Connect with us

Uncategorized

Marko Ljubic. KOME JE TO VUČIĆ “OPALIO PLJUSKU”, MILANOVIĆU ILI PLENKOVIĆU?

Published

on

 

Gledam naslov na jednom “desnom” portalu, kojim se “tumači” geopolitički odjek ili nekakva posljedica posjete Zelenskog Srbiji u kome se ističe da je “Vučić opalio žestoku pljusku Milanoviću”, a u čitavom nizu “elaboracija” se taj posjet Zelenskog stavlja u kontekst Hrvatske pokušavajući se dotaći Milanovića kao “jedinog preostalog rusofila” među europskim liderima.

Nevjerojatno je na kako se jeftin način pokušava interpretirati unutarnje političke odnose u Hrvatskoj, ne prezajući od najbanalnijih nebitnosti kao što je susret Zelenskog i Vučića, ili kao što su ukrajinsko-srpski odnosi.

Ako Milanović ne valja zbog zagrljaja Vučića i Zelenskog i ako je Srbija jedino tako i tim međunarodnim odnosom predsjedniku Milanoviću opalila pljusku, a to se je dotiče Hrvatske za koju je Milanović u ovom slučaju najmanje odgovoran, onda Zoki nije daleko od beatifikacije.

A ovi nesretnici, koji na taj način “pomažu” Plenkoviću u tom trajnom natjecanju, izazivaju podsmijeh, bar bi trebali izazivati, kad srozavanje toga tipa u javnosti ne bi odavno bilo posve uobičajeno i nerijetko prihvaćeno ponašanje, neka vrsta običaja.

Ako je još nekome pristojnom Zelenski nekakav kriterij međunarodnog ravnanja i ugleda, onda stvari s njegovim posjetama ne govore baš o “pljusci” Milanoviću, pogotovo u ovom slučaju Vučićevoj pljusi preko Zelenskog, već govore potpuno drugačije poruke.

To bi, kad bi bila, bila prije svega pljuska Zelenskog Plenkovićevoj hrvatskoj državnoj politici, a niz je drugih opasnijih činjenica koje ukazuju na batine, a ne samo pljusku takvog tipa od strane Vučićeve Srbije.

Ali, pogledajmo koga je to sve posjećivao Zelenski i koliko puta, ako već netko od toga želi raditi kriterij za sređivanje statusa Milanovića u odnosu na Plenkovića:

Najčešće posjećene europske države:

Francuska: 18 posjeta,
Njemačka: 18 posjeta,
Ujedinjeno Kraljevstvo: 14 posjeta,
Belgija: 13 posjeta,
Italija: 12 posjeta,
Poljska: 11 posjeta,
Turska: 10 posjeta,
Vatikan: 7 posjeta,
Litva: 7 posjeta,
Nizozemska: 6 posjeta

zatim srednje posjećene europske države:

Norveška: 5 posjeta,
Švicarska: 5 posjeta,
Danska: 4 posjeta,
Irska: 4 posjeta,
Španjolska: 4 posjeta,
Švedska: 4 posjeta,
Estonija: 3 posjeta,
Rumunjska: 3 posjeta,
Albanija: 2 posjeta,
Austrija: 2 posjeta,
Cipar: 2 posjeta,
Češka: 2 posjeta,
Finska: 2 posjeta,
Grčka: 2 posjeta,
Latvija: 2 posjeta,
Moldavija: 2 posjeta,
Slovačka: 2 posjeta

i na kraju države posjećene samo jednom:

Hrvatska,
Bugarska,
Mađarska,
Crna Gora,
Portugal,
Island,
Armenija,
Gruzija
Srbija.

S obzirom da se pod posjetama zemljama i državnim rukovodstvima vode i događaji multilateralnog karaktera, kao i posjeti recimo EU koji se ubrajaju u posjete Belgiji, većinom na sastanke Europskog vijeća, ovdje treba naglasiti da to ipak nisu izrazi bilateralnog odnosa Ukrajine i te države, odnosno Zelenskog i lidera te državne vlasti.

Kad uzmemo kao polaznu činjenicu uloženoga međunarodnog napora u razvoj bliskih odnosa sa Zelenskim, gotovo je neusporedivo Plenkovićevo ustrajavanje na tome, kako van zemlje, pogotovo tako u Hrvatskoj, gdje je Plenković nametnuo pretežitoj javnosti Zelenskog i javni odnos prema njemu, uz njega, ali ipak samo uz njega, i Ukrajini, totalnom moralnom i političkom razdjelnicom na dobro i loše, otprilike kao ljevičari odnos prema fašizmu danas, ulažući goleme i potpuno neproporcionalne materijalne i nematerijalne resurse i zaloge u odnosu na usporedive države Europe.

Vrlo su rijetki političari u Europi i svijetu koji se mogu dovesti po tom inzistiranju u ravan s Plenkovićem, a efekte nitko živ u Hrvatskoj ne vidi. Ako su posjeti izraz tih efekata, katastrofa.

Ako će se izraz poštovanja Zelenskog prema državama i naroda mjeriti njegovim posjetama, onda ispada da on do Hrvatske drži koliko je navedeno u pregledu posjeta, uz napomenu da je u Hrvatskoj jedini put bio na međunarodnom skupu u Dubrovniku, a Srbiju je posjetio u formi odnosa dvije države.
Kad se već pokušava ravnati prema Zelenskom i posjetama, ispada točno onako kako sam ne samo ja, toliko puta nastojao reći javno, da Plenkovićevo međunarodno i pogotovo unutarhrvatsko inzistiranje na Zelenskom i Ukrajini nema realne veze s ostvarivanjem ugleda Hrvatske, već s Boga pitaj čim, što s tim ugledom i državnom koristi od toga, pogotovo s perspektivom nacije nema veze.

Drugim riječima, kad se već javno potežu pljuske, ovaj posjet Zelenskog Srbiji bi trebao i mogao biti samo teška šamarčina Plenkoviću i svima onima koji su Zelenskog predstavljali nekakvim sv. Petrom pravoga civilizacijskog i međunarodnog statusa, potčinjavajući sve tome.

S druge strane, najmanja i najmanje bolna bi u tom slučaju pljuska ili šamarčina s Vučićeve strane Hrvatskoj bila taj sastanak Zelenskog i Vučića.
Problem Hrvatskoj je to što Vučić i Srbija, koje se u Hrvatskoj ne bez stvarnih razloga, pokazuje kao nevaljalce i koje se sa samoproglašenog “Olimpa” navodnog trenutnog nikada većeg ugleda Hrvatske kojim Plenković propagandistički uz medijski orkestar prekriva nevjerojatne unutarnje slabosti, nastoji prikazati kao neku nižu vanjskopolitičku razinu prema kojoj “uzoran svijet” ima veliko nepovjerenje, upravo s hrvatskim najvažnijim međunarodnim saveznicama imaju neusporedivo čvršće i jako mjerljive partnerske odnose.

U svim mjerljivim odnosima Srbija ima neusporedivo čvršće partnerstvo s Francuskom i Velikom Britanijom nego Hrvatska, u čitavom nizu mjerljivih međudržavnih odnosa imaju bolje odnose s Njemačkom, zatim Turskom, da ne ne spominjemo SAD, s kojima Plenkovićeva Hrvatska nije ostvarila ni jedan bilateralni kontakt na najvišoj državnoj razini.

Neposredno uoči posjeta Zelenskog Srbiji, ministar vanjskih poslova Srbije je u Washingtonu s državnim tajnikom Rubiom imao bilatetalni službeni sastanak uz potpisivanje niza strateških sporazuma.

Da ni ne spominjemu u tom nizu odnosa s državama bez čijega utjecaja se neće moći ništa u svijetu uređivati, odnose Hrvatske i Srbije s Kinom, Izraelom, nizom arapskih država i na koncu s Rusijom.
Baš u svemu teško zaostajemo za Srbijom, bar ako uspoređujemo bilateralne odnose i konkretne elemente međusobne suradnje.

To nisu “pljuske” Milanoviću, to je realno stanje Plenkovićeve vanjske politike.

Na žalost, s tim i statusa hrvatske države.

Zato bi bilo konačno odgovorno pred nizom izazova koji očekuju hrvatski narod, pogotovo u BiH, ali ništa manje u Hrvatskoj, prestati se baviti idiotizmima i jeftinim podvalama o Milanoviću kako bi se Plenkovića predstavilo rješenjem, jer po svemu dostupnome – to rješenje nije.

I u tome je posve nebitno kakav tko odnos ima prema Milanoviću, jer da je ne znam kakav zloćko, ovo što sam naveo ničim nije on izazvao i autorizirao.

Zato je najmanji hrvatski problem je li Milanović dobio od nekoga ovakvu ili onakvu pljusku, te pljuske ne bole Hrvatsku. Bolne su ove koje Plenković predstavlja ugledom a jasno ukazuju da ugleda nema.

To nema veze sa Srbijom i Vučićem, bit stvari i izvori “pljuski” su u Zagrebu.

Continue Reading

Uncategorized

Od srca čestitamo slavodobitniku 311. Sinjske alke, Tinu Radanoviću!

Published

on

 

Neka te u svakom koraku prati zagovor Čudotvorne Gospe Sinjske, naše nebeske Majke i zaštitnice Sinja i Cetinske krajine.

U ovom velikom danu radujemo se tvome uspjehu i zahvaljujemo Gospodinu na daru hrabrosti, ustrajnosti i zajedništva koji se kroz stoljeća čuvaju u srcu Sinjske alke.

Neka te Čudotvorna Gospa Sinjska čuva i prati, a osvojena slavodobitnička čast bude na ponos tebi, tvojoj obitelji, alkarskoj družini i cijelom našem Sinju! Bog te blagoslovio!

Continue Reading

Uncategorized

RADNA POSJETA ZENICI

Published

on

 

Zajedno sa Ivom Tadićem i Ilijom Cvitanovićem, posjetili smo Zenicu i tamošnje Hrvate u sklopu obikejžavanja 150 godina župe Crkvice.

Tu smo se sastali i sa zeničkim gradonačelnikom Fuadom Kasumovićem gdje smo međusobno razmijenili izazove s kojima se suočava on kao gradonačelnik a mi smo predstavili aktualne probleme Hrvata Zenice za koje znamo da on može pomoći.

 

Ovakvi susreti su najbolji put u popravljanje života Hrvata i svih ostalih građana.

Continue Reading

Uncategorized

Anđa Babić, rođena u Melbourneu, postigla je visok rezultat na hrvatskoj maturi

Published

on

Anđelka Babić, povratnica iz Australije i Hrvatske, nedavno je s odličnim uspjehom položila ispite iz srednje škole u Hrvatskoj.

Anđelka – ili Anđa, kako je poznatija među obitelji i prijateljima – rođena je u Melbourneu. Naravno, kao rezultat toga, njezin je materinji jezik engleski. Ali to je nije spriječilo da postigne nevjerojatnih 84 posto na ispitu iz hrvatskog jezika na državnoj maturi.

Prema članku na hrvatskom portalu o srednjoškolskom obrazovanju Srednja.hr , daroviti 19-godišnji učenik ove je godine pohađao vrlo poznatu Gimnaziju Tituša Brezovačkog u Zagrebu.

Prijelaz je olakšan

„S tatom razgovaram hrvatski, a s mamom i sestrom engleski“, rekla je Anđa. U Hrvatsku je stigla 2017. godine kada je imala samo 10 godina sa svojom obitelji, roditeljima Mariom i Anom te mlađom sestrom Martinom.

Prema Srednja.hr , po dolasku u Hrvatsku upisala se u 4. razred Osnovne škole Alojzija Stepinca. Ta se škola nalazi u zagrebačkom prigradskom naselju Vrbani.

„Srećom, moja škola i kolege iz razreda bili su izuzetno pristupačni i prihvatili su me od prvog dana“, prisjetila se bivša djevojka iz Melbournea.

„To je olakšalo prijelaz; međutim, sama škola je na početku bila izuzetno izazovna. Školovanje sam započeo s osnovnim znanjem hrvatskog jezika.“

„Kad se sada osvrnem unatrag, svjesna sam da sam propustila formativne godine učenja hrvatskog jezika, tijekom kojih mala djeca uče svakodnevne riječi i izraze kod kuće, s bakama i djedovima te u vrtiću. Zbog toga su mi prve dvije godine školovanja bile daleko najteže.“

Anđa Babić (lijevo) stigla je u Hrvatsku 2017. godine kada je imala samo 10 godina sa svojom obitelji, roditeljima Mariom i Anom te mlađom sestrom Martinom (na slici).

Hrvatski školski sustav razlikuje se od australskog

Od samog početka mladoj Anđi bilo je očito da se škola u Hrvatskoj uvelike razlikuje od one na koju je navikla u Australiji.

„Konkretno, pohađala sam svaki predmet na svom drugom jeziku. Iako je moja škola imala razumijevanja za moje okolnosti, morali su se pridržavati protokola. Nije se moglo puno učiniti da mi se stvari olakšaju“, ispričala je.

„Nisam imala nikakav poseban tretman. Tretirali su me kao i svakog drugog studenta, koji su, naravno, bili izvorni govornici. Svoje ocjene sam zaradila dodatnim trudom, puno znoja, a ponekad čak i suzama“, rekla je Anđa za Srednja.hr.

Anđin otac Mario rođen je u Dubrovniku i s obitelji se preselio u Australiju kada je imao samo 14 godina. Roditelji njezine majke Ane emigrirali su iz Hrvatske u Australiju krajem 1960-ih. Stoga je i njezina majka rođena i odrasla u Australiji.

„Živjela sam u tradicionalnoj hrvatsko-australskoj obitelji. Moj prvi jezik bio je, i još uvijek jest, engleski“, priznala je Anđa.

„S tatom govorim hrvatski, a s mamom i sestrom engleski. Danas bih rekla da tečno govorim oba jezika. Ali moj prirodni izbor je uvijek engleski“, otkrila je Anđa.

Od samog početka bilo je očito da se škola u Hrvatskoj uvelike razlikuje od one u Australiji (Foto: Srednja.hr)

Savjeti za pripremu za državnu maturu

Za ispit iz hrvatskog jezika na državnoj maturi, kaže, puno se pripremala. Stoga je očekivala prilično dobar rezultat. Na kraju su joj rezultati na ispitu iz hrvatskog jezika bili među dva posto najboljih u Hrvatskoj!

Kombinirana statistika za njezin esej, sažetak teksta i gramatiku/književnost/čitanje rangirala ju je na 743. mjesto od ukupno 27 439 maturanta u Republici Hrvatskoj.

„Ipak, uvijek postoji taj osjećaj nesigurnosti da sam nešto krivo ili loše napisala“, priznala je. Stoga ju je na kraju konačni rezultat ugodno iznenadio.

„Postigao sam 94 posto na eseju i 80 posto na ispitu i sažetku, što me je smjestilo na 97,10 percentil cijele zemlje.“

„Pripremala sam se u školi, gdje me je moja učiteljica Marta Lukić izvrsno pripremila i vjerovala u mene od samog početka mog srednjoškolskog obrazovanja.

Osim toga, pohađao/la sam pripremne tečajeve u Obrnuti Učionici , gdje sam cijelu godinu pisao/la eseje.

Zahvaljujući tome, osjećala sam se puno sigurnije u svoje vještine pisanja, što uglavnom mogu zahvaliti svojoj učiteljici. Također sam pohađala privatne satove hrvatskog dva puta tjedno od prvog dana dolaska, sve do mature”, objasnila je Anđa.

Po dolasku u Hrvatsku, Anđa (desno) upisala se u 4. razred Osnovne škole Alojzija Stepinca u zagrebačkom predgrađu Vrbani. Ovdje je na slici sa svojom mlađom sestrom Martinom.

Trenutni sustav ne prepoznaje izazove

Trenutni sustav u Hrvatskoj ne prepoznaje izazove s kojima se suočavaju studenti koji uče hrvatski kao drugi jezik.

Srednja.hr je pitao Anđu što misli o hrvatskom obrazovnom sustavu i postoji li nešto što bi promijenila.

„Kao netko tko je ušao u sustav bez materinjeg znanja hrvatskog jezika, bio sam iznenađen što se od mene očekivalo da postignem istu akademsku razinu kao studenti kojima je hrvatski materinji jezik, uključujući i tijekom završnih ispita državne mature.“

Dolazeći iz multikulturalne zemlje, Anđa je rekla da je navikla na obrazovni sustav koji prepoznaje izazove s kojima se suočavaju učenici koji uče na svom drugom jeziku.

„Ti su studenti dobili dodatnu podršku, a u nekim slučajevima su na završnim ispitima ocjenjivani prema drugačijim kriterijima. To je učinjeno kako bi se osigurala pravednija procjena njihovih sposobnosti“, objasnila je Anđa.

„Nažalost, to nije slučaj u Hrvatskoj. Hrvatska danas postaje sve raznolikija. Bilo da se radi o izbjeglicama, djeci stranih radnika ili pripadnicima hrvatske dijaspore koji se vraćaju kući, sve više učenika ulazi u obrazovni sustav s hrvatskim kao drugim jezikom“, nastavila je.

„Stoga je ključno da obrazovni sustav ovdje prepozna ovu rastuću raznolikost i prilagodi se potrebama ovih učenika. Pružanje odgovarajuće podrške ne znači snižavanje standarda, već osiguravanje jednakih mogućnosti za uspjeh svakog djeteta“, naglasila je Anđa.

Upis na studij psihologije

Anđa je upisala studij psihologije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu, što joj je bio prvi izbor, pa kaže da je izuzetno zadovoljna.

„Oduvijek me zanimala ljudska psihologija, a posebno mi je važno da moj budući posao bude usmjeren na pomaganje ljudima“, priznala je.

„Budućim maturantima bih savjetovala da uživaju u završnoj godini srednje škole i stvaraju uspomene jer će vrlo brzo proći“, rekla je.

„Matura nije laka i treba se za nju pripremiti. Ali ako uče malo po malo tijekom cijele godine, neće imati nikakvih problema“, zaključila je Anđa.

Pogledajte povezani članak: Vraćam se tebi: Posljednji tjedan

Kliknite ovdje kako biste podržali hrvatsku zajednicu za samo 4 dolara mjesečno i otključali našu cjelovitu digitalnu arhivu mjesečnika Vjesnik.

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba