Ovih dana žalosti me niz bolesnih i neprimjerenih komentara o Domovinskom ratu, pa i u tekstovima koji dolaze iz hrvatskih medija. Nažalost, u tome sudjeluje i „Hrvatski tjednik“ pod uredničkim potpisom Ivice Marijačića, dok paralelno bošnjački mediji poput „Slobodne Bosne“ i njezinih podružnica svojataju naše heroje i prekrajaju povijest.
Podsjetit ću: ako je Vukovar grad heroj Hrvatske, onda je Mostar grad heroj Bosne i Hercegovine. To nije samo simbolika, to je povijesna činjenica.
Generali i zapovjednici Mostara…
Prvi puta u povijesti generali HV-a iz Mostara – Jadran Topić, Petar Zelenika i Ilija Vrljić – postali su generali upravo zato što su odlučili da se Mostar ne smije napustiti.
Jadran Topić, predsjednik HVO-a Mostar, i
general Petar Zelenika, prvi ratni zapovjednik HVO-a Mostar,
predloženi su kao zapovjednici grada.
general Ilija Vrljić, organizator obrane Cima, zapovjednik Treće Cimske bojne i Druge brigade Mostar, vodio je obranu iz zone Cima, gdje je i bilo zapovjedništvo Mostara.
U početku rata nismo rabili nazive poput „sektora“ ili „zona odgovornosti“. Ali stvarnost je bila jasna: zahvaljujući ustroju HVO-a Mostar stvorena je zajednička zona obrane Hrvatske i BiH – Južno bojište.
Predsjednik Tuđman imenovao je generala Janka Bobetka zapovjednikom Južnog bojišta (prije njega general Luka Džanko), a uz suglasnost predsjednika BiH Alije Izetbegovića i predsjednika Hrvatske Republike Herceg-Bosne Mate Bobana, obrana Mostara povjerena je HVO-u.
Lipanjske zore – preduvjet Oluje
Podsjetimo se: nositelj zadaće u Lipanjskoj zori 1992. bio je HVO Mostar u sastavu Južnog bojišta pod zapovjedništvom generala Bobetka. Činovi generala dodijeljeni su upravo za obranu Mostara i za Lipanjske zore. A s pravom se danas može pitati – kakva bi i kakva bi bila „Oluja“ da nije bilo Lipanjskih zora?
Pitanje činovanja i odlikovanja…
različit pristup shvatanja samoga sebe ili….!
Naravno da mnogi heroji HV-a i HVO-a zaslužuju činove i odličja. Ali to se ne smije svoditi na paušalne izjave ili podjele po dnevnopolitičkim ključevima. Takve odluke trebaju dolaziti kroz temeljne HVO udruge – poput Udruge dragovoljaca HVO Mostar, koju vode Mile Pušić, Vinko Marić, Jadranko Lovrić i tajnik Ivica Raspudić.
Podsjećam: 19. rujna 2024. trebalo je dodijeliti činove i odličja za obranu Mostara i cijelog HVO-a Mostar. No, preduvjet za to je priznavanje institucija Republike Hrvatske, od Predsjednika i vrhovnog zapovjednika do Vlade. Tu je problem – jer još uvijek nismo raščistili sa snovima o bivšoj državi.
Poskok bojna – prva dragovoljačka postrojba u BiH..
Posebno sam ponosan što je odlikovana Poskok bojna – prva dragovoljačka postrojba u BiH. To priznanje dugujem sebi, svojim suborcima i prijateljima. Nitko nam ne mora podizati spomenike – ali ne dam da se prešućuje naše mjesto u povijesti.
Zaključak…
Trebamo stati iza njih – od Vukovara do Mostara. Rat je zaustavljen, ali u BiH on i dalje tinja na političkoj razini. A hrvatski narod mora znati da bez Lipanjskih zora ne bi bilo Oluje, niti bi sloboda bila upisana u hrvatski kalendar pobjeda.
Zato kapu do poda treba skinuti i generalu Ljubi Ćesiću Rojsu, prvom suradniku predsjednika Tuđmana i ratnom ministru Šušku. On je kao voditelj HVO-a pri Uredu predsjednika RH bio jamac suradnje i jedinstva.
Satnik Mladen Ljubić – Vajta
Na pozornost:
General Marijan Mareković posebni savjetnik za veterane Domovinskog rata
Predsjedniku Republike Hrvatske gospodinu Zorana Milanovića
Predmet: Zahtjev za dodjelu posthumnog priznanja Tvrtko Milos
Uvaženi gospodine Generale Mareković,
Obraćamo se Zahtjevom kao svjedoci vremena iz Domovinskog rata ali i poznavatelji istine u vjekovnoj težnji za samostalnost Hrvatske Domovine. Znano je kako su mnoge hrvatske OBITELJI podnijele žrtvu i dale ogroman doprinos u stvaranju samostalne i neovisne nam Domovine. Ovim prijedlogom za dodjelu Odličja želimo trajno dati zahvalu obitelji Miloš, a u konačnici zapisati povijesne istine.
Kao i sve tragične povijesti hrvatskih obitelji korjen vuku iz Drugog svjetskog rata. Obitelj Miloš je na križu mučnoga komunističkog režima od 1945godine, a mučena i robovala do dana neovisnosti i slobode. Radost i sreća kratko trajaše, jer vrlo brzo (1992) stariji sin Tvrtko, koji je 20 godina robijao zbog montiranih procesa u komunizmu, sa svojim prijateljima dragovoljcima položi život na Oltar Domovine.
Mlađi sin Davor 1993 godine je ubijen od snajpera “novog” neprijatelja (Armije BiH) te i posljednji u obitelji položi život braneći rodnu grudu, rodnu ulicu svoga Mostara.
Otac naših heroja pok. Petar Miloš, uspješan gospodarstvenik i cijenjen gradonačelnik Čapljine, oženjen iz ugledne i dobrostojeće obitelji Jurković iz Mostara, u vihoru ratnih i post ratnih događanja, bez krivice bijaše odvojen od obitelji. Supruga Mira i djeca u Mostaru, a Petar u Austriji, tako blizu a tako daleko od najmilijih. Nadziran od UDBE, život posveti očuvanja sjećanja na ubijenu hrvatsku vojsku na Blaiburgu i sve ubijene i umrle na Križnom putu. Kao dugogodišnji predsjednik počasnog Bleiburškog voda, preuzima odgovornost izgradnje Spomen obilježja kao trajnog sjećanja na izvršeni zločin nad razoružanom vojskom i civilima tzv “gubitnicima Drugog svjetskog rata”
Obitelj nosi križ …stariji sin Tvrtko montiranim sudskim procesom 1975godine je osuđen na smrt. Lažno optužen za “pokušaj” atentata na Predsjednika Jugoslavije, a kasnije (u nedostatku dokaza) pomilovan na 45, pa 20 godina. Sretan je dočekao demokratsku Hrvatsku. Na prve prijetnje Domovini, stavio se na raspolaganje i branio Republiku Hrvatsku od agresora, a 1992 je otišao braniti rodnu grudu i poginuo kao prvak obrane Mostara i Hercegovine. Tvrtkovo ime je zapisano u povijesti obrane Mostara, ulica u kojoj je njegov dom nosi ime Tvrtka Miloša.
Višedecenijska žrtva obitelji Miloš zahtjeva od hrvatskog naroda priznanje i zahvalu u formi Odličja od Domovine Hrvatske.
Zahtjev dostavljamo Vama i generalu Ljubi Ćesiću Rojsu, koji je bio voditelj za HVO pri HGZ, te smatramo kako je jedini mjerodavan da Uredu Predsjednika Republike Hrvatske dostavlja Prijedloge za dodjelu Odličja postrojbi ali i obitelji ili pojedinaca.
Preporuka za prigodni termin je svakako kako Vi odlucite Od 08.04 Dan HVO-a Ili svibanj kada je obljetnica žrtava Blaiburga, a naš Zahtjev dostavljamo 15.08.2025 kada se navršava 2godina Odlikovanja POSTROJBE a 26 godina od smrti Petra Miloša, čovjeka koji je najzaslužniji za podizanje spomenika poginuloj hrvatskoj vojsci na Bleiburškom polju u Austriji, čija oba sina život položiše na oltar Domovine.
Zahtjev podnosi
Odlikovana prva dragovoljacka postrojba u BIH “POSKOCI” POSKOK BOJNE HVO SIROKI BRIJEG Predsjednik organizacijskog ODBORA za Odlikovanje Satnik Mladen Ljubic-Vajta
Organizacijski odbor mora imati predsjednika koji preuzima odgovornost i potpisuje službeni protokol.
Ove godine obilježavamo 35. obljetnicu Poskoka. Budući da je izborna godina i vrijeme godišnjih odmora, prvi put neću sudjelovati u radu Organizacijskog odbora.(zdravstveni problemi) Organizaciju će preuzeti ljudi koji nisu (utemeljitelji) u događajima od 19. srpnja 1991. godine.
Još jednom želim istaknuti da bez HDZ-a BiH Široki Brijeg ne bi bilo ni nas Poskoka. Krešo Ćavar(predsjednik Kriznog Stožera općine Široki Brijeg) je, hvala Bogu, živ i zdrav te može potvrditi sve činjenice. Pokojni Jure Skoko, predsjednik Izvršnog odbora HDZ-a BiH Široki Brijeg, preuzeo je tada odgovornost, kao i pokojni Mladen Skoko, prvi ratni zapovjednik općine Široki Brijeg.
Dana 19. srpnja 1991. okupili smo se u školi u Knešpolju u 19 sati. Bilo nas je 50 utemeljitelja s prostora cijele općine Široki Brijeg. Po zapovijedi pokojnog Jure Skoke, uz suglasnost Kreše Ćavara i pokojneg Mladena Skoke-Bilog dobio sam zadaću pripremati i pozivati prve dragovoljce. U to vrijeme Andelko Mikulic predsjednik HDZ BIH SIROKI BRIJEG, Anđelko Ćavar bio je načelnik TO-a, a Ivica Markić načelnik Ureda obrane. Kao osobe imenovane od HDZ-a BiH Široki Brijeg raspolagali su potrebnim informacijama i jedini su imali ovlasti za ustrojavanje obrane. Sve se odvijalo u najvećoj tajnosti.
Nakon što smo uspjeli organizirati prve dragovoljce u svom rodnom selu, potom u župi Kočerin te u Donjoj i Gornjoj Britvici, osnovan je prvi Rejonski stožer Kočerin, 21. srpnja 1991. godine, sa sjedištem u Ljubotićima.
Za 30. obljetnicu na svetištu Kruškovac blagoslovljena je spomen-ploča prvim dragovoljcima.
Drugi stožer utemeljen je u Širokom Brijegu, (sjediste Vrelo Borak)ponajviše zahvaljujući braći Dragi i Mari Mandiću – Lojkiću, a treći je bio Blatski stožer sa sjedištem u Uzarićima. Njegov prvi zapovjednik bio je pokojni Stanko Lovrić – Oble, a zamjenik Mate Zovko iz Jara.
Podsjećam i na činjenicu da sam kao prvi zapovjednik Rejonskog stožera Kočerin, prema vojnom ustroju, bio i zamjenik zapovjednika općine Široki Brijeg. Za svoje zamjenike imenovao sam Gojka Ivankovića – Penavu, Franu Kovačelića Celića i Miljenka Kraljevića – Mikelu. U početku su djelovali odredi, a kasnijim preustrojem ustrojeni su vodovi prve
satnije.
Razumijem da članovi Organizacijskog odbora, koji su se javili Marinku Mikuliću – Cipukiću, pripremaju ovogodišnji protokol. Međutim, želim upozoriti da je velik broj pripadnika postrojbe u međuvremenu preminuo te da se, poštujući dosadašnju tradiciju, svakome od njih treba zapaliti svijeća na grobu. Također, pokojni Stanko Lovrić – Oble bio je po zapovijedi zamjenik zapovjednika, što također treba biti ispravno navedeno u protokolu.
Zbog svega navedenog pozivam organizatore da, ako u nešto nisu sigurni, pitaju sudionike koji su bili dio tih događaja te da imenuju predsjednika Organizacijskog odbora koji će preuzeti odgovornost za službeni protokol.
Od srca čestitam 35. obljetnicu svim pripadnicima naše postrojbe.
Autor objave:
Mladen Ljubić Vajta
prvi izabrani zapovjednik Rejonskog stožera Kočerin u sklopu prve dragovoljačke postrojbe Poskoci – Poskok bojne HVO-a Široki Brijeg.
Nakon bogate duhovno-molitvene priprave i sadržajnoga kulturnog programa, danas je u Tomislavgradu upriličena središnja proslava manifestacije Dani sv. Nikole Tavelića 2026.
Otkrijte više
Vrijeme i kalendari
Zaštita i sigurnost na radu
smrti
Program je započeo procesijom gradskim ulicama, nakon čega je ispred tomislavgradske spomen-bazilike, koja je posvećena prvome hrvatskom kanoniziranome svecu – sv. Nikoli Taveliću, svečano misno predvodio kotorski biskup mons. Mladen Vukšić, u suslavlju brojnih svećenika.
I ovogodišnju proslavu svojim skladnim pjevanjem uveličao je Veliki Župni zbor. Sv. Nikole Tavelića.
“U svakodnevnim pobjedama rađaju se veliki sveci”.
Foto: Tomislavcity
Iz homilije mons. Mladena Vukšića:
– Bog svakoga vodi posebnim putem: nekoga poziva na učeništvo krvi, nekoga na mučeništvo svakodnevne vjernosti, ali cilj je isti – potpuno pripadati Kristu. U tom nizu nalazimo i našega Nikolu Tavelića. On nije postao svet zato što je umro nasilnom smrću, nego zato što je prije smrti godinama vjerno živio Evanđelje.
Zato Crkva ne slavi smrt svojih mučenika, nego njihovu vjeru. Mučenik je čovjek koji svjedoči da je Krist živ i kojemu vrijedi povjeriti čitav život. Mučenik ne traži smrt, nego traži Krista.
Zato su mučenici najveći svjedoci kršćanske nade jer pokazuju da posljednju riječ nema smrt, nego uskrsnuće.
“Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima svoj Križ i neka ide za mnom”, kaže Isus. Isus nas uči da moramo nositi svoje križeve. Nažalost, mi ljudi pomalo smo se navikli da se križ ne nosi na plećima, nego postaje znak časti, modni detalj ili nešto slično. Stavljamo ga na zidove, u automobile i oko vrata, najčešće izrađenoga od zlata. Međutim, kada ga trebamo nositi na svojim plećima, tada nastaju problemi – prigovaranje, neprihvaćanje križa i križeva. A Isus ne kaže da križ trebamo nositi povremeno, nego danomice. Nasljedovanje Krista nije jedan veliki čin, već mnoštvo malih, svakodnevnih odluka – kazao je, među ostalim, u današnjoj homiliji mons. Mladen Vukšić.
Foto: Tomislavcity
Propovijed mon. Vukšića u cijelosti možete poslušati ovdje:
Po završetku misnoga slavlja riječi zahvale za središnje slavlje i proteklu devetnicu sv. Nikoli Taveliću, te svima koji su u tome sudjelovali i pomogli uputio je duvanjski gvardijan fra Bože Milić.
Program proslave završit će koncertomHrvatskih ruža, a počinje od 18 sati ispred spomen-bazilike.
Hrvatska, kao članica EU-a i NATO-a, mora iz čvrstih političkih pozicija artikulirati svoja stajališta i bošnjačkim političkim predstavnicima poslati nedvosmislenu poruku da preglasavanje Hrvata više nije ni prihvatljivo ni demokratski održivo
Nakon višetjednih pregovora HDZ-a i Domovinskog pokreta usuglašena je Rezolucija o osnaživanju političkog položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini. Predsjednik Domovinskog pokreta Ivan Penava potvrdio je da je konačni tekst rezultat kompromisa među koalicijskim partnerima, ali i naglasio kako je najvažnije da je dokument usuglašen i upućen u saborsku proceduru, piše Večernji list BiH.
Mogući model
“Nakon nekoliko tjedana vrlo intenzivnih razgovora iznjedrili smo rezoluciju koja će se na dnevnom redu naći već u utorak”, poručio je Penava novinarima u Saboru. Naglasio je da je riječ o inicijativi Domovinskog pokreta, ali i o dokumentu koji u konačnom obliku predstavlja dogovor parlamentarne većine. Pritom je priznao da je DP tijekom pregovora odstupio od dijela svojih početnih prijedloga, ne želeći otkriti o kojim je formulacijama riječ. Penava je poručio da su kompromisi bili nužni, ali da oni ne umanjuju vrijednost dokumenta. “Zadovoljni smo postignutim i zahvaljujem svima koji su doprinijeli da imamo taj akt već sljedeći tjedan”, zaključio je. Najvažniji politički element ipak je ostao u tekstu. Rezolucija izrijekom navodi hrvatsku, odnosno treću izbornu jedinicu kao mogući model kojim bi se osiguralo da Hrvati u Bosni i Hercegovini sami biraju svoje političke predstavnike.
Upravo je zadržavanje te inicijative nakon usuglašavanja HDZ-a i DP-a ključno jer dokumentu daje težinu koja nadilazi deklarativnu potporu Hrvatima u BiH. U četiri navrata su bošnjački birači birali Željka Komšića kao hrvatskog člana Predsjedništva, a u dva navrata su uz poticaj međunarodnih dužnosnika iz vlasti isključene ključne hrvatske političke stranke za koje je glasovalo više od 90 posto Hrvata. Nakon što bude usvojena u Hrvatskom saboru, rezolucija bi trebala postati službena smjernica za vođenje hrvatske politike prema Bosni i Hercegovini. Na nju će se Vlada, diplomacija i hrvatski predstavnici moći pozivati u razgovorima unutar Europske unije, NATO-a i drugih međunarodnih institucija. Time bi pitanje legitimnog političkog predstavljanja Hrvata trebalo postati trajniji dio hrvatske vanjske politike, a ne tema koja se otvara samo uoči izbora ili novih političkih kriza u BiH. Iz DP-a ističu da
Hrvatski sabor službeni dokument o položaju Hrvata u BiH nije donio punih osam godina, od deklaracije usvojene 2018., dok Europski parlament o stanju u toj zemlji raspravlja gotovo svake godine. Novu rezoluciju stoga smatraju snažnijom nadogradnjom prijašnjeg dokumenta i rezultatom svoje uloge u vladajućoj većini. U stranci navode i kako inicijativa u početku nije imala potporu drugih političkih aktera. Opisuju je kao svojevrsno “neželjeno dijete” koje je ipak došlo na svijet nakon što su koalicijski partneri uvjereni u važnost donošenja snažnijeg teksta. Naglašavaju i da je Herceg Bosna u dokumentu povijesno vrednovana kao ključan potez u obrani prostora s hrvatskom većinom te da se Hrvatska ne odriče ni njezina nasljeđa ni uloge Hrvatskog vijeća obrane.
Nije zaoštravanje
Posebno je važno što se preglasavanje Hrvata prvi put jasno naziva izbornim inženjeringom. Time se takva praksa više ne prikazuje kao slučajna posljedica složenoga izbornog sustava, nego kao politički obrazac u kojem brojniji narod presudno utječe na izbor predstavnika drugoga konstitutivnog naroda. Kritike prema kojima sada nije pravi trenutak za ovakav dokument, kako se navodno ne bi “iritirala” bošnjačka politička strana, teško mogu biti razlog za odustajanje od jasnog definiranja hrvatske politike. Upravo je sada trenutak u kojem Republika Hrvatska, kao članica Europske unije i NATO-a, mora iz čvrstih političkih pozicija artikulirati svoja stajališta i bošnjačkim političkim predstavnicima poslati nedvosmislenu poruku da preglasavanje Hrvata više nije ni prihvatljivo ni demokratski održivo.
Takav pristup nije zaoštravanje odnosa, nego jasno određivanje granica politički prihvatljivog ponašanja u državi utemeljenoj na ravnopravnosti triju konstitutivnih naroda. Izbjegavanje otvorenog razgovora zbog straha od reakcija samo bi dodatno učvrstilo postojeće stanje i ostavilo prostor za nastavak izbornog modela u kojem Hrvati ne mogu samostalno izabrati svoje legitimne predstavnike. Opći izbori u BiH 2026. godine zato će biti ključan politički test. Ako se ponovno dogodi da bošnjački birači presudno utječu na izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH, bit će teško tvrditi da je riječ o slučajnosti ili anomaliji sustava. Takav bi ishod potvrdio da sadašnji izborni okvir nije sposoban zajamčiti stvarnu jednakopravnost konstitutivnih naroda. U tom slučaju legitimirale bi se i druge inicijative za preuređenje Bosne i Hercegovine, uključujući hrvatsku federalnu jedinicu kao model institucionalne zaštite Hrvata. Za takvo rješenje bilo bi potrebno snažnije i sustavnije lobiranje među međunarodnim partnerima, ponajprije u Sjedinjenim Američkim Državama, koje i dalje imaju ključnu ulogu u očuvanju i mogućoj nadogradnji daytonskog poretka.
ABCPORTAL.info je news portal pokrenut idejom da u moru web portala i stranica na našem prostoru donese nešto drukčiji pristup odabiru informacija koje prezentiramo na našim stranicama.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvola izdavača!
dok paralelno bošnjački mediji poput „Slobodne Bosne“ i njezinih podružnica svojataju naše heroje i prekrajaju povijest.
je, hvala Bogu, živ i zdrav te može potvrditi sve činjenice. Pokojni Jure Skoko, predsjednik Izvršnog odbora HDZ-a BiH Široki Brijeg, preuzeo je tada odgovornost, kao i pokojni Mladen Skoko, prvi ratni zapovjednik općine Široki Brijeg.
