kraja ubijenih prije 84 godine. Poslije Krnjeuše na udaru “ustanika” bili su muslimani (Bošnjaci) Ljutočke doline, kada je ubijeno ili nestalo njih oko 3.000, a isto toliko se uspjelo probiti do Bihaća. Nažalost, 1992. Ljutačka dolina je preživjela istu sudbinu. Povijest se ponovila. Zato je važno znati, ne zaboraviti, ako ništa onda radi sadašnjih i budućih generacija. Njima je istina potrebna da bi živjeli u miru i slobodi.

Continue Reading

KULTURA

Priopcenje predsjednika HDZ-1990 Ilije Cvitanovića “OLUJA-95″je Kraljica Svih bitaka

Published

on

Osuđujem izjavu članice Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željke Cvijanović kojom pokušava prekrojiti povijesne činjenice i kriminalizirati vojno-redarstvenu operaciju Oluju
Oluja je bila legitimna oslobodilačka operacija Republike Hrvatske, a njezin uspjeh, uz značajan doprinos Hrvatskog vijeća obrane (HVO), bio je presudan za završetak rata u Bosni i Hercegovini i uspostavu mira.


Pozivam nadležne institucije Bosne i Hercegovine da se jasno ograde od ovakvih izjava koje narušavaju međunacionalne odnose, vrijeđaju hrvatske branitelje i pokušavaju iskriviti povijesne činjenice.
Na istini o Domovinskom ratu, ulozi hrvatskih branitelja i Hrvatskog vijeća obrane te dostojanstvu svih koji su branili slobodu nema kompromisa.

Continue Reading

KULTURA

General Zdenko Lucic..VRO Oluja – Dan hrvatskih branitelja.

Published

on

 

Svjedoci vremena pobjede,na kninskoj tvrđavi 05.08.1995. god. Zdenko i Zdravko.

Continue Reading

KULTURA

Brigadir Ilija Vincetic..Izvješća Komisije Narodne Obrane RH”,

Published

on

Današnjom objavom završavam s objavljivanjem sažetka, (za javnost priređenog), “Izvješća Komisije Narodne Obrane RH”, koje, (iako cenzurirano i više puta pažljivo redigirano), ipak, daje dovoljno uvida u situaciju i dovoljno argumenata na temelju kojih, (oni koji razumiju, znaju i žele), mogu steći, (prilično), objektivnu sliku o stanju, (općenito i po elementima b/s), donijeti stav, mišljenje ili ocjenu o stanju, organizaciji, funkcioniranju, (postojanju), sustava zapovjedanja, sposobnostima odgovornih, kao i o drugim elementima i pojavama od utjecaja na ishod b/d na Posavskoj bojišnici, od ožujka do početka listopada 1992.godine.
Ja svoju rasčlambu/ocjenu, (vise od onoga što sam rekao u potkastu i napisao u objavama na fb i komentarima ispod njih), (za sada), neću iznositi, ali očekujem da, (bar neki), napišu svoj osvrt na argumente iznešene u “Izvješću …”.
Kao čovjek, mogu razumjeti motive i razloge onih koji bez argumenata ponavljaju tvrdnju:-“Posavina je izdana i prodana, to svi znaju i nema se tu što dokazivati”, a posljedjca su osobne tragedije, (ogorčenja, frustracija, stanja sužene svijesti u odnosu na taj dio bliže povijesti, blokadu racia za argumente u raspravi, činjenice u dokaznom postupku i istinu u konačnici, …), kao obrambeni mehanizam, opravdanje, sindrom delegacije, (u ovom slučaju obratno usmjeren), krivnje i odgovornosti, (iako u početku Stipetić delegira/prenosi krivnju prema dolje, da bi se ubrzo dogodilo “prosvjetljenje” koje za posljedicu ima “kopernikanski obrat” i delegiranje krivnje prema gore).
Razumijem i to da neki ljudi ne vide dalje od situacije u kojoj su osobno bili, neki ne razumiju, neki ne žele ni čuti ni razumjeti, neki se boje, a neki srame osobne uloge i odgovornosti.
Koliko ljudi – toliko razloga i motiva.
Ono što mene motivira je – ISTINA!
Istina koju mnogi ne žele čuti, neki je se boje, neki srame, a neki ju ne mogu razumjeti i prihvatiti.
No, napai na mene kao osobu, uvrede i ad hominem “argumentacija”, govor mi da sam u pravu.
Znakovita je i šutnja “onih koji znaju”.
Zašto sam “dirnuo u osinjak”?
Prvo zato što znam istinu.
Drugo, zato što ju mogu dokazati.
Treće, zato što se laž sve više širi i prijeti postati istnom.
Četvrto, zato što se ta laž, (poglavito od strane “službenog Sarajeva”), kao “povijesna činjenica”, rabi u nastavku kampanje protiv RH.
Peto, zato što se rabi kao “činjenica” u, (od nekoga), umjetno izazvanom, neracionalnom i neprirodnom procesu razdora unutar Hrvatskog političkog, (ali i etničkog), korpusa u BiH, te izaziva i širi animozitet prema RH.
Svjestan sam činjenice da nekim ljudima NITKO i NIČIM ne može dokazati objektivnu istinu, no, njima se i ne obraćam.
Ne napadam ni njih, ni njihove idole, niti ih želim provocirati.
Ako argumenti koje iznosim napadaju njihova okoštala, na ničemu, (osim “osobnom dojmu, ograničenom iskustvu ili izabranom uvjerenju), utemeljena mišljenja/stavove, u tome nema moje krivnje.
Nakon kraće stanke, (ovisno o mojem zdravstvenom stanju), slijedi nastavak.

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba