akon vojno – redarstvene operacije OLUJA, u ljeto 1995., a na osnovu postignutog dogovora o vojnoj suradnji između HV-a i ABiH, te dvije vojske započele su planiranje i izvođenje vojnih operacija na širem prostoru Bosne i Hercegovine, a s ciljem potpunog slamanja neprijateljske vojske, odsnosno VRS-a.
08.09.1995. g., započela je operacija MAESTRAL, združena operacija dvaju vojski koja je za cilj imala ne dopustiti utvrđivanje protivnika na novo uspostavljenoj bojišnici. Potisnuti protivničke snage od Grahova, Glamoča i Kupresa. Osloboditi Šipovo, Jajce i Drvar. Uspostaviti novu bojišnicu, ispred Petrovca, Ključa i Mrkonjić Grada. Omogućiti napredovanje 5. K ABiH prema Sanskom Mostu i 7. K ABiH prema Kotor Varošu. 15.09.1995., operacija je završila s oslobođenim područjem ukupne površine 2 500 četvornih kilometara. Oslobođena su bila tri velika grada Šipovo, Jajce i Drvar.
Operacija Maestral je bila prva značajnija operacija združenih snaga HV-a, HVO-a i Armije BiH u zapadnoj BiH, u kojoj su zauzeti veći prostori zapadne Bosne uključujući gradove Drvar, Šipovo, Jajce, Bosanski Petrovac, Bosanska Krupa i Ključ. Operacija Maestral zapravo se sastojala od dvije povezane ofenzive. Trajala je od 8. rujna do 15. rujna 1995.
Temeljem Splitskog sporazuma Hrvatske i Federacije BiH od 22. srpnja 1995., nekoliko tjedana nakon operacije Oluja i nakon odbijenog protunapada Vojske Republike Srpske iz pravca Drvara, tijekom kojega su HV i HVO zauzele dodatne kvadratne kilometre u smjeru Drvara, težište djelovanja Hrvatske vojske ponovno je vraćeno u Bosnu i Hercegovinu.
Međunarodna zajednica nije pravila probleme jer je to bio najbolji način da se bosanskohercegovački Srbi prisile da bez traženja dodatnih uvjeta sjednu za pregovarački stol. Zajedno sa snagama Armije BiH, Hrvatske snage su počele planiranje oslobađanja i zauzimanja što većeg područja u jugozapadnoj Bosni. 4. i 7. gardijska brigada se pripremaju za nastavka napredovanja prema Banja Luci. Zamisao operacije bila je smjela i predviđala je prodore na dva operativna pravca od Bosanskog Grahova prema Drvaru i od Glamoča prema Jajcu.
Zbog ponavljanja masakra na sarajevskoj tržnici Markale, 28. kolovoza 1995., zračne snage NATO-a tijekom noći 30. kolovoza 1995. godine pokreću snažnu kampanju zračnih udara na bosanske Srbe pod nazivom Operacija Namjerna sila. Vojska bosanskih Srba biva snažno rastrojena. U tom olakotnom trenutku dok su oči svijeta bile uprte u nebo i dok su se brojale štete Srba oko Sarajeva, vojni stožeri ABiH, HV-a i HVO-a iskorištavaju trenutak nemoći VRS i pokreću združenu ofenzivu.
Na kraju operacije, neprijatelj je odbačen i počeo se utvrđivati na rijeci Sani kod Ključa, dok su južno od Mrkonjić grada i Bočca prema cestama za Banja Luku krenuli organizirati obranu. Na taj način je potpuno razbijen 2. korpus Vojske RS ( VRS ), (Drvar) te su sve ostale snage završile u 1. korpusu Vojske RS koji je branio šire područje oko Banja Luke.
Operacija Maestral počela je na današnji dan 8. rujna 1995. To je bila prva značajnija operacija združenih snaga HV-a, HVO-a i Armije BiH u zapadnoj BiH, u kojoj su zauzeti veći prostori zapadne Bosne uključujući gradove Drvar, Šipovo, Jajce, Bosanski Petrovac i Donji Vakuf.
Trajala je od 8. rujna do 17. rujna 1995., a oslobođeno je oko 2500 četvornih kilometara teritorija.
Temeljem Splitskog sporazuma Hrvatske i Federacije BiH od 22. srpnja 1995. o zajedničkom vojnom djelovanju protiv srpske vojske, nekoliko tjedana nakon operacije Oluja i nakon odbijenog protunapada Vojske Republike Srpske iz pravca Drvara, tijekom kojega su HV i HVO zauzele dodatne kvadratne kilometre u smjeru Drvara, težište djelovanja Hrvatske vojske ponovno je vraćeno u Bosnu i Hercegovinu.
To je početak velikih oslobodilačkih akcija Maestral i Južni potez u listopadu 1995.
Strahovit poraz srpske vojske
Vojna ofenziva Maestral, koju je u listopadu nastavila akcija Južni potez, značila je kraj snova o Velikoj Srbiji. Strahovit poraz srpske vojske bio je takav da se međunarodna zajednica nije umiješala značio bi potpuni krah srpske vojske i bijeg prema Srbiji.
Još jednom se pokazalo da koliko-toliko ravnopravno naoružan i motiviran hrvatski vojnik predstavlja nepobjedivog protivnika.
Desetinama godina građen mit o ‘srpskom junaštvu’ i ‘nepobedivosti Srba’ moćna Hrvatska vojska je raskrinkala i pretvorila u ono što je i oduvijek samo i bio – mit utemeljen na laži.
Poginuo 17.veljače 1994.godine
Prilikom nadzora položaja kod Ruje,na Tulovim gredama.
Damir Tomljanović -Gavran poginuo je na obroncima Velebita od zadobivene rane od neprijateljskoga snajpera.
Kad je poginuo,bilo mu je samo 26.godina
Damir Tomljanović -Gavran u obranu Domovine uključuje se 1990
Pristupivši Jedinici za posebne namjene MUP-a RH u bazi Rakitje, te potom 1.gardiskoj brigadi Tigrovi sa kojom prolazi bojišta -od istočne i zapadne Slavonije, Banovine i Korduna do krajnjeg juga Hrvatske.
Od 1993.godine kao zapovjednik 2.bojne brigade Tigrovi, ujedno zspovjeda Sektorom Zadar,te postrojbama koje su držale položaje na Velebitu.
Bio je primjer svima i zapovjednicima i vojnicima.
Simbol Hrabrosti!
Vječna slava i hvala!
Počivao u miru Božjem Viteže!🙏🇭🇷🇭🇷
Predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine dr. Dragan Čović, dopredsjednica HDZ-a BiH Darijana Filipović te državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonko Milas posjetili su Franjevački samostan i Župu sv. Ante Padovanskog na Humcu u Ljubuškom, gdje su razgovarali s gvardijanom i župnikom fra Mirom Šegom.
Tijekom susreta razgovarano je o životu župne zajednicete projektima koji se provode u okviru samostana, s posebnim naglaskom na očuvanje kulturne i duhovne baštine Humca. Istaknuta je višestoljetna uloga ovoga prostora kao važnog vjerskog i kulturnog središta Hercegovine, koje kroz povijest, muzejsku zbirku i djelovanje franjevaca trajno svjedoči kontinuitet vjere, tradicije hrvatskoga naroda.
Predsjednik Čović zahvalio je ovom prilikom fra Šegi na razgovoru o radu i potrebama Župe, naglasivši kakofranjevačka prisutnost na Humcu predstavlja trajnu vrijednost te važan oslonac očuvanja duhovne i kulturne baštine hrvatskoga naroda u BiH.
Dopredsjednica Filipović istaknula je važnost samostana na Humcu kao vjerskog središta koje ima trajnu ulogu u životu lokalne zajednice. Ukazala je pritom na potrebu sustavne potpore projektima koji čuvaju naslijeđe i prenose vrijednosti budućim naraštajima.
Istaknuto je kako Humac kroz svoj pastoralni i kulturni rad ostaje mjesto okupljanja, služenja i očuvanja vrijednosti koje su oblikovale život ovog kraja, uz otvorenost prema inicijativama koje doprinose razvoju zajednice.