Ovih dana žalosti me niz bolesnih i neprimjerenih komentara o Domovinskom ratu, pa i u tekstovima koji dolaze iz hrvatskih medija. Nažalost, u tome sudjeluje i „Hrvatski tjednik“ pod uredničkim potpisom Ivice Marijačića, dok paralelno bošnjački mediji poput „Slobodne Bosne“ i njezinih podružnica svojataju naše heroje i prekrajaju povijest.
Podsjetit ću: ako je Vukovar grad heroj Hrvatske, onda je Mostar grad heroj Bosne i Hercegovine. To nije samo simbolika, to je povijesna činjenica.
Generali i zapovjednici Mostara…
Prvi puta u povijesti generali HV-a iz Mostara – Jadran Topić, Petar Zelenika i Ilija Vrljić – postali su generali upravo zato što su odlučili da se Mostar ne smije napustiti.
Jadran Topić, predsjednik HVO-a Mostar, i
general Petar Zelenika, prvi ratni zapovjednik HVO-a Mostar,
predloženi su kao zapovjednici grada.
general Ilija Vrljić, organizator obrane Cima, zapovjednik Treće Cimske bojne i Druge brigade Mostar, vodio je obranu iz zone Cima, gdje je i bilo zapovjedništvo Mostara.
U početku rata nismo rabili nazive poput „sektora“ ili „zona odgovornosti“. Ali stvarnost je bila jasna: zahvaljujući ustroju HVO-a Mostar stvorena je zajednička zona obrane Hrvatske i BiH – Južno bojište.
Predsjednik Tuđman imenovao je generala Janka Bobetka zapovjednikom Južnog bojišta (prije njega general Luka Džanko), a uz suglasnost predsjednika BiH Alije Izetbegovića i predsjednika Hrvatske Republike Herceg-Bosne Mate Bobana, obrana Mostara povjerena je HVO-u.
Lipanjske zore – preduvjet Oluje
Podsjetimo se: nositelj zadaće u Lipanjskoj zori 1992. bio je HVO Mostar u sastavu Južnog bojišta pod zapovjedništvom generala Bobetka. Činovi generala dodijeljeni su upravo za obranu Mostara i za Lipanjske zore. A s pravom se danas može pitati – kakva bi i kakva bi bila „Oluja“ da nije bilo Lipanjskih zora?
Pitanje činovanja i odlikovanja…
različit pristup shvatanja samoga sebe ili….!
Naravno da mnogi heroji HV-a i HVO-a zaslužuju činove i odličja. Ali to se ne smije svoditi na paušalne izjave ili podjele po dnevnopolitičkim ključevima. Takve odluke trebaju dolaziti kroz temeljne HVO udruge – poput Udruge dragovoljaca HVO Mostar, koju vode Mile Pušić, Vinko Marić, Jadranko Lovrić i tajnik Ivica Raspudić.
Podsjećam: 19. rujna 2024. trebalo je dodijeliti činove i odličja za obranu Mostara i cijelog HVO-a Mostar. No, preduvjet za to je priznavanje institucija Republike Hrvatske, od Predsjednika i vrhovnog zapovjednika do Vlade. Tu je problem – jer još uvijek nismo raščistili sa snovima o bivšoj državi.
Poskok bojna – prva dragovoljačka postrojba u BiH..
Posebno sam ponosan što je odlikovana Poskok bojna – prva dragovoljačka postrojba u BiH. To priznanje dugujem sebi, svojim suborcima i prijateljima. Nitko nam ne mora podizati spomenike – ali ne dam da se prešućuje naše mjesto u povijesti.
Zaključak…
Trebamo stati iza njih – od Vukovara do Mostara. Rat je zaustavljen, ali u BiH on i dalje tinja na političkoj razini. A hrvatski narod mora znati da bez Lipanjskih zora ne bi bilo Oluje, niti bi sloboda bila upisana u hrvatski kalendar pobjeda.
Zato kapu do poda treba skinuti i generalu Ljubi Ćesiću Rojsu, prvom suradniku predsjednika Tuđmana i ratnom ministru Šušku. On je kao voditelj HVO-a pri Uredu predsjednika RH bio jamac suradnje i jedinstva.
Satnik Mladen Ljubić – Vajta
Na pozornost:
General Marijan Mareković posebni savjetnik za veterane Domovinskog rata
Predsjedniku Republike Hrvatske gospodinu Zorana Milanovića
Predmet: Zahtjev za dodjelu posthumnog priznanja Tvrtko Milos
Uvaženi gospodine Generale Mareković,
Obraćamo se Zahtjevom kao svjedoci vremena iz Domovinskog rata ali i poznavatelji istine u vjekovnoj težnji za samostalnost Hrvatske Domovine. Znano je kako su mnoge hrvatske OBITELJI podnijele žrtvu i dale ogroman doprinos u stvaranju samostalne i neovisne nam Domovine. Ovim prijedlogom za dodjelu Odličja želimo trajno dati zahvalu obitelji Miloš, a u konačnici zapisati povijesne istine.
Kao i sve tragične povijesti hrvatskih obitelji korjen vuku iz Drugog svjetskog rata. Obitelj Miloš je na križu mučnoga komunističkog režima od 1945godine, a mučena i robovala do dana neovisnosti i slobode. Radost i sreća kratko trajaše, jer vrlo brzo (1992) stariji sin Tvrtko, koji je 20 godina robijao zbog montiranih procesa u komunizmu, sa svojim prijateljima dragovoljcima položi život na Oltar Domovine.
Mlađi sin Davor 1993 godine je ubijen od snajpera “novog” neprijatelja (Armije BiH) te i posljednji u obitelji položi život braneći rodnu grudu, rodnu ulicu svoga Mostara.
Otac naših heroja pok. Petar Miloš, uspješan gospodarstvenik i cijenjen gradonačelnik Čapljine, oženjen iz ugledne i dobrostojeće obitelji Jurković iz Mostara, u vihoru ratnih i post ratnih događanja, bez krivice bijaše odvojen od obitelji. Supruga Mira i djeca u Mostaru, a Petar u Austriji, tako blizu a tako daleko od najmilijih. Nadziran od UDBE, život posveti očuvanja sjećanja na ubijenu hrvatsku vojsku na Blaiburgu i sve ubijene i umrle na Križnom putu. Kao dugogodišnji predsjednik počasnog Bleiburškog voda, preuzima odgovornost izgradnje Spomen obilježja kao trajnog sjećanja na izvršeni zločin nad razoružanom vojskom i civilima tzv “gubitnicima Drugog svjetskog rata”
Obitelj nosi križ …stariji sin Tvrtko montiranim sudskim procesom 1975godine je osuđen na smrt. Lažno optužen za “pokušaj” atentata na Predsjednika Jugoslavije, a kasnije (u nedostatku dokaza) pomilovan na 45, pa 20 godina. Sretan je dočekao demokratsku Hrvatsku. Na prve prijetnje Domovini, stavio se na raspolaganje i branio Republiku Hrvatsku od agresora, a 1992 je otišao braniti rodnu grudu i poginuo kao prvak obrane Mostara i Hercegovine. Tvrtkovo ime je zapisano u povijesti obrane Mostara, ulica u kojoj je njegov dom nosi ime Tvrtka Miloša.
Višedecenijska žrtva obitelji Miloš zahtjeva od hrvatskog naroda priznanje i zahvalu u formi Odličja od Domovine Hrvatske.
Zahtjev dostavljamo Vama i generalu Ljubi Ćesiću Rojsu, koji je bio voditelj za HVO pri HGZ, te smatramo kako je jedini mjerodavan da Uredu Predsjednika Republike Hrvatske dostavlja Prijedloge za dodjelu Odličja postrojbi ali i obitelji ili pojedinaca.
Preporuka za prigodni termin je svakako kako Vi odlucite Od 08.04 Dan HVO-a Ili svibanj kada je obljetnica žrtava Blaiburga, a naš Zahtjev dostavljamo 15.08.2025 kada se navršava 2godina Odlikovanja POSTROJBE a 26 godina od smrti Petra Miloša, čovjeka koji je najzaslužniji za podizanje spomenika poginuloj hrvatskoj vojsci na Bleiburškom polju u Austriji, čija oba sina život položiše na oltar Domovine.
Zahtjev podnosi
Odlikovana prva dragovoljacka postrojba u BIH “POSKOCI” POSKOK BOJNE HVO SIROKI BRIJEG Predsjednik organizacijskog ODBORA za Odlikovanje Satnik Mladen Ljubic-Vajta
Na Sveučilište u Mostaru održan je sastanak s predstavnicama Razvojni program Ujedinjenih naroda (UNDP) – Selmom Osmanagić Agović, projektnom menadžericom i UNDP kontakt osobom za mlade, te Boženom Bohm Kaltak, voditeljicom Regionalnog ureda UNDP-a za Hercegovinu u Mostaru i programa Via Dinarica.
Predstavnice UNDP-a primila je prof. dr. sc. Mirjana Milićević, voditeljica Ureda za projekte Sveučilišta u Mostaru.
Svrha sastanka bila je razmatranje budućih potencijalnih oblika suradnje između UNDP-a i Sveučilišta u Mostaru, s posebnim naglaskom na uključivanje studenata i mladih u aktivnosti i programe koje UNDP provodi u Bosni i Hercegovini. Razgovarano je o mogućnostima povezivanja akademske zajednice i UNDP-a kroz zajedničke inicijative, projektne aktivnosti, stručne prakse, istraživačke projekte i programe usmjerene na održivi razvoj, zapošljavanje mladih i jačanje kapaciteta lokalnih zajednica.
Obje strane izrazile su spremnost za intenziviranje suradnje te razvoj konkretnih modela partnerstva koji će doprinijeti aktivnijem uključivanju mladih u procese društvenog i gospodarskog razvoja.
Predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine dr. Dragan Čović, dopredsjednica HDZ-a BiH Darijana Filipović te državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonko Milas posjetili su Franjevački samostan i Župu sv. Ante Padovanskog na Humcu u Ljubuškom, gdje su razgovarali s gvardijanom i župnikom fra Mirom Šegom.
Tijekom susreta razgovarano je o životu župne zajednicete projektima koji se provode u okviru samostana, s posebnim naglaskom na očuvanje kulturne i duhovne baštine Humca. Istaknuta je višestoljetna uloga ovoga prostora kao važnog vjerskog i kulturnog središta Hercegovine, koje kroz povijest, muzejsku zbirku i djelovanje franjevaca trajno svjedoči kontinuitet vjere, tradicije hrvatskoga naroda.
Predsjednik Čović zahvalio je ovom prilikom fra Šegi na razgovoru o radu i potrebama Župe, naglasivši kakofranjevačka prisutnost na Humcu predstavlja trajnu vrijednost te važan oslonac očuvanja duhovne i kulturne baštine hrvatskoga naroda u BiH.
Dopredsjednica Filipović istaknula je važnost samostana na Humcu kao vjerskog središta koje ima trajnu ulogu u životu lokalne zajednice. Ukazala je pritom na potrebu sustavne potpore projektima koji čuvaju naslijeđe i prenose vrijednosti budućim naraštajima.
Istaknuto je kako Humac kroz svoj pastoralni i kulturni rad ostaje mjesto okupljanja, služenja i očuvanja vrijednosti koje su oblikovale život ovog kraja, uz otvorenost prema inicijativama koje doprinose razvoju zajednice.
dok paralelno bošnjački mediji poput „Slobodne Bosne“ i njezinih podružnica svojataju naše heroje i prekrajaju povijest.
