Postoje neki datumi koji pripadaju samo kalendaru, ali postoje i oni koji svoju pripadnost urezuju u identitet jednoga naroda. Za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini 28. kolovoza pripada ovim drugima.

Trideset i tri godine kasnije, Hrvatska Republika Herceg-Bosna za nas nije samo sjećanje na jedno teško povijesno vrijeme. Ona je svjedočanstvo političke volje, sposobnosti organiziranja i odlučnosti hrvatskoga naroda da u presudnim trenucima preuzme odgovornost za vlastiti opstanak i svoju budućnost. Prepoznatljivost jednoga naroda nije samo u jeziku kojim govori, kulturi koju stvara ili zemlji na kojoj stoljećima živi nego se odlikuje i po tome je li se sposoban očuvati i opstati u trenucima najvećih kušnji.

Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini, premda najmalobrojniji, to je dokazao. Kada su početkom devedesetih nestajale sigurnosti dotadašnjega poretka, kada su rat i razaranja stigli pred naše domove i kada je strepnja postala neminovan dio svakodnevnice, donošene su ključne odluke o životu, opstanku i slobodi. U ovim izazovnim okolnostima, jedna od takvih prijelomnih odluka bila je nastanak Hrvatske Republike Herceg-Bosne. Nastala je kao izraz potrebe hrvatskoga naroda da politički artikulira svoju volju, organizira obranu, zaštiti stanovništvo i očuva prostor na kojem živi stoljećima. Zbog toga je njezino mjesto u našoj povijesti neizbrisivo. Herceg-Bosna nije samo institucionalna povijest, ona je više od svega skup vrijednosti i hrabrosti hrvatskih branitelja.

Branitelja koji su ostavljali svoje obitelji i odlazili braniti domove, majki koje su ispraćale sinove, obitelji koje su ostajale bez svojih najmilijih, ali i prognanika koji su nosili ključeve kuća u koje se možda nikada više nisu vratili. To su stvarne slike naše povijesti, ljudska lica kojima danas dugujemo naklon dublji od svake riječi. Na osobit se način danas poklanjamo pripadnicima Hrvatskoga vijeća obrane koji su u najtežim godinama stali u obranu svoga naroda i prostora na kojem živimo. Zato ovu obljetnicu ne obilježavamo da bismo prošlost pretvorili u jedan dan.

Obilježavamo je jer narod koji zaboravi okolnosti vlastitoga opstanka teško može odgovorno oblikovati vlastitu budućnost. To nije privilegija koju nam netko dodjeljuje. To je ustavna činjenica i političko načelo na kojemu počiva mir ove zemlje. Upravo zbog toga jednakopravnost hrvatskoga naroda nikada ne može biti pitanje političke pogodbe. Ona se mora ogledati kroz ravnopravno, samostalno i legitimno predstavljanje, jezik, kulturu, obrazovanje i sveobuhvatnu zaštitu identiteta.

To je za nas pitanje dostojanstva, ali i pitanje budućnosti Bosne i Hercegovine. Ne možemo graditi europsku državu tako da jedan narod strahuje od političke dominacije drugoga. Ne možemo govoriti o europskim vrijednostima, a istodobno relativizirati jednakopravnost. Ne možemo graditi povjerenje bez međusobnog uvažavanja. Duboko vjerujem da Bosna i Hercegovina može uspjeti samo kao zemlja ravnopravnih ljudi i ravnopravnih konstitutivnih naroda. To je zemlja koju želimo graditi.

Ne Bosnu i Hercegovinu prošlosti, nego europsku Bosnu i Hercegovinu – državu prosperitetne budućnosti. Državu mira i sigurnosti u kojoj različiti identiteti nisu slabost koju treba otkloniti ili asimilirati, nego vrijednost koju treba zaštititi.

Naša povijest naučila nas je koliko je sloboda skupa. Naša sadašnjost uči nas koliko je jednakopravnost važna. A naša budućnost ovisit će o tome jesmo li sposobni sačuvati oboje. Zato danas, trideset i tri godine poslije, na Herceg-Bosnu gledamo kao trajnu obvezu da sačuvamo istinu o vremenu u kojemu je nastala, obvezu prema onima koji su za slobodu dali svoje živote, ali prije svega obvezu da njihovim potomcima osiguramo razloge da na ovim prostorima grade bolji život, zauvijek njegujući ponosnu povijest koja nam je ostavljena u naslijeđe.

Napomena: Tekst se može preuzeti i objaviti na drugim web stranicama, ali uz obavezno navođenje izvora i lin na originalni članak objavljen na portalu Bild.ba. Bild.ba, naime, nije humanitarna organizacija te je preuzimanje mimo ovih pravila nedopustivo