Ovih dana žalosti me niz bolesnih i neprimjerenih komentara o Domovinskom ratu, pa i u tekstovima koji dolaze iz hrvatskih medija. Nažalost, u tome sudjeluje i „Hrvatski tjednik“ pod uredničkim potpisom Ivice Marijačića, dok paralelno bošnjački mediji poput „Slobodne Bosne“ i njezinih podružnica svojataju naše heroje i prekrajaju povijest.
Podsjetit ću: ako je Vukovar grad heroj Hrvatske, onda je Mostar grad heroj Bosne i Hercegovine. To nije samo simbolika, to je povijesna činjenica.
Generali i zapovjednici Mostara…
Prvi puta u povijesti generali HV-a iz Mostara – Jadran Topić, Petar Zelenika i Ilija Vrljić – postali su generali upravo zato što su odlučili da se Mostar ne smije napustiti.
Jadran Topić, predsjednik HVO-a Mostar, i
general Petar Zelenika, prvi ratni zapovjednik HVO-a Mostar,
predloženi su kao zapovjednici grada.
general Ilija Vrljić, organizator obrane Cima, zapovjednik Treće Cimske bojne i Druge brigade Mostar, vodio je obranu iz zone Cima, gdje je i bilo zapovjedništvo Mostara.
U početku rata nismo rabili nazive poput „sektora“ ili „zona odgovornosti“. Ali stvarnost je bila jasna: zahvaljujući ustroju HVO-a Mostar stvorena je zajednička zona obrane Hrvatske i BiH – Južno bojište.
Predsjednik Tuđman imenovao je generala Janka Bobetka zapovjednikom Južnog bojišta (prije njega general Luka Džanko), a uz suglasnost predsjednika BiH Alije Izetbegovića i predsjednika Hrvatske Republike Herceg-Bosne Mate Bobana, obrana Mostara povjerena je HVO-u.
Lipanjske zore – preduvjet Oluje
Podsjetimo se: nositelj zadaće u Lipanjskoj zori 1992. bio je HVO Mostar u sastavu Južnog bojišta pod zapovjedništvom generala Bobetka. Činovi generala dodijeljeni su upravo za obranu Mostara i za Lipanjske zore. A s pravom se danas može pitati – kakva bi i kakva bi bila „Oluja“ da nije bilo Lipanjskih zora?
Pitanje činovanja i odlikovanja…
različit pristup shvatanja samoga sebe ili….!
Naravno da mnogi heroji HV-a i HVO-a zaslužuju činove i odličja. Ali to se ne smije svoditi na paušalne izjave ili podjele po dnevnopolitičkim ključevima. Takve odluke trebaju dolaziti kroz temeljne HVO udruge – poput Udruge dragovoljaca HVO Mostar, koju vode Mile Pušić, Vinko Marić, Jadranko Lovrić i tajnik Ivica Raspudić.
Podsjećam: 19. rujna 2024. trebalo je dodijeliti činove i odličja za obranu Mostara i cijelog HVO-a Mostar. No, preduvjet za to je priznavanje institucija Republike Hrvatske, od Predsjednika i vrhovnog zapovjednika do Vlade. Tu je problem – jer još uvijek nismo raščistili sa snovima o bivšoj državi.
Poskok bojna – prva dragovoljačka postrojba u BiH..
Posebno sam ponosan što je odlikovana Poskok bojna – prva dragovoljačka postrojba u BiH. To priznanje dugujem sebi, svojim suborcima i prijateljima. Nitko nam ne mora podizati spomenike – ali ne dam da se prešućuje naše mjesto u povijesti.
Zaključak…
Trebamo stati iza njih – od Vukovara do Mostara. Rat je zaustavljen, ali u BiH on i dalje tinja na političkoj razini. A hrvatski narod mora znati da bez Lipanjskih zora ne bi bilo Oluje, niti bi sloboda bila upisana u hrvatski kalendar pobjeda.
Zato kapu do poda treba skinuti i generalu Ljubi Ćesiću Rojsu, prvom suradniku predsjednika Tuđmana i ratnom ministru Šušku. On je kao voditelj HVO-a pri Uredu predsjednika RH bio jamac suradnje i jedinstva.
Satnik Mladen Ljubić – Vajta
Na pozornost:
General Marijan Mareković posebni savjetnik za veterane Domovinskog rata
Predsjedniku Republike Hrvatske gospodinu Zorana Milanovića
Predmet: Zahtjev za dodjelu posthumnog priznanja Tvrtko Milos
Uvaženi gospodine Generale Mareković,
Obraćamo se Zahtjevom kao svjedoci vremena iz Domovinskog rata ali i poznavatelji istine u vjekovnoj težnji za samostalnost Hrvatske Domovine. Znano je kako su mnoge hrvatske OBITELJI podnijele žrtvu i dale ogroman doprinos u stvaranju samostalne i neovisne nam Domovine. Ovim prijedlogom za dodjelu Odličja želimo trajno dati zahvalu obitelji Miloš, a u konačnici zapisati povijesne istine.
Kao i sve tragične povijesti hrvatskih obitelji korjen vuku iz Drugog svjetskog rata. Obitelj Miloš je na križu mučnoga komunističkog režima od 1945godine, a mučena i robovala do dana neovisnosti i slobode. Radost i sreća kratko trajaše, jer vrlo brzo (1992) stariji sin Tvrtko, koji je 20 godina robijao zbog montiranih procesa u komunizmu, sa svojim prijateljima dragovoljcima položi život na Oltar Domovine.
Mlađi sin Davor 1993 godine je ubijen od snajpera “novog” neprijatelja (Armije BiH) te i posljednji u obitelji položi život braneći rodnu grudu, rodnu ulicu svoga Mostara.
Otac naših heroja pok. Petar Miloš, uspješan gospodarstvenik i cijenjen gradonačelnik Čapljine, oženjen iz ugledne i dobrostojeće obitelji Jurković iz Mostara, u vihoru ratnih i post ratnih događanja, bez krivice bijaše odvojen od obitelji. Supruga Mira i djeca u Mostaru, a Petar u Austriji, tako blizu a tako daleko od najmilijih. Nadziran od UDBE, život posveti očuvanja sjećanja na ubijenu hrvatsku vojsku na Blaiburgu i sve ubijene i umrle na Križnom putu. Kao dugogodišnji predsjednik počasnog Bleiburškog voda, preuzima odgovornost izgradnje Spomen obilježja kao trajnog sjećanja na izvršeni zločin nad razoružanom vojskom i civilima tzv “gubitnicima Drugog svjetskog rata”
Obitelj nosi križ …stariji sin Tvrtko montiranim sudskim procesom 1975godine je osuđen na smrt. Lažno optužen za “pokušaj” atentata na Predsjednika Jugoslavije, a kasnije (u nedostatku dokaza) pomilovan na 45, pa 20 godina. Sretan je dočekao demokratsku Hrvatsku. Na prve prijetnje Domovini, stavio se na raspolaganje i branio Republiku Hrvatsku od agresora, a 1992 je otišao braniti rodnu grudu i poginuo kao prvak obrane Mostara i Hercegovine. Tvrtkovo ime je zapisano u povijesti obrane Mostara, ulica u kojoj je njegov dom nosi ime Tvrtka Miloša.
Višedecenijska žrtva obitelji Miloš zahtjeva od hrvatskog naroda priznanje i zahvalu u formi Odličja od Domovine Hrvatske.
Zahtjev dostavljamo Vama i generalu Ljubi Ćesiću Rojsu, koji je bio voditelj za HVO pri HGZ, te smatramo kako je jedini mjerodavan da Uredu Predsjednika Republike Hrvatske dostavlja Prijedloge za dodjelu Odličja postrojbi ali i obitelji ili pojedinaca.
Preporuka za prigodni termin je svakako kako Vi odlucite Od 08.04 Dan HVO-a Ili svibanj kada je obljetnica žrtava Blaiburga, a naš Zahtjev dostavljamo 15.08.2025 kada se navršava 2godina Odlikovanja POSTROJBE a 26 godina od smrti Petra Miloša, čovjeka koji je najzaslužniji za podizanje spomenika poginuloj hrvatskoj vojsci na Bleiburškom polju u Austriji, čija oba sina život položiše na oltar Domovine.
Zahtjev podnosi
Odlikovana prva dragovoljacka postrojba u BIH “POSKOCI” POSKOK BOJNE HVO SIROKI BRIJEG Predsjednik organizacijskog ODBORA za Odlikovanje Satnik Mladen Ljubic-Vajta
Na današnji dan, 24. travnja 1993. godine, na Južnom bojištu izvršavajući borbenu zadaću poginula su trojica pripadnika Specijalne postrojbe Glavnog stožera Hrvatske vojske „Bojne Zrinski“ – Stipe Vištica, Tomislav Majić i Ante Luketić.
Bojnik Stipe Vištica rođen je 12. ožujka 1971. u hercegovačkom selu Veljaci, a osnovnu i srednju elektrotehničku školu završio je u obližnjem Ljubuškom. U Domovinski rat dragovoljno se uključio pristupivši u ožujku 1992. godine Bojni Zrinski te je kao njezin pripadnik položio svoj život za slobodu Hrvatske.
Časnički namjesnik Tomislav Majić rođen je 6. veljače 1969. u hercegovačkom mjestu Drinovci. Ondje završava osnovnu školu, a potom i srednju strojarsku u obližnjim Grudama. Početkom agresije na Hrvatsku dragovoljno se priključuje hrvatskim snagama. Nakon provedene obuke stupio je u travnju 1991. u Bojnu Zrinski s kojom je prošao niz bojišta. U borbama na Blagaju kod Mostara lakše je ranjen no to ga nije spriječilo da se vrlo brzo vrati u borbu. Njegovi posmrtni ostaci vraćeni su Hrvatskoj tek u kolovozu 1994. kada je Tomislav Majić sahranjen na groblju u rodnim Drinovcima.
Bojnik Ante Luketić rođen je 22. prosinca 1964. u mjestu Korana kraj Plitvičkih jezera. Osnovnu i srednju strukovnu školu završio je u Varaždinu, a nakon završetka školovanja odlazi u Francusku gdje pristupa Legiji stranaca. Kada je u Hrvatskoj počeo rat odlučio ju je napustiti te pomoći obranu domovine. Stečena znanja i iskustva dijelio je s kolegama u specijalnim postrojbama Hrvatske vojske pripremajući ih za najsloženije akcije. Ratni put vodio ga je od Vukovara preko Hrvatske Kostajnice do gospićkog bojišta. Po smirivanju vojnih operacija u Hrvatskoj, odlazi u Hercegovinu gdje u Grudama osniva kamp za obuku. Nakon borbi za Kupres, u travnju 1992. godine, vraća se u matičnu Bojnu Zrinski s kojom sudjeluje u operaciji „Maslenica“. Nakon pogibije pokopan je uz vojne počasti na gradskom groblju u Varaždinu. Suborci ga se sjećaju kao hrabrog i neustrašivog vojnika.
„Njemu se nije trebalo ništa reći, on je radio po svome i uvijek bi došao u pomoć prvi, što se kasnije pokazalo na Maslenici, a i drugdje. Ja sam se s njim više puta sreo na ratištima…Eto, uvijek se dogodi da neke ljude često sretneš! Ali, on mi je ostao u pamćenju kao jako hrabar! Samo pazi, nije dosta biti samo hrabar nego trebaš biti i jako sposoban, a on je bio i sposoban čovjek. Stvarno nije mario za ništa, kad je imao zacrtano nešto, to bi on i napravio. On je mogao sam ratovati protiv vojske, mogao je bilo šta…Bio je dobar organizator. Na kraju je zapravo ostao neshvaćen…Jer malo su to ljudi sanjari, oni izvuku ratovanje na neki viši nivo, a kod nas se počela već koncentrirati vojska koja je po ustroju bila sve više i više nalik na staru JNA.“, prisjetio se Luketića, u intervjuu s povjesničarom Tomislavom Šuljem, njegov suborac Tomica Bajsić.
Izvor – Monografija 1. Hrvatski gardijski zdrug
Privatna arhiva Tomislava Šulja
Predsjednik HDZ-a BiH dr. Dragan Čović i dopredsjednica Darijana Filipović danas su u Širokom Brijegu nazočili redovitom sastanku koordinacije dužnosnika HDZ BiH lokalne i županijske razine. Uz predsjednika Čovića i dopredsjednicu Filipović, koordinaciji je nazočila predsjednica Federacije BiH Lidija Bradara te dužnosnici iz Vlade Republike Hrvatske, Branko Bačić ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Vlade RH, Zvonko Milas državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH, gradonačelnici i načelnici iz HDZ BiH kao i ministri u Vladi FBiH.
Predsjednik Čović posebno se osvrnuo na aktualne političke okolnosti uoči izbornog procesa, s naglaskom na Izborni zakon, legitimno predstavljanje i izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH u skladu s ustavnim načelima. Istaknuta je i nužnost političke stabilnosti i nastavka reformskih procesa koji vode k funkcionalnoj i europskoj Bosni i Hercegovini.
Nakon sastanka obratila se dopredsjednica HDZ-a BiH Darijana Filipović, koja je ukazala na važnost redovitih koordinacija dužnosnika s lokalne, županijske i viših razina vlasti. Istaknula je kako su takvi susreti važni za razmjenu ideja, predstavljanje projekata i unaprjeđenje kvalitete života u lokalnim zajednicama.
“Velika je važnost Republike Hrvatske i zato smo sretni da je danas s nama dopredsjednik Vlade Republike Hrvatske, ministar prostornog graditeljstva, prostornog uređenja i graditeljstva gospodin Branko Bačić, gdje zajedno pokušavamo prenijeti neke dobre prakse iz Republike Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu i u pitanjima stambene politike i u pitanjima različitih projekata, investicija u Bosnu i Hercegovinu, tako da na ovoj koordinaciji danas ćemo raspravljati i o tim važnim pitanjima,” poručila je Filipović.
Poseban doprinos sastanku dao je potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić koji je predstavio aktivnosti Vlade Republike Hrvatske.
„U godini u kojoj se održavaju opći izbori u Bosni i Hercegovini mi u Hrvatskoj demokratskoj zajednici i u Vladi Republike Hrvatske pozivamo sve predstavnike hrvatskog naroda, sve Hrvate u Bosni i Hercegovini da na tim izborima očituju svoje zajedništvo i podrže onog kandidata ili bolje rečeno kandidatkinju koja u toj izbornoj utrci ima daleko najbolje predizborne pozicije i uvjete da na idućim općim izborima Hrvati imaju svog predstavnika u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine. U tom smislu posebno pozdravljamo odluku Predsjedništva Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine u predlaganju kandidatkinje, gospođe Darijane Filipović za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Iskazujem joj punu podršku i ponovno naglašavamo, Hrvatska daje punu podršku Bosni i Hercegovini na europskom putu“, naglašava ministar Bačić.
Nadalje, osvrnuo se na potpisivanje sporazuma između država o Južnoj plinskoj interkonekciji: “To je projekt koji doprinosi energetskoj sigurnosti i stabilnosti Bosne i Hercegovine. Republika Hrvatska podržava projekt jer time će se doprinijeti i opskrbi plinom Bosne i Hercegovine i u tom smislu naš LNG terminal na Krku još dodatno pomaže u sigurnosti i stabilnosti u ovoj teškoj energetskoj krizi u cijelome svijetu.”
Državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonko Milas istaknuo je važnost redovitih susreta i koordinacija, zahvalivši svima na suradnji u realizaciji projekata koji doprinose kvaliteti života Hrvata u Bosni I Hercegovini, ali i svih drugih žitelja u tim sredinama, ističući kako se rezultati suradnje mogu vidjeti po cijeloj Bosni i Hercegovini. „Drago mi je da danas imamo priliku još jednom pozdraviti gospođu Filipović, kandidatkinju za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine koju zdušno podupiremo u tome. Smjer u kojem ide njezina politika je mir i stabilnost, konstitutivni narodi u Bosni i Hercegovini i europski put. Podržat ćemo je, kao što smo i dosad podržavali, vjerujemo da će Bosna i Hercegovina s ovakvim mladim ljudima dobiti priliku za napredak i sve ono što je potrebno ljudima koji ovdje žive”, naglašava državni tajnik Milas.
Na sastanku su također razmotrene aktivnosti Vlade Federacije Bosne i Hercegovine te provedba ranije usvojenih zaključaka, uz razmjenu iskustava i definiranje daljnjih smjernica djelovanja na svim razinama vlasti.
Gradonačelnik Širokog Brijega Ivo Pavković izrazio je zadovoljstvo zbog održavanja koordinacije u Širokom Brijegu uz naglasak kako je sastanak ovog tipa odličan okvir za predstavljanje onoga što je urađeno, ali i prilika za iskaz novih planova. Zajedničkim snagama i suradnjom na svim razinama vlasti realiziramo više kapitalnih projekata, istaknuo je.
Zaključeno je kako je potrebno nastaviti usklađeno djelovanje svih razina vlasti uz poseban naglasak na predstojeće izborne procese kao važan trenutak za potvrdu legitimnog političkog predstavljanja i zaštitu prava i interesa hrvatskoga naroda u BiH uz svesrdnu potporu Vlade Republike Hrvatske.
Naša “petorka” mora shvatiti razliku između nacionalne i političke stvarnosti. U politici, osim planiranja, nužno je voditi i ozbiljnu analitiku. Tada se razmišljanje mijenja, jer nacionalna i dnevno-politička logika nisu uvijek iste. Svjesni smo da živimo u teškim i izazovnim vremenima, a Bosna i Hercegovina je naša država – kakva god bila, u njoj živimo i u njoj moramo tražiti rješenja.
Da se ne izgubim u širim razmatranjima, pokušat ću, zahvaljujući iskustvu i kao svjedok vremena u kontinuitetu, pojednostaviti današnju političku stvarnost. Neću ponavljati kroz što prolazi hrvatski narod – od nametnutog izbora člana Predsjedništva, preko uzurpacija pozicija, do omalovažavanja nacionalnog vitalnog interesa, često i od onih koji su dobili mandat da ga štite.
Ovih dana svjedoci smo nekorektnog odnosa prema našoj kandidatkinji za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, Darijani Filipović. Krenimo redom. Tko je trebao dati prijedlog? Jasno je – državotvorna, stožerna stranka Hrvata u BiH, HDZ BiH. To je učinjeno transparentno i legitimno. U čemu je problem? Tko bi drugi trebao predložiti kandidata? Riječ je o ispravnom postupku.
Dodatno, jednoglasna potpora predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića budućem članu Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda BiH govori o važnosti i ozbiljnosti ove kandidature.
Postavlja se i pitanje zašto kandidat nije Borjana Krišto. Razlog je jednostavan – kao predsjedateljica Vijeća ministara, nakon izbora članova Predsjedništva rokovi su vrlo kratki, a otvaranje takvog procesa razrješenja i novog imenovanja bilo bi politički i institucionalno rizično. Slično vrijedi i za druge potencijalne kandidate.
Zašto kandidat nije predsjednik Dragan Čović? Neću ulaziti u biološke razloge, ali dovoljno je pogledati ulogu Doma naroda BiH – to je strateški nacionalni položaj i posljednji institucionalni štit hrvatske politike u BiH. Tu se vodi ključna borba za ravnopravnost.
Kada se argumenti stave na stol, jasno je da “petorka” može imati tisuću političkih razloga za vlastiti nastup, ali postoji jedan važniji – nacionalni interes. Podrška Darijani Filipović je prije svega nacionalno pitanje. Razumijem potrebu za oporbom i među Hrvatima – ona je potrebna i korisna – ali nacionalni projekti ne smiju biti predmet političkih nadmetanja. Izbor člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda nacionalni je hrvatski projekt. Točka.
Što se tiče kandidata koje “petorka” predlaže, bilo bi neprimjereno ulaziti u osobne komentare. Najbolje je podsjetiti na misao prof. Ive Lučića: nacionalno iznad svega.(javna potpora Darijani Filipović HDZ- BIH ) Nadam se da će “petorka” poslušati i srce i razum te Zdenka Lučića kandidirati za nositelja državne liste za Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH.
Branitelji su posebno osjetljivi na nacionalne interese i o njima se ne trguje. Savjet Darijani Filipović je da uvaži udruge HVO-a proistekle iz Domovinskog rata, Odjel za branitelje pri HNS-u, ratne zapovjednike, organizatore otpora HVO-a i prve dragovoljce. Posebno treba uvažiti i pripadnike legendarne Poskok bojne HVO-a, kao i generale Hrvatske vojske i HVO-a.
Nadam se i da će se Hrvatski generalski zbor utemeljiti u Bosni i Hercegovini kao krovna braniteljska institucija, predvođena hrvatskim generalima, a posebno generalom Ljubom Ćesićem Rojsom, voditeljem Odjela HVO-a pri Uredu predsjednika i vrhovnog zapovjednika Republike Hrvatske.