Connect with us

Uncategorized

Široki Brijeg: Otvorenje izložbe „Kraj II. Svjetskog rata i zločini komunizma“

Published

on

U sklopu manifestacije „Briješka zvona“, u utorak, 12. svibnja 2026. godine s početkom u 18 sati, u Narodnoj knjižnici Široki Brijeg bit će otvorena izložba „Kraj II. Svjetskog rata i zločini komunizma“.

Lokalni događaji

Izložba, koja je prethodno predstavljena u Europskom parlamentu u Bruxellesu, donosi pregled sustavnih progona i zločina počinjenih nad hrvatskim narodom tijekom i nakon Drugog svjetskog rata s posebnim naglaskom na stradanje hercegovačkih franjevaca. Cilj izložbe je očuvanje povijesne istine, poticanje kulture sjećanja i otvaranje prostora za dijalog o važnosti suočavanja s prošlošću.

Na otvorenju će se publici obratiti Stjepo Bartulica, hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu i autor izložbe, zatim fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva „Sluge Božje fra Andrija Topić i 49 braće“, te Mijo Šuto, koji će podijeliti osobnu priču o stradavanju svoje obitelji. Njihovi govori dodatno će osvijetliti povijesni kontekst izložbe i osobne sudbine pogođene tim teškim razdobljem.

Organizatori pozivaju sve zainteresirane da sudjeluju na ovom značajnom događaju koji povezuje povijest, sjećanje i zajednički dijalog o hrvatskoj prošlosti.

Vrisak.info

Odgovori

Continue Reading

KULTURA

Fra Mario Knezović za Bljesak.info: Izumire li običaj blagoslova polja u Hercegovini?

Published

on

Što zapravo znači ovaj obred, kako je nastao i postoji li opasnost da nestane? Odgovore nam je dao dr. fra Mario Knezović, gvardijan mostarski i župnik, koji je pojasnio značenje i važnost blagoslova polja u Hercegovini.

Blagoslov polja u Hercegovini nije samo stari običaj, već je za mnoge vjernike to dan molitve, zajedništva i obiteljskog susreta.

Dok jedni smatraju kako se tradicija polako mijenja, drugi vjeruju kako ona i dalje ima snažno mjesto u životu ljudi.

Što zapravo znači ovaj obred, kako je nastao i postoji li opasnost da nestane? Odgovore nam je dao dr. fra Mario Knezović, gvardijan mostarski i župnik, koji je pojasnio značenje i važnost blagoslova polja u Hercegovini.

Blagoslov i prokletstvo sami po sebi nose spas ili propastFra Mario Knezović

“Blagoslov polja u kršćanskoj tradiciji simbolizira zazivanje Božjeg dobra, mira i ljubavi”, rekao je za Bljesak.info fra Mario Knezović, gvardijan mostarski i župnik. Pojasnio je kako Katolička crkva ima sakramentale i blagoslovine kao svete znakove.

Tako blagoslivljamo jelo, crkvene predmete, kapelice, kipove, spomenike, živo blago i bezbroj drugih nematerijalnih i materijalnih dobara, a među blagoslovinama je i Blagoslov polja”, istaknuo je i dodao kako se sama riječ blagoslov sastoji od dvije riječi: ‘blago’ i ‘sloviti’.

“Sloviti znači govoriti, izreći nešto, dati od sebe i dati sebe. Latinska riječ za blagoslov je ‘benedicere’,što u doslovnom prijevodu znači dobro govoriti o nekome ili nečemu, željeti dobro, zazivati dobro na nekoga. Blagoslov je izvor sreće, zadovoljstva, života, ljubavi, nježnosti i mira. U ‘Biblijskom leksikonu’ stoji: ‘Blagoslov i prokletstvo su izvorno riječi ili djela koji sami po sebi donose spas ili propast”, pojasnio je.

Groblje Masline

Foto: Arhiva / Groblje Masline

Vjernici su tada imali samo otvoreno nebo

Korijeni blagoslova polja sežu sve do vremena Osmanlija, kada su se vjernici okupljali pod otvorenim nebom jer im u vrijeme progona ništa drugo nije ni preostalo.

“Teško je, s obzirom na teritorij Hercegovine, točno utvrditi razdoblje u kojima je započeo blagoslov polja. No, sigurno se može tvrditi kako se taj obred razvijao u kontekstu Svetih misa koja su u vremenu Osmanlijskoga zuluma bile slavljene po grobljima i raznim skrovitim vrtačama koja su nazvana ‘Misišta’. Crkve su bile porušene i spaljene. Za nove tvrde objekte nije se dobivala dozvola. Vjernicima je jedino ostalo otvoreno nebo.

