Connect with us

KULTURA

Zovu me Sjecanja na Veterane rata..

Published

on

„SKINUO SAM LISICE JEDNOM STAROM KRIMINALCU… A KADA SAM VIDIO NJEGOVU RUKU, SMRZNUO SAM SE: NOSIO JE TETOVAŽU MOG OCA KOJI JE POGINUO U VIJETNAMU — I TAJNU STARU 55 GODINA KOJA MI JE ZAUVIJEK PROMIJENILA ŽIVOT 🇺🇸

Ja sam Marcus Johnson. Imam 48 godina i već 15 godina radim kao sudski ovršitelj u sudnici u Miamiju. Vidio sam sve: hladnokrvne ubojice, pokajane lopove, razorene obitelji. Moj posao je održavati red, biti poput kamene statue. Besprijekorna uniforma, ozbiljno lice, bez emocija. Ali ništa, apsolutno ništa, nije me pripremilo za ono što se dogodilo tog utorka u 15:50.

Bio je to običan dan na sudu za prekršaje. Sudac Robinson rješavao je slučajeve kao na pokretnoj traci.

„Kriv.“
„Jamčevina.“
„Sljedeći.“

Uobičajena rutina.

Tada su doveli sljedećeg optuženika: Jamesa Pattersona.

Muškarac od 67 godina, mršav, u prljavoj odjeći, s onim pogledom beskrajnog umora koji imaju samo ljudi koji su godinama živjeli na ulici. Bio je u lisicama, pognute glave.

Optužba: krađa lijekova iz Walgreensa.
89 dolara.

Sitna krađa. Nešto jadno i tužno.

Tužitelj je monotono pročitao optužbe:

— Časni sude, optuženi je snimljen kamerom. Jasni dokazi. Tražimo presudu.

James nije rekao ništa. Samo je klimnuo glavom, posramljen.

Sudac ga je pozvao do klupe.

— Gospodine Patterson, priđite.

James je hodao vukući noge. Ja sam radio svoj posao. Prišao sam mu da skinem lisice — standardna procedura kada optuženi stane pred suca.

— Skinut ću vam lisice — rekao sam tiho, profesionalno.

Uzeo sam mu ruke. Osjetio sam njegove kosti pod tankom kožom. Okrenuo sam ključ, metal je kliknuo i lisice su se otvorile.

James je malo ispružio ruku kako bi se olakšao, a rukav njegove stare košulje podigao se nekoliko centimetara.

I tada se vrijeme zaustavilo.

Tamo, na njegovom lijevom bicepsu, vidio sam tetovažu.

Bila je izblijedjela. Zelena i crna tinta proširila se kroz godine. Možda je bila stara više od pola stoljeća.

Ali bila je nepogrešiva.

Vojni znak jedinice.

101. zračno-desantna divizija. „Vrišteći orlovi“.

A ispod glave orla stajali su brojevi:

3/187.

Moje srce na trenutak je prestalo kucati.

Zvuk sudnice, sudac, klima uređaj… sve je nestalo.

Vidjeti sam mogao samo taj broj.

Treći bataljun, 187. pješačka pukovnija.

Moj otac bio je u toj jedinici.

Vijetnam, 1969.

Moj otac, David Johnson, poginuo je u borbi tri mjeseca prije nego što sam se rodio. Nikada ga nisam upoznao. Odrastao sam gledajući njegovu fotografiju u dnevnoj sobi moje majke: dvadesetdvogodišnji mladić koji se smiješi sa svojim prijateljima prije nego što su otišli u pakao.

A ispod te fotografije, uokviren bolnim ponosom, nalazio se taj isti znak. Isti 3/187.

Počeo sam drhtati. Nisam mogao to spriječiti. Moje profesionalne ruke ovršitelja bile su mokre od znoja.

— Gospodine… lisice su skinute — rekao je James zbunjeno jer mu nisam puštao ruku.

Nisam je pustio.

Samo sam gledao tintu na njegovoj staroj koži.

Moj glas izašao je slomljen, neprepoznatljiv.

— Gospodine… ta tetovaža. 101. zračno-desantna divizija. Treći bataljun…

James je podigao pogled, iznenađen što mu sudski službenik govori o tome.

U njegovim umornim očima pojavio se bljesak prepoznavanja.

— Da… kako to znate, časniče?

Progutao sam knedlu.

— Jeste li… jeste li bili u Vijetnamu?

James je polako kimnuo.

— Jesam. Od 1969. do 1971.

Hladnoća mi je prošla niz kralježnicu.

— Hamburger Hill? Svibanj 1969.?

James se ukočio.

Cijelo mu se tijelo napelo, kao da je upravo čuo zvižduk minobacačke granate.

Pogledao me ravno u oči — ne više kao kriminalac policajca, nego kao čovjek čovjeka.

— Da… bio sam tamo.

Continue Reading

KULTURA

Miljenka Kostro..EVO MALO DETALJA SA SINOŠNJE PROMOCIJE MOJE DVIJE KNJIGE. HVALA SVIMA

Published

on

Sinoć je u sklopu Posuškog lita, a u organizaciji Hrvatskog kulturnog društva Napredak Podružnice Posušje održano predstavljanje zbirke poezije „Jaram riječi“ i zbirke kratkih priča „Zavičajne priče“ autorice Miljenke Koštro.
Uz autoricu o ovim književnim djelima su govorili Ljubica Ivančić, Tina Laco, Ivana Banožić Skoko i Mladen Vuković.
Zbirka “Jaram riječi” podijeljena je u sedam ciklusa: Pjesničko pero, Tišina poniranja, Žubor života, Miris djetinjstva, Plameni s kamena, U ruhu Ode i Za kraj. Svaki ciklus, osim niza pjesama, sadrži i nekoliko kratkih proznih crtica. Predstavlja zreli i tematski zaokružen nastavak autoričina dosadašnjeg stvaralaštva.
Zbirka ”Zavičajne priče” donosi niz živopisnih, duhovitih i emotivnih zapisa iz svakodnevice hercegovačkog čovjeka, ispričanih autentičnom ikavicom koja u ovoj knjizi nije samo jezični stil, nego i važan dio identiteta, pamćenja i kulturne baštine. Kroz priče se prikazuju običaji, mentalitet, humor i životne vrijednosti jednog vremena, a jednostavne svakodnevne situacije često prerastaju u slojevite narative prožete ironijom, humorom i suptilnom društvenom kritikom.
Tematski, priče se bave obiteljskim odnosima, brakom, migracijama, položajem žene, starenjem te odnosom tradicije i suvremenog života. Likovi su oblikovani realistično, ali i simbolično, pa ponavljanje imena i slične sudbine naglašavaju univerzalnost iskustva malog čovjeka. Posebno su istaknuti ženski likovi koji kroz dijalog i unutarnji monolog progovaraju o osobnim i društvenim izazovima.
Odabrane tekstove knjiga su interpretirali Josipa Jukić i Branka Bulja, a glazbeno su predstavljanje uveličali Eva Jukić te Ruža i Josip Polić.

Continue Reading

KULTURA

Marko Ljubic..ČEMU LJUTNJA? SRBIJI TREBA DAVATI

Published

on

.

Baš mi Hrvati ne znamo uživati u velikodušnosti, pa i u tome što nam provincijalni psihološki refleks dominira u rukovodstvima, posebno tzv. kulturne industrije, koji se, kako ravnatelj AEM Popovac kaže, sustavno ucjepljuje narodu.

Mašala.

Dobro je da smo Srbiji dali 12 bodova, a oni nama ništa.

Dali su nam bome previše, ni danas se ne možemo rješiti tih njihovih darova i poklona, što bi tek s tim bodovima.

Tek bi to bilo kuku-lele umjesto Leleka.

Da im bar možemo uz te bodove darovati ili vratiti Pupija, Mesića, Stipu da prostite, Klasića povjesničara i Zoku brkatog antifu Pusića, a dobro bi im došli na euroliberalnom putu i Hrebak i Štromar.

S Frkom Petešićem da osvijetljava drumove.

To bi bilo pošteno davanje.

Treba navaliti davati višak, a ne jaukati zbog bodova.

Continue Reading

KULTURA

Oni su bili uz Zrinjski kada je bilo najteže: Danas su proslavili novi pokal Plemića

Published

on

Bili su uz HŠK Zrinjski kada je bilo najteže i kada ga je trebalo dignuti iz pepela. Oni su aktivni sudionici reosnivanja HŠK Zrinjski, ali i oni koji su sudjelovali u utemeljenju HVO-a u Mostaru. Danas su Gorda, Ćela, Miki i Pero proslavili novi pokal Plemića uz pjesmu Zrinjski je slavno Hrvatsko ime…

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba