Ovih dana žalosti me niz bolesnih i neprimjerenih komentara o Domovinskom ratu, pa i u tekstovima koji dolaze iz hrvatskih medija. Nažalost, u tome sudjeluje i „Hrvatski tjednik“ pod uredničkim potpisom Ivice Marijačića, dok paralelno bošnjački mediji poput „Slobodne Bosne“ i njezinih podružnica svojataju naše heroje i prekrajaju povijest.
Podsjetit ću: ako je Vukovar grad heroj Hrvatske, onda je Mostar grad heroj Bosne i Hercegovine. To nije samo simbolika, to je povijesna činjenica.
Generali i zapovjednici Mostara…
Prvi puta u povijesti generali HV-a iz Mostara – Jadran Topić, Petar Zelenika i Ilija Vrljić – postali su generali upravo zato što su odlučili da se Mostar ne smije napustiti.
Jadran Topić, predsjednik HVO-a Mostar, i
general Petar Zelenika, prvi ratni zapovjednik HVO-a Mostar,
predloženi su kao zapovjednici grada.
general Ilija Vrljić, organizator obrane Cima, zapovjednik Treće Cimske bojne i Druge brigade Mostar, vodio je obranu iz zone Cima, gdje je i bilo zapovjedništvo Mostara.
U početku rata nismo rabili nazive poput „sektora“ ili „zona odgovornosti“. Ali stvarnost je bila jasna: zahvaljujući ustroju HVO-a Mostar stvorena je zajednička zona obrane Hrvatske i BiH – Južno bojište.
Predsjednik Tuđman imenovao je generala Janka Bobetka zapovjednikom Južnog bojišta (prije njega general Luka Džanko), a uz suglasnost predsjednika BiH Alije Izetbegovića i predsjednika Hrvatske Republike Herceg-Bosne Mate Bobana, obrana Mostara povjerena je HVO-u.
Lipanjske zore – preduvjet Oluje
Podsjetimo se: nositelj zadaće u Lipanjskoj zori 1992. bio je HVO Mostar u sastavu Južnog bojišta pod zapovjedništvom generala Bobetka. Činovi generala dodijeljeni su upravo za obranu Mostara i za Lipanjske zore. A s pravom se danas može pitati – kakva bi i kakva bi bila „Oluja“ da nije bilo Lipanjskih zora?
Pitanje činovanja i odlikovanja…
različit pristup shvatanja samoga sebe ili….!
Naravno da mnogi heroji HV-a i HVO-a zaslužuju činove i odličja. Ali to se ne smije svoditi na paušalne izjave ili podjele po dnevnopolitičkim ključevima. Takve odluke trebaju dolaziti kroz temeljne HVO udruge – poput Udruge dragovoljaca HVO Mostar, koju vode Mile Pušić, Vinko Marić, Jadranko Lovrić i tajnik Ivica Raspudić.
Podsjećam: 19. rujna 2024. trebalo je dodijeliti činove i odličja za obranu Mostara i cijelog HVO-a Mostar. No, preduvjet za to je priznavanje institucija Republike Hrvatske, od Predsjednika i vrhovnog zapovjednika do Vlade. Tu je problem – jer još uvijek nismo raščistili sa snovima o bivšoj državi.
Poskok bojna – prva dragovoljačka postrojba u BiH..
Posebno sam ponosan što je odlikovana Poskok bojna – prva dragovoljačka postrojba u BiH. To priznanje dugujem sebi, svojim suborcima i prijateljima. Nitko nam ne mora podizati spomenike – ali ne dam da se prešućuje naše mjesto u povijesti.
Zaključak…
Trebamo stati iza njih – od Vukovara do Mostara. Rat je zaustavljen, ali u BiH on i dalje tinja na političkoj razini. A hrvatski narod mora znati da bez Lipanjskih zora ne bi bilo Oluje, niti bi sloboda bila upisana u hrvatski kalendar pobjeda.
Zato kapu do poda treba skinuti i generalu Ljubi Ćesiću Rojsu, prvom suradniku predsjednika Tuđmana i ratnom ministru Šušku. On je kao voditelj HVO-a pri Uredu predsjednika RH bio jamac suradnje i jedinstva.
Satnik Mladen Ljubić – Vajta
Na pozornost:
General Marijan Mareković posebni savjetnik za veterane Domovinskog rata
Predsjedniku Republike Hrvatske gospodinu Zorana Milanovića
Predmet: Zahtjev za dodjelu posthumnog priznanja Tvrtko Milos
Uvaženi gospodine Generale Mareković,
Obraćamo se Zahtjevom kao svjedoci vremena iz Domovinskog rata ali i poznavatelji istine u vjekovnoj težnji za samostalnost Hrvatske Domovine. Znano je kako su mnoge hrvatske OBITELJI podnijele žrtvu i dale ogroman doprinos u stvaranju samostalne i neovisne nam Domovine. Ovim prijedlogom za dodjelu Odličja želimo trajno dati zahvalu obitelji Miloš, a u konačnici zapisati povijesne istine.
Kao i sve tragične povijesti hrvatskih obitelji korjen vuku iz Drugog svjetskog rata. Obitelj Miloš je na križu mučnoga komunističkog režima od 1945godine, a mučena i robovala do dana neovisnosti i slobode. Radost i sreća kratko trajaše, jer vrlo brzo (1992) stariji sin Tvrtko, koji je 20 godina robijao zbog montiranih procesa u komunizmu, sa svojim prijateljima dragovoljcima položi život na Oltar Domovine.
Mlađi sin Davor 1993 godine je ubijen od snajpera “novog” neprijatelja (Armije BiH) te i posljednji u obitelji položi život braneći rodnu grudu, rodnu ulicu svoga Mostara.
Otac naših heroja pok. Petar Miloš, uspješan gospodarstvenik i cijenjen gradonačelnik Čapljine, oženjen iz ugledne i dobrostojeće obitelji Jurković iz Mostara, u vihoru ratnih i post ratnih događanja, bez krivice bijaše odvojen od obitelji. Supruga Mira i djeca u Mostaru, a Petar u Austriji, tako blizu a tako daleko od najmilijih. Nadziran od UDBE, život posveti očuvanja sjećanja na ubijenu hrvatsku vojsku na Blaiburgu i sve ubijene i umrle na Križnom putu. Kao dugogodišnji predsjednik počasnog Bleiburškog voda, preuzima odgovornost izgradnje Spomen obilježja kao trajnog sjećanja na izvršeni zločin nad razoružanom vojskom i civilima tzv “gubitnicima Drugog svjetskog rata”
Obitelj nosi križ …stariji sin Tvrtko montiranim sudskim procesom 1975godine je osuđen na smrt. Lažno optužen za “pokušaj” atentata na Predsjednika Jugoslavije, a kasnije (u nedostatku dokaza) pomilovan na 45, pa 20 godina. Sretan je dočekao demokratsku Hrvatsku. Na prve prijetnje Domovini, stavio se na raspolaganje i branio Republiku Hrvatsku od agresora, a 1992 je otišao braniti rodnu grudu i poginuo kao prvak obrane Mostara i Hercegovine. Tvrtkovo ime je zapisano u povijesti obrane Mostara, ulica u kojoj je njegov dom nosi ime Tvrtka Miloša.
Višedecenijska žrtva obitelji Miloš zahtjeva od hrvatskog naroda priznanje i zahvalu u formi Odličja od Domovine Hrvatske.
Zahtjev dostavljamo Vama i generalu Ljubi Ćesiću Rojsu, koji je bio voditelj za HVO pri HGZ, te smatramo kako je jedini mjerodavan da Uredu Predsjednika Republike Hrvatske dostavlja Prijedloge za dodjelu Odličja postrojbi ali i obitelji ili pojedinaca.
Preporuka za prigodni termin je svakako kako Vi odlucite Od 08.04 Dan HVO-a Ili svibanj kada je obljetnica žrtava Blaiburga, a naš Zahtjev dostavljamo 15.08.2025 kada se navršava 2godina Odlikovanja POSTROJBE a 26 godina od smrti Petra Miloša, čovjeka koji je najzaslužniji za podizanje spomenika poginuloj hrvatskoj vojsci na Bleiburškom polju u Austriji, čija oba sina život položiše na oltar Domovine.
Zahtjev podnosi
Odlikovana prva dragovoljacka postrojba u BIH “POSKOCI” POSKOK BOJNE HVO SIROKI BRIJEG Predsjednik organizacijskog ODBORA za Odlikovanje Satnik Mladen Ljubic-Vajta
Milanović sada spor oko slanja Hrvatske vojske u Pariz uglavnom argumentira ovako:
„Ja sam vrhovni zapovjednik. Zapovijed ne izdaje Plenković ni Anušić, nego ja.”
To nije bez osnove. Predsjednik Republike doista jest vrhovni zapovjednik OSRH. Ali to je opća ustavna pozicija, iz koje tek treba izvesti što točno smije, tko predlaže, tko odlučuje i u kojem postupku.
Zato je taj argument pravno slabiji od onoga koji bi trebao biti u središtu rasprave:
Članak 7. Ustava RH
On ne govori općenito o zapovijedanju. On govori baš o situaciji koja je ovdje sporna:
Oružane snage Republike Hrvatske mogu prijeći granice Republike Hrvatske i djelovati preko njezinih granica na temelju odluke Hrvatskoga sabora, koju predlaže Vlada uz prethodnu suglasnost Predsjednika Republike.
Ustav zatim navodi samo dvije iznimke:
– vježbe i obuka u okviru međunarodnih organizacija;
– pružanje humanitarne pomoći.
I za te dvije iznimke odlučuje Vlada, ali opet uz prethodnu suglasnost Predsjednika Republike.
Dakle, Milanović sada kaže: „bez mene vojska ne ide.”
No trebao bi reći nešto preciznije i neusporedivo jače:
„Članak 7. Ustava ne dopušta da ministar obrane sam odluči o prelasku granice OSRH zato što je aktivnost nazvana ceremonijalnom ili zato što se šalje mala postrojba.”
To je srž.
Jer Ustav ne poznaje iznimke za:
– vojnu paradu;
– ceremoniju;
– počasnu postrojbu;
– protokol;
– vod ili manju postrojbu;
– neborbenu ili „nevojnu” aktivnost.
Zakon o obrani u članku 69. stavku 5. ipak propisuje da ministar odlučuje o prelasku granice radi protokolarno-ceremonijalnih aktivnosti te za postrojbe razine voda i niže.
Drugim riječima, spor nije prvenstveno pitanje osobnog autoriteta Predsjednika Republike, niti pitanje tko je „glavni” u političkom sukobu.
Spor je pitanje smije li se običnim zakonom napraviti nova iznimka od Ustava. A ti nema spora, osim za Sanja Barić !?
Milanovićev sadašnji argument o vrhovnom zapovjedniku može se politički osporavati širokim tumačenjima ovlasti Vlade, ministra i zapovjednog lanca. Članak 7. je mnogo tvrđi teren: govori baš o prelasku granice OSRH i taksativno navodi samo dvije iznimke.
Zato bi Milanović, umjesto „bit će kako ja kažem”, trebao reći:
„Bit će kako piše u članku 7. Ustava. A u njemu ne piše da ministar može sam poslati OSRH preko granice na ceremoniju.”
Predsjednik Republike i Vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske Zoran Milanović uputio je danas dopis predsjedniku Vlade Republike Hrvatske Andreju Plenkoviću.
Hrvatskapolitika
Poštovani gospodine predsjedniče Vlade,
obavještavam Vas da sam, kao Vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske, donio Zapovijed da Oružane snage Republike Hrvatske neće sudjelovati na vojnom mimohodu u Parizu 14. srpnja 2026. Za provedbu spomenute Zapovijedi odgovoran je načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske general-pukovnik Tihomir Kundid.
S obzirom na to da je načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske izložen pritiscima iz Vlade Republike Hrvatske kroz koje se od njega traži nepoštivanje i neprovođenje Zapovijedi Predsjednika Republike i Vrhovnog zapovjednika OSRH, predlažem Vam hitan sastanak na kojemu ćemo raspraviti te okolnosti kojima se izravno ugrožava sustav zapovijedanja u OSRH. Ugrožavanje sustava zapovijedanja ozbiljno ugrožava i stabilnost cjelokupnog sustava obrane, što predstavlja ozbiljan problem i traži jasno vraćanje svih aktera u Ustavom i zakonima propisane okvire, stoji u dopisu predsjednika Zorana Milanovića, a kojeg potpisuje njegov glasnogovornik Nikola Jelić.
Plenković odgovorio Milanoviću: Neka zove Vučića
Premijer Plenković kratko je odgovorio Milanoviću prilikom dolaska na sjednicu Predsjedništva i Nacionalnog odbora HDZ-a.
– Neka zove Vučića, rekao je premijer misleći na predsjednika Srbije. /Hina/HMS/
Preporučeno:
Rat stigao do Rusa, zbog napada dronovima čekaju gorivo satima
HRVATSKA: Gori na Čiovu, iznad Orebića, u Kaštel Sućurcu i na Šolti
Starmer na odlasku predstavio obrambeni plan uvećan za 15 mlrd. funti
HERCEGOVINA NE TREBA OPRAVDANJE — POVIJEST GOVORI! 🇭🇷
Za sve one koji broje Hercegovcima “hrvatska krvna zrnca”, evo službenog podatka — neoborivog dokaza povezanosti i ljubavi Hercegovine i Hrvatske.
Kada se stvarala Hrvatska, prvu postrojbu činilo je čak 90% Hercegovaca, što je iznenadilo i samog prvog predsjednika, Franju Tuđmana.
I u Domovinskom ratu Hercegovci su u velikom broju ostavljali svoje živote, svoju krv i dijelove tijela na bojišnicama.
U miru, ostali uz vrh države, uz predsjednika, uz Hrvatsku.
To nisu priče. To su imena, ljudi i djela.
Hercegovci nisu “manje Hrvati”.
Hercegovci su tamo gdje je najteže — prvi❗️
Uz najpoznatije ministra Šuška iz Širokog Brijega i generala Ljubu Ćesića Rojsa iz Rakitna, tu su i general Jozo Miličević iz Ograđenika (Čitluk) te general Mile Ćuk iz Rame, zapovjednik Prvog hrvatskog gardijskog zbora – Predsjednikove garde. Između Šuška i Tuđmana bio je upravo Ćuk. To su bili ljudi od najvećeg povjerenja.
Ima tu još mnogo naših i odanih koji nisu na toj fotografiji: general Ivan Tolj iz Blatnice (Čitluk), general Miljenko Filipović iz Crvenica (Tomislavgrad), general Ivan Kapular iz Zvirića (Međugorje)
General Božo Kožul iz Ljutog Doca (Široki Brijeg) bio je među prvim redarstvenicima te među onima koji su sudjelovali na Plitvicama.
Također, general Zdravko Andabak iz Livna bio je među prvima na Plitvicama.
General Krešimir Ćosić obnašao je dužnost zamjenika ministra obrane kod ministra Gojka Šuška od ožujka 1996. godine do 3. siječnja 2000. godine.
Jedan od glavnih pomoćnika ministra Šuška za financije bio je general Miljenko Galić iz Ljubotića (Široki Brijeg), a tu je i general Miljenko Crnjac iz Širokog Brijega.
Popis je predug — ovo su samo neki od istaknutih. Sve je to već zapisano u povijesti, da se zna i da se ne zaboravi.
Sve ove podatke možete pronaći i na internetu — tko je što obnašao i kakvu je ulogu imao. Ima ih još mnogo…
dok paralelno bošnjački mediji poput „Slobodne Bosne“ i njezinih podružnica svojataju naše heroje i prekrajaju povijest.