Tako je i Blagoslov polja svoje mjesto našao na grobljima kako bi se molilo za usjeve, zaštitu od zla, čuvanja od zle godine, od groma, kuge, rata i drugih pošasti koja dolaze od zloga.

“U vrijeme pape Grgura Velikog (590.-604.) obavljale bi se procesije na blagdan sv. Marka koji pada na 25. travnja,  u kojima se zazivao Božji blagoslov za polja i usjeve i molilo se za odvraćanje štetnih i zlih sila. Mogli bi reći kako Blagoslov polja u Hercegovini egzistira od 1500. godine. I počinje iza Markovdana”, rekao je fra Knezović.

Nekad je i sam blagoslov drugačije izgledao

Blagoslov polja kroz povijest u Hercegovini imao je mnogo opširniji i svečaniji oblik, s duljim obredima i brojnim zazivima koji su se razlikovali od kraja do kraja, pojasnio je za Bljesak.info fra Mario Knezović.

“To ovisi od kraja do kraja. U prijašnja vremena sve je trajalo duže. Tako bi cijeli puk hodio za svećenikom i na četiri strane groblja bi se blagoslivljalo po četiri puta. Tako je bilo 16 zaziva križem, jednom svijećom, trima svijećama i blagoslovljenom soli i vodom. Također su se pjevale litanije svih svetih, to bi se u narodu zvalo pjevanje ‘pistole’. Uz svećenika bi negdje pjevao poneki nadareni vjernik ili prakaratur”, rekao je.

Blagoslov polja na groblju Smrčenjaci

Foto: Framost / Blagoslov polja na groblju Smrčenjaci

Izumire li ovaj običaj?

Fra Mario Knezović je istaknuo kako je teško govoriti o izumiranju blagoslova polja jer taj običaj i danas okuplja velik broj vjernika te ostaje važan dio obiteljskog i rodbinskog zajedništva.

“Teško je reći da izumire. Dolazak mnoštva vjernika na groblje i blagoslov polja potvrđuje potrebu za tim. To je i dan obiteljskog i rodbinskog druženja. Taj dan se ljudi okupljaju na skupnom objedu koji se kolokvijalno narodski zove ‘užina’. Dok ljudi nešto cijene, vole i čini ih ispunjenima to će i opstati”, kazao je.

“Bolje da umre selo nego običaj”

Kako je za Bljesak.info rekao fra Mario Knezović, blagoslov polja i dalje ima snažno mjesto među vjernicima jer su ljudi, kako ističe, sve više gladni molitve i pučke pobožnosti.

“Kako bi pjesnik Preradović istaknuo: ‘Stalna na tom svijetu samo mijena jest’. Dakle, uvijek će nešto nekada doživjeti svoju preinaku ili kraj. No, dobro znamo kako u Hercegovini postoji nepisano pravilo izrečeno u paroli: ‘Bolje da umre selo nego običaj'”, rekao je.

Prema njegovom mišljenju, ovaj običaj i lijepa pobožnost neće se ugasiti. Čak, uvjeren je fra Mario, kako su ljudi sve više gladni molitve i pučke pobožnosti u kojoj se na prirodan način obavlja obred i izgovaraju molitve kako bi bili očuvani od sila zla koja u materijaliziranom društvu postaju punoljetna.

Dodao je kako bi ljudi trebali blagosloviti prostore u kojima žive i rade, jer se snagom blagoslova nadjačava zlo i grijeh.

 “Blagoslovom otklanjamo svaki utjecaj prokletstva i zla koje ti onda ne može nauditi. Zato, preporučujem, blagoslivljajte prostore u kojima živite i radite, putove kojima prolazite, hranu koju uzimate. Snagom blagoslova koji zazivaš nadjačava se zlo i grijeh. Moleći Božji blagoslov prizivate njegovu zaštitu na ljude, stvari, događaje i cijeli svijet”, istaknuo je fra Mario.

Crkva čvrsto vjeruje kako blagoslovi donose plodove, stoga je naglasio kako se ne radi o nečemu ispraznom nego o duhovnoj sili koja se dijeli blagoslovom.

“Blagoslov je nešto djelotvorno, moćno, božanski snažno, poput svjetla koje silazi s neba i razgoni mrak. Blagoslov djeluje, potiče, ohrabruje naš hod za svjetlom i pristanak uz dobro”, zaključio je.

Continue Reading

Uncategorized

In memoriam: Marinko Beljo 1993.- 2026.

Published

on

U borbama kod Studenčice (Konjic), dok je spašavao civile, poginuo je zapovjednik HVO brigade “Rama”, hrvatski vitez Marinko Beljo iz Mluše, a ranjen je Domin Mišić iz Homatlija.

Marinko je bio vrhunski borac, odličan zapovjednik i nadasve human čovjek. Pred početak ratnih sukoba u Hrvatskoj, pristupio je HOS-u. Na početku ratne opasnosti u BiH, dolazi u Ramu i sudjeluje u nabavi oružja i organiziranju obrane. S nekolicinom mladića osnovao je i ustrojio satniju HOS-a u Rami i preuzeo zapovijedanje obranom Zvirnjače, jedinog slobodnog sela u kupreškoj općini. Bilo je dana kada je Zvinjača često napadana i granatirana sa stotinama granata, ali je do kraja rata ostala slobodna. Sa svojom postrojbom odigrao je vrlo važnu ulogu u sukobima s muslimanskim ekstremistima u Prozoru Gornjem Vakufu. Ustrojio je i vodio Vojnu policiju i uspješno zapovijedao brigadom “Rama”. Njemu u čast i sjećanje, postojba koju je nekada vodio, dobila je naziv Postrojba za posebne namjene “Marinko Beljo”.

Marinko (Dane) Beljo 01.01.1965 — 08.05.1993

Izvor: knjiga “Prilozi za povijest rame u Domovinskom ratu (1990.-1995.)”

#Rama

Instagram.com/p/DYF0X7UiGoV/?igsh=MTFwOW5kamkzNTJ0MA==

Continue Reading

KULTURA

Na današnji dan: Zapaljena Franjevačka crkva sv. Petra i Pavla u Mostaru

Published

on

U noći 9. svibnja 1992. godine bombardirana je, zapaljena i gotovo potpuno uništena Franjevačka crkva sv. Petra i Pavla u Mostaru – jedno od najvažnijih duhovnih i kulturnih središta hercegovačkih katolika. Taj događaj ostao je duboko urezan u kolektivno sjećanje mostarskih vjernika i franjevačke zajednice.

Tri godine poslije, 9. svibnja 1995. godine, na treću obljetnicu njezina razaranja, u klaustru Franjevačkog samostana održana je svečana večernja misa koju je predvodio tadašnji župnik fra Dane Karačić. Okupljeni vjernici, franjevci i prijatelji župe oprostili su se od ostataka stare crkve, neposredno prije uklanjanja posljednjih ruševina.

Istoga dana ostatke spaljene crkve posjetio je i prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman.

Emotivan oproštaj od stare mostarske crkve

Poseban pečat tom događaju dao je tekst „Spaljenoj crkvi u spomen“, objavljen u glasilu FRAMOST (svibanj 1996., god. 1, broj 2). Autorica teksta je Alena Jurić, danas dr. sc. Alena Jurić, redovita profesorica Pravnog fakulteta Sveučilišta u Mostaru.

U emotivnom oproštaju crkva je prikazana kao majčinsko utočište generacija Mostaraca – mjesto krštenja, prvih pričesti, vjenčanja, molitve i duhovnog sazrijevanja. Tekst svjedoči o neraskidivoj povezanosti vjernika s crkvom sv. Petra i Pavla, koja je desetljećima bila simbol zajedništva i identiteta mostarskih katolika.

Autorica posebno evocira uspomene na crkvene zborove „Marijini anđeli“, „Talambasi i Žicari“ te zbor „Sv. Cecilija“, koji su svojim pjesmama obilježili duhovni i kulturni život Mostara.

Crkva koja živi u sjećanju vjernika

Iako je stara crkva nestala u ratnom vihoru, njezina simbolika ostala je trajno prisutna među vjernicima. U tekstu se naglašava kako prava vrijednost crkve nije samo u kamenim zidovima nego u ljudima koji su u njoj živjeli vjeru, nalazili utjehu i gradili zajedništvo.

„Ono što se voli nikad ne umire“, završna je poruka teksta koja i danas snažno odjekuje među Mostarcima.

Nova crkva sv. Petra i Pavla izrasla je na temeljima stare, ali uspomena na spaljenu franjevačku crkvu ostaje trajni dio povijesti Mostara i Franjevačke župne zajednice, prenosi Hercegovina.in.

www.brotnjo.ba

Vezani članci

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba